{"id":300361,"date":"2020-08-24T08:16:08","date_gmt":"2020-08-24T06:16:08","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=300361"},"modified":"2020-08-24T10:00:44","modified_gmt":"2020-08-24T08:00:44","slug":"veliki-svemir","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/08\/24\/veliki-svemir\/","title":{"rendered":"Veliki svemir"},"content":{"rendered":"

Autorica: Katie Mack<\/strong><\/p>\n

Svemir je, kako ka\u017eu, velik. U svojoj knjizi Vodi\u010d kroz galaksiju za autostopere, Douglas Adams to obja\u0161njava ovako: \u201eMo\u017eda vi mislite da morate dugo pje\u0161a\u010diti do apoteke, ali to vam je \u0161a\u0161a u usporedbi sa svemirom\u201c. Te\u0161ko je kroz svakodnevne pojmove prikazati enormnost kosmosa kad ve\u0107ini nas nije lako pojmiti ni veli\u010dinu planete zemlje, a kamo li galaksije ili \u0161irokih prostranstava me\u0111uzvjezdanog prostora. \u010cesto se koristimo pojmom svjetlosne godine, koji predstavlja udaljenost koju svjetlost pre\u0111e za godinu dana, kao da je brzina svjetlosti nekako lak\u0161a za predo\u010diti od triliona kilometara. Na isti na\u010din odre\u0111ujemo mjerila (1,3 sekunde potrebne su svjetlosti da proputuje izme\u0111u Zemlje i Mjeseca) no, iz svakodnevnog iskustva znamo da je svjetlost instantna. Na isti na\u010din mogli bismo govoriti o visini gra\u0111evina kao nagomilanim atomima.<\/p>\n

A ukoliko smo avanturisti\u010dkog duha, mo\u017eemo koristiti analogije zasnovane na li\u010dnom iskustvu. Tako bismo udaljenost od Mjeseca mogli predstaviti sa 32 miliona \u0161kolskih autobusa, a kada bismo mogli putovati do tamo u jednom od autobusa voze\u0107i se brzinom od oko 100 kilometara na sat, trebalo bi nam 166 dana da stignemo do odredi\u0161ta! Ali nisam ba\u0161 sigurna da \u0107e vam ovo pomo\u0107i.<\/p>\n

Voljela bih kada bih mogla re\u0107i da mi astronomi ovo mo\u017eemo bolje predo\u010diti. Istina je da ne mo\u017eemo. Mozgovi u stvarnosti ne funkcioniraju na taj na\u010din. Zbog toga varamo sa brojevima. Koristimo ve\u0107e mjerne jedinice kada govorimo o ve\u0107im prostranstvima: kilometar, svjetlosna godina, parsek, kiloparsek, megaparsek, gigaparsek. S lako\u0107om koristimo eksponente (1,000 je 103; 1 trilion je 1012) i razmi\u0161ljamo koriste\u0107i se logaritamskim intervalima, gdje je svaka sljede\u0107a vrijednost ve\u0107a za 10 puta. U nekom trenutku, pojam udaljenosti prestaje biti jasan. Ovdje, u Sun\u010devom sistemu, prostor i vrijeme se manje-vi\u0161e dobro pona\u0161aju, ali kada je rije\u010d o kosmosu kao cjelini, moramo imati na umu \u010dinjenicu da on odbija sjediti mirno dok ga poku\u0161avamo mjeriti.<\/p>\n

Ovdje, u Sun\u010devom sistemu, prostor i vrijeme se manje-vi\u0161e dobro pona\u0161aju, ali kada je rije\u010d o kosmosu kao cjelini, moramo imati na umu \u010dinjenicu da on odbija sjediti mirno dok ga poku\u0161avamo mjeriti.<\/h2>\n

