{"id":300102,"date":"2020-08-21T08:24:02","date_gmt":"2020-08-21T06:24:02","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=300102"},"modified":"2020-08-21T08:24:02","modified_gmt":"2020-08-21T06:24:02","slug":"mitovi-o-nesanici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/08\/21\/mitovi-o-nesanici\/","title":{"rendered":"Mitovi o nesanici"},"content":{"rendered":"<h2>Mit broj 1: Odraslima je potrebno osam sati spavanja<\/h2>\n<p>Ovo nije ta\u010dno. Naime, ispostavlja se da pristup \u201ejedna mjera za sve\u201d ne pije vodu. Umjesto toga, koli\u010dina sna koja svakome od nas treba je stvar opsega, koji iznosi od pet do deset sati.<\/p>\n<p>Koji je to na\u0161 magi\u010dan broj sati za dovoljno sna, mo\u017eemo saznati preko izvjesnih nagove\u0161taja. Na primjer, ako \u010desto zaspite ispred televizora uve\u010de ili vam je potrebno konstantno dolivanje kafom kako biste ostali budni, onda je va\u0161 idealni broj sati za spavanje vjerovatno ve\u0107i nego \u0161to ga dobijate.<\/p>\n<h2>Mit broj 2: Bu\u0111enje no\u0107u ko\u0161ta samo nekoliko minuta<\/h2>\n<p>Ne ba\u0161! Na\u017ealost, promjena pid\u017eame nakon preznojavanja, javljanje na telefon ili tje\u0161enje bebe koja se rasplakala u toku no\u0107i ko\u0161ta mnogo vi\u0161e nego prost zbir minuta potreban za izvo\u0111enje date aktivnosti. Jedno istra\u017eivanje iz 2014. bavilo se efektima prekidanja spavanja u periodu od samo dve no\u0107i i potvrdilo sve ono \u0161to svaki roditelj ve\u0107 zna.<\/p>\n<p>U tom istra\u017eivanju, prve no\u0107i, svi ispitanici su spavali osam sati. Istra\u017eiva\u010di su potom izmjerili njhovo raspolo\u017eenje i sposobnost da obra\u0107aju pa\u017enju. Mjere su bile zadovoljavaju\u0107e. Slede\u0107e no\u0107i, ispitanici su bili podijeljeni u dvije grupe. Jedna je spavala samo \u010detiri sata, dok je druga spavala osam sati, ali se budila \u010detiri puta, na periode od 10 do 15 minuta. Tehni\u010dki, oni su barem sedam sati \u2013 za tri vi\u0161e od prve grupe \u2013 proveli spavaju\u0107i, ali uz prekide. Narednog dana, ponovo su im mjereni raspolo\u017eenje i pa\u017enja.<\/p>\n<p>Svako sa malim djetetom ili pozivom usred no\u0107i da do\u0111e na posao mo\u017ee predvidjeti \u0161ta je uslijedilo: raspolo\u017eenje i pa\u017enja onih \u010diji san je prekidan bili su podjednako lo\u0161i kao i onih koji su spavali samo \u010detiri sata. Obje grupe osje\u0107ale su se depresivno, iritabilno i imali su te\u0161ko\u0107e da se fokusiraju.<\/p>\n<h2>Mit broj 3: Trebalo bi i\u0107i u krevet i buditi se u isto vrijeme svakog dana<\/h2>\n<p>Ovaj mit je djelimi\u010dno istinit. Svi bi trebalo da se budimo u isto vrijeme svakog dana, plus\/minut jedan sat. Da, \u010dak i vikendima. \u0160ta se desi ako spavamo do podneva subotom? U su\u0161tini, indukovali smo sebi d\u017eet leg, bez da smo mrdnuli s mjesta. O tome \u0107e vi\u0161e biti rije\u010di u \u010detvrtom mitu.<\/p>\n<p>Dobre vijesti su da ideju o uvijek istom vremenu odlaska u krevet mo\u017eemo da bacimo kroz prozor. Umjesto toga, bolje je oslu\u0161kivati svoje tijelo i oti\u0107i u krevet kad osjetimo umor. Kad nas on savlada, kapci nam postaju te\u0161ki i ne mo\u017eemo da se fokusiramo, pa je bolje oti\u0107i na spavanje, \u010dak i ako se desi prije vremena predvi\u0111enog za to.<\/p>\n<h2>Mit broj 4: Imam unutra\u0161nji budilnik u svom mozgu<\/h2>\n<p>Da, glavni sat, tehni\u010dki nazvan \u201esuprahijazmatsko jezgro\u201d, skra\u0107eno SCN, postoji u na\u0161im mozgovima. Ali, ve\u0107ina na\u0161ih organa, uklju\u010duju\u0107i mast i mi\u0161i\u0107e, slijede neku vrstu ritma. Crijeva, jetra i bubrezi tako\u0111e imaju jasno definisane ritmove. Ukratko, imamo unutra\u0161nje budilnike u cijelom tijelu, a ne samo u mozgu.<\/p>\n<p>Zato se ose\u0107amo lo\u0161e kad imamo d\u017eet let i zato se osje\u0107amo nervozno ili komirano kad previ\u0161e spavamo vikendom \u2013 zato \u0161to to uti\u010de na kompletan organizam. I, nakon du\u017eeg vremena, kada zanemarimo svoje unutra\u0161nje satove zbog, recimo, no\u0107ne smjene, \u010destih d\u017eet legova ili da bismo u\u010dili za ispit, zapravo se izla\u017eemo riziku za razvoj ozbiljnih oboljenja, uklju\u010duju\u0107i rak dojke i debelog crijeva.