{"id":299289,"date":"2020-08-11T06:46:03","date_gmt":"2020-08-11T04:46:03","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=299289"},"modified":"2020-08-11T07:02:22","modified_gmt":"2020-08-11T05:02:22","slug":"kad-cetnik-ostvaruje-pravicnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/08\/11\/kad-cetnik-ostvaruje-pravicnost\/","title":{"rendered":"Kad \u010detnik ostvaruje pravi\u010dnost"},"content":{"rendered":"

Autor: Ladislav Babi\u0107<\/strong><\/p>\n

Srbijanske vlasti u najnovijoj akciji – kojom samo demonstriraju svoj nacionalizam i idiotizam (na\u017ealost, nisu jedine u regiji) – \u017eele promijeniti imena beogradskih ulica koja podsje\u0107aju na raspalu SFRJ<\/em>, dokazuju\u0107i po neznani put koliko im je zapravo stalo do zajedni\u010dke dr\u017eave. Istina kad-tad ispliva na vidjelo, odnosno \u2013 neki je vide u ranim fazama, drugi prekasno, a tre\u0107i svojim djelovanjem neprestano dokazuju slu\u017ebovanje la\u017ei a ne istini. Pravo svake dr\u017eave (ne ba\u0161 moralno neupitno) je da bri\u0161e imena ulica po volji, te ih mijenja re\u017eimu i dru\u0161tvenom kontekstu odgovaraju\u0107ima (pa je tako i Hrvatska<\/em> nazivala ulice po svojim notornim fa\u0161istima). Nema se tu \u0161to posebno prigovarati, sem misliti svoje i pustiti divljake da se i\u017eivljavaju dok jo\u0161 mogu. Svaka sila za vremena, odavno je poznato. No kriti\u010dare posebno intrigira jedan detalj tih suludih izmjena, davanje imena<\/a> Blagoja Jovovi\u0107a<\/em> (\u010detnika, \u0161to nije njegovo dezavuiranje ve\u0107 \u010dinjenica) – atentatora<\/a> na Antu Paveli\u0107a<\/em> – jednoj od ulica, daju\u0107i jednako suluda obja\u0161njenja svom obru\u0161avanju na taj \u010din:<\/p>\n

“To da neko puca na starca od 68 godina, ve\u0107 ozbiljno obolelog, i ovaj umre 2 godine posle toga, i posle toga ga nazovu \u010dovekom koji je \u201eubio\u201c! Antu Paveli\u0107a, jednog od najve\u0107ih zlo\u010dinaca 20-og veka, je maltene farsi\u010dno.”<\/em><\/p>\n

Mogu\u0107e je farsi\u010dno i kad od usta\u0161ke ili \u010detni\u010dke kame, ili nacisti\u010dkog plina ciklon-B<\/em>, bijahu likvidirane i mnogo starije osobe te dojen\u010dad. Humanisti\u010dka eti\u010dka pravila pobrojana su u knjigama, ali se primjenjuju u \u017eivotu. Mogu\u0107e je i otmica ostarjelog Eichmana<\/em> bila farsi\u010dni \u010din. To je \u017eivot. Kao i neuspjela likvidacija Paveli\u0107a<\/em>, kao i Principova<\/em> likvidacija Ferdinanda<\/em>, ili pak ameri\u010dka Bin Ladena<\/em>. Povezivati to sa slavljenjem li\u010dne osvete, principom “oko za oko”<\/em> ili krvnom osvetom je prili\u010dno kratkovidno, posebno u dru\u0161tvu prepunom zapadnih filmova u kojima sa takva “li\u010dna osveta”<\/em> slavi (pogledajte bilo koji vestern!). Uostalom ako se netko tje\u0161i time da je “va\u0111anje oka”<\/em> zlo\u010dincu kad to \u010dini “dru\u0161tvo”<\/em> – temeljem op\u0107eg dru\u0161tvenog konsenzusa o krivici zlo\u010dinca \u2013 ne\u0161to sasvim razli\u010dito od onoga kad isto u\u010dini pojedinac, trebao bi pone\u0161to dublje razmotriti stvari. Dru\u0161tvo je jednako podlo\u017eno pogre\u0161kama kao i jedinka. Ljudi prvo trebaju srediti svoje kriminalne me\u0111uljudske odnose na razini dr\u017eava i cijelog dru\u0161tva, pa \u0107e onda mo\u0107i lamentirati nad “uzimanjem pravde u svoje ruke”<\/em>, koje je – dakako – nepreporu\u010dljivo, ali to ne zna\u010di da ne mo\u017ee biti i pravedno. Pojam pravde nigdje nije definiran na\u010dinom njenog izvr\u0161enja. Kad budete tvrdili da je likvidacija Bin Ladena<\/em> (kojom prilikom su izginuli i nevini) kriminalni \u010din, onda to mo\u017eete i za atentat na Poglavnika<\/em>. Tada ukinite i spomene na Principa<\/a><\/em> i sli\u010dne atentatore. Iza svakog atentata stoji dru\u0161tveni kontekst koji ga mo\u017ee ali i ne mora pravdati, zavisno od \u010dega je onda to realizacija pravde ili kriminalni \u010din. Da posebno ne spominjem kako ratni zlo\u010dini ne zastarjevaju, pojedina\u010dno uzimanje pravde u vlastite ruke samo je odraz i dokaz nesposobnosti, ili nevoljkosti dru\u0161tva da ono to u\u010dini na zakonit na\u010din.<\/p>\n