Svemir se \u0161iri. To je tako jo\u0161 od Velikog praska i ne\u0107e prestati u skorijoj budu\u0107nosti. Kada pogledate veoma udaljenu galaksiju, ne biste samo trebali uzeti u obzir da je ta slika u koju gledate stara, ve\u0107 i \u010dinjenicu da se ona vi\u0161e ne nalazi tamo gdje ste je vidjeli. Recimo da ste vidjeli eksploziju supernove u galaksiji udaljenoj milijardu svjetlosnih godina. Da li je supernova upravo eksplodirala ili se to desilo prije milijardu godina? Rekli bismo da je u pitanju posljednje obzirom da je svjetlost do nas putovala milijardu godina. No, obzirom da to tada nismo mogli promatrati, od kakvog je zna\u010daja re\u0107i da je eksplodirala u pro\u0161losti? A i ta galaksija na udaljenosti od milijardu svjetlosnih godina, koliko je zapravo daleko? Mo\u017eda je prije milijardu godina bila udaljena milijardu svjetlosnih godina, ali kako se svemir \u0161irio sve to vrijeme sada mora biti mnogo dalje. Kakvu udaljenost koristimo?<\/p>\n

\u010cak je i vrijeme izobli\u010deno \u0161irenjem svemira. Mo\u017eemo gledati kako zvijezda koja eksplodira svijetli i blijedi dok je razaraju udarni talasi i zaklju\u010diti da je trebalo oko 100 dana da i\u0161\u010dezne. Ali ukoliko bismo je usporedili sa bli\u017eom supernovom, vidjet \u0107emo da udaljenijoj u prosjeku treba nekoliko dana vi\u0161e. Iz na\u0161e perspektive, te eksplozije se de\u0161avaju kao na usporenom snimku.<\/p>\n

\u010cak uz ograni\u010denja pri definiranju, \u010dinimo sve \u0161to je u na\u0161oj mo\u0107i da bismo izmjerili svemir i odredili njegove najudaljenije krajeve. Zabilje\u017eili smo bezbroj galaksija, neke toliko daleke da je njihovoj svjetlosti trebao gotovo \u010ditav \u017eivotni vijek kosmosa da stigne do nas. Pretra\u017eivali smo na\u0161e mape kosmosa ne bismo li prona\u0161li bilo kakve naznake ruba ili sredine i ni\u0161ta nismo uspjeli na\u0107i. Nema osnova da vjerujemo da se kosmos ne \u0161iri bez prestanka, u svakom pravcu, bez zna\u010dajne promjene u sadr\u017eini ili strukturi. Na\u0161a galaksija je samo zrno pijeska u \u0161irokoj, nesagledivoj pustinji. Odzumirajte dovoljno i vidjet \u0107ete da sve izgleda manje-vi\u0161e isto.<\/p>\n

Me\u0111utim, postoji granica. Ma koliko bili mo\u0107ni na\u0161i teleskopi i ma koliko dugo zurili, nikada ne\u0107emo vidjeti ni\u0161ta dalje od ruba kosmi\u010dkog mjehura kojeg zovemo \u201evidljivim svemirom\u201c. Ovo je imaginarno podru\u010dje, \u010diji centar sa\u010dinjavamo mi, i koje definiramo brzinom svjetlosti i staro\u0161\u0107u kosmosa. Radijus ovog mjehura je udaljenost koju zraka svjetlosti mo\u017ee pre\u0107i kada bi putovala \u010ditavu dob svemira.<\/p>\n

Ako svaki put kada gledamo u kosmos gledamo u pro\u0161lost, jasno je da bi posmatranje sa dovoljne udaljenosti moglo zna\u010diti da gledamo u vrijeme tako daleko u pro\u0161losti da bi moglo predstavljati trenutak kada je svemir tek nastao. To je ono \u0161to sa\u010dinjava na\u0161 kosmi\u010dki horizont. Drugim rije\u010dima, sve izvan na\u0161eg kosmi\u010dkog horizonta je toliko daleko da \u010dak i kada bi zraka svjetlosti otputovala u trenu u kojem je nastao univerzum prije 13,8 milijardi, ta udaljenost je tako ogromna da zraka jo\u0161 uvijek nije imala vremena da stigne do nas. Jo\u0161 uvijek nije proteklo dovoljno vremena.<\/p>\n

Imamo dobar razlog da vjerujemo da u ovom naizgled beskrajnom univerzumu postoje galaksije izvan na\u0161eg horizonta, ba\u0161 kao \u0161to kada stojimo na obali okeana i ne vidimo ni\u0161ta osim vode imamo razloga da vjerujemo da tamo negdje na kraju ima kopno, izvan na\u0161eg vidokruga.<\/h2>\n

