{"id":298841,"date":"2020-08-06T07:19:33","date_gmt":"2020-08-06T05:19:33","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=298841"},"modified":"2020-08-06T07:21:15","modified_gmt":"2020-08-06T05:21:15","slug":"e-n-d-l-o-s-u-n-g-private","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/08\/06\/e-n-d-l-o-s-u-n-g-private\/","title":{"rendered":"E n d l \u00f6 s u n g (Private)"},"content":{"rendered":"

Autor: Ladislav Babi\u0107
\n<\/strong><\/p>\n

\u0160estog augusta 1945.g. ameri\u010dki bombarder B\u201129, istresao je iznad japanskog grada Hiro\u0161ime svoj skromni prilog oslobo\u0111enju svijeta od japanskog militarizma i fa\u0161izma. Nekoliko sekundi kasnije, svijet jo\u0161 nije, ali Hiro\u0161ima bija\u0161e oslobo\u0111ena<\/em> \u2011 svojih stanovnika<\/em>. Pedeset ljeta kasnije, u isto kalendarsko doba godine, jedinice HV i policije, u sklopu akcije “miroljubive”<\/em> reintegracije hrvatskih teritorija, oslobodili<\/em> su niz hrvatskih gradova. I, zaista \u2011 promatraju\u0107i strogo kontrolirane televizijske priloge ulaska hrvatske vojske, svatko se li\u010dno mogao uvjeriti; bijahu to, makar samo relativno kratko vrijeme (do povratka hrvatskih<\/em> izbjeglica), gradovi duhova<\/em> \u2011 oslobo\u0111eni svojih (srpskih) stanovnika<\/em>. Ne moraliziraju\u0107i u pogledu ljudskih prava, niti hrvatskog prava na cjelovitost svog me\u0111unarodno priznatog teritorija, jo\u0161 udaljeni od kona\u010dnog rje\u0161enja “jugoslavenskih” problema, ve\u0107 se mnogo ranije moglo zaklju\u010diti \u2011 etni\u010dka slika ovih podru\u010dja vi\u0161e nikada ne\u0107e biti kao prije. Kada se odstrane prigodna propagandna opravdanja vlastite ili optu\u017ebe suprotne strane o tome tko je kome \u0161to i kako radio<\/em>, ostaje samo gola, realna \u010dinjenica i neumitna stvarnost: Srbe \u0107emo u Hrvatskoj ubudu\u0107e morati tra\u017eiti pove\u0107alom. I kao \u0161to se, pola stolje\u0107a daleko od Hiro\u0161ime, sve vi\u0161e ponovno razmatra opravdanost ameri\u010dkog \u010dina (koji je i onda, za svako zaista moralno ljudsko bi\u0107e<\/em>, bio ratni zlo\u010din) i eti\u010dnost opravdanja kako “smo \u017ertvovanjem<\/em> vi\u0161e od stotinu hiljada nevinih ljudi<\/em> (mahom civila) spasili<\/em> \u017eivote stotine tisu\u0107a nekih drugih nevinih ljudi<\/em>“, vjerujem da i u Hrvatskoj postoji, na \u017ealost manjina, onih koji se od samog po\u010detka pitaju: Opravdava li cijena svih ovih doga\u0111aja u protekle \u010detiri godine, “svetost”<\/em> postavljenih ciljeva? Posebno u svjetlu floskule da je “svaki ljudski \u017eivot nemjerljiv”<\/em>, je li? Ne sumnjam da \u0107emo u narednim godinama, kad rat postane pro\u0161lost i sje\u0107anje, a mr\u017enja se ponovno samo pritaji u dubinama ljudske du\u0161e, opet trabunjati o manjinama kao o mostovima koji spajaju narode, <\/strong>ne haju\u0107i mnogo o tome za\u0161to su narodi biv\u0161e Jugoslavije \u2011 koji su svi ustvari bili manjinski (manje od 50%) \u2011 ru\u0161ili<\/em> mostove me\u0111u sobom umjesto da ih izgra\u0111uju<\/em>. Egzistencije milijuna ljudi biv\u0161e domovine, bez obzira na njihovu nacionalnost, stubokom su promjenjene proteklih godina. Skinemo li sa \u010dovjeka odje\u0107u, nacionalnu pripadnost, obrazovanje i razli\u010dite kulturolo\u0161ke namaze sredine i doba u kojem \u017eivi, preostaje jo\u0161 samo \u017eivo bi\u0107e<\/em> \u2011 kakvim su ga Bog ili priroda stvorili. I nitko me ne\u0107e uvjeriti da duboko u izbjeglici, pla\u010de Hrvat, Srbin, Musliman ili bog te pitaj koja nacionalnost \u2011 a ne upravo to golo, nemo\u0107no, poni\u017eeno i zga\u017eeno bo\u017eje stvorenje. Samo \u0161to na\u017ealost, toga niti ono samo naj\u010de\u0161\u0107e nije svijesno (zato mu ni nije jasno za\u0161to ga delo\u017eiraju iz stana, kad je on \u2011 \u010distokrvni Hrvat<\/em>!). I takvi stvorovi, kad im za desetak godina pomalo po\u010dnu