No, kao \u0161to rekoh, pravda nigdje ne podrazumijeva zakonitost ili nezakonitost njene primjene. To su samo interpretacije ljudi, zavisne od vlastitih svjetonazora i priklona ovoj ili onoj vladaju\u0107oj eliti. Pravdati dru\u0161tvenim konsenzusom smaknu\u0107e nekog \u010dovjeka \u2013 individualno i socijalno ogrezloga u zlo\u010din \u2013 je prili\u010dno diskutabilno. Na dru\u0161tveni konsenzus mo\u017ee se i smije pozivati samo ako je jasno izra\u017een formalnim glasovima socijalnih jedinki, a ne nepotvr\u0111enim politi\u010dkim i medijskim pozivanjem na njega. U kona\u010dnici, ako i postoji (ne)stvarni dru\u0161tveni kosenzus oko likvidacije neke osobe, polugu, gumb, okida\u010d, automatski mehanizam ubrizgavanja smrtonosne injekcije, pu\u0161tanja plina u komoru ili ne\u0161to sli\u010dno, ne povla\u010di dru\u0161tvo ve\u0107 uvijek jedna osoba, nekad nazivana krvnikom. Jadno je ako dru\u0161tvo ka\u017enjavanje zlo\u010dinaca ne pravda objektivnim razlozima, ve\u0107 time \u0161to ono \u2013 za razliku od individue \u2013 zadr\u017eava pravo na taj \u010din. Ka\u017ee se \u201ezakon je zakon\u201c<\/em> i \u201ezakon je isti za sve\u201c<\/em>, tuma\u010denje \u010dega s razlogom ne mo\u017ee biti jednozna\u010dno. Svakodnevna praksa to jasno demantira, to je jedna strana stvari, neprihvatljiva \u0161to se ti\u010de prakti\u010dki privilegiranih dijelova dru\u0161tva. Druga pak je, da su zakoni naprosto poku\u0161aji dresure gra\u0111ana, podvode\u0107i njihovu intelektualnu i moralnu razli\u010ditost na iste standarde. Zakoni bi trebali biti formirani temeljem humanisti\u010dke etike, stoga je ona ponad zakona samih, i nije ba\u0161 tako mali broj pojedinaca s vrijednijim eti\u010dkim na\u010delima od onih koje zakonima natura dr\u017eava. Stoga nije rijetko, posebno u konfliktnim socijalnim situacijama, da su odluka i djelovanje pojedinaca moralno daleko iznad zakona i djelovanja dr\u017eave. U tom smislu ih treba i prosu\u0111ivati.<\/p>\n

