{"id":296914,"date":"2020-07-15T08:08:22","date_gmt":"2020-07-15T06:08:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=296914"},"modified":"2020-07-15T08:08:22","modified_gmt":"2020-07-15T06:08:22","slug":"zasto-su-feminizam-i-antirasizam-sastavni-dijelovi-klasne-borbe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/07\/15\/zasto-su-feminizam-i-antirasizam-sastavni-dijelovi-klasne-borbe\/","title":{"rendered":"Za\u0161to su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe"},"content":{"rendered":"

Autorica: Lilijana Burcar<\/strong><\/p>\n

Na marksisti\u010dkoj ljevici me\u0111u mla\u0111om generacijom svjedo\u010dimo paradoksalnom gledi\u0161tu prema kojem je klasna borba u svojoj naravi i po svojim ciljevima odvojena od borbe protiv rasizma i institucionalnog patrijarhata, odnosno feminizma. U nekim se slu\u010dajevima radi o pomanjkanju historijskog i dijalekti\u010dko-sistemskog znanja, a u drugima o analiti\u010dki neobjedinjenim i pogre\u0161no usvojenim osnovama dijalekti\u010dkog materijalizma u podru\u010dju feminizma i antirasisti\u010dke borbe. To se prvenstveno ogleda u neupitnom preuzimanju, a time i upadanju u zamke definiranja feminizma i rasizma koje svojim biolo\u0161kim esencijalizmom i identitetskim politikama postavlja i potvr\u0111uje etablirani liberalni diskurs kapitalisti\u010dkog Zapada. Tako, primjerice, na jednom od glavnih internih marksisti\u010dkih foruma u Sloveniji mo\u017eemo pro\u010ditati da se \u201eubudu\u0107e [treba] primarno usmjeriti na klasnu borbu (\u2026) \u0161to, naravno, ne isklju\u010duje druge borbe, npr. protiv rasizma, rodne nejednakosti itd. Me\u0111utim, za te borbe vrijedi isto \u0161to i za pitanje okoli\u0161a: npr. borba za rodnu jednakost mora biti podre\u0111ena antikapitalisti\u010dkoj borbi, a ne obratno\u201c. Autor u nastavku poja\u0161njava kako socijalisti moraju ulo\u017eiti napore prema \u201epodru\u0161tvljenju opskrbe hranom putem javnih menzi\u201c, ali ne i \u201euvo\u0111enju kvota u upravne odbore kapitalisti\u010dkih poduze\u0107a \u2013 to mo\u017eemo prepustiti liberalima.\u201c[1]<\/p>\n

S obzirom na kontekst koji ocrtava prethodni dio izjave, ovom se tvrdnjom (kao i brojnim sli\u010dnim tvrdnjama u \u0161irem javnom prostoru) re\u017eim kvota izjedna\u010dava s feminizmom op\u0107enito, a borba za podru\u0161tvljenu opskrbu hranom s klasnom borbom, umjesto s feminizmom, kao da upravo to nije sastavni dio zahtjeva socijalisti\u010dkog feminizma i njegove materijalisti\u010dke analize kapitalisti\u010dkog institucionalnog patrijarhata. Namjesto toga, u tuma\u010denju i definiranju feminizma upada se u zamku liberalnog diskursa, a time i redukciju te rekonceptualizaciju feminizma kao liberalne politike kvota. Jedino je tako i mogu\u0107e uspostaviti na prvi pogled smislenu, ali zapravo umjetnu i kontraproduktivnu dihotomiju izme\u0111u klasne borbe i feminizma, kojeg se u te svrhe poop\u0107eno i nehotice obmanjuju\u0107e svodi isklju\u010divo na njegovu liberalnu ina\u010dicu[2]. Liberalni diskurs progovara o patrijarhatu i rasizmu na dematerijalizirano depolitizirani na\u010din: svodi ih isklju\u010divo na razinu individualnih osobnih odnosa te predrasuda koje iz njih proizlaze, \u0161to navodno predstavlja glavnu prepreku za uklju\u010divanje rasijaliziranih Drugih ili \u017eena kao skupine u dru\u0161tvenu jezgru.<\/p>\n

Iz takvog, po svemu depolitiziranog govora, koji zanemaruje strukturne nejednakosti, a time i postojanje kapitalisti\u010dkog patrijarhata i rasizma, proizlazi i liberalna politika kvota: njome \u0107e se navodno uspje\u0161no pobijediti predrasude i su\u0161tinski dospjeti do ostvarivanja ravnopravnosti za isklju\u010dene \u017eene, kao i rasijalizirane Druge. Iz ovog preuzimanja liberalno-bur\u017eoaskih definicija feminizma kao temeljne baze razumijevanja feminizma op\u0107enito \u2013 \u0161to iziskuje istovremeno brisanje postojanja i svijesti o temelju socijalisti\u010dkog feminizma \u2013 proizlazi i obmanjuju\u0107a te opasna implikacija da je feminizam, kao i borba protiv rasizma, tek identitetska politika. Upravo iz toga proizlazi i opasna predod\u017eba da su ova dva oblika borbe tobo\u017ee samostojni i potpuno odvojeni od klasne borbe. Me\u0111utim, s potonjom se ipak dijelom preklapaju i doti\u010du, iako s klasnom borbom u su\u0161tini, i njezinim ciljevima, navodno nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko. Borbu protiv rasizma i patrijarhata upravo bi zbog toga trebalo \u010dak i podrediti klasnoj borbi. Ova perspektiva tako od klasne borbe umjetno odvaja, te iz nje (nehotice) kontraproduktivno uklanja ono \u0161to socijalizam zna da naprosto nije istina ve\u0107 barem vi\u0161e od jednog stolje\u0107a[3]: borba protiv institucionalnog rasizma i borba protiv kapitalisti\u010dkog patrijarhata sastavni su dijelovi i stoga jedan od klju\u010dnih elemenata uspje\u0161ne klasne borbe i socijalisti\u010dke revolucije. To je ve\u0107 jasno pokazala dosada\u0161nja povijest realno postoje\u0107eg socijalizma.<\/p>\n