zacjeljivati nanesene rane, kada opet izgrade svoje sru\u0161ene ku\u0107e i oja\u010daju svoje etni\u010dki \u010diste, nacionalne, “demokratske” dr\u017eavice, kada ponovno uspostave kakvu takvu me\u0111usobnu komunikaciju, prvi puta posjete svoje ro\u0111ake preostale na onim ili ovim stranama \u2011 ne\u0107e toga biti svijesni. Spli\u010danima ne\u0107e biti jasno kako su potiho, u sebi, zahvaljivali Bogu \u0161to rakete padaju na \u017dupanju a ne na njihov grad i kako jednako tako beogra\u0111ani bjehu zahvalni da umjesto po njima, granate cure po sarajlijama,… i da ustvari ve\u0107ina tih beogra\u0111ana nije imala ni\u0161ta li\u010dno zamjeriti sarajlijama ili obratno. Hrvat \u0107e samo Hrvatu biti \u2011 Hrvat, Srbin samo Srbinu \u2011 Srbin, Bo\u0161njak tek Bo\u0161njaku \u2011 Bo\u0161njak, dok \u0107emo jedni drugima biti usta\u0161e<\/em>, \u010detnici<\/em>, balije<\/em>… Nitko, ratne zlo\u010dince i krivce za svoje patnje, ne\u0107e tra\u017eiti po\u010dev od svojih Vo\u017edova<\/em> i Vrhovnika<\/em> na ni\u017ee. Narodi \u0107e radije ekskomunicirati narode, i desetlje\u0107ima pisati po svojim povjesnicama kako, eventualno, mo\u017eemo oprostiti ali ne i zaboraviti<\/em>. Zaboraviti? \u0160to? Pitanje je jesmo li uop\u0107e bilo \u0161to od svega shvatili<\/em>. Teto\u0161it \u0107emo \u0161a\u010dicu “svojih” Srba, kojih ne\u0107e vi\u0161e biti ni za primjenu specijalnih ustavnih prava, a ljevi\u010darske “idealiste” \u0161to baljezgaju o slobodi \u010dovjeka, bratstvu, jedinstvu, jednakosti, gra\u0111anskoj dr\u017eavi, proleterima i socijalnoj pravdi, mo\u017eda \u0107emo i tolerirati \u2011 bude li ih manje od 1%. Kao \u0161to je Svijet gotovo ignorantski nau\u010dio \u017eivjeti, ploditi se, radovati, tugovati i stvarati pod zloslutnim sjenama ne jedne, ve\u0107 tisu\u0107e nuklearnih bombi, tako \u0107emo se i mi (ve\u0107ina s ogromnim olak\u0161anjem) sprijazniti s \u017eivotom bez “na\u0161ih” Srba. Ve\u0107ina, koju nije posebno zabrinjavalo smanjivanje njihovog broja tokom poslijednjih \u0161est desetlje\u0107a, gotovo ne\u0107e ni zamijetiti da ih vi\u0161e skoro nema. Nije mi namjera u\u010diti hrvatski narod bilo \u010demu \u2011 to bi bio unaprijed propao poku\u0161aj. Hrvatima me\u0111utim, tek predstoji veliko u\u010denje. Narod u\u010di kad ide u usta\u0161e, odme\u0107e se u partizane, razbija staru ili gradi novu dr\u017eavu. U\u010de\u0107i na vlastitom iskustvu, budu\u0107i \u0107e (i sada\u0161nji) pokornici, seljaci, penzioneri, sitni dioni\u010dari, omladina klasificirana po “naprednim” \u0161kolskim zakonima, sirotinja i besku\u0107nici, \u017eene i mu\u017eevi, polako shva\u0107ati domete svoje nacionalne slobode<\/em>. I kao \u0161to su nekada “komunjare” govorile kako su kazamati bili “prava \u0161kola revolucije”, tako \u0107e i na\u0161i nacionalno osvje\u0161\u0107eni sugra\u0111ani (ili djeca njihove djece) shvatiti da je \u017eivot \u0161kola<\/em> njihove slobode<\/em>. Mo\u017eda \u0107e im se, poput 20% posto stanovnika USA \u0161to bivstvuju ispod \u017eivotnog minimuma, nadimati grudi i prazni \u017eeluci (vjerujete li u to?) na poznatu holivudsku floskulu: Ovo je slobodna zemlja, zar ne?<\/em> Jer, va\u017eno je \u017eivjeti u slobodnoj zemlji. Svjesni su toga i “slobodni” al\u017eirci, tuni\u017eani, pakistanci, ju\u017enoafrikanci, filipinci, kubanci,… i milijarda bjelosvjetske sirotinje, poni\u017eenih i eksploatiranih stanovnika slobodnih zemalja. A “Amerika” je demokratska zemlja, u to nema nikakve sumnje. Izgra\u0111uju\u0107i desetlje\u0107ima svoju demokraciju, izme\u0111u ostaloga i pod parolom: “Samo mrtav indijanac je dobar indijanac!”