{"id":295685,"date":"2020-07-04T07:29:59","date_gmt":"2020-07-04T05:29:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=295685"},"modified":"2020-07-04T07:31:22","modified_gmt":"2020-07-04T05:31:22","slug":"sad-vise-ne-mogu-stvoriti-novi-svetski-poredak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/07\/04\/sad-vise-ne-mogu-stvoriti-novi-svetski-poredak\/","title":{"rendered":"SAD vi\u0161e ne mogu stvoriti novi svetski poredak"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Alister Kruk<\/strong><\/p>\n<p>Oduvek je to bio paradoks: D\u017eon Stjuart Mil, u svom kapitalnom delu O slobodi (1859), nikada ne dovodi u pitanje da univerzalna civilizacija, utemeljena u liberalnim vrednostima, predstavlja krajnju destinaciju \u010ditavog \u010dove\u010danstva. Nadao se \u201epreciznoj nauci o \u010dovekovoj prirodi\u201c, koja bi formulisala zakone psihologije i dru\u0161tva onoliko ta\u010dno i univerzalno koliko je to slu\u010daj i sa prirodnim naukama. Me\u0111utim, ne samo da se ta nauka nikada nije pojavila, nego se u dana\u0161njem svetu takvi dru\u0161tveni \u201ezakoni\u201c tretiraju kao striktno zapadni kulturni konstrukti, a ne kao nau\u010dni zakoni.<\/p>\n<p>Osnovne liberalne zapovesti individualne autonomije, slobode, industrije i slobodne trgovine i tr\u017ei\u0161ta, u su\u0161tini reflektuju trijumf protestantskog pogleda na svet tokom Tridesetogodi\u0161njeg (gra\u0111anskog) rata u Evropi. To \u010dak i nije u potpunosti bio hri\u0161\u0107anski pogled na svet, nego ba\u0161 protestantski.<\/p>\n<p>Ovo usko, sekta\u0161ko stanovi\u0161te, uspelo je da se projektuje u univerzalni projekat \u2013 ali samo dotle dok je pra\u0107eno silom. U Milovo vreme, civilizatorski argument je kori\u0161\u0107en da se opravda evropski kolonijalizam. Mil to pre\u0107utno priznaje kada opravdava \u010di\u0161\u0107enje autohtone ameri\u010dke populacije time \u0161to ona nije \u201epripitomila\u201c divljinu, niti protuktivno iskoristila zemlji\u0161te. Me\u0111utim, sa trijumfom Amerike u Hladnom ratu \u2013 koji je do tada ve\u0107 postao cini\u010dni okvir za \u201emeku mo\u0107\u201c Sjedinjenih Dr\u017eava \u2013 dobijena je nova snaga. Superiornost ameri\u010dke kulture i na\u010dina \u017eivota kao da su dobili prakti\u010dno samopotvr\u0111enje u imploziji SSSR-a.<\/p>\n<h2><span style=\"color: #333399;\">NAPAD IZNUTRA<\/span><\/h2>\n<p>Ali danas, kako se meka mo\u0107 Amerike raspala \u2013 ne mo\u017ee se odr\u017eati \u010dak ni iluzija univerzalizma. Druge zemlje nastupaju kao zasebne i jednako vredne \u201ecivilizacijske\u201c dr\u017eave. Jasno je da \u010dak i ako klasi\u010dni liberalni establi\u0161ment pobedi na ameri\u010dkim izborima u novembru, Amerika vi\u0161e nema tapiju na iznala\u017eenje novog svetskog poretka. Ali ako se ova sekularizovana protestantska struja okon\u010da \u2013 \u010duvajte se! Jer njena podzemna i podsvesna religioznost je \u201eptica zloslutnica\u201c dana\u0161njice, i vrati\u0107e se u novom ruhu.