Slijediti ograni\u010denja koja nam name\u0107u institucije vi\u0161e razine, makar bile i kontradiktorne, poput Sto\u017eera ili WHO-a, mogu\u0107e je i usporedno sa stvaranjem vlastitog i proaktivnog epidemiolo\u0161kog menad\u017ementa, koji vodi pozitivnom scenariju. Izostanak takve svijetle to\u010dke te sposobnosti znanosti ili politike da na nju upru prstom pla\u0161i me vi\u0161e negoli sam virus<\/p>\n
Na\u0161 sugovornik Leo Rafolt teatrolog je i teoreti\u010dar koji predaje na osje\u010dkoj Akademiji za umjetnost i kulturu. Upravo mu je iza\u0161la knjiga \u2018Virus in fabula\u2019 (Meandar Media, Zagreb 2020.), kao gotovo trenutna spisateljska reakcija na krizu izazvanu pandemijom koronavirusa.<\/p>\n
Kako ste do\u0161li na ideju da napi\u0161ite knjigu o koronavirusu? U njoj propitujete i sam postupak motivacije kao paralelni proces s tokom same bolesti?<\/strong><\/p>\n Motivacija za pisanje ovakve knjige do\u0161la je posve prirodno, iako mi se kontekst u kojem je ona nastala sada, a posteriori, posebice u odnosu na neke apstraktne akademske uzuse, \u010dini sasvim neprirodnim. Sve sam knjige dosad pisao na temelju opse\u017enih istra\u017eivanja. \u010cak i kad sam pisao o temama iz bliske suvremenosti, njima je ipak prethodila neka vrsta pomnog \u010ditanja, jasne metodolo\u0161ke ni\u0161e u koju sam se trudio uklopiti. Motivacijski pogon ove knjige, \u010dini mi se, valja potra\u017eiti u njezinu \u010detvrtom poglavlju, u kojem govorim o razlici izme\u0111u izolacije i povla\u010denja, vremena za sebe, kritiziraju\u0107i pritom neoliberalnu ideju \u2018maksimalne iskoristivosti\u2019 tog vremena, svojevrsnog praznog hoda. U neku ruku, izgleda kao da sam pao u zamku upravo takve iskoristivosti, bivaju\u0107i istodobno akademski eksploatiran. No s druge strane, \u010dini mi se da sam upravo (auto)tematizacijom metode nastajanja ove knjige tu zamku spretno izbjegao, katkad, dodu\u0161e, priznaju\u0107i da je vrijeme za sebe zapravo ponajprije vrijeme sa suvi\u0161kom sebe.<\/p>\n \u0160to ste mislili pod naslovom \u2018he\u0161teg semioza\u2019? \u0160to je svijet he\u0161tega, metapodataka i kako se on zatvara u sebe?<\/strong><\/p>\n Fascinira me taj metainformacijski fenomen ve\u0107 neko vrijeme i, da vam priznam, ne znam kako bih se s njim obra\u010dunao, kako bih ga uglavio. Na nekoj \u010disto kolokvijalnoj razini, uistinu, mogu\u0107e je pretpostaviti da bi virus u svijetu otprije tek nekoliko desetlje\u0107a medijskim prostorom cirkulirao puno sporije. To ne zna\u010di da bi sve informacije o fenomenu kao \u0161to je Covid-19 bile to\u010dne, sasvim provjerene, jasno predo\u010dene ili razgovijetne. Ne mislim na tom mjestu samo na pojavu poput fakenews, koja je mnogo starija od nekoliko desetlje\u0107a. Jedna je od ponajve\u0107ih zabluda najranije internetske ere bila upravo ona o \u2018pretra\u017eivosti\u2019 i lakoj dostupnosti informacija. Svijet informacija danas je pregrijan, kako isti\u010de Thomas Hylland Eriksen. \u010cini mi se da je upravo ovo stanje kriznosti pokazalo da smo svi, kao puki recipijenti informacija, osu\u0111eni na neki posve zalihostan