<\/p>\n<p>Cirkadijalni poreme\u0107aji \u2013 kako se oslovljavaju problemi sa spavanjem \u2013 smatraju se klju\u010dnim faktorom za neke od zdravstvenih problema. Na primjer, samo 30 odsto alkoholi\u010dara razvije cirozu jetre. Za\u0161to? Jedna studija iz 2013. je prona\u0161la da cirkadijalna dezorganizacija, koja je \u010desta kod ljudi koji rade no\u0107u, pove\u0107ava \u201epropusnost crijevne epitelijalne barijere\u201d ili, u prevodu, dovodi do sindroma propusnih crijeva.<\/p>\n<p>U kontekstu onoga \u0161to istra\u017eiva\u010di zovu \u0161tetnim agensima (kao \u0161to je, recimo, tre\u0107i koktel), propusna crijeva dovode do pove\u0107anog rizika za upalu i oboljenje jetre. Oni su zaklju\u010dili da, iako postoje mnogi faktori koji uti\u010du na to da li \u0107e neko sa zavisno\u0161\u0107u od alkohola razviti oboljenje jetre, cirkadijalne smetnje mogu da budu ba\u0161 taj faktor koji \u0107e presuditi.<\/p>\n<h2>Mit broj 5: Gubljenje vremena ili brojanje ovaca poma\u017eu pri zaspivanju<\/h2>\n<p>Ba\u0161 naprotiv, jer kad neko vrijeme buljimo u plafon, ubrzo ustanemo. Da, krevet je udoban i topao, ali evo za\u0161to ustajemo iz njega. Kao i asocijacija Pavlovljevog psa izme\u0111u hrane i zvona, i mi povezujemo svoj krevet sa primarno jednom stvari: spavanjem (da, mo\u017eda sa dvije stvari, ali to sad nije tema).<\/p>\n<p>Ali, ako le\u017eimo u krevetu du\u017ee od 15-20 minuta i ne mo\u017eemo da spavamo, mo\u017eemo po\u010deti da asociramo svoj krevet sa nemogu\u0107no\u0161\u0107u da zaspimo. Ili, ako gledamo TV ili skrolujemo po Instagramu prije spavanja ili kad ne mo\u017eemo da spavamo, i to mo\u017eemo asocirati sa krevetom. I tako, umjesto da stvar bude jednostavna: krevet = spavanje, krevet mo\u017eemo povezati sa novom epizodom serije, storijima ili mejlovima. \u010cak i aktivnosti kao \u0161to su puko le\u017eanje i planiranje narednog dana, mogu da nas spre\u010davaju u zaspivanju.<\/p>\n<p>Dakle, \u0161ta nam je \u010diniti? Mo\u017eemo, naravno, i dalje raditi sve ove stvari, ali ne u krevetu. Dobro je obaviti ih pre nego \u0161to krenemo na spavanje, pa ako ne mo\u017eemo zaspati ni nakon 15-20 minuta, mo\u017eemo ustati i raditi ne\u0161to nestimulativno, kao na primjer \u010ditati na kau\u010du sve dok nam se ne prispava. Onda ponovo oti\u0107i u krevet, pa ako ni to ne uspije, ponoviti cijelu proceduru, koliko god puta je potrebno. Tako \u0107emo izbje\u0107i da sa krevetom povezujemo bilo \u0161ta, osim spavanja (i seksa).<\/p>\n<p>Bihejvioralni psiholozi ovu strategiju nazivaju kontrolom stimulusa, i ona se smatra najefikasnijim na\u010dinom za borbu protiv hroni\u010dne nesanice. Mo\u017ee biti potrebno nedjelju ili dvije, ali je ustanovljeno da ona mo\u017ee da ukloni lo\u0161e navike koje nas spre\u010davaju da spavamo kako i koliko nam treba. (Izvor: psihoverzum.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u0160to se vi\u0161e bri\u0161u granice izme\u0111u rada i slobodnog vremena, to smo skloniji da dobar san posmatramo kao nekakav luksuz koji nam je te\u0161ko dostupan<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":300103,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-300102","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/300102","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=300102"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/300102\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":300104,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/300102\/revisions\/300104"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/300103"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=300102"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=300102"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=300102"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}