{"id":295149,"date":"2020-06-29T07:00:37","date_gmt":"2020-06-29T05:00:37","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=295149"},"modified":"2020-06-29T07:00:37","modified_gmt":"2020-06-29T05:00:37","slug":"tri-plemena-politicke-ekologije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/06\/29\/tri-plemena-politicke-ekologije\/","title":{"rendered":"Tri plemena politi\u010dke ekologije"},"content":{"rendered":"

Autor: Pierre Charbonnier<\/strong><\/p>\n

Kolektivni odnos \u010dovje\u010danstva s prirodom uvijek je osiguravao politi\u010dkoj ekologiji materijalnu osnovu za \u010ditanje povijesti. Zbog raspada tog odnosa to je \u010ditanje jo\u0161 zna\u010dajnije. Filozof Pierre Charbonnier prikazuje tri sile koje danas predvode politi\u010dku ekologiju \u2013 zeleni socijalizam, radikalne kriti\u010dare modernosti i elitnu tehnokraciju. Premda se njihove dijagnoze temeljno razlikuju, mnogo ovisi o tome da djeluju uskla\u0111eno.<\/p>\n

Decenij koji zavr\u0161ava 2020. bio je decenij globalnog izostanka aktivnosti u odnosu na klimu. Nema sumnje da \u0107e po\u010detak 21. stolje\u0107a odrediti na\u0161a nesposobnost da svoj ekonomski sistem preobrazimo u modele kompatibilne s planetarnim ograni\u010denjima.<\/p>\n

Taj se neuspjeh mo\u017ee objasniti jazom koji se otvorio izme\u0111u postoje\u0107ih politi\u010dkih struktura, pode\u0161enih na konkurentnost i produktivnost u ime poslova, i imperativa okoli\u0161a i klime odre\u0111enih sistemskom znano\u0161\u0107u o Zemlji. Danas je nemogu\u0107e previdjeti negativne eksternalije jeftine energije koja omogu\u0107uje funkcioniranje globalnih opskrbnih lanaca. Radikalnije, istim tim ciljevima prijete ekonomski napori\u00a0 koji nastoje odgovoriti na\u0161im zahtjevima za socijalnu pravdu i materijalnu dobrobit. Na\u0161u eru ozna\u010dava nepovezanost izme\u0111u onoga \u0161to smo naslijedili i onoga \u0161to, pomalo o\u0161amu\u0107eni, vidimo na horizontu.<\/p>\n

Danas smo zato\u010denici tehni\u010dkih i ideologijskih sistema naslije\u0111enih iz uvelike razorenog svijeta koji karakteriziraju stabilna klima i ideal neograni\u010denih resursa. Svijet u kojem \u0107emo \u017eivjeti, i u kojem ve\u0107 \u017eivimo, ima fizi\u010dke zna\u010dajke razli\u010dite od svijeta prethodnih generacija, pa ipak na\u010din mi\u0161ljenja koji uobli\u010duje politiku uvelike jo\u0161 uvijek proizlazi iz tog izgubljenog svijeta. Posebice su postoje\u0107i sistem prava vlasni\u0161tva i te\u017enja za porastom produktivnosti ostaci ve\u0107 udaljene pro\u0161losti. Suvremene subjektivnosti, koje su zatvorene u doma\u0107u sferu a kre\u0107u se tehnikama individualne mobilnosti, doimaju se neobi\u010dno odale\u010dene od imperativ\u0101 i mogu\u0107nosti sada\u0161njice. Svijet \u0161to se rodio iz tog projekta modernosti tako\u0111er je velike dijelove samog tog projekta u\u010dinio zastarjelima.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Na\u0161u eru ozna\u010dava nepovezanost izme\u0111u onoga \u0161to smo naslijedili i onoga \u0161to, pomalo o\u0161amu\u0107eni, vidimo na horizontu.<\/h2>\n

Dio je problema i to \u0161to precjenjujemo koliko ovisimo o tim na\u010dinima mi\u0161ljenja i djelovanja. Povijest u\u010di da dru\u0161tva zasnovana na rastu nisu izgra\u0111ena bez sukoba, da su proizvod fragilne prilagodbe izme\u0111u znanosti, tehnike i politike, a da ove uvijek sadr\u017ee elemente suprotnog kretanja. Inerciju velikih tehni\u010dkih sistema i ideala napretka ne valja brkati s neizbje\u017eno\u0161\u0107u: mogu\u0107e je preispitati na\u0161 odnos s budu\u0107no\u0161\u0107u i alate kojima raspola\u017eemo.<\/p>\n