Neovisno od konteksta o kojem pi\u0161em, ali ne i nerazlu\u010divo, su neprestani napadi na Udbu<\/em> koja je vr\u0161ila likvidacije (u osnovi atentate), uz nebrojeno mnogobrojnije od strane Mosada<\/em> ili ameri\u010dkih<\/em> te inih tajnih slu\u017ebi<\/a> koje slave ili osu\u0111uju zavisno \u010diju guzu trenutno oblizuju, smatraju\u0107i ih (ne)opravdanim trijumfom pravde. Ba\u0161 kao i Udbine<\/em>, i one su imale\/imaju placet dr\u017eave odobren od njenih najvi\u0161ih vo\u0111a, pa ne vidim za\u0161to ih potom ne bismo smatrali ekvivalentnima i tako prosu\u0111ivali, jasno u okviru aktualnih dru\u0161tvenopoliti\u010dkih konteksta. Sva su ona u prid (o)\u010duvanja re\u017eima na vlasti od njegovih vanjskih ili unutra\u0161njih neprijatelja. \u010cini se kako je u mnogih odnos prema atentatorima sli\u010dan odnosu spram terorizma; osu\u0111uju ono \u0161to izvla\u010de iz konteksta, ne razumijevaju\u0107i uzroke. Kako ka\u017ee Noam Chomsky <\/em>u knjizi \u201eMo\u0107 i teror\u201c<\/a><\/em>:<\/p>\n

\u201e\u2026Ovakve stvari se lako mogu dogoditi u dana\u0161nje vrijeme, ukoliko se problemu ne pristupi na razborit na\u010din. Razboritost bi zna\u010dila poku\u0161aj ispravnog shva\u0107anja uzroka. Nema nikakve koristi od velike galame. Ako se ozbiljno nastoji oko spre\u010davanja narednih zlo\u010dina, potrebno je potra\u017eiti njihove korijene. Iza svakog zlo\u010dina, radilo se o uli\u010dnom kriminalu, ratu, ili ne\u010dem drugom, postoje elementi opravdanosti, i oni se moraju razmotriti. To va\u017ei, kako sam rekao, i za sitni kriminal i za ratne zlo\u010dine napada\u010dkih sila.<\/em>\u00a0<\/em><\/p>\n

Neki od ljudi koji su \u010duli ove va\u0161e tvrdnje optu\u017euju vas da opravdavate teroriste. Koji je va\u0161 odgovor na takve objede?<\/em>\u00a0<\/em><\/p>\n

Radi se o ne\u010dem drugom. Ja ih ne opravdavam. To je samo stvar zdravog razuma. Ako vas nije briga ho\u0107e li biti jo\u0161 teroristi\u010dkih napada, onda u redu, recimo da ne treba tra\u017eiti razloge. Ali, ako ih zaista \u017eelite sprije\u010diti, razlozi se moraju prona\u0107i. Takav stav nema veze s opravdavanjem\u2026 <\/em>Svi se brinu kako zaustaviti terorizam. Pa dobro, postoji jednostavan na\u010din: prestanite sudjelovati u njemu. Jedino tako \u0107e se smanjiti snaga terorizma i to u znatnoj mjeri\u2026 Princip je sljede\u0107i: ako netko vr\u0161i teroristi\u010dke \u010dine protiv nas ili na\u0161ih saveznika, mo\u017eemo ih nazvati terorom, ali ako to isto mi \u010dinimo ne radi se o teroru ve\u0107 o “kontrateroru” ili jednostavno “ratu”. Ovaj princip je, koliko ja znam, postao univerzalan. Pro\u010ditate li gomilu literature na tu temu, te\u0161ko \u0107ete na\u0107i iznimku. To nije samo slu\u010daj SAD-a, ve\u0107 kako rekoh, univerzalni princip. Gdjegod pogledate \u2013 a ja sam prou\u010davao primjere mnogih zemalja \u2013 na\u0107i \u0107ete isto. Za \u010ditavog perioda europskog imperijalizma va\u017eilo je standardno na\u010delo: u\u010dinili smo to drugima, dakle, radi se o kontrateroru ili ratu, donijeli smo civilizaciju barbarima i tome sli\u010dno. Ako to u\u010dinimo u njihovim zemljama \u2013 ne zaboravite da je do 11. rujna Zapad bio uglavnom nepovrediv \u2013 i u najstra\u0161nijim razmjerima, ne radi se o teroru, nego o civilizatorskoj misiji ili ne\u010dem sli\u010dnom\u2026<\/em>\u201c<\/em><\/p>\n

Jednako stoji i s atentatima. Svaka pojava ima svoj uzrok; terorizam i atentati su odgovor slabije strane na potla\u010divanje od strane neizmjerno ja\u010de, da sad ne spominjem kako upravo ti ja\u010di podr\u017eavaju teror i atentate – \u010desto i u\u010destvuju\u0107i u njima – kad im to ide u prid, dok su sami ustvari najopasniji svjetski, dr\u017eavni teroristi. Slobodnim umovima savjetujem pro\u010ditati spomenutu knjigu, u kojoj se iznosi niz, ve\u0107ini nepoznatih \u010dinjenica o korifeju i uzoru svjetske demokracije, najopasnije dr\u017eave u povijesti \u010dovje\u010danstva, razotkrivaju\u0107i je kao vode\u0107u svjetsku teroristi\u010dku dr\u017eavu.<\/p>\n

