{"id":296016,"date":"2020-07-07T07:17:21","date_gmt":"2020-07-07T05:17:21","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=296016"},"modified":"2020-07-07T07:17:21","modified_gmt":"2020-07-07T05:17:21","slug":"julian-assange-u-limbu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/07\/07\/julian-assange-u-limbu\/","title":{"rendered":"Julian Assange u limbu"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Patrick Cockburn<\/strong><\/p>\n<p>Julian Assange je bio na \u010delu WikiLeaksa 2010. godine, u vreme kad je ta organizacija objavila gomilu dokumenata ameri\u010dke vlade koji su otkrili razne pojedinosti o ameri\u010dkim politi\u010dkim, vojnim i diplomatskim operacijama. Odlomke iz te arhive su objavili New York Times, Guardian, Spiegel, Monde i El Pa\u00eds, \u0161to je omogu\u0107ilo dublji uvid u me\u0111unarodne aktivnosti ameri\u010dke dr\u017eave i \u0161to nije vi\u0111eno otkad je Daniel Ellsberg dao medijima Pentagonske papire 1971. Danas se Ellsberg slavi kao svetac za\u0161titnik uzbunjiva\u010da, dok je Assange 23 i po sata na dan zaklju\u010dan u \u0107eliji maksimalno obezbe\u0111enog londonskog zatvora Belmar\u0161. U ovoj, najkasnijoj fazi potere ameri\u010dkih vlasti za njim, Assange se bori protiv izru\u010denja Sjedinjenim Dr\u017eavama. Sudski pretresi na kojima treba da se odredi da li \u0107e se udovoljiti zahtevu za izru\u010denje odlo\u017eeni su do septembra zbog pandemije korona virusa. U Sjedinjenim Dr\u017eavama Assange \u0107e se suo\u010diti s optu\u017ebom za hakovanje i s jo\u0161 17 optu\u017ebi po Zakonu o \u0161pijuna\u017ei iz 1917. Ako ga osude, mogao bi dobiti 175 godina zatvora.<\/p>\n<p>Bio sam u Kabulu kad sam prvi put \u010duo za otkri\u0107a WikiLeaksa o aktivnostima Sjedinjenih Dr\u017eava u Avganistanu i Iraku. Ona su potvrdila mnogo toga \u0161to smo ja i drugi izve\u0161ta\u010di slutili ili znali, ali nismo mogli da doka\u017eemo. Bila je to ogromna riznica: nekih 251.257 diplomatskih depe\u0161a, vi\u0161e od 400.000 poverljivih vojnih izve\u0161taja iz ira\u010dkog rata i 90.000 iz rata u Avganistanu. Kad danas ponovo \u010ditam te dokumente, opet me zaprepa\u0161\u0107uje suvoparna vojno-birokratska proza sa svojim zlokobnim, neljudskim skra\u0107enicama. Ubijanje ljudi se ozna\u010dava sa EOF (escalation of force \u2013 eskalacija sile), a to je ne\u0161to \u0161to se \u010desto doga\u0111alo na ameri\u010dkim vojnim kontrolnim punktovima kad bi nervozni ameri\u010dki vojnici pokazali ira\u010dkim voza\u010dima da stanu slu\u017ee\u0107i se slo\u017eenim signalima koje niko nije razumeo. \u0160ta je to moglo da zna\u010di za Ira\u010dane pokazuje, na primer, jedan kratak vojni izve\u0161taj naslovljen \u2018Escalation of Force by 3\/8 NE Fallujah: I CIV KIA, 4 CIV WIA\u2019. Kad se izve\u0161taj de\u0161ifruje, vidimo da je u njemu opisan trenutak kad je \u017eena u automobilu bila ubijena, a njen mu\u017e i tri \u0107erke ranjeni na kontrolnom punktu u predgra\u0111u Falud\u017ee, 60-ak kilometara zapadno od Bagdada. Ameri\u010dki marinac na stra\u017ei otvorio je vatru zato \u0161to \u201ezbog odraza sunca na vetrobranu nije mogao jasno da vidi ko je u autu\u201c. U drugom izve\u0161taju se govori o trenutku kad su ameri\u010dki vojnici ubili \u010doveka koji je \u201epuzao iza polo\u017eaja njihovog snajperiste\u201c, da bi kasnije saznali da su ubili prevodioca iz svoje jedinice.