fagijski postupak, unutar kojega jedna informacija ra\u0111a drugu itd. Informacija je poprimila zaraznost samog virusa, nasilno se odvojiv\u0161i od svojeg primarnog ozna\u010ditelja, uvijek u tom stanju onkraj, ponad. Ta no\u0107na mora Umberta Eca i sociosemiotici sklonih teoreti\u010dara izlazi na vidjelo i u doba korone. Fenomenologija he\u0161tega samo prividno pledira na \u2018\u010disto zna\u010denje\u2019, dok u stvarnosti postaje metaforom egoisti\u010dke proizvodnje zna\u010denja kao takvog, i to bez izvora, bez krajnjeg recipijenta, kao u nekom muzeju koji nitko vi\u0161e ni \u017eeli posjetiti zbog previ\u0161e artefakata i suvi\u0161ka zna\u010denja.<\/p>\n \u0160to su to grabe\u017eljivi identiteti, oni \u010dija konstrukcija i mobilizacija zahtijevaju istrebljenje drugih, neposrednih dru\u0161tvenih kategorija (Arjun Appadurai)? Manjine su relativno novi izum, koji se morao oblikovati u odnosu na fenomenologiju nacije. Mo\u017ee li se njih dekonstruirati ili nekako druga\u010dije dovesti u pitanje? Kakve to ima veze sa \u2018strahom od malog broja\u2019?<\/strong><\/p>\n U knjizi sam se ponajvi\u0161e poslu\u017eio Appaduraijevom sintagmom straha od malih brojeva kako bih ukazao na najstra\u0161niju neoliberalnu no\u0107nu moru, broj jedan, tu nekontrolabilnu egzistenciju koja se mo\u017ee ukazati u formi terorista, ali i u formi \u017eivo-ne\u017eive egzistencije, poput virusa. Njegov pojam predatorstva je specifi\u010dan, osobito kad ga upotrebljava u sintagmi grabe\u017eljivih identiteta, koji nastaju upravo iz rascjepa izme\u0111u identiteta ve\u0107ine i neke apstraktne totalnosti. U tom smislu, posve paradoksalno, tjeskoba je prisutnija kod ve\u0107inskih identiteta negoli onih manjinske osnove, \u0161to bi zna\u010dilo da ve\u0107ina sebi za pravo uzima neku vrstu istrebljenja socijalnih kategorija koje su joj posve nalik. Njegove se teze lako mogu primijeniti i na odnos prema izbjeglicama na ovom prostoru, koje se vrlo \u010desto, ali, na\u017ealost, i vrlo uspje\u0161no uklapaju u svojevrsne identitetske klastere, pa potom stereotipiziraju, kao silovatelji, pedofili, sodomisti. Pojam manjine izranja iz napetosti, prvo, prema zastarjelim modelima globalizacije i kulturalnog imperijalizma i, drugo, u odnosu na sve kompleksniji sustav modernog dru\u0161tva, koje valja sekvencionirati u razli\u010dite podsisteme. Globalna je imaginacija dru\u0161tvenosti odavno ve\u0107 do\u0161la na mjesto one lokalne, \u0161to i dovodi do deteritorijalizacije kao jednog od dominantnijih suvremenih fenomena.<\/p>\n Kriti\u010dni ste spram napisa Giorgia Agambena, Slavoja \u017di\u017eeka i Alaina Badioua o krizi izazvanoj koronavirusom. No va\u0161a kritika je parcijalna, pa uzimate \u0161to vam odgovara, a odbacujete ono \u0161to ne, od svakoga od njih. Kako biste ukratko opisali poziciju njih trojice ponaosob i \u0161to je osnovni problem s njom?