Ponavljam, sli\u010dno Chomskome<\/em>, ne radi se o pravdanju atentata kao individualnog \u010dina, niti o apriornom posve\u0107ivanju dr\u017eave koja u ime cjeline dru\u0161tva (pre\u010desto bez njegovog pristanka) vr\u0161i ka\u017enjavanje zlo\u010dinaca, ali treba shvatiti uzroke i shodno tome ocjenjivati sam \u010din, koji \u2013 dakako – mo\u017ee biti nepravedan koliko i pravedan. Valja se pritom kloniti metode povjesni\u010dara prikrpljenih aktualnim vlastima, koji svoje sudove donose u skladu s interesima elita. Kao \u0161to rekoh<\/a> glede jednog drugog atentatora:<\/p>\n

\u201e\u2026Prosu\u0111uju\u0107i, doga\u0111aje sa onovremenog aspekta, sasvim je jasno da je Gavrilo Princip bio borac za slobodu; atentator dodu\u0161e, ali ne i terorista \u2013 dok je A-U monarhija bila agresor \u2013 ne samo na nezavisnu kraljevinu Srbiju, koriste\u0107i atentat kako povod za svoj Drang nach Osten \u2013 ve\u0107 prije toga i na Bosnu i Hercegovinu. Postoji vojna kao i politi\u010dka agresija, a posljednja se ne mo\u017ee sakriti me\u0111unarodnim sporazumima ako niste pitali narode koje porobljujete, \u017eele li svojevoljno u ropstvo. Pruski general Clausewitz smatrao je rat samo nastavkom politike, drugim sredstvima. U tom smislu sasvim lijepo mo\u017eemo parafrazirati njegovu misao, izjaviv\u0161i kako revolucije i atentati mogu biti produ\u017eeci pravde druk\u010dijim \u2013 nasilnim sredstvima. Zato se ne pitajte jeli Princip bio terorista (Jesu li Brut i Kasije bili teroristi, dali su to bili atentatori na Heydricha ili je to Obama \u010dije bespilotne letjelice ubijaju nevine ljude, podvode\u0107i ljudske smrti pod nemoralnu floskulu kolateralnih \u017ertava?), nemojte ru\u0161iti njegove spomenike, skidati spomen plo\u010de ili preimenovati ulice. Bacaju\u0107i anatemu kriminalca i sjenku zaborava na tog sina slavenskih naroda, poni\u017eavate i sami sebe, odri\u010du\u0107i se dijela vlastite povijesti koja je \u2013 na \u017ealost \u2013 dovela do prevelikih ljudskih patnji. No, rat bi ionako izbio ubili Ferdinanda ili ne, ba\u0161 kao \u0161to bi SAD napale Sjeverni Vijetnam i bez incidenta u Tonkin\u0161kom zaljevu. Upitajte se radije, jeste li zbilja \u0161to uspjeli nau\u010diti od povijesti tuma\u010dite li je neobjektivno, vo\u0111eni suvremenim pogledima koji su vrlo \u010desto samo posljedica novih dru\u0161tveno politi\u010dkih prilika i\/ili pritisaka va\u0161ih vlada, na koje je povijesna znanost veoma osjetljiva\u2026\u201c<\/em><\/p>\n

Pogledi mnogih na Principovo<\/em> djelo vjerojatno imaju korjena, ne u stvarnim shva\u0107anjima njegovih razloga, ve\u0107 u omrazi Srba<\/em> glede njihove suvremene velikosrpske politike (ne naroda, ve\u0107 njihovih vlada), a \u0161to se ti\u010de Blagoja Jovovi\u0107a<\/em>, na teret mu je i njegovo nedvosmisleno \u010detni\u010dko (fa\u0161isti\u010dko) porijeklo. No to ne zna\u010di da njegov \u010din nije bio individualni poku\u0161aj ostvarenja pravde, dok \u2013 primjerice \u2013 Puni\u0161e Ra\u010di\u0107a<\/em>, atentatora<\/a> na Stjepana Radi\u0107a<\/em> u Narodnoj skup\u0161tini<\/em> (kojom prilikom su stradale i druge osobe), to nije bio. Uostalom, partizani su nad njim izvr\u0161ili kaznu nakon su\u0111enja, 1944. godine<\/em> (\u010dudo jedno kako se taj proces u Hrvatskoj<\/em> ne naziva montiranim, kao ni onaj protiv Mihailovi\u0107a<\/em>, za razliku od su\u0111enja Stepincu<\/em>; bistrijima je to vjerojatno jasno).<\/p>\n