Jedna od pote\u0161ko\u0107a, kako politi\u010dki tako i intelektualno, jest to\u010dno odrediti \u0161to smo naslijedili, \u0161to bismo trebali sa\u010duvati i \u0161to mo\u017eemo otpisati ili odbaciti. Odgovor ovisi o tome od \u010dega polazite. Zbog toga je politi\u010dka ekologija tijesno povezana s mi\u0161ljenjem o vremenu, jer klimatska kriza potpuno preokre\u0107e na\u0161 vremenski horizont.<\/p>\n

Smje\u0161tanje na\u0161e neprilike<\/span><\/h1>\n

U promi\u0161ljanju politi\u010dkog zadatka koji je pred nama relevantna su barem tri vremenska razmjera. Na dugi rok, ozelenjavanje dru\u0161tava mo\u017ee se razumjeti kao subverziju struktura koje oblikuju na\u0161 kolektivni odnos s prirodom. Prema tom vremenskom okviru, cilj je vratiti se korijenima projekta moderne i revidirati na\u0161 odnos spram \u017eivljenja i na\u0161eg mjesta u svijetu. Na srednji rok, vremenski razmjer koji su odredili industrijski kapitalizam i njegovi kriti\u010dari, politi\u010dku ekologiju mo\u017ee se vidjeti kao obnovljen poziv na socijalnu pravdu zasnovanu na discipliniranju kapitala. I, kona\u010dno, na kratki rok, u vremenskom razmjeru poslijeratnog Velikog ubrzanja, ili \u010dak hvatanja ekonomskog priklju\u010dka Azije, jedan tehnokratskiji nazor vidi taj zadatak kao pitanje prekida rastu\u0107e upotrebe fosilnih goriva od strane globalnih supersila, financiranjem dekarboniziranog proizvodnog sektora.<\/p>\n

Ovisno o razmjeru koji se primijeni, pojavljuju se razli\u010diti politi\u010dki imaginariji, razli\u010dite poluge za promjenu i razli\u010diti pokreti. Uspjeh velike zelene preobrazbe ovisi o savezu izme\u0111u tih triju projekata i njihovoj sposobnosti da se me\u0111usobno ne preziru.<\/p>\n

Danas se u centru pa\u017enje vjerojatno nalazi me\u0111ufaza. Glavni ideologijski potisak prema izgradnji politi\u010dke ekologije danas potje\u010de od tradicionalne ljevice, s njenim korijenima u radni\u010dkom pokretu i njenom potrebom za novim pozivom na okupljanje nakon neuspjeha lijevog populizma. Razne verzije Zelenog novog plana tvore temelj za koordiniran odgovor dr\u017eave blagostanja na imperativ okoli\u0161a. U podlozi Zelenog novog plana le\u017ei ideja da se mo\u0107 kapitala mo\u017ee ograni\u010diti samo intervencijom vlasti koja pazi na zahtjeve jednakosti i da su ti zahtjevi neodvojivi od obuzdavanja ekonomije fosilnih goriva. Ba\u0161 kao \u0161to se bolestima industrijskog razvoja suprotstavio zakon o radu i socijalnoj za\u0161titi, dana\u0161nji socijalisti\u010dki program mora se posvetiti bolestima okoli\u0161a.<\/p>\n

Kao \u0161to je nedavno izlo\u017eeno u manifestu Planet koji treba zadobiti [pro\u010ditajte na\u0161 intervju s koautorima], brak izme\u0111u borbe za okoli\u0161 i socijalizma oslanja se na ponovno aktiviranje tradicionalnog jezika klasne borbe. Njegova je sredi\u0161nja zasada da rastu\u0107a ekonomska nesigurnost ide ruku pod ruku s rastu\u0107om nesigurno\u0161\u0107u okoli\u0161a i da \u0107e sukobi oko dru\u0161tvene nesigurnosti na kraju postati i sukobima oko okoli\u0161a. U razdoblju u kojem su bira\u010de iz radni\u010dke klase pridobili konzervativni neoliberalizam Trumpa i brexitovaca, koji su uspje\u0161no hakirali narativ za\u0161tite i zajednice (sada povezan s identitetom), izazov je ponovo osvojiti politi\u010dki imaginarij te dru\u0161tvene klase. Jasno je kako je ta strategija ro\u0111ena iz industrijskog naslje\u0111a 19. stolje\u0107a: socijalna pravda, koja je bila duboko sputana svojom pro\u0161lom vjerom u rast i tehnologijski razvoj, sada se oslanja na resetiranje sistema i, putem jamstva radnog mjesta, na svr\u0161etak ucjenjivanja zaposlenjem od strane ekonomskih elita.<\/p>\n