Imamo dobar razlog da vjerujemo da u ovom naizgled beskrajnom univerzumu postoje galaksije izvan na\u0161eg horizonta, ba\u0161 kao \u0161to kada stojimo na obali okeana i ne vidimo ni\u0161ta osim vode imamo razloga da vjerujemo da tamo negdje na kraju ima kopno, izvan na\u0161eg vidokruga. Ukoliko bismo usko\u010dili u brod i otplovili, na\u0161 horizont bi se pomjerao zajedno sa nama i na kraju bismo ugledali kopno. Isto tako, ukoliko bismo mogli odletjeti u me\u0111uzvjezdanom svemirskom brodu na drugi kraj kosmosa, mi bismo se i dalje nalazili u sredi\u0161tu na\u0161eg horizonta, gdje god se nalazili. Na\u017ealost, uzimaju\u0107i u obzir da smo i dalje ograni\u010deni kako zakonima fizike, tako i prijevoznim sredstvima, putovanje dalje od na\u0161eg doma u svrhu pomjeranja vidnog polja nije ba\u0161 prakti\u010dno. Bez obzira na to \u0161to je kosmi\u010dki horizont subjektivna granica jednako kao i horizont na zemlji, postoji jedna velika razlika me\u0111u njima.<\/p>\n

Kada pogledamo rub vidljivog univerzuma, ono \u0161to vidimo je uistinu zapanjuju\u0107e. Najudaljenija svjetlost ujedno je i najstarija. Ta je svjetlost nastala od samog Velikog praska. Rani univerzum, ve\u0107 od prvih trenutaka nastajnja, bio je vreo i gust, i svuda je vrvio vibriraju\u0107om plazmom. Na samom rubu na\u0161eg vidika gledamo toliko daleko u pro\u0161lost da doslovce vidimo svjetle\u0107u plazmu. Taj inferno zadr\u017eao se oko 380,000 godina prije nego \u0161to se svemir pro\u0161irio i ohladio dovoljno da svjetlost i \u010destice mogu slobodno putovati kroz njega. Kada posmatramo rub vidljivog svemira, vidimo posljednje tinjaju\u0107e \u017eeravice iz te vrele i guste faze. Ono \u0161to gledamo je kosmos koji jo\u0161 uvijek gori.<\/p>\n

Udaljenost od na\u0161eg kosmi\u010dkog horizonta nije, kao \u0161to biste mogli pomisliti, 13,8 milijardi svjetlosnih godina. Kao \u0161to smo gore ve\u0107 naveli, udaljenosti su zbunjuju\u0107e u svemiru koji se \u0161iri. Ne\u0161to \u0161to je bilo udaljeno 13,8 milijardi svjetlosnih godina kada je njegova svjetlost zapo\u010dela svoj put prema nama sada je na mnogo ve\u0107oj udaljenosti. Ukoliko uzmemo u obzir sve te faktore, svijetle\u0107a plazma koju vidimo na rubu vidljivog univerzuma sada je zapravo negdje na udaljenosti od oko 45 milijardi svjetlosnih godina.<\/p>\n

Samo zato \u0161to ne mo\u017eemo vidjeti stvari izvan na\u0161eg plamte\u0107eg horizonta, ne zna\u010di da tamo ni\u0161ta ne postoji. Dokaz koji posjedujemo prou\u010davaju\u0107i jednoli\u010dnost galaksija u svakom dijelu mapiranog kosmosa ukazuje na to da se svemir prostire daleko izvan na\u0161eg horizonta i u svakom pravcu. Na\u0161 vidokrug ograni\u010den je sticajem okolnosti. Da kojim slu\u010dajem \u017eivimo u nekoj drugoj galaksiji koja se nalazi malo izvan na\u0161eg trenutnog horizonta, sva dosada\u0161nja saznanja o svemiru ukazuju nam na to da bi tamo\u0161nji prizor bio veoma sli\u010dan onome koji imamo ovdje. Veoma udaljena kosmi\u010dka prostranstva bi u teoriji mogla biti u cjelosti druga\u010dija. Naravno, to ne mo\u017eemo znati sa sigurno\u0161\u0107u sve dok ih ne budemo mogli vidjeti. \u0160tavi\u0161e, obzirom da ne dolaze u dodir sa na\u0161im univerzumom, podru\u010dja na velikoj udaljenosti izvan na\u0161eg horizonta radi prakti\u010dnosti se mogu smatrati odvojenim i posebnim univerzumima.<\/p>\n