<\/p>\n<p>\u201eStara iluzija\u201c ne mo\u017ee biti nastavljena jer su njene osnovne vrednosti radikalizovane, okrenute naopa\u010dke i pretvorene u ma\u010deve koji \u0107e probosti klasi\u010dne ameri\u010dke i evropske liberale (kao i ameri\u010dke hri\u0161\u0107anske konzervativce). Danas mlada generacija ameri\u010dkih osve\u0161\u0107enih liberala glasno tvrdi ne samo da je stara liberalna paradigma iluzorna, ve\u0107 i da nikada nije bilo ne\u0161to vi\u0161e od \u201ezavese\u201c koja skriva represiju \u2013 bilo unutra\u0161nju, kolonijalnu, rasisti\u010dku ili imperijalisti\u010dku, odnosno da se radi o moralnoj mrlji koja se mo\u017ee ukloniti jedino iskupljenjem.<\/p>\n<p>To je napad iznutra koji gasi bilo kakve aspiracije SAD u pogledu liderstva u oblasti morala, meke mo\u0107i ili me\u0111unarodne politike. Budu\u0107i da je iluzija eksplodirala, a da ni\u0161ta novo nije do\u0161lo na njeno mesto, novi svetski poredak ne mo\u017ee se koherentno formulisati.<\/p>\n<p>Po\u0161to joj nije dosta \u0161to je raskrinkala iluziju, osve\u0161\u0107ena generacija ru\u0161i i cepa zastave sa jarbola: slobodu i prosperitet ostvarene putem liberalnog tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n<p>\u201eSloboda\u201c se uru\u0161ava iznutra. Disidenti ideologije osve\u0161\u0107enosti bivaju \u201eprozvani\u201c da se na kolenima pokaju ili \u0107e se u suprotnom suo\u010diti sa reputacionom ili ekonomskom propa\u0161\u0107u. To je \u201emeki totalitarizam\u201c. Asocira na jednog od likova Dostojevskog \u2013 iz vremena u kojem su ruski progresivci odbacivali tradicionalne institucije \u2013 koji izgovara \u010duvenu re\u010denicu: \u201eZapleo sam se u sopstvene dokaze [\u2026] Polaze\u0107i\u00a0 od neograni\u010dene slobode, zavr\u0161io sam neograni\u010denim despotizmom\u201c (izlaganje \u0160igaljeva, Zli dusi, drugi deo, sedma glava \u201eKod na\u0161ih\u201c \u2013 II, prim. prev.).<\/p>\n<p>\u010cak je i \u201enauka\u201c postala \u201eneuspe\u0161ni Bog\u201c \u2013 umesto da bude put ka slobodi, postala je mra\u010dna, bezdu\u0161na staza ka neslobodi. Od algoritama koji procenjuju vrednost ljudskih \u017eivota upore\u0111uju\u0107i ih sa tro\u0161kovima karantina, preko tajnih algoritama \u201ecrne kutije\u201c koji ograni\u010davaju distribuciju vesti i mi\u0161ljenja, do projekta identifikacione vakcinacije Bila Gejtsa, nauka sada najavljuje despotsku dru\u0161tvenu kontrolu, umesto lepr\u0161ave zastave podignute kao simbol slobode.<\/p>\n<p>Me\u0111utim za cepanje najistaknutije od ovih zastava ne mo\u017ee se kriviti generacija osve\u0161\u0107enih. Oni nisu osetili \u201eprosperitet za sve\u201c \u2013 samo distorzije i izvitoperenu strukturu. Ne postoje \u010dak ni slobodna tr\u017ei\u0161ta. Federalne rezerve i ameri\u010dki Trezor prosto \u0161tampaju novi novac i daju ga izabranima. Vi\u0161e nema na\u010dina da se proceni vrednost finansijske aktive. Njena vrednost je prosto ono \u0161to je centralna vlada voljna da isplati u zamenu za obveznice ili dodeli u formi bejlautova (finansijskih injekcija za spasavanje od bankrota, prim. prev).<\/p>\n<p>Bog koji nije uspeo (naslov knjige Andrea \u017dida) je pri\u010da o padu idola. \u010covek se sada prosto zapita \u0161ta je poenta tog ogromnog finansijskog ekosistema poznatog kao Volstrit. Za\u0161to ga ne bismo razbili na par entiteta, recimo Blekrok i KKR (hed\u017e fondovi), i njima prepustili da raspodele FED-ovu sve\u017ee od\u0161tampanu lovu me\u0111u svojim prijateljima? Nema vi\u0161e liberalnih tr\u017ei\u0161ta, a i radnih mesta je daleko manje.