Antirasisti\u010dka borba i feminizam, \u010diji je cilj sistemsko ukidanje kapitalisti\u010dkog patrijarhata i strukturna emancipacija svih \u017eena (za razliku od bur\u017eoaskog liberalnog feminizma, koji ustraje na kvotama i formalnim pravima, odr\u017eavaju\u0107i materijalnu bazu eksploatacije ve\u0107ine \u017eena upravo u obliku kapitalisti\u010dkog patrijarhata) sastavni su dijelovi klasne borbe! Feminizam i borba protiv rasizma nisu tek njezini usporedni ili ponekad slu\u010dajno preklapaju\u0107i, odnosno tek povremeno pridru\u017eeni dijelovi, dakle, ono \u0161to treba uzurpirati ili instrumentalizirati, a posljedi\u010dno i podrediti klasnoj borbi. Takvo stajali\u0161te u najboljem slu\u010daju parira identitetskim politikama i predstavlja opasnu polaznu to\u010dku s dalekose\u017enim kontraproduktivnim u\u010dincima. Naime, rasizam i institucionalni patrijarhat \u2013 u obliku u kojem ih je konstruirao Zapad na prijelazu u kapitalizam \u2013 sastavni su ugradbeni dijelovi i strukturni temelji kapitalisti\u010dkih odnosa eksploatacije. Predstavljaju dva od njegovih temeljnih operativnih sistema, a time i klju\u010dne mehanizme koji su na djelu u procesima sve ve\u0107e privatizacije vi\u0161ka vrijednosti, odnosno akumulacije kapitala.<\/p>\n

Budu\u0107i da sam po pitanju feminizma, tj. socijalisti\u010dkog feminizma, ve\u0107 potanko ra\u0161\u010dlanila sve ove mehanizme te strukturnu vezu institucionalnog patrijarhata i kapitalisti\u010dkog sistema eksploatacije \u010dovjeka od \u010dovjeka u knjizi Restauracija kapitalizma: repatrijarhalizacija dru\u0161tva (2015, prev. na hrv. 2020), u nastavku analize namjeravam staviti glavni naglasak na rasvjetljavanje strukturne veze rasizma i kapitalizma. Naime, to je jo\u0161 jedno zaboravljeno poglavlje temeljnih znanja i spoznaja, koje su na Zapadu ekskluzivne prirode, dok su s na\u0161eg prostora i\u0161\u010dezle uni\u0161tenjem socijalisti\u010dke Jugoslavije i njezina bogatog fonda kriti\u010dko-teorijske proizvodnje, koja se odvijala i u okviru djelovanja Pokreta nesvrstanih.<\/p>\n

Za\u0161to su rasizam i institucionalni patrijarhat strukturni elementi kapitalisti\u010dkih odnosa eksploatacije i akumulacije kapitala?<\/strong><\/p>\n

Rasizam<\/h1>\n

1.<\/h1>\n

Rasizam se ne mo\u017ee svesti na apstraktnu ideologiju i rasno ugnjetavanje ili tvrditi da ga je kapitalisti\u010dka Europa odnekud posudila, a kapital samo iskoristio i pripojio, i stoga na rasizmu navodno tek lagodno parazitirao. Rasijalizacija i rasizam, odnosno proizvodnja potpuno dehumaniziranog, a time i opredme\u0107enog Drugog na temelju arbitrarne oznake, kao \u0161to je boja ko\u017ee, jedan je od osnovnih pokreta\u010dkih projekata i temeljnih platformi kapitalizma. Naime, kapitalizam, koji se temelji na imperijalisti\u010dkoj ekspanziji od samih je po\u010detaka dokazano \u201erasisti\u010dki projekt\u201c (Brown i de Lissovoy, Economies of Racism, 608)[4]. Pritom su konstrukti rase plasirani sistemski i namjenski: primjerice, u 19. stolje\u0107u su, izme\u0111u ostalog, dosegnuli svoj vrhunac u frenologiji, a potom i eugenici. Prisvajanje prirodnih dobara i s tim povezana eksproprijacija te porobljavanje autohtonog stanovni\u0161tva temelji se na osmi\u0161ljavanju konstrukata rase i rasnih kategorija upravo za potrebe legitimacije takve (genocidne) eksproprijacije.[5] Ove je pak konstrukte u ime samoprogla\u0161ene dominacije bijele Europe i njezinih od boga navodno odobrenih ekspanzivnih misija (\u0161to prevladava i u aktualnom diskursu SAD-a) osmi\u0161ljavala i konsolidirala pseudoznanost: od biolo\u0161kog rasizma 19. stolje\u0107a do tzv. suvremenog rasizma kulturnih razlika, na temelju \u010dega se danas iznova opravdava pretpostavljena superiornost i samoprogla\u0161ena dominacija Zapada nad \u201eostalim civilizacijama\u201c.<\/p>\n

Prema ovom ideolo\u0161kom diskursu, pretpostavlja se kako su potonje zarobljenice svojih tobo\u017ee permanentno tradicionalnih kultura te iz njih navodno izvedenog neznanja i nedovoljne razvijenosti, bez da bi se pritom spomenuli, a kamoli priznali historijski kolonijalizam i neokolonijalizam, a osobito ne mehanizmi globalne eksproprijacije i dvotra\u010dnog neokolonijalnog ure\u0111enja, koje Zapad odr\u017eava ekonomskim mehanizmima, a kada mu to ne uspijeva \u2013 militaristi\u010dkom pesnicom. Bez ideologije rasizma nema ni zagovora imperijalizma! Borba protiv rasizma stoga je sastavni dio borbe protiv imperijalizma, koji je, kao \u0161to znamo, jedan od \u201enajvi\u0161ih stadija\u201c kapitalizma! Borba protiv rasizma, odnosno protiv potpune institucionalne proizvodnje drugosti, dehumanizacije i popratne legitimizacije sve ve\u0107e eksploatacije ljudi, sastavni je dio klasne borbe, kako kroz antiimperijalisti\u010dku borbu, tako i kroz borbu protiv zatiranja radni\u0161tva u imperijalisti\u010dkim centrima. Ovo su nas nau\u010dili svi dosada\u0161nji socijalisti\u010dki pokreti i progresivni sindikati koji se priklanjaju socijalizmu. Bez ove svijesti ne bi bilo ni Pokreta nesvrstanih kakav je postojao.<\/p>\n

