{"id":298156,"date":"2020-07-29T08:01:45","date_gmt":"2020-07-29T06:01:45","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=298156"},"modified":"2020-07-29T08:01:45","modified_gmt":"2020-07-29T06:01:45","slug":"ne-to-nije-kompliment-to-je-seksualno-uznemiravanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/07\/29\/ne-to-nije-kompliment-to-je-seksualno-uznemiravanje\/","title":{"rendered":"Ne to nije kompliment, to je seksualno uznemiravanje!"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Katarina Pavi\u010di\u0107-Ivelja<\/strong><\/p>\n

Iako ina\u010de nemam obi\u010daj na Internetu javno dijeliti osobna iskustva, kada se ju\u010der Twitterom na inicijativu aktivistkinje Marinelle Matej\u010di\u0107 po\u010deo \u0161iriti hashtag #\u017eeneujavnomprostoru pod kojim \u017eene dijele vlastita iskustva seksualnog uznemiravanja, nisam mogla odoljeti da ne podijelim barem jednu kratku crticu iz vlastitog \u017eivota.<\/p>\n

\u010cinjenica da su \u017eene preko dru\u0161tvenih mre\u017ea masovno po\u010dele dijeliti vlastita iskustva seksualnog uznemiravanja koje su u odre\u0111enim situacijama i periodima \u017eivota do\u017eivjele u javnom prostoru za svaku je pohvalu te je od izuzetne potrebe i va\u017enosti. Naravno, kako bi i dru\u0161tvene mre\u017ee dosljedno odra\u017eavale realnost, izno\u0161enju osobnih iskustava uznemiravanja te zdravorazumskog protivljenja istome uskoro su popratili komentari uvrije\u0111enih pripadnika mu\u0161kog roda ustrajnih u namjeri da umanje te\u017einu seksualnog uznemiravanja jer je ono “u stvari samo kompliment”.<\/p>\n

Koliko god sam svjesna \u010dinjenice da su dobacivanja na ulici, pra\u0107enje ili pak ne\u017eeljeni dodiri dio svakodnevice svake \u017eene, susret s ogromnim brojem sli\u010dnih, poistovjetljivih svjedo\u010danstava \u017eena koje u toliko kratkom roku odlu\u010duju javno progovoriti dok s druge strane nailaze na otpor mu\u0161karaca koji ih iz vlastite rodno privilegirane perspektive uvjeravaju da se “takve stvari ne doga\u0111aju” i da one \u010ditavu stvar izmi\u0161ljaju, potresno je iskustvo budu\u0107i da itekako stavlja u perspektivu ozbiljnost i ra\u0161irenost problema polo\u017eaja \u017eena u patrijarhalnom dru\u0161tvu.<\/p>\n

Hashtag #\u017eeneujavnomprostoru pojavio se kao naru\u010den. Dodu\u0161e, ne mogu ocijeniti radi li se o tome da je hashtag do\u0161ao ba\u0161 u pravo vrijeme budu\u0107i da sam nekoliko dana prije do\u017eivjela posljednji slu\u010daj uznemiravanja ili se uznemiravanje \u017eenama doga\u0111a toliko \u010desto da bi svako vrijeme bilo pravo vrijeme. Sklonija sam pomisliti da se radi o ovom drugom slu\u010daju.<\/p>\n

Kako god bilo, s obzirom na timing osjetila sam se obvezanom priklju\u010diti se ostalim \u017eenama i vlastitim iskustvom tako\u0111er doprinijeti \u0161irenju svijesti o ne\u017eeljenim seksualnim interakcijama pro\u017eetoj \u017eenskoj svakodnevici.<\/p>\n

