{"id":297100,"date":"2020-07-17T08:21:35","date_gmt":"2020-07-17T06:21:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=297100"},"modified":"2020-07-17T08:21:35","modified_gmt":"2020-07-17T06:21:35","slug":"trzisno-novinarstvo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/07\/17\/trzisno-novinarstvo\/","title":{"rendered":"Tr\u017ei\u0161no novinarstvo"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n

U tekstu pisanom sredinom lipnja za Ve\u010dernji list \u010dlanica RF-a Katarina Peovi\u0107, koja je na nedavnim izborima osvojila saborski mandat, iznijela je prijedlog da bi se u \u2018fondove za saniranje krize\u2019 trebalo \u2018preraspodijeliti sva sredstva u bankama koja prema\u0161uju iznos koji garantira Dr\u017eavna agencija za osiguranje \u0161tednih uloga i sanaciju bankarskog sustava, \u0161to iznosi oko 700.000 kuna\u2019. Naime, u Hrvatskoj oko 51.000 bogata\u0161a na bankovnim ra\u010dunima ima oko 75 milijardi kuna, a to je iznos koji je Vlada rekla ulo\u017eiti u sanaciju korona-krize. \u2018Umjesto osiroma\u0161enja ve\u0107ine, dr\u017eava bi trebala posegnuti u d\u017eepove bogata\u0161a\u2019, napisala je Peovi\u0107.<\/p>\n

Ovdje ne\u0107emo preispitivati utemeljenost ovog zahtjeva za preraspodjelom novca, no on \u0107e nam poslu\u017eiti kao primjer \u0161to se u novinarstvu doga\u0111a kada se dirne u \u2018nepovredivost\u2019 privatnog vlasni\u0161tva, e da bismo rekli koju o klasnom polo\u017eaju novinara i te\u0161ko\u0107ama koje iz toga proizlaze (samim slu\u010dajem i reakcijama na njega bavi se tekst Marka Kostani\u0107a \u2018Tko se boji za \u0161tednju najbogatijih?\u2019 objavljen na portalu Bilten). Dakle, mainstream novinari Jasmin Klari\u0107 i Sanja Modri\u0107, oboje s portala Telegram, napisali su kako izjave poput ove ru\u0161e \u0161ansu lijevoj koaliciji na izborima, a Modri\u0107 i da je Peovi\u0107 primjer politi\u010darke (navodi i druge) koja \u2018mulja i farba\u2019, uz pitanje \u2018odakle joj bolesna ideja da se ljudima oduzme \u0161tednja koja je, po njenom mi\u0161ljenju, prekomjerna\u2019.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Zbog sistema zvijezda koji je u medijima ustoli\u010den, novinari spadaju u tzv. srednji sloj ili u malogra\u0111ane. To su pripadnici onih struka i zanimanja koji, iako ve\u0107inski obespravljeni, uporno vjeruju kako \u2018slava i novac\u2019 samo \u0161to nisu zakucali i na njihova vrata<\/span><\/h2>\n

O\u010dito je u tih novinara, a vijest su prenijeli i komentirali i mnogi drugi u mainstreamu i na dru\u0161tvenim mre\u017eama, proradio klasni instinkt. Netko dira u svetinje \u2018normalnog dru\u0161tva\u2019, a to je, naravno, ono liberalne demokracije i tr\u017ei\u0161ne privrede. Nije bitno \u0161to se u stvarnom \u017eivotu \u2018svetinja vlasni\u0161tva\u2019 svakodnevno kr\u0161i i \u0161to je gra\u0111anska demokracija, zaslugom prije svega strana\u010dkog sistema, ali i tzv. civilnog dru\u0161tva, u ruinama. Na djelu je ono \u0161to Serge Halimi, urednik Le Monde diplomatiquea i autor knjige \u2018Novi psi \u010duvari\u2019, naziva pokornim i tr\u017ei\u0161nim novinarstvom. \u2018Obazrivo s novcem\u2019 vrijedi za taj svijet dobrovoljnog ropstva, iako javno mnijenje u kojemu se takve vijesti objavljuju ustvari odre\u0111uju tajni sporazumi mo\u0107nika politike i industrije (vlasnika medija), koje oni koji kadroviraju svoje medije po kuloarima, a sami se guraju u svijet \u2018elite\u2019, zovu tr\u017ei\u0161tem.<\/p>\n