2.<\/h2>\n

Kao \u0161to dokazuje povijest radni\u0161tva, kapital ne proizvodi i ne koristi rasizam i konstrukte rasijaliziranog Drugog samo za legitimaciju kolonijalnih osvajanja i sistemske eksproprijacije te porobljavanja autohtonog stanovni\u0161tva prilikom akumulacije kapitala za imperijalisti\u010dki centar. Naime, kapital neprestano proizvodi i institucionalno konsolidira konstrukte rasijaliziranog Drugog i na \u201edoma\u0107im tijelima\u201c (kite\u0107i se pritom ordenom demokracije): proizvodi i upotrebljava rasizam kao oru\u0111e pomo\u0107u kojega dodatno smanjuje vrijednost rada, pove\u0107avaju\u0107i stupanj potpla\u0107enosti i nepla\u0107enosti me\u0111u rasijaliziranim skupinama u imperijalisti\u010dkim centrima.<\/p>\n

Rasizam, odnosno proizvodnja rasnih konstrukata Drugosti i u tom je pogledu sastavni dio i jedna od pretpostavki kapitala prilikom eksploatacije \u010dovjeka od \u010dovjeka: upotrebljava se za legitimaciju supereksploatacije onih koji su u ime rasnih konstrukata time potpuno dehumanizirani i maksimalno degradirani kao radna snaga koju treba posve iscijediti i dotu\u0107i. Primjerice, u dosada\u0161njoj i dana\u0161njoj modernoj povijesti SAD-a, kapital je segregirao radni\u0161tvo (pritom ga nadziru\u0107i i me\u0111usobno dezorganiziraju\u0107i) u razli\u010dito potpla\u0107ene skupine upravo na temelju rasnih konstrukata, koje je sam pomogao i ozakoniti, primjerice, u obliku rasnih imigracijskih kvota (npr. 1924.), ili tzv. sezonskog rada isklju\u010divo za rasijalizirane Druge, itd.; istovremeno je za bijele skupine uveo druk\u010diji princip raspore\u0111ivanja u potpla\u0107ene, ali radi rasnog grupiranja ipak ne\u0161to manje opresirane skupine, \u0161to vrijedi i danas.<\/p>\n

Primjerice, brojni takvi rasijalizirani programi u SAD-u, implementirani isprva na razini pojedinih dr\u017eava, ali s vremenom i na federalnoj razini, datiraju iz 1920-ih, a imaju svoje u\u010dinke i danas, jer su njima bili postavljeni temelji za novi oblik rasijalizacije i supereksploatacije u drugoj polovici 20. i na prijelazu u 21. stolje\u0107e. Radi se o programima koji su agrokorporacijama u Kaliforniji, a nakon Drugog svjetskog rata i svim ostalim poljoprivrednim te potom i industrijskim gigantima, a naposljetku i uslu\u017enim djelatnostima, osigurali potpla\u0107enu i supereksploatiranu, polurobovsku radnu snagu. Na federalnoj razini, bio je to program Bracero (1942-1964), kojim je uveden, a nakon Drugog svjetskog rata i ozakonjen tzv. institut permanentno privremenog zapo\u0161ljavanja radnica ili radnika, a time i migrantskog sezonskog rada (temporary guest worker).<\/p>\n

Njime su SAD isprva ciljale na Meksikance i Meksikanke, dok su to kasnije pro\u0161irile na sve stanovnice i stanovnike Srednje i Ju\u017ene Amerike: istovremenim usvajanjem zakonskih mjera, radni\u0161tvo je rasijalizirano, kako bi ga mogle homogeno dr\u017eati u polurobovskom radnom odnosu. Radi se o nametanju statusa permanentno privremeno zaposlenih migrantskih radnica i radnika, koji nemaju prava na status dr\u017eavljanstva, iako u SAD-u mo\u017eda \u017eive ve\u0107 desetlje\u0107ima. Upravo su u okviru ovakvih programa dana\u0161nje radnice i radnici iz Srednje i Ju\u017ene Amerike isklju\u010deni iz osnovnih radni\u010dkih prava, kao \u0161to je, primjerice, pravo na osnivanje i priklju\u010divanje sindikatima (Ness 445), a za njih ne vrijedi ni federalna legislativa, koja odre\u0111uje minimalnu satnicu i pla\u0107u. Na temelju ovih rasijaliziranih programa upravo su te radnice i radnici isklju\u010deni iz socijalne skrbi jer status privremenog migrantskog rada na tzv. guest-programu izme\u0111u ostalog zna\u010di da radnica i radnik, primjerice, nemaju pravo na \u201eosiguranje u slu\u010daju nezaposlenosti, socijalnu pomo\u0107, starosne mirovine, itd.\u201c (Sharma 427).<\/p>\n

Istovremeno, represivni organi vlasti podvrgavaju radnice i radnike neprestanim masovnim uhi\u0107enjima i deportacijama, dapa\u010de, \u010desto i u suradnji s korporacijama (koje te radnice i radnike unajmljuju pod uvjetima koje su same legalizirale u Washingtonu), osobito kada do\u0111e do prijetnje da se imigrantsko radni\u0161tvo unato\u010d svim preprekama i segregaciji organizira. Jednako tako, \u017eeli li radnik ili radnica osigurati dopu\u0161tenje da ostane u dr\u017eavi kao permanentno privremeno zaposlena radnica, najprije mora odraditi godinu dana ili barem \u0161est mjeseci kod jednog zapo\u0161ljavatelja, kojega u tom periodu nema pravo promijeniti, \u010dak i ako joj zapo\u0161ljavatelj ne ispla\u0107uje pla\u0107u te joj zapravo ima pravo isplatiti sav obavljeni posao tek nakon prvih pola godine. Naravno, takav pristup i oblik zapo\u0161ljavanja ne vrijedi za nerasijalizirane skupine: one, zajedno s vrhunskim znanstvenicima, akademskim radnicama i radnicama te odre\u0111enim dijelom zaposlenih u informacijskim tehnologijama, imaju slobodan ulaz u dr\u017eavu, potrebna im je samo viza (\u010dije je ishodovanje u velikom broju slu\u010dajeva samo formalnost). Dakle, radi se o sofisticiranom dvotra\u010dnom sustavu.<\/p>\n