Naime, samo tri dana prije nego \u0161to je ova lavina iskustava preplavila dru\u0161tvene mre\u017ee, na ulici mi je pri\u0161ao nepoznati mu\u0161karac. Ljeto je i na sebi sam imala \u0161iroku lepr\u0161avu haljinu. Bez dekoltea, s rukavima do lakta, du\u017eine do koljena, \u0161to napominjem ne zato \u0161to odje\u0107a ikad mo\u017ee biti izgovor za uznemiravanje, nego isklju\u010divo ne bih li unaprijed dosko\u010dila “pronicljivom” pitanju “A \u0161to si obukla?”.\u00a0 Taj nepoznati mu\u0161karac osjetio se pozvanim da mi demonstrira \u0161to se mo\u017ee dogoditi djevojkama koje se obla\u010de poput mene pa me u jednom trenutku uhvatio za nadlakticu i podignuo mi haljinu. Na ulici, u javnosti, usred tjedna, pred drugim ljudima. Sre\u0107om, stalo je “samo” na tome da su prisutni prolaznici imali priliku vidjeti moje donje rublje. Tada je napomenuo da bi me bez problema mogao odvu\u0107i negdje na osamu i tamo silovati jer sam slabija od njega, ali i konstatirao da on to nema namjeru u\u010diniti ve\u0107 on u stvari mrzi silovatelje i ovime mi samo \u017eeli pokazati \u0161to bi se moglo dogoditi da me, “za razliku od njega dohvatio neki lu\u0111ak”. Tako\u0111er, savjetovao mi je da ubudu\u0107e nosim hla\u010de ne bih li se za\u0161titila od “svakakvih mu\u0161karaca” pritom o\u010dito ne smatraju\u0107i sebe niti svoj postupak spornim.<\/p>\n

No ono \u0161to me, nakon promptnog odlaska na \u0161to udaljeniji dio grada, najvi\u0161e \u0161okiralo nije niti postupak navedenog mu\u0161karca, niti njegova racionalizacija tog postupka kao upozorenja u svrhu za\u0161tite \u017eena, ve\u0107 nedostatak ikakve nevjerice i potpuni izostanak bilo kakvog osje\u0107aja \u0161oka vezanog za ono \u0161to se upravo dogodilo. Iznenadilo me \u0161to sam osje\u0107ala ga\u0111enje, ali ne i iznena\u0111enje, \u0161to sam u vlastitoj glavi \u010ditav doga\u0111aj prihvatila kao ne\u0161to \u0161to se naprosto upravo doga\u0111a, ne\u0161to zastra\u0161uju\u0107e i neugodno, ali i ne\u0161to \u0161to sam o\u010dekivala. U jednom trenutku samu sebe sam uhvatila kako razmi\u0161ljam: “Pa dobro, \u0161to sad, nije ti napravio ni\u0161ta, bilo pa pro\u0161lo, a uostalom ni ti njemu nisi ni\u0161ta rekla.”<\/p>\n

Iako se godinama bavim feminizmom i \u017eenskim pravima, kada god mogu govorim o borbi protiv svih oblika nasilja nad \u017eenama, itekako sam svjesna da je seksualno uznemiravanje uvijek nedopustivo te je suradnja i izostanak suprotstavljanja iz straha od posljedica mehanizam pre\u017eivljavanja za \u010diju upotrebu nikad ne smijemo kriviti \u017eene, \u010dinjenica da mi je na podsvjesnoj razini inicijalna reakcija na vlastito iskustvo bila ovakva kakva jest osvjetljava koliko je patrijarhalna podre\u0111enost \u017eena u stvari ukorijenjena u tkivo dru\u0161tva, koliko je nasilje nad \u017eenama normalizirano, koliko se \u017eenska iskustva minimiziraju, koliko nas se tjera da sumnjamo u same sebe, koliko nam se u stvari govori da pretjerujemo i koliko (makar na nesvjesnoj razini) i dalje internaliziramo patrijarhalne pretpostavke koje \u017eenama nala\u017eu da, za svoje dobro, \u0161ute i trpe te uvijek preuzimaju odgovornost za neprimjerene postupke mu\u0161karaca.<\/p>\n