<\/p>\n<h2><span style=\"color: #333399;\">ODSUSTVO VIZIJE BUDU\u0106NOSTI<\/span><\/h2>\n<p>Mnogi komentatori primetili su odsustvo vizije budu\u0107nosti kod osve\u0161\u0107enih. Pojedini ih opisuju veoma kausti\u010dnim terminima:<\/p>\n<p>\u201eDanas, robija\u0161ke ko\u010dije zveckaju po Americi, nose oborene spomenike, uni\u0161tene karijere, neosve\u0161\u0107ene brendove\u2026 Kroz re\u0161etke vire oni koje levi\u010darski identitarci smatraju rasistima, pa ih osu\u0111uju na dru\u0161tveno poni\u0161tavanje, \u010dak i kada o\u010digledno nema dokaza za takvu optu\u017ebu\u2026 Ali ko su ovi kulturni revolucionari? Konvencionalna mudrost veli da je ovo erupcija siroma\u0161nih, ekonomski zapostavljenih \u017ertava rasizma ozloje\u0111enih ubistvom D\u017eord\u017ea Flojda. Realna slika vi\u0161e vu\u010de ka\u2026 bur\u017eoaziji. Kako je Kevin Vilijamson pro\u0161le nedelje primetio, \u2018Ovo su idiotska deca ameri\u010dke vladaju\u0107e klase, kinder-radikali i \u0161ampanjac-bolj\u0161evici koji se malo igraju jakobinaca, pa \u0107e da se vrate studiranju na fakultetima\u201c.<\/p>\n<p>Da li je ovaj opis ta\u010dan? Se\u0107am se kako sam na Bliskom istoku slu\u0161ao ljutite mladi\u0107e koji su tako\u0111e \u017eeleli da obaraju spomenike, da spale sve. \u201eZar stvarno verujete da \u0107e vas Va\u0161ington pustiti da radite \u0161ta \u017eelite\u201c, pitali su svoje lidere: \u201eNe, moramo sve da spalimo, da po\u010dnemo od nule!\u201c Da li su imali nacrt za budu\u0107nost? Ne. Oni su prosto verovali da \u0107e islam organski nabujati i ispuniti prazninu. To bi se dogodilo samo od sebe \u2013 sopstvenom voljom: verom.<\/p>\n<p>Profesor D\u017eon Grej isti\u010de da \u201eu Bogu koji nije uspeo \u017did ka\u017ee: Moja vera u komunizam je poput moje vere u religiju. To je obe\u0107anje spasenja ljudskog roda. Tu je \u017did priznao\u201c, nastavlja Grej, \u201eda je komunizam ateisti\u010dka verzija monoteizma. Ali isto to je i liberalizam. Kad su se \u017did i ostali odrekli vere u komunizam i postali liberali, oni se nisu odrekli koncepata i vrednosti koje su obe ideologije nasledile od zapadne religije. Nastavili su da veruju da je istorija usmereni proces u kojem \u010dove\u010danstvo napreduje ka univerzalnoj slobodi\u201c.<\/p>\n<p>Isto je i sa osve\u0161\u0107enima. Akcenat je na Iskupljenju, na katarzi Istine, na njihovoj sopstvenoj Vrlini kao dovoljnom sastojku za popunjavanje praznine u viziji plana za budu\u0107nost. Sve su to jasni signali: sekularizovana iluzija se metamorfira nazad u religiju. Ne kao islam naravno, nego kao besni \u010covek, koji plamti pred dubokom i mra\u010dnom moralnom mrljom iz pro\u0161losti. On se pona\u0161a kao pro\u010di\u0161\u0107uju\u0107a vatra koja treba da donese uzdi\u017eu\u0107u i blistavu budu\u0107nost.