Na na\u0161em u\u017eem prostoru nakon 1991. godine svjedo\u010dimo zastra\u0161uju\u0107em prijenosu takvih praksi i zakonskih odredbi, koje je u drugim dijelovima svijeta uspostavio kapitalizam rasijaliziranih konstrukata i sukladno kojima je segmentirao i dodatno potplatio te jo\u0161 vi\u0161e obezvrijedio rad i \u010dovje\u010dnost sistemski eksploatiranih.[6] Na na\u0161em prostoru prijenos takvih segregacijskih politika i ciljane supereksploatacije funkcionira u nacionalisti\u010dkom klju\u010du (pri \u010demu treba napomenuti da su rasizam i nacionalizam dvije strane istog nov\u010di\u0107a konstrukcije Drugoga te imaginiranja i utvr\u0111ivanja navodne ve\u0107e i manje vrijednosti). Za radnice i radnike Balkana, tj. one iz Srbije i BiH, prema me\u0111udr\u017eavno sklopljenim ugovorima, vrijedi sustav uskra\u0107ivanja temeljnih radni\u010dkih i socijalnih prava, upravo na ra\u010dun uvo\u0111enja tzv. programa zapo\u0161ljavanja migrantskih ili \u201estranih\u201c radnica i radnika iz dr\u017eava koje nisu \u010dlanice EU, dok se istovremeno, primjerice, vlasnici i direktori stranih poduze\u0107a slobodno zapo\u0161ljavaju ili \u010dak postavljaju kao glavni upravitelji dr\u017eavnih i paradr\u017eavnih institucija, kao \u0161to je to Dru\u0161tvo za upravljanje potra\u017eivanjima banaka (Dru\u017eba za upravljanje terjatev bank, DUTB).<\/p>\n

U tom kontekstu radi se o svojevrsnoj orijentalizaciji i proizvodnji drugosti me\u0111u neko\u0107 ravnopravnim stanovnicima i stanovnicama zajedni\u010dke dr\u017eave Jugoslavije, zbog \u010dega ja\u010da \u0161ovinizam i me\u0111usobno \u0161ikaniranje me\u0111u zaposlenima. Naslovnice \u010dasopisa tako poti\u010du perspektivu u kojoj su \u201estrani radnici\u201c (ali ne i \u201eistinski strani\u201c francuski, \u0161vedski, i njema\u010dki direktori, poslovo\u0111e i ostali pomo\u0107ni kadar, primjerice Revoza, DUTB-a, itd.) oni koji uzimaju radna mjesta doma\u0107em radni\u0161tvu.[7] Time dolazimo i do tre\u0107e to\u010dke zbog koje su rasizam, i s njim povezani \u0161ovinizam, ugradbeni i pogonski dijelovi kapitalisti\u010dkih odnosa eksploatacije.<\/p>\n

3.<\/h2>\n

Kapital uspostavlja i odr\u017eava institucionalni rasizam, ne samo kao sastavni dio akumulacije kapitala, pri \u010demu rasijaliziranim skupinama ljudi, na podlozi rasnih konstrukata, ispla\u0107uje jo\u0161 ni\u017ee nadnice, ne omogu\u0107uje im u\u010dlanjivanje u sindikate te ih posljedi\u010dno lak\u0161e regrutira u svrhu razbijanja \u0161trajkova, a na njihovim le\u0111ima dodatno pove\u0107ava produktivnost, \u0161to je bilo i ostaje konstanta na Zapadu (pogledajmo samo SAD). Kapital je u jo\u0161 jednom pogledu itekako ovisan o institucionalnom rasizmu i temelji se na njegovu o\u010duvanju i odr\u017eavanju, jer mu institucionalni rasizam slu\u017ei kao oru\u0111e neposrednog poticanja rasno motiviranog neprijateljstva me\u0111u obi\u010dnim ljudima. Rasizam kapitalu slu\u017ei kao jedno od osnovnih ideolo\u0161kih oru\u0111a za prisvajanje \u0161to ve\u0107eg udjela vi\u0161ka vrijednosti koju proizvodi rad rasijaliziranih Drugih, dok istovremeno funkcionira kao jedan od mo\u0107nih oblika kontrole radni\u0161tva u cjelini.<\/p>\n

Povijest radni\u010dkog pokreta obilje\u017eena je igrom kapitala na rasisti\u010dku kartu i poticanjem \u0161ovinizma kao proku\u0161anog recepta razbijanja radni\u010dkog zajedni\u0161tva i umjetnog suprotstavljanja jedne skupine drugoj, pri \u010demu se gubi razumijevanje stvarnih strukturnih uzroka koji dovode do sistemske eksploatacije cjelokupnog radni\u0161tva. To postaje jo\u0161 akutnije u vrijeme ekonomskih kriza, kada se za pomanjkanje radnih mjesta za doma\u0107e stanovni\u0161tvo te automatsko smanjivanje i opadanje nadnica preostalog radni\u0161tva itd. okrivljuje \u201euvezene\u201c, \u201estrane\u201c i razli\u010dite druge radnice i radnike, iako se mehanizmi u pozadini navedenog kriju na potpuno druk\u010dijem mjestu. Smisao rasizma i \u0161ovinizma je segregacija ljudi na radnim mjestima, razbijanje zajedni\u0161tva, uz istovremeno zakonski podr\u017eano dodjeljivanje manjih ili nepostoje\u0107ih prava pretpostavljenim pripadnicama i pripadnicima skupina rasijaliziranih Drugih.<\/p>\n

Nije slu\u010dajnost da su upravo socijalisti\u010dki orijentirani sindikati, povezani sa Socijalisti\u010dkom partijom, a kasnije i Komunisti\u010dkom partijom Amerike (primjerice, Industrial Workers of the World, IWW) bili prvi i jedini sindikati u SAD-u koji su uvidjeli da institucionalni rasizam ima ulogu uvo\u0111enja razdora me\u0111u radni\u0161tvom, a pritom i klju\u010dnu ulogu u pogledu jo\u0161 ve\u0107eg stupnja privatizacije vi\u0161ka vrijednosti koju stvara rad rasijaliziranih skupina. Oni su u prvom desetlje\u0107u 20. stolje\u0107a \u2013 za razliku od etabliranih sindikata, koji su pristajali na navodnu odvojenost klasne i antirasisti\u010dke borbe \u2013 po prvi put u povijesti organizirali udru\u017eenu frontu, te su stoga, za razliku od ostalih, u naredna dva i pol desetlje\u0107a podvrgnuti sustavnom progonu i uni\u0161tenju.<\/p>\n