Novinarstvo se te\u0161ko odupire svome zalasku. Da je kao struka simboli\u010dki propala, iako realno medija svih vrsta ima mnogo, konstatirali su ve\u0107 mnogi. No de\u0161ava se, kao \u0161to je jo\u0161 1932. napisao Paul Nizan, adresiraju\u0107i svoju kritiku na tada aktualnu gra\u0111ansku filozofiju, koja velikim konceptima prikriva da sudjeluje u prljavoj raboti svoga vremena, da \u2018po\u0161tovanje iskazano vi\u0111enju filozofa na kraju slu\u017ei samo mo\u0107i bankara\u2019. Tu gdje su jo\u0161 prije stotinjak godina carevali filozofi, danas bez konkurencije dominira dirigirano javno mnijenje. Dominiraju tzv. masovni mediji, kao \u2018novi psi \u010duvari\u2019 vladaju\u0107eg poretka.<\/p>\n

U doba tr\u017ei\u0161nog novinarstva medijima je uspjelo, bez obzira na to svrstavaju li se na desni ili lijevi dio centralnog politi\u010dkog spektra, da glas kapitala ostane onaj zadnji i dominantan. Uzmimo jedan primjer novina \u2018svjetskog formata\u2019, kakve su francuski dnevnik Liberation. Te novine pokrenuo je jo\u0161 Jean-Paul Sartre, da bi s razdobljem neoliberalnog prevrata njihov tada\u0161nji urednik Laurent Joffrin 1990-ih konstatirao da su postigli cilj o kojemu osniva\u010d nije mogao ni sanjati: \u2018Bili smo instrument pobjede kapitalizma na ljevici.\u2019<\/p>\n

I dok s jedne strane mo\u017eemo pratiti procese proletarizacije u medijima, sve vi\u0161e lo\u0161ih ugovora o radu, lo\u0161ih radnih uvjeta, potpla\u0107enosti, nesigurnosti \u2013 svega onoga \u0161to ide uz neoliberalnu privredu kao takvu \u2013 druga strana iste scene je veliko gomilanje novca i mo\u0107i u velikim monopoliziranim informativnim sistemima. Ekonomska, a po posljedicama i dru\u0161tvena kriza zahvatila je i njih, ali to ih nije odvelo na put osvje\u0161tavanja svog klasnog polo\u017eaja, put po\u0161tenog posrednika izme\u0111u naroda i informacije, koji mora biti \u2018nepristran i uravnote\u017een\u2019, kako to tvrdi novinarska deontologija. U pravilu se stvari odvijaju ba\u0161 u suprotnom smjeru: mediji otvoreno navijaju za trenutne politi\u010dke i privredne gospodare, pa \u010dak i onda kada su spram njih prividno kriti\u010dni. Jer ta je kritika uvijek parcijalna i poga\u0111a ovog ili onog pojedinog politi\u010dara ili privrednika, ovu ili onu orijentaciju (\u010desto i kao probni balon vladaju\u0107ih, u \u010demu se u nas izvje\u0161tio Jutarnji list), ali nikada ne sagledava totalitet dru\u0161tva. Naprosto, cijela bitka odvija se kao bura u \u010da\u0161i vode, kao naguravanje u samo jednom, nazovimo ga srednjoklasnom, segmentu dru\u0161tva. Dok su istovremeno \u2018donje\u2019 klase gotovo potpuno isklju\u010dene iz sudjelovanja u medijskim procesima. A kada ih se u medije i pripusti, to je samo zato da bi ih se optu\u017eivalo (\u010de\u0161\u0107e) ili la\u017eno sa\u017ealijevalo (rje\u0111e).<\/p>\n