<\/p>\n<p>Ovi izve\u0161taji su male pri\u010de iz rata. Ali, uzeti zajedno, oni prenose stvarnost rata daleko bolje i od najobave\u0161tenijeg novinskog izve\u0161taja. Te dve pucnjave ponovljene su hiljadu puta, mada se u izve\u0161tajima retko pominjalo da su \u017ertve bili civili. \u010ce\u0161\u0107e se mrtvi automatski identifikuju kao \u201eteroristi\u201c uhva\u0107eni na delu, uprkos dokazima da nije tako. Naj\u010duvenije otkri\u0107e WikiLeaksa ticalo se jednog doga\u0111aja u Bagdadu od 12. jula 2007, kad je ameri\u010dka vojska tvrdila da je ubila desetak terorista. Ali kamera ameri\u010dkog helikoptera Apa\u010d, s kog je pucano, sve je zabele\u017eila i pokazalo se da su svi ciljani ljudi bili civili. O tome se mnogo saznalo zato \u0161to su me\u0111u mrtvima bili i dvojica lokalnih novinara koji su radili za Rojters. Znalo se i to da postoji snimak, ali Pentagon je odbio da ga objavi iako je po Zakonu o slobodi informisanja bio du\u017ean da to u\u010dini. Zgro\u017een otkri\u0107em o na\u010dinu na koji Sjedinjene Dr\u017eave vode svoj rat protiv terorizma, kao i sadr\u017eajem hiljada izve\u0161taja i depe\u0161a, ameri\u010dki ni\u017ei obave\u0161tajni analiti\u010dar Bradley Manning, koji je kasnije zvani\u010dno promenio pol i postao Chelsea Manning, predao je ceo arhiv WikiLeaksu.<\/p>\n<p>Taj video jo\u0161 ima mo\u0107 da \u0161okira. Dva pilota helikoptera \u0161ega\u010de se nakon \u0161to su izvr\u0161ili pravi pokolj na ulici: \u201eHa, ha, pogodio sam ih\u201c, ka\u017ee jedan. \u201eNego \u0161ta, pogledaj samo mrtvu kopilad\u201c, ka\u017ee drugi. U\u010dinilo im se da je kamera koju je nosio jedan od novinara raketni baca\u010d granata, mada je bilo prili\u010dno neverovatno da bi naoru\u017eani pobunjenik stajao na otvorenom prostoru u Bagdadu dok mu ameri\u010dki helikopter kru\u017ei iznad glave. Ponovo su pucali dok je jedan od ranjenih, verovatno Rojtersov saradnik Saeed Chmagh, puzio ka kombiju koji se zaustavio da spase ranjene. Kad su pilotima javili telefonom da su ubili izvestan broj ira\u010dkih civila i ranili dvoje dece, jedan od njih je rekao: \u201eNjihova je gre\u0161ka \u0161to vode decu u bitku\u201c.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"WikiLeaks video: &#039;Collateral murder&#039; in Iraq\" width=\"1080\" height=\"608\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/zYTxuW2vmzk?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Dokumenti WikiLeaksa pokazali su javnosti na koji na\u010din Sjedinjene Dr\u017eave, jedina svetska supersila, zaista vode rat \u2013 a politi\u010dki i vojni establi\u0161ment je to shvatio kao atak na svoju kredibilnost i legitimnost. Neka otkri\u0107a, me\u0111u ostalima i snimak iz helikoptera, bila su \u0161okantna, ali mnoge od otkrivenih tajni nisu bile ni naro\u010dito va\u017ene ni naro\u010dito tajne. Njihovo obelodanjivanje nije dovoljan razlog za silni gnev s kojim su se ameri\u010dke vlasti i saveznici obru\u0161ili na WikiLeaks. Oni su zapravo branili monopol na kontrolu osetljivih dr\u017eavnih informacija, koji vide kao stub svog autoriteta. Objavljivanjem takvih informacija Assange i WikiLeaks su slobodu govora pretvorili u oru\u017eje: kad bi takva otkri\u0107a pro\u0161la neka\u017enjeno i postala norma, radikalno bi se poremetila ravnote\u017ea mo\u0107i izme\u0111u vlasti i dru\u0161tva \u2013 posebno medija \u2013 u korist ovog drugog. Proganjanje Assangea i nastojanje da se diskredituju i on i WikiLeaks motivisani su re\u0161eno\u0161\u0107u ameri\u010dke vlade da brani postoje\u0107i monopol, a ne navodnom \u0161tetom od otkrivanja tajni.