Jednako vrijedi i u slu\u010daju atentata na Martina Luthera Kinga krajem 1960-ih: naime, King je u drugoj fazi svojeg revolucionarnog pokreta poku\u0161ao ujediniti afroameri\u010dki gra\u0111anski pokret s pokretom za radni\u010dka prava i za zajedni\u0161tvo etni\u010dkih skupina u borbi za temeljna socioekonomska prava: taj je program nazvao Kampanjom siroma\u0161nih (Poor People\u2019s Campaign). Naime, spoznao je da oslobo\u0111enje afroameri\u010dkog \u010dovjeka ovisi o socijalnoj pravdi, kao i raskidu Amerike s imperijalizmom (Zinn 461-462). Ovaj zaokret prema ujedinjenoj fronti, koju vi\u0161e ne karakterizira samo naglasak na gra\u0111anskim pravima, ve\u0107 na ukidanju sistemske i jo\u0161 rasijaliziranije eksploatacije, nagovije\u0161ten je ujedinjenim \u0161trajkom po\u0161tanskih radnika, a obilje\u017een \u0161trajkom radnika \u010disto\u0107e u Memphisu 1968. godine, kada je King ne samo javno podupro, ve\u0107 se i pridru\u017eio radnicima u \u0161trajku, slavnim govorom \u201eBio sam na vrhu planine\u201c. Idu\u0107eg dana nad njim je izvr\u0161en atentat sa smrtnim ishodom (Martin Luther King Jr. Research and Education Institute).<\/p>\n

Borba protiv rasizma i \u0161ovinizma je borba za internacionalu! To je borba za mo\u0107nu zajedni\u010dku frontu svih eksploatiranih \u2013 u protivnom, klasna borba ve\u0107 je u startu osu\u0111ena na razjedinjenost, me\u0111usobno otu\u0111enje pa i neprijateljstvo, kako je u su\u0161tini uspostavlja i diktira politika gospodar\u00e2. Borba protiv rasizma, a time i protiv nacionalnog \u0161ovinizma, sastavni je dio klasne borbe \u2013 ako to ne razumijemo, zavr\u0161it \u0107emo, primjerice, kao etablirani sindikati u SAD-u. Oni su \u201eklasnu borbu\u201c sveli na bolje nadnice za bijele mu\u0161karce, dok su za svoje neposredne neprijatelje uzimali afroameri\u010dke radnice i radnike, a u dana\u0161nje vrijeme radnu snagu iz Ju\u017ene i Srednje Amerike, tvrde\u0107i da im ru\u0161e nadnice. Sli\u010dno kao i danas, kada nacionalisti\u010dki sindikati prise\u017eu na nekakvu klasnu borbu, a zapravo govore uglas s kapitalom, tvrde\u0107i da problem o\u010dito nije eksploatacija po sebi, ve\u0107 prvenstveno \u201eo\u010duvanje radnih mjesta\u201c u Europi, te kako je radna mjesta potrebno sa\u010duvati unutar vlastitih granica, da ih ne bi preuzeli \u201eprejeftini Kinezi\u201c, koji su navodno, ni\u010dim izazvani, voljni raditi za nikakve novce.<\/p>\n

Odjek ove rasisti\u010dke\/\u0161ovinisti\u010dke frazeologije prije ili kasnije bit \u0107e mogu\u0107e zapaziti i na doma\u0107em terenu: nezadovoljstvo lokalnog radni\u0161tva, koje tvrdi da im radna mjesta pored Kineza oduzimaju i agencijski radnici iz Bugarske, Rumunjske, BiH, Slova\u010dke, itd., pri \u010demu se u najboljem slu\u010daju radi o popunjavanju prenisko pla\u0107enih radnih mjesta na kojima se doma\u0107e stanovni\u0161tvo vi\u0161e ne zapo\u0161ljava, jer ide trbuhom za kruhom na Zapad; dok se me\u0111u ljudima koji ostaju sije razdor upravo na ra\u010dun pripisivanja druk\u010dijeg, drugorazrednog statusa, a time i slabijih radni\u010dkih prava onima koji pripadaju drugim jezi\u010dnim skupinama bratskog Balkana. Radna mjesta \u2013 prije svega u gra\u0111evini, kao i u proizvodnim halama \u2013 postaju vertikalno i horizontalno segregirana s obzirom na razli\u010dita agencijska i podugovorena zaposlenja, a istovremeno jezi\u010dno segregirana i me\u0111usobno otu\u0111ena kako po rasponu prava, tako i po na\u010dinu me\u0111usobnog odno\u0161enja i perspektive koju takva perfidna stratifikacija uspostavlja, dok radni\u0161tvo time u cijelosti biva ograni\u010deno i kontrolirano.<\/p>\n

Feminizam<\/h1>\n

1.<\/h2>\n

Do \u010dega dolazi kada se ni sistemsku emancipaciju \u017eena ne razumije kao sastavni i nu\u017eni dio klasne borbe (\u0161to je pak vrlo dobro razumio socijalizam 20. stolje\u0107a na \u010delu s Lenjinom, Kolontaj i Zetkin), jednako je tako ve\u0107 pokazala recentna povijest Zapada. Brojnim sindikatima u zapadnoj Europi, koji se tobo\u017ee zaklinju na klasnu borbu, ali o\u010dito bez razumijevanja tzv. \u017eenskog pitanja i povezanosti kapitala s patrijarhatom, nakon Drugog svjetskog rata, primjerice, u Velikoj Britaniji i zapadnoj Njema\u010dkoj, glavni su neprijatelji postale \u017eene, za koje su tvrdili da svojim prekarnim radom, odnosno radom na pola radnog vremena, nepo\u0161teno konkuriraju mu\u0161karcima i ru\u0161e njihove nadnice. Pritom se nitko nije pitao za\u0161to se \u017eene, nakon \u0161to postanu majke, zapo\u0161ljava isklju\u010divo na pola radnog vremena (taj je institut u Velikoj Britaniji poslije Drugog svjetskog rata uveden specifi\u010dno za \u017eene; prema zakonskim odredbama, \u017eene su do kraja \u0161ezdesetih bile izuzete iz osnovnih radni\u010dkih prava, koja su ipak vrijedila za mu\u0161karce, a do danas u Velikoj Britaniji \u017eene koje rade \u0161est i manje sati tjedno nemaju pravo na to da im zapo\u0161ljavatelj pla\u0107a ikakve socijalne doprinose!) i u kakvoj je to vezi s kapitalisti\u010dkim patrijarhatom, koji ne ula\u017ee u socijalnu reprodukciju, jer mu je na taj na\u010din mogu\u0107e oteti jo\u0161 ve\u0107i dio kola\u010da apropriranog vi\u0161ka vrijednosti koju stvara rad svih zaposlenih.<\/p>\n