Prihvatimo li koncept postojanja klasne svijesti, mogli bismo re\u0107i kako novinari jo\u0161 uvijek, zbog sistema zvijezda koji je u medijima ustoli\u010den, spadaju u tzv. srednji sloj ili, namjerno \u0107emo upotrijebiti izraz koji vi\u0161e nije u modi, u malogra\u0111ane. To su pripadnici onih struka i zanimanja koji, iako ve\u0107inski obespravljeni, uporno vjeruju kako je to samo privremeno stanje i kako \u2018slava i novac\u2019 samo \u0161to nisu zakucali i na njihova vrata. Stvar komplicira to \u0161to se pojedincima u moru medijskih radnika to uistinu i doga\u0111a. Odnos prihoda i simboli\u010dkog kapitala neke zvijezde (najvi\u0161e na TV-u, ali i nekih novinskih kolumnista) i \u2018obi\u010dnog\u2019 novinara postaje gotovo nesumjerljiv. Pa ako je novac koji do\u0111e do takvih neposrednih producenata i sve manji, ostaje im jo\u0161 dovoljno simboli\u010dkog kapitala da se osje\u0107aju dijelom \u2018elita\u2019 a ne obi\u010dnog puka, koji jo\u0161 uvijek konzumira njihove uratke. Oni su umre\u017eeni nizom \u2018tajnih sporazuma\u2019, glatko plove iz jednog medija u drugi, dru\u017ee se s ljudima iz estrade i iz one \u2018specijalne estrade\u2019 onih koje jo\u0161 uvijek zovemo politi\u010darima.<\/p>\n

Klasna borba, kao Marxova odgonetka zagonetke pokreta\u010da povijesti, tako se u vremenima kao \u0161to je na\u0161e okre\u0107e i prema unutra. I kao \u0161to je svaki radnik onome drugome, kada ne postoji dobra sindikalna organiziranost, da o ve\u0107oj klasnoj svijesti i ne govorimo, samo puka konkurencija, tako se i klasna borba s plana dru\u0161tva u cjelini, koje je za insajdere \u2018mirno\u2019, seli unutar medijskih redakcija.<\/p>\n

U ve\u0107ini medija tr\u017ei\u0161nog novinarstva (a logiku privatnika, iz svojih posebnih razloga, imitiraju i tzv. javni mediji) \u2018spontano\u2019 se formira piramida u kojoj, kako pi\u0161e Halimi, istovremeno za zaposlene funkcioniraju barem tri redakcije. Jedna za zvijezde, koje \u017eive \u017eivotnim stilom elita i ne mije\u0161aju se s novinarskim proletarijatom. Druga za obi\u010dne novinare, koji jo\u0161 imaju neki redovan radni status i pla\u0107e od kojih barem mogu pre\u017eivljavati. I ona tre\u0107a: za vanjske suradnike, povremene novinare, one zaposlene po vremenski ograni\u010denoj projektnoj logici i sl., koji uop\u0107e ne spadaju pod sferu radnog zakonodavstva koje bi ih nekako \u0161titilo, ve\u0107 su potpuno neza\u0161ti\u0107eni svojim \u2018slobodnim ugovorima\u2019 o radu. A od honorara ne mogu normalno \u017eivjeti.<\/p>\n