<\/p>\n<p>Neumorna kampanja postigla je prili\u010dan uspeh uprkos \u010dinjenici da je ve\u0107ina optu\u017ebi protiv Assangea o\u010digledno neistinita. \u0160to se ti\u010de objavljivanja dokumenata, napad se odvijao po dve linije. Prvo su Assange i WikiLeaks optu\u017eeni da su objavili informacije koje su ugrozile ameri\u010dke \u017eivote ili dovele do gubitka ameri\u010dkih ili savezni\u010dkih \u017eivota u Iraku i Avganistanu. Zatim su optu\u017eeni za nano\u0161enje \u0161tete Sjedinjenim Dr\u017eavama u celini svojim aktivnostima koje se mogu svrstati u \u0161pijuna\u017eu, a \u0161pijuna\u017ea svakako povla\u010di kaznu. Ali po Assangea i ceo projekat WikiLeaks mnogo su opasnije optu\u017ebe za silovanje, iznete protiv njega u \u0160vedskoj, tako\u0111e 2010. One su povukle bezmalo desetogodi\u0161nju sudsku istragu, koja je triput obustavljana i ponovo pokretana, da bi bila kona\u010dno prekinuta pro\u0161log novembra zato \u0161to je isticao rok za podno\u0161enje zvani\u010dne tu\u017ebe.<\/p>\n<p>Zbog svega toga Assange je postao parija. Zagubila se \u010dinjenica da su on i WikiLeaks radili ono \u0161to treba da rade svi novinari, to jest prosle\u0111ivali va\u017ene informacije javnosti i omogu\u0107avali ljudima da na osnovu \u010dinjenica rasu\u0111uju o svetu oko sebe i, posebno, o aktivnostima svoje vlade. Kad se neprestano slu\u0161a halabuka napada na Assangea iz mnogo pravaca, te\u0161ko je setiti se da je 2010. godine WikiLeaks izvojevao veliku pobedu u bici za slobodu izra\u017eavanja i protiv prikrivanja informacija, i da su vlada Sjedinjenih Dr\u017eava i njeni saveznici dali sve od sebe da preokrenu rezultat u svoju korist.<\/p>\n<p>Rani poku\u0161aji diskreditacije Assangea fokusirali su se na dokazivanje da su otkri\u0107a WikiLeaksa neposredno dovela do gubitka \u017eivota ameri\u010dkih agenata i informanata. Pentagon je ulo\u017eio veliki napor da potkrepi te optu\u017ebe: osnovana je Radna grupa za pregled informacija, predvo\u0111ena vi\u0161im kontraobave\u0161tajnim oficirom, brigadnim generalom Robertom Carrom, koja je prou\u010davala uticaj tih otkri\u0107a i trudila se da sa\u010dini spisak poginulih osoba \u010dija bi se smrt mogla povezati sa otkrivanjem informacija sadr\u017eanih u depe\u0161ama. Carr je kasnije opisao neuspeh radne grupe u svedo\u010denju na saslu\u0161anju Chealsea Manning, u julu 2013. Posle dugog istra\u017eivanja, njegov tim od 120 kontraobave\u0161tajnih oficira nije uspeo da doka\u017ee da je ijedan od vi\u0161e hiljada ameri\u010dkih agenata i tajnih izvora u Avganistanu i Iraku izgubio \u017eivot zbog otkri\u0107a WikiLeaksa. Carr je na sudu rekao da se u jednom trenutku \u010dinilo da ne\u0161to imaju: jedan Taliban je tvrdio da je ubio ameri\u010dkog informanta koji je identifikovan u objavljenim depe\u0161ama. Sama \u010dinjenica da su se kontraobave\u0161tajci u istrazi protiv WikiLeaksa spustili dotle da navode re\u010di jednog Talibana kao izvor jasno pokazuje koliko su bili o\u010dajni. Ali, kao \u0161to je sam Carr priznao tokom unakrsnog ispitivanja odbrane, pokazalo se da je Taliban lagao: \u201eIme ubijene osobe nije se nalazilo u objavljenim dokumentima\u201c. Uprkos tome, advokat koji je predstavljao ameri\u010dku vladu na pretresu odr\u017eanom u Londonu, ranije ove godine, povodom zahteva za izru\u010denje, i dalje je tvrdio da je Assange doveo u opasnost \u017eivote ameri\u010dkih izvora u Iraku i Avganistanu.