Dakle, \u010demu nas u\u010di povijest radni\u010dkog pokreta: ako klasna borba ne obuhva\u0107a borbu protiv rasizma i borbu za sistemsku emancipaciju \u017eena, pri \u010demu su kapitalisti\u010dki patrijarhat i rasizam sastavni i pogonski elementi sistemske eksploatacije, dakle ako je iz klasne borbe umjetno isklju\u010dena i od nje odvojena borba protiv rasizma i imperijalizma te borba za sistemsku emancipaciju \u017eena, onda je takva borba u svojem temelju u najboljem slu\u010daju ograni\u010dena: radi se o isklju\u010duju\u0107oj borbi pojedinih mu\u0161karaca za pobolj\u0161anje polo\u017eaja pojedinih mu\u0161karaca ili odre\u0111enih skupina, ali ne i o borbi za dokidanje strukturnih nejednakosti i eksploatacije \u010dovjeka od \u010dovjeka. To je borba samo za socijaldemokraciju, u kojoj i dalje opstaju rasizam i kapitalisti\u010dki patrijarhat.<\/p>\n

Za\u0161to je onda borba za sistemsku emancipaciju \u017eena \u2013 koju Zapad jo\u0161 uvijek ne poznaje i ne\u0107e je upoznati sve dok postoji kapitalizam, unato\u010d ki\u0107enju formalno-legalnim pravima \u2013 ve\u0107 sama po sebi sastavni dio klasne borbe? Kapital je pri akumulaciji ili privatizaciji bogatstva strukturno ovisan o domestifikaciji \u017eena, a time i odr\u017eavanju njihova sekundarnog i marginalnog te ekonomski barem djelomi\u010dno ovisnog statusa. Ovisan je o familijalizaciji opskrbljuje\u0107eg i starateljskog rada (a time i \u0161to ve\u0107em stupnju domestifikacije ili zatvaranja \u017eena u zasebnu sferu), umjesto o njegovoj kolektivizaciji i preuzimanju dru\u0161tvene odgovornosti za njegovo financiranje i odr\u017eavanje. Time kapital uspijeva prisvojiti ve\u0107i dio kola\u010da koji stvaraju one_i kojima bi kolektivizacija opskrbljuju\u0107eg i starateljskog rada najvi\u0161e pripomogla. To istovremeno neposredno utje\u010de na polo\u017eaj \u017eena unutar obitelji, kao i na vrste te mogu\u0107nosti njihovih zaposlenja, i naposljetku, napredovanja na radnim mjestima.<\/p>\n

Dakle, kapitalizam je itekako ovisan o odr\u017eavanju patrijarhalnih odnosa, koje je u 19. stolje\u0107u institucionalizirao uspostavljanjem patrijarhalne nuklearne obiteljske zajednice i tzv. hraniteljskog modela. Naime, \u0161to je ve\u0107i bio stupanj domestifikacije \u017eena, koju je Zapad nakon Drugog svjetskog rata odr\u017eavao na razli\u010dite na\u010dine, to su manja bila ulaganja kapitala u socijalnu reprodukciju njegove aktualne, a naro\u010dito budu\u0107e radne snage. \u0160to to zna\u010di? \u0160to je ni\u017ee ulaganje u, primjerice, javnu i cjelodnevnu te cjenovno dostupnu skrb o djeci i starijima, to je ve\u0107i dio vi\u0161ka rada proizvedenog zajedni\u010dkim naporima radni\u0161tva koji kapital mo\u017ee oteti i aproprirati, jer to izme\u0111u ostalog, naprosto zna\u010di i ni\u017ei porez na kapital.<\/p>\n

Zapad pritom poznaje razli\u010dite modele, ali svima je zajedni\u010dka potpla\u0107enost ili nepla\u0107enost roditeljskih dopusta, njihovo nepostojanje ili izra\u017eeno produljivanje u svjetlu, primjerice, nepostoje\u0107e mre\u017ee skrbi o djeci do tre\u0107e godine (npr. u Njema\u010dkoj) ili radnog vremena starateljskih ustanova, tamo gdje one postoje, koje je podijeljeno na prijepodnevnu i poslijepodnevnu skrb, pri \u010demu je djecu na ru\u010dak potrebno voditi doma! Isti sustav vrijedi i za djecu koja su obvezna poha\u0111ati \u0161kolu, pri \u010demu nije nu\u017eno da postoji i jutarnja i popodnevna skrb, kao ni topli obroci u \u0161koli (Bavarska o tome tek razmi\u0161lja i provodi pilot-projekt koji obuhva\u0107a 500 \u0161kola) \u2013 o svemu tome i dalje moraju brinuti majke, radi \u010dega ih kapitalisti\u010dka dr\u017eava nakon nastupanja maj\u010dinstva, u najboljem slu\u010daju i uglavnom protiv njihove volje, vra\u0107a na tr\u017ei\u0161te rada i zapo\u0161ljava tek na pola radnog vremena, kao sekundarne radnice \u010diji bi dohodak eventualno trebao sitni\u0161em nadopunjavati glavni obiteljski bud\u017eet, kojem bi, dakle, i dalje primarno trebao doprinositi hranitelj ili glava obitelji.<\/p>\n

Zapadne kapitalisti\u010dke dr\u017eave su nakon Drugog svjetskog rata razli\u010ditim pristupima i zakonskim odredbama konsolidirale kapitalisti\u010dki patrijarhat i uspostavile njegovu osuvremenjenu ina\u010dicu, tzv. 1,5-hraniteljski model, \u0161to je sastavni dio politike i na prijelazu u 21. stolje\u0107e. Sve navedene, kao i druge politike transferiraju nam se nakon 1991. godine pod krinkom oblika zapo\u0161ljavanja naklonjenih majkama: tako je, primjerice, jedan od ministara u nekoj od prethodnih vlada javno govorio da je rad na pola radnog vremena idealan za u\u010diteljice, jer \u0107e im navodno omogu\u0107iti da provode vi\u0161e vremena kod ku\u0107e s djecom. Istovremeno se uvode mjere koje pove\u0107avaju norme u vrti\u0107ima i reduciraju broj zaposlenih, kako bi se smanjila kvaliteta i dugoro\u010dna odr\u017eivost sustava javne skrbi.<\/p>\n