<\/strong><\/p>\n Zapravo, ne bih rekao da sam prema njima kriti\u010dan. Koristim se mnogim njihovim teorijskih konceptima kako bih relativizirao i vlastitu poziciju. Mislim da im ne treba uzeti za zlo to \u0161to su na korona-krizu reagirali neposredno, gotovo ad hoc. Uostalom, to i sam \u010dinim. Mnogo mi je problemati\u010dnije \u0161to nastoje \u2018kriznost\u2019 izazvanu koronom nasilno uklopiti u svoju teorijsku ni\u0161u. Agambenova reakcija zanimljiva mi je zbog reakcija koje je posljedi\u010dno izazvala, kao mo\u017eda najranija. Talijanski filozof isti\u010de da je biopoliti\u010dka supstanca korona-krize natjerala pojedinca da zanemari sve preostale oblike dru\u0161tvenosti i politi\u010dnosti, ali to isti\u010de u trenutku kad ni znanost ni medicina ne znaju ni\u0161a o tom kemijsko-biolo\u0161kom agensu i njegovoj info-virulentnost (Franco Berardi Bifo), a koja pokre\u0107e cijeli niz psihoza, u javnozdravstvenom i u drugim segmentima dru\u0161tva. Pravni poredak, moramo priznati, nije bio suspendiran, ne bih rekao ni zanemaren. Agambena zanimaju mogu\u0107e posljedice radikalizacije odnosa nastalih u pandemijskom periodu. Kritiku talijanskog modela no\u0161enja s krizom on otvara Foucaultom, tezom o stalnom biolo\u0161kom prebrojavanju, lociranju, detekciji pojedin\u010deva kretanja i javnozdravstvenog stanja. Me\u0111utim, mogu\u0107e je da sustav upravo panikom hrani etatizam i tako, barem iz svoje perspektive, ja\u010da \u2018ranjenu\u2019 zajednicu. \u017di\u017eekova mi je reakcija, s druge strane, utopijski simpati\u010dna, no mogu je i\u0161\u010ditati jedino kao lijepu metaforu o zajedni\u010dkom brodu prema nekoj globalnoj postpandemijskoj i univerzalnoj solidarnosti. Stvarnost je, dodu\u0161e vrlo recentna, nakon \u017di\u017eekove knjige, pokazala da je ta teza proma\u0161ena, odnosno da su partikularni interesi dr\u017eava sve sna\u017eniji, iako je njihov model obrane od korone sve sli\u010dniji. Najbli\u017ea mi je pak Badiouova argumentacija o dvostrukoj metafizici ovog virusa, negdje na osovini \u017eivotinja-\u010dovjek, zbog njegove sporne etiologije, i \u010dovjek-\u010dovjek, zbog fascinantne brzine njegova \u0161irenja, kao i njegova kritika medijskog rasplamsavanja negativnih vijesti i konstantnog, statisti\u010dki gotovo savr\u0161enog prebrojavanja mrtvih, koji kao da su postali jedina javnozdravstvena metafora ove krize.<\/p>\n Sami opisujete postupke koje koristite pri pisanju ovih ogleda kao pop-akademizam. \u0160to bi ozna\u010davao takav postupak? Samo stil pisanja ili i ne\u0161to dublje u pristupu samim fenomenima svijeta i reakciji na njih?<\/strong><\/p>\n To je neka vrsta cinizma kojom sam prije svega nastojao afirmirati onu Habermasovu tezu o nevjerojatnim dosezima na\u0161eg neznanja o neznanju. U po\u010detku sam mislio napisati neki oblik dnevnika iz karantene ili pak svojevoljnog povla\u010denja, izolacije. Me\u0111utim, s vremenom je taj projekt nadrastao, barem u teorijskom smislu, dosege \u010disto memoarskog zapisa o jednom odsje\u010dku vremena. Htio sam ipak ostaviti tu dozu relativnosti, kao ne\u0161to \u0161to stalno titra nad svim mojim tezama, gotovo kao u nekom obliku avangardnog ili politi\u010dkog manifesta. Kao jedan od uzora spomenuo bih dnevni\u010dko-teorijski blog talijanskog filozofa Franca Berardija. On tamo konstantno revidira vlastite teze.