O\u010dito, novinarstvo spada u ona zanimanja koja su me\u0111u prvima zahvatile tzv. deregulacija (a ustvari nova i precizna regulacija), prepu\u0161tenost simuliranom tr\u017ei\u0161tu i borba za opstanak na njemu. Kako je to sa stanovi\u0161ta klasne svijesti postalo mogu\u0107e? Kako su novinari pristali, isprva \u010dak s veseljem, a kasnije sa slabim i neorganiziranim otporom, na takav svoj neugodan polo\u017eaj? Problemi jesu strukturne naravi i na to \u0107emo se zaklju\u010dno osvrnuti. Ali ostanimo jo\u0161 trenutak na nivou problema svijesti. U strukturi gra\u0111anskih zanimanja nekada su, jasnije no danas, postojale podjele na tla\u010ditelje i potla\u010dene, koje su i\u0161le jasnijim granicama razdvajanja prvih od drugih. I najmanjem privatnom gazdi, nekada majstoru, njegov novi zaposlenik bio je nekom vrstom sluge, \u0161to su realno bili kalfe. Isto tako, bilo je jasno da neki slojevi mogu kroz profesionalnu karijeru napraviti klasni iskorak i da je za postati gospodinom sigurnije bilo tra\u017eiti sre\u0107u me\u0111u pravnicima, advokatima, lije\u010dnicima i sl. nego me\u0111u obi\u010dnim dr\u017eavnim slu\u017ebenicima, o manualnim radnicima da i ne govorimo. Jo\u0161 je filozof Georg Luk\u00e1cs, pi\u0161u\u0107i o problemu duhovnog vodstva i o \u2018duhovnim radnicima\u2019, primijetio problem, kako bismo danas rekli, postojanja odnosno nepostojanja dru\u0161tvene mobilnosti. No iako se ona mo\u017ee i empirijski mjeriti, a rezultati su u kapitalizmu prije jednog stolje\u0107a (kada je filozof o tome pisao) i danas uvijek porazni, na nivou svijesti uvijek su postojala \u2018iskrivljenja\u2019 i fantazije o uspjehu, nejednako raspore\u0111eni po zanimanjima bur\u017eoaskog dru\u0161tva. On \u010dak govori da dok su neke profesije, poput dr\u017eavnih slu\u017ebenika ili in\u017eenjera, u proizvodnji ipak zastupljene prvenstveno svojom radnom snagom, druge, poput akcionara ili tvorni\u010dkih direktora, duhovni su radnici \u010diji rad je samo ukras njihova bur\u017eoaskog karaktera. Danas bismo \u2018zastarjeloj\u2019 direktorskoj trebali pridru\u017eiti menad\u017eersku ideologiju, kao onu koja dominira svijetom \u0161pekulativnog kapitala, a koji opet dominira cjelokupnim, tzv. financijskim kapitalizmom kao takvim. A tko su ustvari menad\u017eeri, pa onda i menad\u017eerske zvijezde, kao obrazac \u2018uspje\u0161nih poslovnih ljudi\u2019 koje svi sektori nastoje imati, a sve struke u svojoj unutra\u0161njoj strukturi imitirati? Pa to su obi\u010dni birokrati, uredski preslagiva\u010di hrpa papira u kojima se iz novca proizvodi novac, koji su, kada tzv. realna privreda stagnira, preoteli aureolu zvijezda dru\u0161tva, vrhunskih kreativaca i savjetnika za uspjeh u \u017eivotu. I dok su nekad npr. zvijezde u pop-kulturi nametale svoje obrasce pona\u0161anja dijelovima ne samo mladih predstavnika dru\u0161tva, danas one imitiraju presice politi\u010dara pa pred panoima tvrtki sponzora, a ponekad i politi\u010dkih stranaka, dr\u017ee pseudopoliti\u010dke govore o bilo kojoj temi koju nametnu strukture politi\u010dke mo\u0107i u nekom trenutku.<\/p>\n