U Hrvatskoj mediji neumorno propagiraju da se, imaju\u0107i u vidu visoke cijene vrti\u0107a, \u017eenama \u201evi\u0161e isplati ostati kod ku\u0107e\u201c, ali se nitko ne pita za\u0161to cijene eksponencijalno rastu, kako tome doprinose olak\u0161ice i subvencije za kapital, kao i zasebne, minimalne stope poreza: velika ve\u0107ina \u017eena sve je vi\u0161e i primorana ostati doma. Dolazi do uvo\u0111enja naknade za ku\u0107anice, predvi\u0111ene za majke s vi\u0161e djece koje ostaju doma. Sve je to samo dio slagalice koja se naziva kapitalisti\u010dkim patrijarhatom, te se i kod nas sve vi\u0161e uspostavlja, pod dirigentskom palicom Europske unije i interesa kapitala. Dakle, vrijeme je za dubinsko razumijevanje i analizu rasizma te patrijarhata kao sastavnih dijelova kapitalisti\u010dkog socioekonomskog poretka!<\/p>\n

2.<\/h2>\n

Obmanjuju\u0107e je i opasno po\u0107i od ideje da je feminizam a priori odvojen od klasne borbe i da ga je stoga potrebno u odre\u0111enim aspektima prilagoditi klasnoj borbi. Takvo tuma\u010denje proizlazi iz pretpostavki liberalnog feminizma, koji se temelji na biolo\u0161kom esencijalizmu, dok se patrijarhatom i marginalizacijom \u017eena bavi kao nekom vrstom predrasuda i negativnim, stereotipnim odnosom prema \u017eenama. Eliminacija tih prepreka navodno bi trebala osigurati ravnopravnost i osna\u017eivanje \u017eena. Naravno, takav je feminizam kao stvoren za kapitalizam, jer odr\u017eava sve strukturne uzroke marginalnosti i dru\u0161tvene nejednakosti \u017eena: odvra\u0107a pogled od strukturnih uzroka, koji de facto dovode do sistemske marginalizacije i proizvodnje \u017eena kao drugotnih, svode\u0107i ih primarno na domestificiranu ulogu reproduktivnih majki, a u najboljem slu\u010daju i dalje tek dodatno zaposlenih fleksibiliziranih radnica. To je realnost \u201edemokratskog\u201c Zapada.<\/p>\n

Naravno, preuzimanje temelja liberalnog feminizma, za volju kojega je borba za emancipaciju navodno odvojena od klasne borbe, blokira i zapostavlja druge vrste feminizama, prije svega onog koji bi socijalistima i socijalistkinjama trebao biti mati\u010dni, tj. socijalisti\u010dkog feminizma. Potonji je, za razliku od bur\u017eoaskog, uvijek razotkrivao i isticao sistemske uzroke neravnopravnosti, pritom jasno pokazuju\u0107i da klasna borba nije mogu\u0107a, a jo\u0161 manje uspje\u0161na bez sistemske emancipacije (SVIJU) \u017eena! Takav feminizam nije potrebno podre\u0111ivati klasnoj borbi. Klasnu borbu treba razumjeti kao sistemsku borbu za materijalnu jednakopravnost sviju, iako treba imati u vidu da kapitalizam priti\u0161\u0107e mu\u0161karce na druk\u010dije na\u010dine od \u017eena! Toga je bio svjestan Sovjetski savez, toga je bila svjesna Komunisti\u010dka partija Jugoslavije. Naime, strukturno neravnopravni polo\u017eaj \u017eena u kapitalizmu ne uzrokuju predrasude i diskriminatorno pona\u0161anje pojedinaca i pojedinki \u2013 to su posljedice, a ne uzroci \u2013 nego ne\u0161to \u0161to je u ve\u0107oj mjeri sistemski ra\u0161ireno i dublje; dakle, ve\u0107 po svojem porijeklu sastavni dio klasne borbe.<\/p>\n

Dakle, ako zapadamo u\/preuzimamo liberalno-bur\u017eoaske definicije feminizma i antirasisti\u010dke borbe, odnosno svodimo ih isklju\u010divo na borbu protiv predrasuda i diskriminatornog pona\u0161anja pojedinaca i pojedinki unutar sistema eksploatacije koji je i dalje isti, pri \u010demu posljedice interpretiramo kao uzroke, i zbog \u010dega se feminizam uistinu doima kao planet za sebe, odjednom dolazimo u problem s feminizmom i antirasisti\u010dkom borbom: tada ih je uistinu potrebno podrediti i priklju\u010diti, naravno kao identitetske pokrete, \u0161to je pak za socijalisti\u010dki pokret tako\u0111er kontraproduktivno.<\/p>\n

Ako na sistemsku emancipaciju i borbu protiv rasizma gledamo strukturno i kroz historijsko-materijalisti\u010dku perspektivu, uvidjet \u0107emo i postati svjesni ne\u010dega posve druk\u010dijeg: naime, da su rasizam i institucionalni patrijarhat me\u0111u temeljnim podsistemima kapitalisti\u010dke eksploatacije \u010dovjeka od \u010dovjeka, a ne neke po sebi postoje\u0107e usporedne institucije i pripojeni dijelovi tog sistema, \u0161to nam je jo\u0161 davno precizno objasnio i razlo\u017eio upravo socijalisti\u010dki feminizam, koji je sve te mehanizme odavno razotkrio. Feminizam u tom smislu nije potrebno instrumentalizirati i podre\u0111ivati klasnoj borbi. Upravo suprotno: on funkcionira kao mjesto uvida i \u0161irenja svijesti (neosvije\u0161tenih) socijalista i socijalistkinja. Iz svega navedenog proizlazi da je razdvajanje i umjetna podjela borbe za sistemsku emancipaciju \u017eena i rasijaliziranih Drugih od klasne borbe nije samo kontraproduktivna, nego i ne\u0161to mnogo gore: (nesvjesni i nehoti\u010dni) pucanj socijalista i socijalistkinja u vlastitu glavu, ali i srce.<\/p>\n

\n

Bilje\u0161ke:<\/h2>\n

[1] Osobni arhiv: interna rasprava na jednom od slu\u017ebenih foruma. Autor se sla\u017ee s objavom njegova citata (pristanak je pohranjen u osobnom arhivu), ali njegov \u0107emo identitet zadr\u017eati anonimnim.<\/p>\n