<\/p>\n Krivulja pristupa svih, naro\u010dito tzv. razvijenih, zemalja svijeta prema fenomenu pandemije najprije se \u010dinila drasti\u010dno pojedina\u010dnom i u svakoj dr\u017eavi druga\u010dijom, da bi se s vremenom postupci po\u010deli jedna\u010diti. \u010cemu to pripisujete?<\/p>\n Valja imati na umu da je svaki virus vrlo nesigurna egzistencija, na pola puta izme\u0111u \u017eivog i ne\u017eivog. U stalnom je dolasku i odlasku, mo\u017ee kratko biti prisutan, mo\u017ee se i kristalizirati i potrajati. Nancyjevim rje\u010dnikom re\u010deno, njegova je egzistencija uljezna, titrajna ili, kako nastojim objasniti u knjizi, na tragu odoma\u0107ivanja. Pristupi mnogih dr\u017eava, \u010dini mi se, samo su naizgled bili razli\u010diti, osobito u samim po\u010decima epidemije. Ve\u0107ina je dr\u017eava dosta nekriti\u010dki slijedila upute WHO-a, a u nekim je situacijama bilo \u010dak i smije\u0161no gledati plagirane izvje\u0161taje, o\u010dekivanja, naputke i predvi\u0111anja u razli\u010ditim dr\u017eavama. U po\u010detku su se nekako iskristalizirali \u2018\u0161vedski\u2019, \u2018kineski\u2019, \u2018korejski\u2019 i jo\u0161 pokoji model obra\u010duna s krizom, no i njihove su se strategije s vremenom prilago\u0111avale. U knjizi se koristim metaforom gadnog problema Timothyja Mortona kako bih ukazao na to da je koronu stvarno mogu\u0107e racionalizirati, ona je zaraznija od obi\u010dne gripe, ali ta \u010dinjenica ne ukazuje na neko racionalno rje\u0161enje. Nadalje, nju je te\u0161ko mogu\u0107e sasvim predvidjeti, u nekom je smislu i alogi\u010dna, pa je i javnozdravstvene pristupe epidemiji bilo te\u0161ko karakterizirati kao ispravne ili posve pogre\u0161ne.<\/p>\n Postoje slu\u017ebene ocjene epidemiolo\u0161kog stanja, u nas ih izdaje Nacionalni sto\u017eer, i one alternativne, raznih pravih stru\u010dnjaka i amatera. Vi niste za cenzuru razlika u pristupima, iako ona mo\u017ee dovesti, a po vama i dovoditi, samo do zbrke i nemogu\u0107nosti snala\u017eenja u moru proturje\u010dnih informacija. Koliko je opasnost od nadziranja i pra\u0107enja ve\u0107a od potrebe za izdavanjem uputa, pa i obaveznih, da bi se izbjeglo \u0161irenje zaraze? Je li biopolitika u sr\u017ei ovoga fenomena ili je ona u teoreti\u010dara koji se njome bave zloupotrijebljena?<\/strong><\/p>\n Nisam nipo\u0161to za cenzuru pristupa, iako se velik broj argumenata, \u010dak i preporuka de\u017eurnih epidemiologa, \u010dinio veoma nelogi\u010dnim. Nekoliko mi se problema tu otvara. Prvo, Sto\u017eer je nastupao isprva kao nepoliti\u010dko ili stru\u010dno, javnozdravstveno tijelo, iako mislim da takvo \u0161to ne postoji, pozivaju\u0107i na neku solidarnost. Taj poziv je dolazio i od politi\u010dkih elita, \u0161to mi se tek \u010dinilo licemjernim i neuvjerljivim. U jednom trenutku su se svi \u2018drugi pristupi\u2019 progla\u0161avali okrutnim ili gotovo genocidnim. Sjetimo se samo floskule o bioteroristima. Mnoge su takve paradoksalne, \u010desto i kontradiktorne izjave ili prognoze mnogih znanstvenika uvelike naru\u0161ile ve\u0107 okrnjenu platformu prosvjetiteljskog racionalizma u modernom