Nakon ovog doga\u0111aja razgovarala sam s prijateljicama, kao ni ja, niti jedna od njih nije bila naro\u010dito zaprepa\u0161tena da se takvo ne\u0161to dogodilo. Naprotiv, nakon \u0161to sam ispri\u010dala \u0161to se dogodilo, svaka je iskazala razumijevanje i pritom sasvim mirno, neuznemireno, tonom kojim uz jutarnju kavu izmjenjuje\u0161 najnovije tra\u010deve, izlo\u017eila vlastitu pri\u010du te napomenula da se radi o najrecentnijoj situaciji koje se mo\u017ee sjetiti, budu\u0107i da ih u \u010ditavom \u017eivotu ima previ\u0161e da bi ih sve mogla nabrojati. U razgovoru tu i tamo ubacujemo koju po\u0161alicu kako bi umanjile ozbiljnost situacije. Kada odrasta\u0161 kao \u017eena seksualno uznemiravanje je ne\u0161to \u0161to se doga\u0111a stalno, od najranijeg djetinjstva, dok ne postane dio svakodnevice s kojim naprosto nau\u010di\u0161 \u017eivjeti i niti ne ide\u0161 za tim da razmjena savjeta o samoobrani u \u0161kolskom WC-u, prijateljski razgovori o prepoznavanju droga za silovanje prije odlaska na bruco\u0161ijadu, razmjena iskustva s kupovinom suzavca, rasprave o najboljoj poziciji klju\u010deva u ruci dok nave\u010der \u017eurno hoda\u0161 do stana ili pak razmjena ovakvih pri\u010da ne spada u normalan proces odrastanja.<\/p>\n

Jedna prijateljica pri\u010da o mu\u0161karcu koji ju je svojevremeno zvao sa skrivenog broja poku\u0161avaju\u0107i zapodjenuti razgovore prili\u010dno eksplicitnog, seksualnog sadr\u017eaja. Nikad nije saznala o kome se radi. Druga ka\u017ee da su joj se doga\u0111ale “samo klasi\u010dne stvari” poput toga da ju neki mu\u0161karac u klubu ili javnom prijevozu naprosto ne mo\u017ee zaobi\u0107i druga\u010dije nego da se me\u0111uno\u017ejem protrlja o njen bok ili stra\u017enjicu. Tre\u0107a se odlu\u010duje za pri\u010du koja se dogodila pro\u0161log mjeseca dok je nave\u010der i\u0161la na trening. Dok je ulazila u gotovo prazan tramvaj pro\u0161la je pored nepoznatog mu\u0161karca i sjela nekoliko mjesta iza njega. Nakon \u0161to se nekoliko puta okrenuo, mu\u0161karac je ustao sa svog mjesta, sjeo blizu nje i po\u010deo masturbirati. Mu\u0161karcu nitko od drugih putnika ni\u0161ta nije rekao. Ustala je i sjela na sjedalo blizu voza\u010da.<\/p>\n

Tako\u0111er, svaka od nas dolazi do zaklju\u010dka da je mu\u0161ko spolovilo prvi put vidjela jo\u0161 kao osnovno\u0161kolka nakon \u0161to je u prikrajku uo\u010dila starijeg \u010dovjeka koji masturbira promatraju\u0107i djevoj\u010dice u igri. Zastra\u0161uju\u0107e je koliko je to univerzalno iskustvo.<\/p>\n

Ono \u0161to mi je tako\u0111er zapelo za oko jest i \u010dinjenica da, kao \u0161to sam i ja preispitivala samu sebe jer se nisam suprotstavila vidno ja\u010dem i jo\u0161 vidnije neuravnote\u017eenom mu\u0161karcu, svaka od njih dok iznosi svoju pri\u010du tako\u0111er automatski navodi i korake koje je mogla poduzeti, a nije, misle\u0107i da je na neki na\u010din ipak ona ta koja je mogla prevenirati da se i\u0161ta dogodi \u2013 od ranije promjene broja mobitela, preko konzervativnijeg odijevanja pa do sjedanja na mjesto u tramvaju koje je manje izlo\u017eeno pogledima. Tako\u0111er, sve i jedna bar se u nekom trenutku zapitala je li u stvari ona ta koja preuveli\u010dava stvari i previ\u0161e je burno reagirala jer ipak mo\u017eda doti\u010dni mu\u0161karac nije mislio ni\u0161ta lo\u0161e, samo je htio razgovor, svidjela mu se i htio ju je upoznati, mo\u017eda nije masturbirao namjerno da ga ona vidi\u2026<\/p>\n