<\/em> kona\u010dno su postigli stadij kada su prava starosjedilaca \u2011 pre\u017eivjelih<\/em> proces demokratizacije \u2011 jednako za\u0161ti\u0107ena kao i prava preostalih bizona. Zato pripazimo da i u na\u0161oj domovini ostane pone\u0161to ovih predstavnika “bizantskog mentaliteta i civilizacije”<\/em>. Da bismo mogli svojim unucima, jednog dana, pokazivati protiv koga su se to borili slavni vitezovi hrvatskog generala Franje Tu\u0111mana. Kao \u0161to je ve\u0107 osu\u0111en na ponovno u\u010denje o gotovo svemu, prosje\u010dni Hrvat bit \u0107e prisiljen iznova izu\u010davati Krle\u017eu (kojega taj prosjek ni ne \u010dita) i suo\u010diti se nanovo sa njegovim porukama \u2011 koje nikada nije ni shvatio. Ja li\u010dno, u ovom ratu ve\u0107 godinama uzalud tra\u017eim \u010covjeka<\/em>. Ponekad mi se u\u010dini da sam ga opazio u beskrajno tu\u017enim kolonama izbjeglica koje mile ovim drumovima, na putu od nigdje<\/em> prema nikamo<\/em>, od kakve\u2011takve pro\u0161losti do upitne budu\u0107nosti. Dok ne progovore, i ja s dubokim \u017ealjenjem, po ne znam koji put naj\u010de\u0161\u0107e ustanovim \u2011 to su ljudi samo oblikom i funkcijama \u2011 ovo bje\u017ee ustvari Hrvati, Srbi, Muslimani… Ho\u0107e li i oni, poput Einsteina, prognanog iz svoje domovine nacisti\u010dkom mr\u017enjom, sanjariti o jednoj jedinoj dr\u017eavi na Zemlji? \u010cisto sumnjam, sem ako se ne bi zvala Velika Srbija, Srednja Hrvatska ili Mala Bosna. Ironija je, da se na ovim prostorima toliko pozivaju na prohujale vijekove koji sa objektivnim \u017eivotom sada\u0161njih generacija nemaju nikakve ili imaju vrlo malo veza, odbacuju\u0107i ili nipodo\u0161tavaju\u0107i proteklih pedesetak godina, u kojima se ve\u0107ina nas rodila, odrasla, formirala svoje li\u010dnosti i stekla kakav\u2011takav materijalni status. Bez namjere da nekoga vrije\u0111am, prisje\u0107am se kako sam svojedobno pisao svome beogradskom kolegi: “Nemam namjere braniti Hrvate ni optu\u017eivati Srbe, jer iskreno govore\u0107i, li\u010dno bih radije bio kreten no jedno od ovoga.”. Vjerujem da ima jo\u0161 dosta pametnih Ljudi<\/em> koji \u0107e shvatiti taj osje\u0107aj. Da rezimiram. U Republici Hrvatskoj vi\u0161e ne postoji nikakvo “srpsko pitanje”. Na\u0161a generacija rije\u0161ila ga je “uspje\u0161nije”<\/em> no su o tome mogli sanjati i najzagri\u017eeniji usta\u0161ki zlo\u010dinci. A ovog puta nema partizana da spasu obraz nacije, jer gotovo stoprocentno smatramo kako ga nismo ni izgubili. \u0160eststo hiljada hrvatskih Srba nikako nisu mogli biti zlo\u010dinci i \u010detnici, barem ogromna ve\u0107ina \u2011 ne, kao \u0161to ni ve\u0107ina Hrvata nema nikakve veze sa usta\u0161tvom. Me\u0111utim, kona\u010dni rezultat je sasvim isti. Kao \u0161to bi sporta\u0161i rekli: nije va\u017ena igra ve\u0107 kona\u010dni rezultat. Gledaju\u0107i stvari na ovakav na\u010din, mi smo pobijedili<\/em>. Ja li\u010dno, osje\u0107am veoma malo pobjedni\u010dke euforije i zanosa \u2011 prije bih to definirao bljutavim ga\u0111enjem i tugom. A vi?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Napomena: Tekst je prvi put objavljen 1995 (Hrvatska ljevica)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U Republici Hrvatskoj vi\u0161e ne postoji nikakvo “srpsko pitanje”. Na\u0161a generacija rije\u0161ila ga je “uspje\u0161nije” no su o tome mogli sanjati i najzagri\u017eeniji usta\u0161ki zlo\u010dinci.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":298842,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-298841","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/298841","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=298841"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/298841\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":298844,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/298841\/revisions\/298844"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/298842"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=298841"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=298841"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=298841"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}