Ukoliko bismo dodali jo\u0161 jednu prostornu dimenziju univerzumu i otkrili da gravitacija mo\u017ee \u201eprocuriti\u201cu nju, \u010dine\u0107i njenu silu slabijom nego ina\u010de, time bismo mo\u017eda mogli objasniti za\u0161to je njena sila tako si\u0107u\u0161na u usporedbi sa silama koje upravljaju fizikom elementarnih \u010destica.<\/h2>\n

Ali \u0161ta ako svemir nije samo ve\u0107i od onoga \u0161to sticajem okolnosti percipiramo, nego i od onoga \u0161to mo\u017eemo percipirati? \u0160ta ako se \u0161iri u svakom smjeru, a zatim samo u odre\u0111enim smjerovima?<\/p>\n

Iz svakodnevnog iskustva znamo da se svemir sastoji iz tri dimenzije: naprijed\/nazad, lijevo\/desno, gore\/dole. U fizici vrijeme opisujemo kao \u010detvrtu dimenziju, a sve zajedno ozna\u010davamo kao prostor-vrijeme predstavljeno kroz savitljivu 4D kosmi\u010dku mre\u017eu. Zakrivljenost prostor-vremena, osnovni postulat Einsteinove teorije relativnosti, \u010dini da se mre\u017ea savija i raste\u017ee kao odgovor na kretanja i masu onoga \u0161to se nalazi u njoj. Upravo to je razlog za\u0161to svemir mo\u017ee pro\u0161iriti i iskriviti protok vremena i za\u0161to vrijeme prolazi sporije ako ste u brzoj raketi ili ako se nalazite u blizini crne rupe.<\/p>\n

Me\u0111utim, fizi\u010dari se godinama pitaju da li tri dimenzije svemira koje poznajemo predstavljaju samo dio \u0161ire slike. Postojanje drugih prostornih dimenzija koje se prostiru u novim pravcima zbog \u010dega ih mi ne mo\u017eemo percipirati pomoglo bi nam pri obja\u0161njavanju zbunjuju\u0107ih aspekata teorijske fizike i pona\u0161anja gravitacije. Ukoliko bismo dodali jo\u0161 jednu prostornu dimenziju univerzumu i otkrili da gravitacija mo\u017ee \u201eprocuriti\u201cu nju, \u010dine\u0107i njenu silu slabijom nego ina\u010de, time bismo mo\u017eda mogli objasniti za\u0161to je njena sila tako si\u0107u\u0161na u usporedbi sa silama koje upravljaju fizikom elementarnih \u010destica.<\/p>\n

Vi\u0161e dimenzije svemira su isto tako uvijet za teoriju struna, koja polazi od toga da su ono \u0161to mi nazivamo elementarnim \u010desticama zapravo strune energije koje vibriraju u nekoliko dodatnih dimenzija koje mo\u017eemo vidjeti. Prema tim teorijama, te dodatne dimenzije su \u201ekompaktifikovane\u201c, zbijene su, tako da \u010dak i kada biste uspjeli prona\u0107i jedan od tih novih smjerova i krenuli na put, ne biste mogli oti\u0107i veoma daleko prije nego \u0161to biste zavr\u0161ili na mjestu s kojeg ste krenuli.<\/p>\n