<\/p>\n<p>U Kabulu 2010, neposredno nakon objavljivanja moje prve knjige o diplomatskim depe\u0161ama koje je WikiLeaks objavio, sreo sam se s jednim ameri\u010dkim zvani\u010dnikom. Razgovarali smo o situaciji u Avganistanu, i on me je povremeno molio da isklju\u010dim snimanje. Upitao sam ga \u0161ta misli o depe\u0161ama, a on je mene upitao da li se se\u0107am \u0161ifre na vrhu stranica koje sam video. Kad sam mu rekao \u0161ifru, odgovorio mi je da su ti dokumenti mo\u017eda bili poverljivi, ali da nisu sadr\u017eali strogo \u010duvane tajne. Objasnio mi je da ameri\u010dka vlada nije tako naivna da bi poverovala da \u0107e informacije u bazi podataka kojoj mo\u017ee da pristupi oko pola miliona osoba \u2013 me\u0111u ostalima i redov Manning \u2013 dugo ostati poverljive. Poznata pod imenom Siprnet (Secret Internal Protocol Router Network) ta baza podataka je prvobitno pripadala samo Pentagonu, ali se krug njenih korisnika pro\u0161irio posle 11. septembra, kad je postalo jasno da neki delovi ameri\u010dke birokratije imaju vredne informacije o kojima drugi delovi ni\u0161ta ne znaju. Siprnet je bio odgovor na problem nedovoljnog deljenja: elektronski arhiv kome mogu da pristupe mnogi ljudi iz razli\u010ditih delova vlade, od diplomata ameri\u010dkih ambasada \u0161irom sveta do najni\u017eeg vojnog osoblja poput Manninga. U teoriji, barem tri miliona ljudi je moglo da koristi Siprnet: bilo je potrebna samo da znaju lozinku. Sigurnosne mere su bile ograni\u010dene i ne naro\u010dito neprobojne. Za preno\u0161enje zaista tajnih podataka, na primer komunikacije izme\u0111u ameri\u010dkih vojnih ata\u0161ea, postojala su bar \u010detiri sofisticiranija sistema. \u010cinjenica da radna grupa generala Carra, kojoj su bili dostupni svi izvori Pentagona, u okeanu \u010dinjenica koje je objavio WikiLeaks nije mogla da na\u0111e ime makar jednog pojedinca koga su zbog tih otkri\u0107a ubili Talibani, Al Kaida ili neki drugi neprijatelj Sjedinjenih Dr\u017eava, pokazuje da su zaista va\u017ene i detaljne informacije uspe\u0161no isklju\u010dene iz Siprneta.<\/p>\n<h1 style=\"text-align: center;\">***<\/h1>\n<p>Sve optu\u017ebe s kojima \u0107e se Assange suo\u010diti u Sjedinjenim Dr\u017eavama, ako bude izru\u010den, odnose se na dovo\u0111enje u opasnost Sjedinjenih Dr\u017eava i njihovih informanata. Ali javne percepcije Assangea uglavnom je oblikovao, na ovaj ili onaj na\u010din, njegov status osumnji\u010denog za silovanje. Neki odbacuju te optu\u017ebe jer misle da su la\u017ene ili nepravedne. Drugi veruju da mu za to treba suditi i da ne sme biti napravljen izuzetak samo zato \u0161to je Assange oli\u010denje slobode \u0161tampe. Me\u0111u onima koji su ga podr\u017eali su i Katrin Axelsson i Lisa Longstaff, dve glasnogovornice organizacije \u017dene protiv silovanja, koje su 2012. objavile \u010dlanak protiv njegovog izru\u010denja u \u0160vedsku zato \u0161to su smatrale da je sudski proces bio nekorektan, te je pravda \u201euskra\u0107ena i tu\u017eiteljkama i osumnji\u010denom\u201c: ume\u0161ane \u017eene su do\u017eivljavale napade na Internetu zato \u0161to su \u0161vedski tu\u017eioci propustili da za\u0161tite njihovu anonimnost; prema Assangeu su se \u201emnogi mediji odnosili kao prema krivcu iako mu nije bilo su\u0111eno\u201c.