Ni\u0161ta nije beskona\u010dno, ali broj izlika za mu\u0161ko pona\u0161anje koji je predvi\u0111en patrijarhalnim dru\u0161tvenim uvjetovanjem koje \u017eenu smatra perpetualnim krivcem za sve oblike uznemiravanja i\/ili nasilja koje nad njom i njenim tijelom bez njezinog odobrenja vr\u0161e mu\u0161karci neopisivo je blizu beskona\u010dnog. Koliko je apsurdno da ijedna \u017eena razmi\u0161lja je li se u tramvaju trebala pomnije skloniti od pogleda? U tramvaju?! Sve navedeno u tekstu tek je jedan mali djeli\u0107 stvari koje \u017eene samim postojanjem u javnom prostoru od djetinjstva pro\u017eivljavaju, a svaka \u017eena s kojom sam o ovim stvarima pri\u010dala u nekom se trenutku pitala je li ono \u0161to je do\u017eivjela uistinu uznemiravanje ili je ona samo preosjetljiva. Ne, prepoznati i reagirati na seksualno uznemiravanje nije preosjetljivost. Ta reakcija je ne\u0161to najnormalnije. Nisi ni luda ni osjetljiva ni kriva. Ono \u0161to nije normalno je stav dru\u0161tva koji umanjuje i u\u0161utkava \u017eenska iskustva pritom podr\u017eavaju\u0107i mu\u0161karca kao nekog ‘tko se samo \u0161alio, naglo reagirao i nije u stvari ni\u0161ta lo\u0161e mislio’ i kao takav nije odgovoran za vlastito pona\u0161anje ve\u0107 odgovornost prebacuje na \u017eenu koja se “odva\u017eila” sama pro\u0161etati nave\u010der, djevojku koja “si previ\u0161e dopu\u0161ta obla\u010denjem kratke haljine na tulum”, djevoj\u010dicu koja “nije nikome rekla” kada joj je stariji “gospodin” pokazao dio svoje anatomije za koji ona jo\u0161 nije niti nau\u010dila da postoji\u2026<\/p>\n

Dosta je opravdanja, uvjeravanja u krivnju tamo gdje krivnji nije mjesto i vrije\u0111anja zdravog razuma naprasnim brisanjem iskustava polovice stanovni\u0161tva isklju\u010divo jer su te “sre\u0107e” da postoje kao pripadnice skupine koja je u neravnomjernoj raspodjeli mo\u0107i unutar patrijarhalne rodne dinamike izvukla deblji kraj. Zato i pi\u0161em ovaj tekst. Ljuta sam, potresena \u0161to postoji potreba za time, ali sam i presretna \u0161to \u017eene iznova hrabro i uporno dijele pri\u010de usprkos svima koji nas uvjeravaju da se na\u0161a vlastita iskustva nisu dogodila.<\/p>\n

Na\u0161a iskustva su stvarna. Na\u0161a iskustva su va\u017ena. Ne mo\u017eete nas u\u0161utkati!<\/p>\n

Dosta je zahtijevanja od \u017eena da se brane, dok od mu\u0161karaca ne zahtijevamo tra\u017eenje pristanka. Dosta je normalizacije stava da \u0107e “de\u010dki uvijek biti de\u010dki”, a djevoj\u010dice\/djevojke\/\u017eene \u0107e \u2013 biti silovane. Dosta je!<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na\u0161a iskustva su stvarna. Na\u0161a iskustva su va\u017ena. Ne mo\u017eete nas u\u0161utkati!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":298159,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-298156","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/298156","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=298156"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/298156\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":298160,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/298156\/revisions\/298160"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/298159"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=298156"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=298156"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=298156"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}