dru\u0161tvu. Malo tko je u javnom diskurzu odlu\u010dio progovoriti o odgovornosti za znanstvenu \u010dinjenicu, posebice onda kad se ona plasira u javni ili medijski diskurz. Nekad je temeljna odlika znanosti, posebice onih \u2018tvr\u0111ih\u2019, bila dosljednost, postupnost, a sad su se znanstvenici, u tom mahnitom, hiperaktivnom kontekstu kriznosti, gotovo po\u010deli natjecati u medijima, kao na nekom tr\u017ei\u0161tu potencijalnih korona \u2018grantova\u2019. Upute su, naravno, bile neminovne. Nisam \u2013 \u010dak i iz ove pozicije \u2018naknadne pameti\u2019 \u2013 kriti\u010dar onog posvema\u0161njeg lockdowna otprije nekoliko mjeseci, iako se pokazao posve proma\u0161enim, u mnogim aspektima i licemjernim. Agamben je tu bio donekle u pravu, iako je, deridaovskim rje\u010dnikom re\u010deno, \u2018prekri\u017eena\u2019 snaga zakona, po meni, ovdje ipak preradikalno tuma\u010denje talijanskog scenarija. Mnogo mi je poticajnije razmi\u0161ljati o reliktima kontrole i discipliniranja koji \u0107e nakon \u0161to ovo sve pro\u0111e, mogu\u0107e, ostati, opstati kao neki mali dispozitivi mo\u0107i sistema.<\/p>\n Kao i va\u0161a knjiga, vi i realno stanje fenomena korone vidite kao otvoreni kraj. Ironi\u010dno naslovljavate zadnje poglavlje \u2018A \u0161to ako sve bude u redu?\u2019<\/strong><\/p>\n Za vrijeme korone na svojem sam Facebook-zidu imao svojevrstan javni performans, koji su mnogi prepoznali. Naime, u tih nekoliko mjeseci odlu\u010dio sam se dijeliti samo pozitivne vijesti o ishodu korona-krize, ma kakve one bile. Te\u0161ko sam u toj dinamici mogao neke od njih ne\u0161to detaljnije provjeriti. Nisam mogao vjerovati da u suvremenom diskurzu ne postoji pozitivan scenarij ove krize. Zanimljivo, jo\u0161 uvijek ga ne nalazim. Jo\u0161 uvijek je zatomljen. Biovirus je, ka\u017ee Berardi, \u017eivi organizam koji zra\u010di ne\u017eivim bi\u0107ima, postaje info-virus, koji zauzvrat djeluje na psihosferu, gdje potom zaustavlja apstraktno funkcioniranje stroja, pa tijela usporavaju svoje pokrete, naposljetku odustaju\u0107i od djelovanja. Opasno usporavanje i rezignaciju tog tipa, koja nalikuje na predaju, Berardi naziva psiho-deflacijom. Slijediti ograni\u010denja koja nam name\u0107u institucije vi\u0161e razine, makar bile i kontradiktorne, poput Sto\u017eera ili Svjetske zdravstvene organizacije ili pak Europske komisije, mogu\u0107e je i usporedno sa stvaranjem vlastitog i proaktivnog epidemiolo\u0161kog menad\u017ementa, koji vodi pozitivnom scenariju. Izostanak takve svijetle to\u010dke u budu\u0107nosti u javnom diskurzu oko Covida te sposobnosti znanosti ili politike da na takvu to\u010dku upru prstom, tog pozitivnog scenarija, pla\u0161i me vi\u0161e negoli sam virus.<\/p>\nNekontrolabilna egzistencija<\/h1>\n
\u00a0\u00a0\u00a0 ———————<\/h2>\n
Nekad je temeljna odlika znanosti, posebice onih \u2018tvr\u0111ih\u2019, bila dosljednost, postupnost, a sad su se znanstvenici, u tom mahnitom, hiperaktivnom kontekstu kriznosti, gotovo po\u010deli natjecati u medijima, kao na nekom tr\u017ei\u0161tu potencijalnih korona \u2018grantova\u2019<\/h2>\n
Relikti kontrole<\/h1>\n