Prije mjesec dana u ranim jutarnjim satima sjedim na terasi porodi\u010dne ku\u0107e i pu\u0161im. U avliji ispred gara\u017ee parkira se Golf II. Iza\u0111e starina i pita me: gdje je majstor? Ne radi prije devet, odgovorih.<\/p>\n
“\u017durim, idem po porodicu za Podgoricu. Kasno mi da \u010dekam, a ne\u0161to mi smrdi oko instalacije.\u201c<\/p>\n
Sad \u0107emo ga probuditi, ne brini. U me\u0111uvremenu, dok je majstor otklanjao kvar, upitah:<\/p>\n
Doma\u0107ine, re\u010de da ide\u0161 za Podgoricu, mogu li i ja sa tobom?<\/p>\n
“Kako ne mo\u017ee\u0161, dobro je da ne idem sam.\u201c<\/p>\n
Spremih se za par minuta i krenusmo. Starini je osamdeset godina, a dr\u017ei se kao mom\u010dina. Udarismo u pri\u010du. Izme\u0111u ostalog re\u010de mi da \u017eivi u Pavinom Polju, da je dru\u0161tveni aktivista i \u010duveni govornik na sahranama.<\/p>\n
Tako ti Boga, ima li neki govor a da ti je posebno ostao u sje\u0107anju i da ga mo\u017ee\u0161 citirati. Vidim, rje\u010dit si, a ja imam blog na PCNEN-u, mo\u017eda mi bude valjalo.<\/p>\n
“Znam za taj portal, to dr\u017ei onaj fini gospodin sa bradicom, jel’ tako?\u201c<\/p>\n
Da, ima bradicu, ali ne znam koliko je fin i ne voli da ga zovu gospodinom ve\u0107 drugom, na\u0161alih se sa starinom pa nastavih; upravo idem da se vidim sa njim, Esminom i kumom Milanom.<\/p>\n
“Je li Popovi\u0107em, gdje si zakazao susret da te prebacim?\u201c<\/p>\n
Ma nisam ni\u0161ta dogovorio, tek \u0107u ih zvati kad stignem, a ti mene ostavi kod nekada\u0161njeg hotela Crna Gora i ispri\u010daj mi taj govor kako bih te mogao snimiti. Obe\u0107avam ti da ne\u0107u staviti tvoje pravo ime, promijenit \u0107u ga, kako ne bi eventualno imao nekih problema. Pri\u010daj.<\/p>\n
“Slobodno pi\u0161i i ime i prezime, Leko je odr\u017eao preko \u0161eststotina govora i stoji iza svake rije\u010di. Bilo je to ovako – jedan moj izvanji brat od strica rano ostade bez prve \u017eene. Pogodi je nepomen i mlada umrije. Vala ga mi plemenici natjerasmo da se ponovo o\u017eeni. Otimao se, ali nije imao kud. Dovede Radojku i ukopa se jo\u0161 za \u017eivota. Meni se posebno zamjerila i godinama sam Boga molio da umre prije mene kako bih joj ja dr\u017eao govor. Tako i bi, a na sahrani niko nemade \u017eelju da ne\u0161to progovori o pokojnici i ja silom prilika pri\u0111oh kov\u010degu. Viknuh koliko me grlo nosi, da svi prisutni dobro \u010duju.<\/p>\n
Radojka, \u0161teta je da ode\u0161 u majku zemlju a da ti ne ka\u017eemo kakva si bila na ovom svijetu. Dok su sve tvoje druge, kom\u0161inice i rodice, tkale, prele i ribale, ti si igrala fudbala na onoj ravni vi\u0161e ku\u0107e i bila kapiten tima. Dok su sve tvoje druge i kom\u0161inice pomagale mu\u017eu u kosidbi, plastidbi i \u017eetvi, ti si spavala. Da li te je majka priroda takvu stvorila i poslala u na\u0161u ku\u0107u to ja ne znam. Da li te je tvoja majka takvu pripremila da bude\u0161 majka i doma\u0107ica ni to ne znam.<\/p>\n
A vi druge, \u0161to ovo slu\u0161ate a imate \u017eensku djecu pripremite ih prije udaje da budu dobre doma\u0107ice i \u010destite majke. A tebi Radojka samo jedno hvala \u2013 hvala ti \u0161to si rodila ovo troje djece. Ako ko imadne od njih da napravi po\u0161tene i radne ljude dobro i jest a ako ne imadne bolje da ih nijesi ni ra\u0111ala, a ti idi – zemljo u zemlju.”<\/p>\n
I nama nepomen ubi domovinu. Imadosmo \u0111avola roditi da se o\u017eenimo “Radojkama\u201c.<\/p>\n
Radojke, \u0161teta je da odete u crnu zemlju a da vam ne ka\u017eemo kakve ste bile na ovom svijetu. Dok su sve va\u0161e druge po Evropi ku\u0107ile i stvarale, vi ste se sa nama po gradovima i gudurama “igrale\u201c rata. Jedino dobro \u010demu ste nas nau\u010dile, jeste, \u0161to znamo\u00a0 – ko smo i \u0161to smo. Ali, ako najzad poslije svega \u0161to nas je pogodilo ne shvatimo da moramo po\u0161tovati i uva\u017eavati bli\u017enjeg svoga, ma ko on bio i u kojem se hramu molio, isto onako kako po\u0161tujemo i uva\u017eavamo sebe, bolje da se nismo ni rodili. I na kraju – prah prahu, zemlja zemlji, drage moje Radojke. Amin.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-295680","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295680","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=295680"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295680\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":295682,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295680\/revisions\/295682"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=295680"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=295680"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=295680"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}