Zeleni socijalizam sada se pojavljuje kao najvjerodostojnija platforma u SAD i po\u010dinje dobivati na utjecaju u Europi. On ima dva glavna ograni\u010denja. Prvo, uvelike se zasniva na nekoj formi etatizma. Kada ih se putem bira\u010dkih kutija prenese dr\u017eavi, zahtjeve za pravdu okoli\u0161a rje\u0161ava se regulativom i usmjeravanjem investicija. Pored \u010dinjenice da ne bi valjalo podcijeniti otpor takvoj preobrazbi unutar dr\u017eavnog aparata, kao ni bijeg privatnog kapitala, taj politi\u010dki imaginarij je imaginarij totalne mobilizacije kakvu se obi\u010dno koristi u vrijeme rata. Drugim rije\u010dima, on podrazumijeva objavu rata protiv neprijatelja za kojeg nismo sigurni je li doma\u0107i (kapital fosilnih goriva) ili inozemni (petrodr\u017eave poput Saudijske Arabije) \u2013 objavu rata koja za sobom povla\u010di i odre\u0111enu vanjsku politiku. Drugi je paradoks zelenog socijalizma \u0161to bi, ba\u0161 kao i poslijeratna dr\u017eava blagostanja, po\u010divao na povla\u0161tenoj poziciji globalnog Sjevera u odnosu na Jug, kojem manjka sredstava za financiranje takve energijske tranzicije, ali \u0107e ga najte\u017ee pogoditi klimatska kriza.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Ovisno o razmjeru koji se primijeni, pojavljuju se razli\u010diti politi\u010dki imaginariji, razli\u010dite poluge za promjenu i razli\u010diti pokreti.<\/h2>\n

Etatizam i (relativno) pomanjkanje globalnog razmi\u0161ljanja dva su aspekta zelenog socijalizma koji pobu\u0111uju kritike i nepovjerenje kod drugog ekologijskog projekta. Ovaj proizlazi iz mi\u0161ljenja koje nastoji biti radikalnije u odnosu na odnos izme\u0111u prirode i dru\u0161tva i smjera ru\u0161enju struktura koje su okoli\u0161 svele na produktivnog partnera. Vremenski razmjer o kojem se ovdje radi nije razmjer kriza industrijskog dru\u0161tva nego znanstvene modernosti, ili ra\u0161\u010daravanja svijeta. Po\u010deci mu se nalaze najkasnije u 16. stolje\u0107u, razdoblju znanstvenih revolucija u astronomiji i fizici koje su utvrdile centralno mjesto ljudskog uma u kozmosu, i razdoblju velikih otkri\u0107a koja su postala osnovom dominacije Zapada nad ostatkom svijeta. Tu kritiku dijele mnogi, uklju\u010duju\u0107i misaone pravce koji su geografski i kulturno periferni, poput pravaca mi\u0161ljenja zajednica Amazonije, Arktika i ameri\u010dkih uro\u0111enika \u010dije se dru\u0161tvene odnose sa \u017eivim svijetom ne mo\u017ee jednostavno svesti na prisvajanje i eksploataciju. Ali ona dolazi i iz pokreta ro\u0111enih iz modernosti koji \u017eele raskinuti s dominantnim paradigmama. Odjek tog temeljnog propitivanja moderne povijesti predstavljaju regionalni otpori dr\u017eavnom suverenitetu koji se op\u0107enito povinuje cilju rasta. U Francuskoj je ZAD (zone \u00e0 d\u00e9fendre \u2013 zona za obranu) u Notre-Dame-des-Landes, dugotrajni ali sada demontirani protestni logor protiv izgradnje jednog nepotrebnog aerodroma, postao simbolom povezanosti sa zemljom na osnovi radikalne autonomije njenih korisnika i \u010duvara. Ti se pokreti okre\u0107u protiv suverenosti, vlasni\u0161tva i ekstrakcije, svih razli\u010ditih komponenti moderne matrice.<\/p>\n

Snaga tih pokreta, njihov radikalizam, ujedno je i njihova slabost. Oni osvajaju otoke autonomije jedan po jedan i klade se na polaganu promjenu kulturne i pravne paradigme. U smislu osobnog ulaganja oni su skupi, a op\u0107enito su nedostupni onima koji, iz nu\u017ede, moraju tra\u017eiti posao na dana\u0161njem izrazito konkurentskom tr\u017ei\u0161tu radne snage i ne mogu riskirati da napuste strukture dr\u017eave blagostanja. Smje\u0161tanje te borbe na metafizi\u010dku ravan zna\u010di da je se smje\u0161ta u dugotrajan vremenski okvir koji stavlja u zagrade strukture ljudske i ekologijske koegzistencije. Svaki tip kritike ima vlastitu brzinu i ritam, a ova posebna kritika pojavljuje se krajnje sporom u svjetlu roka koji postavlja znanost o klimi.<\/p>\n