<\/p>\n<p>Dvanaestog septembra pro\u0161le godine Nils Melzer, specijalni izve\u0161ta\u010d Ujedinjenih nacija o mu\u010denju i drugim okrutnim, neljudskim i poni\u017eavaju\u0107im postupcima poslao je \u0161vedskoj vladi pismo od 19 strana. Po\u0161to je podrobno ispitao sudski postupak protiv Assangea, zaklju\u010dio je: \u201eSti\u010de se utisak da su od 2010. \u0161vedski organi gonjenja u\u010dinili sve da odr\u017ee magloviti narativ o \u2018osumnji\u010denom za silovanje\u2019\u201c, a da nije bilo ni napretka ni optu\u017enice: to je bilo \u201eproceduralno odugovla\u010denje\u201c. Assange je odbio da otputuje u \u0160vedsku radi ispitivanja \u2013 on je preko svojih advokata poru\u010dio da bi izvesno bio izru\u010den Sjedinjenim Dr\u017eavama ako bi napustio za\u0161titu ekvadorske ambasade \u2013 a tu\u017eioci su, sa svoje strane, \u0161est godina odbijali da otputuju u London ili da ispitivanje obave preko video linka. U svom pismu Melzer je otkrio i razmenu elektronskih poruka izme\u0111u \u0161vedskih tu\u017eilaca i Tu\u017eila\u0161tva britanske krune, koje je insistiralo na tome da se \u0161vedski postupak nastavi. Trideset prvog avgusta 2012, na primer, kad je u medijima objavljeno da \u0160vedska po drugi put razmatra prekid istrage, britansko tu\u017eila\u0161tvo je poru\u010dilo \u0161vedskom glavnom tu\u017eiocu: \u201eDa se niste usudili da odustanete\u201c.<\/p>\n<p>Melzer opisuje istragu koja je bila politizovana jo\u0161 od 20. avgusta 2010, kad su dve \u017eene, tada poznate samo pod inicijalima A.A. i S.W., oti\u0161le u policijsku stanicu u Stokholmu da se \u201eraspitaju mo\u017ee li se gospodin Assange naterati da uradi test na HIV\u201c. Za nekoliko sati \u201e\u0161vedsko tu\u017eila\u0161tvo je naredilo hap\u0161enje gospodina Assangea i informisalo tabloidni list Expressen da je on osumnji\u010den za silovanje dve \u017eene\u201c. Tokom narednih devet godina \u2013 u kojima je nekoliko puta jedan tu\u017eilac prekidao istragu da bi je drugi nastavio \u2013 \u0160vedska je redovno stavljala do znanja da \u017eeli da ispita Assangea, ali u praksi nije pokazivala veliku \u017eelju da to i u\u010dini ili da zaklju\u010di istragu. Glavna posledica te \u201estani-kreni\u201c procedure bila je stalno podgrevanje kontroverze o tome \u0161ta je Assange uradio u Stokholmu 2010. \u0160vedska vlada je kona\u010dno odgovorila na Melzerovo pismo u novembru samo da bi rekla da \u201enema daljih zapa\u017eanja\u201c; slede\u0107eg dana istraga je zvani\u010dno obustavljena.