Ali \u0161ta ako dodatna dimenzija krije u potpunosti novi univerzum?<\/p>\n

Jedna hipoteza o strukturi na\u0161eg kosmosa formulirana u ranim 2000-im, ukazuje na to da mo\u017eda \u017eivimo u trodimenzionalnoj \u201ebrani\u201c (izvedenoj iz rije\u010di \u201emembrana\u201c) na rubu ve\u0107eg svemira sa \u010detiri prostorne dimenzije (plus vrijeme). U toj vi\u0161edimenzionalnoj \u201emasi\u201c mogla bi se nalaziti jo\u0161 jedna 3D brana koja sadr\u017ei drugi svemir koji bi se, s vremena na vrijeme, mo\u017eda mogao sudarati sa na\u0161im. Za\u010detnici ove teorije nazvali su je \u201eekpirotskim\u201c modelom kosmosa, prema gr\u010dkoj rije\u010di za po\u017ear, \u010dime se potvr\u0111uje \u010dinjenica da bi se svakim kosmi\u010dkim sudarom stvorili vatreni uslovi za Veliki prasak, i koja bi mogla objasniti porijeklo i kona\u010dnu sudbinu na\u0161eg svemira. Prema ovom modelu, brane se naizmjence pribli\u017eavaju jedna drugoj, sudaraju se a zatim se opet udaljavaju u beskona\u010dnom ciklusu idu\u0107i od Velikog praska, \u0161irenja, do Velikog sa\u017eimanja i na kraju opet do Velikog praska. Obrasci struktura koje danas vidimo u svemiru (rasprostranjenost galaksija i sazvje\u017e\u0111a) su prema ovom modelu nastali interakcijom dvije brane u sporoj fazi uru\u0161avanja prije Velikoga praska.<\/p>\n

Iako se na prvi pogled mogu \u010diniti pretjeranim pretpostavke o postojanju vi\u0161ih dimenzija i novih svemira samo da bismo objasnili Veliki prasak, postoje dobri razlozi zbog kojih fizi\u010dari ove ideje uzimaju za ozbiljno. Standardna slika ranog svemira vjerovatno je mnogo slo\u017eenija nego \u0161to mislite. Kada razmi\u0161ljate od Velikom prasku, prva stvar koja vam pada na pamet je vjerovatno njegova singularnost, neizmjerna ta\u010dka beskona\u010dne gusto\u0107e u kojoj se sastoji \u010ditav svemir i vrijeme koja iznenada eksplodira i tako stara \u010ditav kosmos. Ta ideja postala je popularna zahvaljuju\u0107i Einsteinovim jednad\u017ebama gravitacije koje mogu opisati kosmos koji po\u010dinje na taj na\u010din (i koji se mo\u017eda savija sa singularno\u0161\u0107u Velikog sa\u017eimanja na kraju), ali se ne poklapa sa onim na \u0161to nam na\u0161a promatranja ukazuju. Pozadinsko svjetlo koje vidimo na kosmi\u010dkom horizontu, zaostali odbljesak Velikog praska, nam ukazuje na to da jednostavna evolucija od singularnosti do velikog, divnog svemira u kojem sada u\u017eivamo naprosto nema smisla.<\/p>\n

Nama vidljivi svemir ograni\u010den je kosmi\u010dkim horizontom. Ne mo\u017eemo vidjeti dalje od njega, i ukoliko se na\u0161e razumijevanje strukture stvarnosti u potpunosti ne promijeni, mo\u017eemo biti sigurni da nikada ne\u0107emo.<\/h2>\n

Problem se sastoji u tome \u0161to zaostali odbljesak Velikog praska, poznat pod nazivom kosmi\u010dko mikrovalno pozadinsko zra\u010denje, je previ\u0161e savr\u0161en. Do besmislenog stepena preciznosti (jedan dio u 100,000), izgleda jednako u svakom pravcu. Ista boja (ili bolje re\u010deno frekvencija, obzirom da se radi o mikrovalnom svjetlu), isti spektar, isti intenzitet. Ovo predstavlja problem zato \u0161to nema razloga za\u0161to bi dva podru\u010dja na suprotnim stranama neba bila jednaka. Ako je sve po\u010delo zajedno, umotano u singularnost, na\u010din na koji se \u0161irilo morao je proizvesti ekstremne razlike u razli\u010ditim dijelovima ranog kosmosa. Podru\u010dja koja se sada nalaze na velikim udaljenostima, u fazi \u0161irenja vatrene kugle u kosmi\u010dkoj evoluciji nikada nisu imali priliku da se dogovore koje \u0107e biti temperature. Kosmi\u010dka mikrovalna pozadina morala bi biti u potpunosti druga\u010dija na jednom kraju neba od drugog kraja.<\/p>\n