Da se vratim paveli\u0107evom atentatoru; umjesto da se propituje i ocjenjuje farsi\u010dnim njegov \u010din, bolje bi bilo propitivati ulogu katoli\u010dke crkve<\/em>, Crvenog kri\u017ea<\/em> i zapadnih tajnih slu\u017ebi<\/em> koje su omogu\u0107avale bijeg<\/a> od kazne sli\u010dnih ratnih zlo\u010dinaca, da se propituje terorizam SAD<\/em> namjesto osude \u201eterorizma\u201c<\/em> niza dr\u017eava koje samo odgovaraju na spomenuti. Jednostavno re\u010deno, umjesto da se dru\u0161tvo kritikom i zakonom iskaljuje na svojim pojedincima, probita\u010dnije bi bilo da se pozabavi vlastitim dru\u0161tvenim moralom i nesposobno\u0161\u0107u da pravo dovede u korelaciju s pravdom. I to s prvenstvenim osvrtom na suvremene zlo\u010dine dr\u017eava, koje ih nastoje \u0161to vi\u0161e zata\u0161kati. Uobi\u010dajeno je tuma\u010denje da boginja pravde<\/em> ima povez preko o\u010diju kako bi nepristrano odvagivala djela ljudi, bez obzira na njihov politi\u010dki, imovinski, socijalni i ini status. Skoro sam skloniji interpretaciji kako ga nosi, da ne bi povra\u0107ala vidjev\u0161i \u0161to svijet radi u njeno ime! Pravo se u principu poku\u0161ava zasnovati na pravdi, ali ideali izmi\u010du \u017eivotu, ili pak \u017eivot promi\u010de pored njih, u osnovi svejedno. Mada se u svakodnevnom \u017eivotu pojmovi pravednosti i pravi\u010dnosti smatraju sinonimima, definiranima<\/a> kao \u201e<\/em>svojstvo ili postupak onoga koji je pravedan\u201c<\/em>, u filozofiji prava<\/em> radi se me\u0111u njima distinkcija, pa neki tvrde kako kako \u201esu oni po sadr\u017eaju jednaki, ali po funkciji i primjeni razli\u010diti\u201c<\/em>, (\u201ePravednost i pravi\u010dnost u filozofiji prava\u201c<\/a><\/em>, Laurenz Vuchetich<\/em>). Naime, pravednost<\/em> bi trebala ozna\u010davati apstraktno na\u010delo primjene pravde, za razliku od pravi\u010dnosti<\/em> koja zna\u010di \u201esposobnost pojedinca, ili organizacije koristiti na\u010delo pravednosti u zbiljskim prilikama, i time ispuniti cilj davanja pojedincu ili organizaciji ono \u0161to mu\/joj pripada, u svrhu stvaranja pravedne zajednice\u201c<\/em>.<\/p>\n