<\/p>\n<p>Taker Karlson, vode\u0107i ameri\u010dki konzervativni komentator poznat po otvorenom izra\u017eavanju, vidi ovaj pokret ne\u0161to druga\u010dije: \u201eOvo nisu prolazni gra\u0111anski nemiri. Ovo je ozbiljan i visoko organizovan politi\u010dki pokret. [\u2026] Dubok je i temeljan i ima ogromne politi\u010dke ambicije. Podmukao je i samo \u0107e rasti u budu\u0107nosti. Cilj mu je da okon\u010da liberalnu demokratiju i dovede u pitanje samu zapadnu civilizaciju. [\u2026] Previ\u0161e smo povr\u0161ni i previ\u0161e prostosrda\u010dni da bismo shvatili \u0161ta se de\u0161ava. [\u2026] Nemamo predstavu sa \u010dim imamo posla. [\u2026] To nisu protesti. To je totalitarni politi\u010dki pokret\u201c.<\/p>\n<p>Pri tom, da bi stvorila novi svet, ova nova generacija ne mora da u\u010dini bilo \u0161ta osim da uni\u0161ti onaj stari. Ova vizija je sekularizovani relikt zapadnog hri\u0161\u0107anstva. Apokalipsa i iskupljenje, kako osve\u0161\u0107eni veruju, imaju sopstveni put; sopstvenu unutra\u0161nju logiku.<\/p>\n<p>Ptica zloslutnica D\u017eona Stjuarta Mila je stigla. A sa njenim povratkom vaskrsnula je i ameri\u010dka izuzetnost u vidu\u00a0 iskupljenja za mra\u010dne mrlje \u010dove\u010danstva. Narativ u kojem je istorija \u010dove\u010danstva svedena na istoriju rasne borbe. Me\u0111utim Amerikancima, kako mladim, tako i starim, sada nedostaje snaga da taj narativ projektuju kao univerzalnu viziju. \u201eVrlina\u201c, ma kako velika i va\u017ena, sama po sebi je nedovoljna. Ho\u0107e li predsednik Tramp uprkos svemu poku\u0161ati da odr\u017ei iluziju upotrebom tvrde mo\u0107i? SAD su duboko naprsle i sve vi\u0161e disfunkcionalne \u2013 ali ako postanu o\u010dajne, i to je mogu\u0107e.<\/p>\n<p>\u201eKinder-radikali i \u0161ampanjac-bolj\u0161evici\u201c \u2013 da se poslu\u017eim ovim terminima natopljenim prezirom koje je Vilijamson upotrebio \u2013 veoma su sli\u010dni onima \u0161to su pojurili na ulice 1917. godine. Ali pre nego \u0161to ih tako olako i brzo zanemarimo, podsetimo se \u0161ta se tada desilo. U tu zapaljivu masu omladine \u2013 toliko odse\u010denu od nacionalne kulture zaslugom svojih progresivnih roditelja da su rusku pro\u0161lost videli kao nesavr\u0161enu i mra\u010dnu \u2013 uba\u010deni su Trocki i Lenjin. A onda je do\u0161ao Staljin. Nije vi\u0161e bilo \u201ekinder-radikala\u201c. Meki totalitarizam postao je tvrd.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.standard.rs\/2020\/07\/03\/amerika-je-izgubila-moc-da-projektuje-svet-po-svom-liku\/\">Novi Standard<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Bez obzira da li \u0107e \u201egeneracija osve\u0161\u0107enih\u201d uspeti u svojoj politi\u010dkoj i kulturnoj revoluciji, SAD kao dr\u017eava vi\u0161e nemaju mo\u0107 da svetu name\u0107u svoje svetonazore<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":292542,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-295685","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295685","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=295685"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295685\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":295687,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295685\/revisions\/295687"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/292542"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=295685"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=295685"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=295685"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}