Obja\u0161njenje oko kog su se fizi\u010dari slo\u017eili 1980-ih godina otvorilo je novo poglavlje u na\u0161oj kosmi\u010dkoj historiji. \u0160ta ako je, zapitali su se, mo\u017eda u najranijem kosmosu, jo\u0161 i prije faze velike vatrene kugle, bio period ekstremno brzog \u0161irenja? Mo\u017eda je malo prije singulariteta (pod pretpostavkom da ga je bilo), rani kosmos uistinu bio fragmentirana masa – mnogo toplija na jednim, a hladnija na drugim mjestima. Ali onda se kosmos po\u010deo \u0161iriti tako velikom brzinom da se je jedan mali fragment, previ\u0161e mali da bi posjedovao velike razlike, \u0161irio dok nije postao dovoljno veliki da sa\u010dini \u010ditav nama vidljivi svemir. Fizi\u010dari su zatim pretpostavljali da kakva god bila ta nova i neobi\u010dna komponenta svemira koja je prouzrokovala ubrzano eksponencijalno \u0161irenje (poznato pod nazivom \u201ekosmi\u010dka inflacija\u201c), odjednom je svuda dezintegrirala u radijaciju i zapalila kosmi\u010dku vatrenu kuglu koja se \u0161irila, a koja je vidljiva u pozadinskom svjetlu koje i danas mo\u017eemo uo\u010diti.<\/p>\n

Iz onoga \u0161to smo do sad vidjeli, \u010dini se da se inflacija dobro uklapa u na\u0161u trenuta\u010dnu paradigmu, i \u010dak lijepo obja\u0161njava vrlo male fluktuacije (1\/100,000) zabilje\u017eene u kosmi\u010dkom mikrovalnom pozadinskom zra\u010denju. Ali nemamo, \u0161to biste rekli, \u010dvrst dokaz da se desila, niti kako i za\u0161to je po\u010dela i \u0161ta ju je uzrokovalo.<\/p>\n

I usput re\u010deno, \u010dak ni u paradigmi inflacije vjerovatno\u0107a da \u0107e nas udariti neki drugi univerzum nije u potpunosti isklju\u010dena.<\/p>\n

Ukoliko se inflacija stvarno desila, slijed doga\u0111aja koji su proizveli na\u0161 vidljivi svemir mogao bi se stalno de\u0161avati u razli\u010ditim dijelovima mnogo ve\u0107eg svemira, u procesu koji se naziva \u201evje\u010dna inflacija\u201c. Ideja se sastoji u tome da je ve\u0107i pozadinski svemir uvijek pod inflacijom, ali s vremena na vrijeme, u njegovim malim dijelovima inflacija prestaje, taj djeli\u0107 svemira se zagrijava i zapo\u010dinje obi\u010dna kosmi\u010dka ekspanzija. Ovim bi se stvorila neka vrsta multiverzuma, u vidu malih mjehurastih svemira, oblikovanih tim odvojenim podru\u010djima nastalim nakon inflacije, a koja stalno nestaju sa inflacijske pozadine. Konstantnim \u0161irenjem svemira svaki univerzum bi bio odvojen od drugih, tako da njihova interakcija ne bi bila mogu\u0107a. Barem ne ve\u0107inu vremena.<\/p>\n

S vremena na vrijeme, dva mjehurasta univerzuma mogla bi se pribli\u017eiti jedan drugom. Ukoliko se to desi i ukoliko se svaki nastavi \u0161iriti, u jednoj ta\u010dki bi se mogli sudariti, ostavljaju\u0107i mjehuraste otiske nalik ogrebotinama na me\u0111usobnim pozadinskim svjetlima.<\/p>\n

