Pretpostavlja se da je upravo zbog njih ljudima te\u0161ko da se izbave vi\u0161ka kilograma, \u010dak i kada je to veoma va\u017eno za zdravlje, prenosi Sputnjik podatke iz studije ra\u0111ene u \u0160paniji.<\/p>\n
Naj\u010de\u0161c\u0301e su bile varijacije u genu FTO, koji uti\u010de na ljubav prema povrc\u0301u, kao i na apetiti i sklonost gojaznosti. Zatim geni CREB1 i GABRA2, povezani sa ljubavlju prema soli i slanim proizvodima. Ovi djelovi DNK se tako\u0111e smatraju regulatorima brzine \u010ditanja gena i odgovorni su za prenos signala u mozgu.<\/p>\n
Tako\u0111e je prona\u0111eno nekoliko \u201eslatkih\u201c gena. Prije svega, rije\u010d je o OXTR, koji odre\u0111uje reakciju tijela na oksitocin. Autori rada vjeruju da upravo od njega zavisi odnos \u010dovjeka prema \u010dokoladi. A geni SLC6A2 i SLC6A5, po svemu sudec\u0301i, ukazuju na prednost masne hrane i \u0161ec\u0301era u ishrani.<\/p>\n
Japanski nau\u010dnici su opisali devet djelova genoma koji uti\u010du na kulinarske ukuse. \u0160tavi\u0161e, neki mogu odrediti nekoliko prehrambenih navika odjednom. Na primjer, tofu su preferirali ljudi sa mutacijom odgovornom za percepciju gorkog, a bez nje ne bi mogli da podnose alkohol. Ljubitelji ribe, tofua i povrc\u0301a gotovo su uvijek imali u DNK varijantu kod koje je povec\u0301ana osjetljivost na umami (prijatan ukusa), ukusu stvorenom od mononatrijum glutamata.<\/p>\n
Prema mi\u0161ljenju britanskih istra\u017eiva\u010da, od svih gena koji kontroli\u0161u gastronomske prioritete, najneprijatniji je MC4R. Zbog njega ljudi vi\u0161e vole masnu hranu. Rezultat je vi\u0161ak kilograma i kardiovaskularne bolesti.<\/p>\n
Prehrambene navike se uglavnom nasle\u0111uju genetski. Vec\u0301 je poznato desetak mutacija koje su odgovorne za prekomjernu zavisnost od slanog, masnog, slatkog i gorkog.<\/p>\n
Pretpostavlja se da je upravo zbog njih ljudima te\u0161ko da se izbave vi\u0161ka kilograma, \u010dak i kada je to veoma va\u017eno za zdravlje, prenosi Sputnjik podatke iz studije ra\u0111ene u \u0160paniji.<\/p>\n
Naj\u010de\u0161c\u0301e su bile varijacije u genu FTO, koji uti\u010de na ljubav prema povrc\u0301u, kao i na apetiti i sklonost gojaznosti. Zatim geni CREB1 i GABRA2, povezani sa ljubavlju prema soli i slanim proizvodima. Ovi djelovi DNK se tako\u0111e smatraju regulatorima brzine \u010ditanja gena i odgovorni su za prenos signala u mozgu.<\/p>\n
Tako\u0111e je prona\u0111eno nekoliko \u201eslatkih\u201c gena. Prije svega, rije\u010d je o OXTR, koji odre\u0111uje reakciju tijela na oksitocin. Autori rada vjeruju da upravo od njega zavisi odnos \u010dovjeka prema \u010dokoladi. A geni SLC6A2 i SLC6A5, po svemu sudec\u0301i, ukazuju na prednost masne hrane i \u0161ec\u0301era u ishrani.<\/p>\n
Japanski nau\u010dnici su opisali devet djelova genoma koji uti\u010du na kulinarske ukuse. \u0160tavi\u0161e, neki mogu odrediti nekoliko prehrambenih navika odjednom. Na primjer, tofu su preferirali ljudi sa mutacijom odgovornom za percepciju gorkog, a bez nje ne bi mogli da podnose alkohol. Ljubitelji ribe, tofua i povrc\u0301a gotovo su uvijek imali u DNK varijantu kod koje je povec\u0301ana osjetljivost na umami (prijatan ukusa), ukusu stvorenom od mononatrijum glutamata.<\/p>\n
Prema mi\u0161ljenju britanskih istra\u017eiva\u010da, od svih gena koji kontroli\u0161u gastronomske prioritete, najneprijatniji je MC4R. Zbog njega ljudi vi\u0161e vole masnu hranu. Rezultat je vi\u0161ak kilograma i kardiovaskularne bolesti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prehrambene navike se uglavnom nasle\u0111uju genetski. Vec\u0301 je poznato desetak mutacija koje su odgovorne za prekomjernu zavisnost od slanog, masnog, slatkog i gorkog.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":83652,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-295259","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295259","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=295259"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295259\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":295263,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295259\/revisions\/295263"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/83652"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=295259"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=295259"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=295259"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}