Situacije koje bi mogle dovesti do izumiranja ljudske vrste nau\u010dnici nazivaju egzistencijalnim rizicima.<\/p>\n
Egzistencijalni rizik razli\u010dit je od onoga \u0161to bismo mogli nazvati “redovnom” opasno\u0161\u0107u ili prijetnjom, obja\u0161njava Luk Kemp, nau\u010dni saradnik u Centru za izu\u010davanje egzistencijalnih rizika na Univerzitetu u Kembrid\u017eu, koji prou\u010dava istorijske civilizacijske kolapse i rizike koje predstavljaju klimatske promjene dana\u0161njice.<\/p>\n
“Rizik u tipi\u010dnoj terminologiji treba da bude sastavljen od opasnosti, ranjivosti i izlo\u017eenosti”, \u00a0izjavio je Kemp za Lajv sajens.<\/p>\n
Nuklearni rat<\/strong><\/p>\n Kao primjer broj jedan, Kemp navodi nuklearni rat, koji su istorija i popularna kultura utisnuli u na\u0161u svijest kao jedan od najve\u0107ih potencijalnih rizika za opstanak ljudi. Na\u0161a ranjivost na ovu prijetnju raste ako zemlje proizvode visoko oboga\u0107eni uranijum i ako politi\u010dke tenzije me\u0111u narodima eskaliraju. Ta ranjivost odre\u0111uje na\u0161u izlo\u017eenost, prenosi Sputnjik.<\/p>\n Kao \u0161to je slu\u010daj sa svim egzistencijalnim rizicima, ne postoje dostupne i precizne procjene koliko bi zemaljskog stanovni\u0161tva mogla da elimini\u0161e nuklearna oluja. Ali o\u010dekuje se da bi efekti velike nuklearne zime – period zamrzavanja i ograni\u010dene proizvodnje hrane koja bi uslijedila nakon rata izazvana dimnom nuklearnom maglom koja sun\u010devu svjetlost blokira da prodre na Zemlju – bili te\u0161ki.<\/p>\n “To bilo bi potpuno stra\u0161no i moglo bi dovesti do smrti velikog sloja \u010dovje\u010danstva. Ali izgleda malo vjerovatno da bi to samo po sebi dovelo do izumiranja”, \u00a0rekao je Kemp.<\/p>\n Pandemija<\/strong><\/p>\n Zloupotreba biotehnologije je jo\u0161 jedan egzistencijalni rizik kojim se bave nau\u010dnici. \u0408edna od zloupotreba posebno zabrinjava nau\u010dnicu Kasisi Nelson, a to je zloupotreba biotehnologije za in\u017eenjering smrtonosnih patogena koji se brzo \u0161ire.<\/p>\n Kao jedan od vo\u0111a tima za biolo\u0161ku sigurnost na Institutu za budu\u0107nost \u010dovje\u010danostva na Univerzitetu Okford, Nelsonova istra\u017euje pitanja biolo\u0161ke sigurnosti s kojima se suo\u010dava \u010dovje\u010danstvo, poput novih zaraznih bolesti, pandemije i biolo\u0161kog oru\u017eja.<\/p>\n Patogen posebno dizajniran da bude zarazan i smrtonosan mo\u017ee biti daleko \u0161tetniji od prirodnog i potencijalno mo\u017ee usmrtiti veliku koli\u010dinu zemaljskog stanovni\u0161tva u ograni\u010denom vremenskom roku.<\/p>\n Ali uprkos strahu koji bi mogao da se stvori, naro\u010dito u na\u0161em trenutnom pandemijskom svijetu, ona vjeruje da je vjerovatno\u0107a da \u0107e se to dogoditi mala. Ipak, veli\u010dina potencijalne prijetnje odr\u017eava pa\u017enju istra\u017eiva\u010da o ovom riziku.<\/p>\n Klimatske promjene<\/strong><\/p>\n U vrhu liste egzistencijalnih rizika su i klimatske promjene koje su ve\u0107 dovele do opadanja i izumiranja mnogih vrsta na planeti. Prate\u0107e pojave klimatskim promjenama – nesigurnost u snabdijevanju hranom, nesta\u0161ica vode i ekstremni vremenski doga\u0111aji, postaju sve opasnije za opstanak ljudi.<\/p>\n Me\u0111utim, Kemp opisuje klimatske promjene kao “egzistencijalni multiplikator rizika” na globalnoj skali, \u0161to zna\u010di da one poja\u010davaju druge prijetnje opstanku \u010dovje\u010danstva. Navodi da bi nesta\u0161ica hrane ili vode poja\u010dala me\u0111unarodne tenzije i pokrenula nuklearne ratove sa potencijalno ogromnim ljudskim \u017ertvama.<\/p>\n Ovakav na\u010din razmi\u0161ljanja nagla\u0161ava me\u0111usobnu povezanost egzistencijalnih rizika. Kao \u0161to je Kemp nagovijestio, malo je vjerovatno da bi masovni doga\u0111aj izumiranja prouzrokovala jedna nesre\u0107a poput nuklearnog rata ili pandemije. Umjesto toga, istorija nam pokazuje da ve\u0107inu civilizacijskih kolapsa pokre\u0107e nekoliko isprepletenih faktora.