Astronomi tragaju za tim ogrebotinama. Za sad se ni\u0161ta nije pojavilo, ali nastavljamo sa potragom. U me\u0111uvremenu, neki od nas \u0107e sumnji\u010davo promatrati sliku inflacije, sa njenim nepoznatim mehanizmom i beskona\u010dnim multiverzumima i poku\u0161ati prona\u0107i rje\u0161enje koje bi bilo vjerodostojnije.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de ekpirotskog modela, on je pretrpio brojne revizije tokom godina, a njegova trenutna verzija uop\u0107e ne uklju\u010duje vi\u0161e dimenzije ili kosmi\u010dke sudare. Na neki na\u010din, vi\u0161e li\u010di na inflaciju: vi\u0161e nije upravljan gibanjima brana ve\u0107 evolucijom skalarnog polja, koje predstavlja vrstu energetskog polje koje ispunjava svemir, a za koje fizi\u010dari misle da je sli\u010dno onome \u0161to je pokrenulo kosmi\u010dku inflaciju. (Neki modeli inflacije jo\u0161 uvijek koriste pojam brana samo da bi stvari u\u010dinili interesantnijim.) Iako ne uklju\u010duje veliki kosmi\u010dki sudar, ekpirotski model i dalje uklju\u010duje tranziciju izme\u0111u uru\u0161avanja i Velikog praska. U novim verzijama, me\u0111utim, uru\u0161avanje je poprili\u010dno skromno i prvo dovodi do manjeg sa\u017eimanja nakon kojeg uzrokuje po\u017ear kojim zapo\u010dinje novi ciklus. Ukoliko bi na taj na\u010din beskona\u010dno cirkulirao, ne bi se stvorili manji univerzumi, ve\u0107 bi na\u0161 svemir bio ogromni kosmos koji vje\u010dito raste: \u0161iri se, stane, a zatim se opet \u0161iri i tako u nedogled.<\/p>\n

Nama vidljivi svemir ograni\u010den je kosmi\u010dkim horizontom. Ne mo\u017eemo vidjeti dalje od njega, i ukoliko se na\u0161e razumijevanje strukture stvarnosti u potpunosti ne promijeni, mo\u017eemo biti sigurni da nikada ne\u0107emo. \u0160irenje svemira se ubrzava i sve \u0161to se nalazi van na\u0161eg horizonta bit \u0107e no\u0161eno sve br\u017ee, a njegovu svjetlost vi\u0161e nikada ne\u0107emo uspjeti susti\u0107i. Iako mo\u017eda nikada ne\u0107emo mo\u0107i sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i \u0161ta se nalazi izvan te granice, svim teorijama je zajedni\u010dko to da je vidljivi svemir dio mnogo, mnogo ve\u0107eg svemira.<\/p>\n

Da li se taj svemir sastoji od multiverzuma, svaki upravljan razli\u010ditim zakonima fizike; da li je dio svemira koji se stalno \u0161iri, u kojem smo mi samo jedan dio u jednom ciklusu; ili da li se svemir \u0161iri u pravcima koje ne mo\u017eemo ni zamisliti, sve su to pitanja na koja trenutno nemamo odgovora. Ali u potrazi smo za znacima.<\/p>\n

Obrasci kosmi\u010dkog mikrovalnog pozadinskog zra\u010denja, raspored galaksija, pa \u010dak i eksperimenti testiranja gravitacije i pona\u0161anje fizike elementarnih \u010destica daju nam uvid u osnovnu strukturu svemira, te njegovu evoluciju od samog za\u010de\u0107a. Sve smo bli\u017ei trenutku kada \u0107emo mo\u0107i ispri\u010dati na\u0161u potpunu kosmi\u010dku pri\u010du. Ve\u0107 sada jasno mo\u017eemo vidjeti vatru u kojoj je skovan na\u0161 univerzum nedugo nakon za\u010de\u0107a. Zahvaljuju\u0107i tragovima koje prikupljamo sada, jednoga dana bismo mo\u017eda mogli ispratiti pri\u010du sve do njenog kraja.<\/p>\n

Autorica: Katie Mack, profesorica fizike na Univerzitetu Sjeverne Karoline. Autorica je knjige \u201eKraj svega (astrofizi\u010dki govore\u0107i)\u201c, koja je objavljena u augustu 2020. Tekst je objavljen na web magazinu aeon.com. S engleskog jezika za Prometej.ba prevela Amina Turudija.<\/p><\/blockquote>\n

Prometej.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nama vidljivi svemir ograni\u010den je kosmi\u010dkim horizontom. Ne mo\u017eemo vidjeti dalje od njega, i ukoliko se na\u0161e razumijevanje strukture stvarnosti u potpunosti ne promijeni, mo\u017eemo biti sigurni da nikada ne\u0107emo. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":298493,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5,12],"tags":[],"class_list":["post-300361","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/300361","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=300361"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/300361\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":300362,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/300361\/revisions\/300362"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/298493"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=300361"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=300361"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=300361"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}