<\/p>\n<p>Po svoj prilici, ni\u0161ta od svega toga ne\u0107e promeniti sliku koju je \u0161ira javnosti stekla o Assangeu. U skladu s dotada\u0161njim pona\u0161anjem medija, nijedan mejnstrim program vesti nije obratio ni najmanju pa\u017enju na Melzerova pitanja o vo\u0111enju slu\u010daja. Najve\u0107i svetski listovi, koji su 2010. objavili otkri\u0107a WikiLeaksa na svojoj naslovnoj strani, ubrzo su se distancirali od Assangea, \u010desto uz napomenu da je on te\u0161ka osoba za saradnju ili da je brzopleto objavio depe\u0161e i izve\u0161taje ameri\u010dke vlade. Optu\u017eivali su ga za \u201enarcisizam\u201c, kao da je to ne\u0161to vi\u0161e od karakterne mane ili kao da njegove karakterne mane \u2013 kakve god bile \u2013 imaju ikakve veze sa otkrivenim informacijama.<\/p>\n<p>S obzirom na ozbiljnost situacije, neshvatljivo je \u0107utanje novinara o Assangeovom zadr\u017eavanju u Belmar\u0161u nakon \u0161to je Ekvador opozvao njegov status azilanta. Pojavilo se svedo\u010danstvo o tome da se ameri\u010dka bezbednosna politika radikalno pribli\u017eava poziciji zemalja kao \u0161to su Turska i Egipat, koje nastoje da kriminalizuju kritiku dr\u017eave i da objavljivanje nepo\u017eeljnih vesti pove\u017eu s terorizmom i \u0161pijuna\u017eom. Zapadni komentatori \u010desto kritikuju podmuklo potiskivanje slobode \u0161tampe u Ma\u0111arskoj i Indiji. Ali, kao \u0161to je rekao Glenn Greenwald u Interceptu, zapadni mediji su \u201euglavnom ignorisali ono \u0161to je, bar u poslednjoj deceniji, daleko najve\u0107i pojedina\u010dni napad ameri\u010dke vlade na slobodu \u0161tampe: proganjanje i zahtev za izru\u010denje Juliana Assangea zbog navodnih zlo\u010dina koji proizlaze iz toga \u0161to je WikiLeaks\u2026 \u2013 u sprezi s najve\u0107im svetskim listovima \u2013 objavio informacije o ratu u Iraku i Avganistanu i ameri\u010dke diplomatske depe\u0161e\u201c. Po\u0161to nisu mogli da strpaju u zatvor urednika New York Timesa, obru\u0161ili su se na Assangea.<\/p>\n<p>Assange i WikiLeaks su vi\u0161e nego ispunili glavnu svrhu prikupljanja vesti. \u201ePrva du\u017enost \u0161tampe\u201c, napisao je Robert Lowe u Timesu 1852, \u201ejeste da pribavi najranije i najta\u010dnije informacije o doga\u0111ajima svog vremena i da ih odmah objavi kako bi one postale zajedni\u010dka svojina nacije. Dr\u017eavnik pribavlja svoje informacije tajno i tajnim sredstvima. On \u010dak i teku\u0107e informacije zadr\u017eava za sebe sa sme\u0161nom predostro\u017eno\u0161\u0107u\u201c. \u0160tampa, naprotiv, \u201e\u017eivi od otkrivanja\u201c. Assange se 2010. ta\u010dno pridr\u017eavao tog uputstvu i zato mu sad preti opasnost da ostatak \u017eivota provede u zatvoru.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/julian-assange-u-limbu\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Po\u0161to nisu mogli da strpaju u zatvor urednika New York Timesa, obru\u0161ili su se na Assangea<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":272401,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-296016","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/296016","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=296016"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/296016\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":296018,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/296016\/revisions\/296018"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/272401"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=296016"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=296016"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=296016"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}