<\/p>\n Katastrofalan doga\u0111aj mogao bi ostaviti samo nekoliko stotina ili hiljada pre\u017eivjelih na Zemlji, \u0161to bi dovelo u pitanje odr\u017eivost \u010dovje\u010danstva. S druge strane, kolaps bi mogao izbrisati samo dio \u010dovje\u010danstva, ali posljedi\u010dno pokrenuti globalnu nesigurnost i sukob i umanjiti na\u0161u otpornost na druge prijetnje.<\/p>\n “Ne govorimo o jednoj ideji kako bi izgledalo izumiranje ili kako \u0107e se ono odvijati. To je nijansiranije od toga”, \u00a0objasnio je Kemp.<\/p>\n Vej\u0161ta\u010dka inteligencija<\/strong><\/p>\n Postoji i drugi ugao – egzistencijalni rizik za \u010dovje\u010danstvo ne mora nu\u017eno da ugrozi na\u0161 opstanak. Egzistencijalni rizik mo\u017ee biti onaj koji umanjuje na\u0161 potencijal kao vrste – bilo da je to na\u0161a sposobnost da postanemo rasa u svemiru ili da dostignemo odre\u0111eni nivo tehnolo\u0161ke dominacije.<\/p>\n Inteligentni roboti, nehoti\u010dno oslobo\u0111eni stega, mogli bi nametnuti \u0161iroki nadzor ljudi inadma\u0161iti nas i fizi\u010dki i psihi\u010dki.<\/p>\n \u0408edan istaknuti rizik koji se uklapa u ovu kategoriju je vje\u0161ta\u010dka inteligencija. Istra\u017eiva\u010di smatraju da bi inteligentni roboti, nehoti\u010dno oslobo\u0111eni stega, mogli nametnuti \u0161iroki nadzor nad ljudima i mogli bi nas nadma\u0161iti i fizi\u010dki i psihi\u010dki. To bi uzurpiralo na\u0161u dominaciju na planeti i moglo bi fundamentalno izmijeniti predstavu o tome \u0161ta zna\u010di biti \u010dovjek.<\/p>\n \u010covje\u010danstvo po sebi<\/strong><\/p>\n Ma koliko pomenuti rizici bili \u0161aroliki, svi imaju zajedni\u010dki imenitelj – ljudi odre\u0111uju njihov potencijal da se ostvare. Sabin Roman, nau\u010dni saradnik u Centru za prou\u010davanje egzistencijalnih rizika, modelira evoluciju i kolaps u dru\u0161tvu gledaju\u0107i na pro\u0161le civilizacije, uklju\u010duju\u0107i i Rimsko carstvo.<\/p>\n On smatra da se ve\u0107ina egzistencijalnih rizika “stvara” i da su ukorijenjeni u dru\u0161tvima i sistemima koje dru\u0161tva proizvode. Prema njegovom mi\u0161ljenju, te\u017enja \u010dovjeka za stalnim rastom dovodi do eksploatacije, planetarnog uni\u0161tenja i sukoba. Ironi\u010dno je da to samo pove\u0107ava neke od najve\u0107ih prijetnji sa kojima smo danas suo\u010deni, kao i na\u0161u ranjivost.<\/p>\n “Ako zapravo \u017eelimo ne\u0161to promijeniti, vrlo malo realnog uticaja mo\u017eemo imati na spoljne faktore. To je vi\u0161e na\u0161e unutra\u0161nje funkcionisanje kao dru\u0161tva koje se mo\u017ee promijeniti”, \u00a0ka\u017ee Roman.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Postoji vi\u0161e teorija o tome \u0161ta bi moglo izazvati izumiranje \u010dovje\u010danstva – od invazije vanzemaljaca do udara asteroida, me\u0111utim, me\u0111u nau\u010dnicima koji se bave potencijalnim katastrofama, postoji konsenzus da su neki rizici za apokalipsu vjerovatniji od drugih.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":284840,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-298048","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/298048","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=298048"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/298048\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":298050,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/298048\/revisions\/298050"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/284840"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=298048"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=298048"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=298048"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}