[2] Naime, postoji vi\u0161e vrsta feminizama: ve\u0107ina onih koji ne problematiziraju strukturne nejednakosti i tuma\u010de kapitalizam kao prirodni poredak, postavljena je esencijalno biolo\u0161ki ili liberalno pravno-formalno, a i me\u0111u njima postoje ogromne razlike. Jo\u0161 ve\u0107e, planetarne razlike pojavljuju se izme\u0111u skupine ovih malogra\u0111anskih ili biolo\u0161ko esencijalisti\u010dkih feminizama i feminizama orijentiranih na identitetske politike, s jedne strane i tzv. sistemskih ili socijalisti\u010dkih feminizama, s druge. Upadanjem u zamku poop\u0107enog govora o feminizmu, kojega treba pripojiti klasnoj borbi, zanemarujemo socijalisti\u010dki feminizam, a nedvojbeno i drugi, prikladnije povezani pojam, a time i konceptualno ishodi\u0161te: tj. sistemsku emancipaciju \u017eena, projekt koji je na Zapadu (a iznova, uni\u0161tenjem socijalizma i transferom istih politika institucionalnog kapitalisti\u010dkog patrijarhata na na\u0161e prostore) jo\u0161 uvijek aktualan jer nikada nisu bili adresirani strukturni, a time ni materijalni uzroci koji postojano dr\u017ee \u017eene u kapitalisti\u010dkom patrijarhatu na razini sekundarnih i marginalnih Drugih.<\/p>\n

[3] Tj. zahvaljuju\u0107i analiti\u010dki objedinjeno razra\u0111enoj materijalisti\u010dko-dijalekti\u010dkoj spoznaji, koju dijelom nalazimo kod Engelsa i Marxa, a na sveobuhvatan na\u010din osobito u radovima Lenjina, Kolontaj i Zetkin i drugih.<\/p>\n

[4] O tome je, naposljetku, govorio i sam Marx, a zatim to razvijaju Lenjin i Luxemburg. Primjerice, Marx pi\u0161e: \u201eOtkri\u0107e zlata i srebra u Americi, eksproprijacija, porobljavanje i pokapanje aborid\u017einske populacije u rudnicima, po\u010detak osvajanja i plja\u010dke Isto\u010dnih Indija, pretvaranje Afrike u komercijalno lovi\u0161te crnoko\u017eaca, signalizirali su ru\u017ei\u010dastu zoru ere kapitalisti\u010dke proizvodnje [na Zapadu].\u201c (Kapital, prvi tom, poglavlje 31: Nastanak industrijskog kapitalista; dostupno na https:\/\/www.marxists.org\/archive\/marx\/works\/1867-c1\/ch31.htm)<\/p>\n

[5] U suvremenim i osuvremenjenim ina\u010dicama rasizma i proizvodnje rasijaliziranog, tj. imaginarno devijantnog i drugorazredno situiranog Drugog, radi se o tzv. kulturnom rasizmu i diskursu o \u201ecivilizacijskoj utrci\u201c, koji o\u017eivljava konstrukt o dominaciji zapadne bijele civilizacije ili kulture nad svim ostalim kulturama.<\/p>\n

[6] U taj sklop prikrivenog rasisti\u010dkog diskursa danas, u kapitalisti\u010dkoj Europi 21. stolje\u0107a, spada i govor o upotrebljivosti i instrumentalizaciji migranata iz ratom zahva\u0107enih imperijalisti\u010dkih zona (\u0161to je navodno osnova za njihovu asimilaciju i dobrohotnu otvorenost Europe), kao i njihova umjetna podjela na tzv. neekonomske i ekonomske migrante (tj. na vi\u0161e i manje zaslu\u017ene, vi\u0161e i ne\u0161to manje vrijedne statusa ljudskog bi\u0107a), unato\u010d tome \u0161to svi tra\u017ee zaklon od smrtonosnih imperijalisti\u010dkih, ekonomsko-militaristi\u010dkih politika Zapada, koje potonji provodi posredno ili neposredno u zemljama iz kojih dolaze migranti i migrantkinje.<\/p>\n

[7] Uzgred, u SFRJ je prema tada\u0161njem zakonodavstvu vrijedilo da svi stranci u startu imaju pravo na redovno zaposlenje i sva pripadaju\u0107a socijalna prava!<\/p>\n

Literatura:<\/h2>\n

Brown, L. Anthony in Noah De Lissovov. Economies of racism: grounding education policy research in the complex dialectic of race, class, and capital. Journal of Education Policy, 26 (2011): 595\u2013619.<\/p>\n

Marx, Karl. Capital Volume One. Chapter Thirty-One: Genesis of the Industrial Capitalist. https:\/\/www.marxists.org\/archive\/marx\/works\/1867-c1\/ch31.htm<\/p>\n

Ness, Immanuel. Forging Migration Policy for Capital: Labor Shortages and Guest Workers. New Political Science, 4 (2007): 429-452).<\/p>\n

Sharma, Nandita. \u201cOn Being Not Canadian: The Social Organization of \u2019MigrantWorkers\u2019 in Canada.\u201d Canadian Review of Sociology and Anthropology, 38.4 (2001): 415-439.<\/p>\n

The Martin Luther King, Jr. Research and Education Institute, Standford. Memphis Sanitation Workers\u2019 Strike. https:\/\/kinginstitute.stanford.edu\/encyclopedia\/memphis-sanitation-workers-strike.<\/p>\n

Zinn, Howard. A People\u2019s History of the United States. New York: HarperCollins, 2003.<\/p>\n

Slobodni Filozofski<\/a><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rasizam i institucionalni patrijarhat me\u0111u temeljnim podsistemima kapitalisti\u010dke eksploatacije \u010dovjeka od \u010dovjeka, a ne neke po sebi postoje\u0107e usporedne institucije i pripojeni dijelovi tog sistema, \u0161to nam je jo\u0161 davno precizno objasnio i razlo\u017eio upravo socijalisti\u010dki feminizam, koji je sve te mehanizme odavno razotkrio<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":283107,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[670,672,671],"class_list":["post-296914","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu","tag-feminizam","tag-kapitalizam","tag-rasizam"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/296914","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=296914"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/296914\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":296915,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/296914\/revisions\/296915"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/283107"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=296914"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=296914"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=296914"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}