Kona\u010dno, tre\u0107a sfera mobilizacije zasniva se na naizgled ne tako radikalnoj, ali mnogo br\u017eoj praksi okoli\u0161a. Klimatski \u0107orsokak mo\u017ee se promatrati ne kao posljedicu dubokog i dugotrajnog procesa koji po\u010dinje jo\u0161 od zasnivanja moderne kozmologije, pa \u010dak ni kao posljedicu industrijalizacije op\u0107enito, nego kao posljedicu Velikog ubrzanja. Dakle, kao kasniji fenomen, koji je povezao obilje energije iz nafte, izgradnju tehnosfere na osnovi individualne mobilnosti i masovne potro\u0161nje, te institucije dr\u017eave blagostanja utemeljene na rastu BDPa i njegovom mjerenju. Fizi\u010dke zna\u010dajke tog ubrzanja \u2013 naftovodi, aerodromi i nekretnine \u2013 zna\u010de da ga kontrolira tehnolo\u0161ka i ekonomska elita koncentrirana u malom broju kompanija, osobito u energetskoj i poljoprivredno-prehrambenoj industriji, te u \u0161a\u010dici centara mo\u0107i i znanja, prije svega u nadnacionalnim regulativnim tijelima koja oblikuju slobodno tr\u017ei\u0161te, dakako kao i glavni dr\u017eavni geopoliti\u010dki igra\u010di.<\/p>\n

Dok je \u017eeljezo vru\u0107e<\/span><\/h1>\n

Pokret za klimu je razotkrio upravo to da su te strukture odlu\u010divanja ekstremno mo\u0107ne, a ipak ranjivije nego \u0161to mislimo. Uspje\u0161ne kampanje dezinvestiranja uperene na naj\u0161tetnije sektore, posebno ako ih usvoje i centralne banke, mogu paralizirati strukture fosilnog kapitalizma, a s njima i nedjelotvorne i nejednake opskrbne lance koji vladaju na\u0161om egzistencijom. U istom smjeru i\u0161lo bi davanje ovla\u0161tenja javnim slu\u017ebenicima i gra\u0111evinskim in\u017eenjerima oslobo\u0111enima bud\u017eetskih pseudo-ograni\u010denja da vode ekolo\u0161ku tranziciju gradova, sistema transporta i stambene infrastrukture. Kao najrazumniji cilj pojavljuje se oblikovanje novog umije\u0107a vladavine koju ne kvare zahtjevi rasta, a podr\u017eava je ekspertiza. Sve to zvu\u010di manje romanti\u010dno od idealisti\u010dkih poziva na civilizacijsku promjenu i bezuvjetne velikodu\u0161nosti spram revitaliziranog prirodnog svijeta. Obavezni sljede\u0107i korak bit \u0107e test vlasti, koji \u0107e vjerojatni biti manje uzbudljiv od utemeljivanja obnovljene kulturne paradigme, ali \u0107e ga se zasigurno mo\u0107i br\u017ee provesti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Ta je uskla\u0111enost bez sumnje dijelom trenuta\u010dna, ali kao \u0161to je rekao Machiavelli, politika je umije\u0107e hvatanja pravog trenutka za djelovanje.<\/h2>\n

Ova nova zelena elita ne uklju\u010duje isti tip ljudi kao druga dva gore opisana pokreta. Ipak, jasno je da postoji, stvaran ili zami\u0161ljen, animozitet izme\u0111u postkolonijalnih autonomisti\u010dkih utopista, eko-jakobinaca Novog zelenog plana i ovih prvaka tehnokratske revolucije. Iz teorijske perspektive mogli bismo inzistirati na tome da se svakim problemom pozabavimo u odgovaraju\u0107em vremenskom razmjeru, bio to razmjer kozmologijskih struktura modernosti, bolesti industrijalizacije ili Velikog ubrzanja. Ali ba\u0161 kao \u0161to se te tri temeljne historiografijske pretpostavke ne moraju uzajamno isklju\u010divati, ni ova tri kriti\u010dka protu-pokreta niti snage koje ih pokre\u0107u ne moraju biti osu\u0111ena na suparni\u0161tvo. Oni moraju nau\u010diti da pridobiju jedni druge i odrede zajedni\u010dko tlo na kojem \u0107e graditi.<\/p>\n

U zbilji, njihovi su objektivni interesi u skladu \u2013 ono \u0161to u Francuskoj zovemo \u201ckonvergencijom borbi\u201d \u2013 unato\u010d razli\u010ditim politi\u010dkim identitetima, taktikama i praksi vlasti. Ta je uskla\u0111enost bez sumnje dijelom trenuta\u010dna, ali kao \u0161to je rekao Machiavelli, politika je umije\u0107e hvatanja pravog trenutka za djelovanje.<\/p>\n

greeneuropeanjournal.eu<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pokret za klimu je razotkrio upravo to da su te strukture odlu\u010divanja ekstremno mo\u0107ne, a ipak ranjivije nego \u0161to mislimo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":294071,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-295149","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295149","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=295149"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295149\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":295150,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/295149\/revisions\/295150"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/294071"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=295149"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=295149"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=295149"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}