Vrlo je to va\u017eno shvatiti. Zbiljske prilike<\/em> (stvarnost<\/em>) su uvijek druk\u010dije od idealnih, spram kojih se odnose pojmovi, pa tako ostvarenje apstraktnih na\u010dela \u010desto ide putevima van idealno o\u010dekivanih. Kako slikovito ilustrira autor navedenog rada, \u201e\u2026 pravednost (kao na\u010delo) je voda u bunaru, dok je pravi\u010dnost \u010din osobe koja tu vodu vadi iz bunara i daje ju mje\u0161tanima koji njome uta\u017euju svoju \u017ee\u0111. Pravedna zajednica je ona zajednica \u010diji su svi mje\u0161tani uta\u017eili svoju \u017ee\u0111\u201c<\/em>. Pravi\u010dnost je naprosto realnom situacijom ograni\u010dena primjena pravednosti, odnosno realizacije pravde. Te\u0161ko je re\u0107i (sem zadrtim fa\u0161istima) kako je Paveli\u0107eva<\/em> sudbina u kona\u010dnici bila nepravedna, a to \u0161to ju je realizirao \u010detnik nasuprot dru\u0161tvu nesposobnom da to u\u010dini, kao i njegovim dijelovima koji su sve uradili da spasu zlo\u010dinca, vi\u0161e govori o dru\u0161tvu negoli o realizatoru samog atentata. U tom kontekstu mi se \u010dini kako imenovanje ulice po atentatoru (u sklopu cjelokupne akcije preimenovanja ulica) ne predstavlja svetogr\u0111e, ukoliko dru\u0161tvo ne\u0107e samo jadikovati i licemjerno probirati nad kim i \u010dim \u0107e se zgra\u017eavati, bje\u017ee\u0107i od beskrajno ve\u0107ih vlastitih krimena, ve\u0107 \u0107e pou\u010davati svoje \u010dlanove o kompleksnosti lika samog atentatora (\u010dija pripadnost fa\u0161isti\u010dkom pokretu je svakao za osudu). Ukoliko se mo\u017ee jednog Churchilla<\/em> prosu\u0111ivati<\/a> kao slojevitu li\u010dnost, a ne samo glorificirati kao mitolo\u0161kog antifa\u0161isti\u010dkog vo\u0111u, onda je to mogu\u0107e u\u010diniti i s Blagojem Jovovi\u0107em<\/em>. Pitanje je prije, ne samo dali to \u017eelimo, nego jesmo li za to intelektualno i eti\u010dki uop\u0107e sposobni. Pravdu kao jedan od vrhunskih eti\u010dkih principa (stari narodi su je svrstavali u vrline<\/em>) uop\u0107e ne zanima od koga i na koji na\u010din je ostvarena. A nad Paveli\u0107em<\/em> je ona izvr\u0161ena, dodu\u0161e ne u cjelosti, niti na na\u010din kako je on nad svojim \u017ertvama ostvarivao nepravdu. S tim bismo trebali biti zadovoljni, ukoliko nas ne bockaju stvar\u010dice koje nismo spremni priznati, te im prilago\u0111ujemo prosudbe. Ni najprecizniji znanstveni instrumenti nisu konstruirani u svom kona\u010dnom obliku; nakon izrade potrebna im je dorada i precizno pode\u0161avanje, proces znan kao justiranje<\/a>. Ne samo ljudskim \u010dinima, ve\u0107 i prosudbama potrebno je isto, po sposobnosti \u010dega se ljudi razlikuju. Krist<\/em> je poru\u010dio ljudima neka bezgrije\u0161ni prvi bace kamen na preljubnicu. Nisu ga, dodu\u0161e, bacili – implicitno tako priznaju\u0107i vlastite grijehe – no ve\u0107 tisu\u0107lje\u0107ima se suvi\u0161e ne trude da ih ispravljaju. Stoga bi i kriti\u010darima preimenovanja ulice po atentatoru na Poglavnika<\/em>, bolje bilo ozbiljnije sagledati slu\u010daj. A to, \u010dime je potaknut cijeli taj poku\u0161aj ve\u0107 je drugi pade\u017e, koji treba razdvojiti od atentatorova \u010dina. \u017drtva nije tek \u017ertva zlo\u010dina\u010dkog \u010dina, ve\u0107 i navade da \u017eivi samouvjereno – pre\u010desto manipulativno – govore u njeno ime. Valjalo upitati pokojnike (kad bi bilo mogu\u0107e) \u0161to misle o atentatu na Paveli\u0107a<\/em>, pa tek potom suditi o izvr\u0161itelju, kao i \u010dinu imenovanja ulice po njemu. Sve drugo su samo interpretacije ljudi, nespremnih sebe pogledati u ogledalo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Te\u0161ko je re\u0107i (sem zadrtim fa\u0161istima) kako je Paveli\u0107eva sudbina u kona\u010dnici bila nepravedna, a to \u0161to ju je realizirao \u010detnik nasuprot dru\u0161tvu nesposobnom da to u\u010dini, kao i njegovim dijelovima koji su sve uradili da spasu zlo\u010dinca<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":299290,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[694,692,695,691,693],"class_list":["post-299289","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja","tag-atentat","tag-jovovic","tag-osveta","tag-pavelic","tag-zlocin"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/299289","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=299289"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/299289\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":299294,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/299289\/revisions\/299294"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/299290"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=299289"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=299289"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=299289"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}