A gdje su u svemu tome novinari? Pa oni o\u010dito spadaju, po toj staroj podjeli, u ovu drugu grupu, u ona zanimanja \u010diji je duhovni rad \u2018samo ukras njihova bur\u017eoaskog karaktera\u2019. \u010cinjenica da u njih ekonomske suprotnosti (neoliberalna globalizacija u ekonomiji apsolutno dominira u mainstream novinarstvu) ne nalaze svoj autenti\u010dan ideolo\u0161ki izraz obja\u0161njiva je danas, kao i prije sto godina, time \u0161to pripadnici tih potla\u010denih grupa gaje nadu da \u0107e prije\u0107i i uspeti se u tla\u010de\u0107u klasu. Nadu, koja ovdje nije sasvim iluzorna, ma koliko bi neko istra\u017eivanje o njoj dalo porazne rezultate. Malogra\u0111ani se dakle donekle s pravom nadaju da \u0107e po\u0161tuju\u0107i pravila igre, npr. ona u tr\u017ei\u0161nom novinarstvu, unaprijediti svoj klasni polo\u017eaj. Oni imaju nadu, koju ve\u0107ina manualnih radnika nema. Pa je na nivou svijesti, grupne ili \u010dak klasne, i to razlog njihove otu\u0111enosti od radni\u010dke klase.<\/p>\n

Tako stoje stvari kada polazimo od filozofije svijesti, no \u0161to kada problem izlo\u017eimo strukturno? Je li sudbina novinarstva da skon\u010dava kao sluga vladaju\u0107ih jer mu je takav \u2018me\u0111upolo\u017eaj\u2019 me\u0111u klasama i strukturno zadat? Ne pona\u0161aju li se novinari racionalno u svom, mo\u017eda i svjesnom izboru za uvijek vladaju\u0107u ideologiju, jer se jedino tako mogu nadati nekakvom uspjehu u karijeri? Svjesno ili instinktivno, izbor ve\u0107ine te profesije da slu\u017ei, nametnut je izbor. Govore\u0107i u poznatoj Marxovoj slici, i siromah i bogata\u0161 imaju jednaku slobodu izbora da spavaju pod mostom. No sama ta \u2018sloboda izbora\u2019 ve\u0107 je proizvod vladaju\u0107e ideologije. Oni koji u nju vjeruju, oni koji misle da usprkos cijeloj postavljenosti kapitalisti\u010dkog sistema kakav je danas pi\u0161u slobodno, rade to za sistem za koji je unutra\u0161nja motivacija sudionika poprili\u010dno ravnodu\u0161na. Pi\u0161u li tr\u017ei\u0161ni novinari kako pi\u0161u iz uvjerenja ili nu\u017ede, jer su samo glupi i ne razumiju dru\u0161tvene odnose o kojima se ne libe imati mi\u0161ljenje, ili su pametni pa znaju da la\u017eu, ali su pokvareni, to je sistemu, dok stvar funkcionira, na kraju krajeva svejedno.<\/p>\n

No vladaju\u0107a ideologija nije svemo\u0107na. Ona si, ma koliko strana\u010dki pluralizam proizvodio duhovno jednoumlje, ne mo\u017ee naprosto \u2018podvrgnuti\u2019 sve druge ideologije, tako da ih zatre do nepostojanja. Ono \u0161to ona mo\u017ee jest \u2018samo\u2019 uspostaviti op\u0107eniti horizont, u kojemu \u0107e sve postoje\u0107e ideologije \u2018razgovarati\u2019, makar i tako \u0161to \u0107e jedna nasilno dominirati nad svim drugima. Mediji mogu ipak biti pozornicom tog dvostrukog \u2018filtriranja\u2019, ali samo pod uvjetom da postoji vi\u0161e ideologija koje razgovaraju i bore se da zauzmu poziciju vladaju\u0107e ideologije. Dakle, da jo\u0161 neka ideologija osim neoliberalnog kapitalizma u klasnoj borbi izbori svoje mjesto u medijima.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U mainstream novinara, koji su burno reagirali na prijedlog Katarine Peovi\u0107 da dr\u017eava posegne u d\u017eepove bogata\u0161a, o\u010dito je na djelu ono \u0161to Serge Halimi naziva pokornim i tr\u017ei\u0161nim novinarstvom. \u2018Obazrivo s novcem\u2019 vrijedi za taj svijet dobrovoljnog ropstva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":277558,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-297100","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/297100","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=297100"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/297100\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":297101,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/297100\/revisions\/297101"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/277558"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=297100"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=297100"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=297100"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}