Moje ime je Miljan Nikoli\u0107. Ro\u0111en sam u Zagrebu, i to je jedino izvjesno \u0161to jo\u0161 mogu da utvrdim o sebi. Pojedini izvori ka\u017eu, da sam dobar dio svog vijeka utro\u0161io na sticanje diplome Filozofskog fakulteta u Nik\u0161i\u0107u, na Odsjeku za srpski jezik i knji\u017eevnost, koju bezuspje\u0161no poku\u0161avam da valorizujem na birou za zamajavanje nezaposlenog stanovni\u0161tva Crne Gore. To je jedna od neprovjerenih \u010dinjenica, ali rado pominjana u upitnicima koje popunjavam radi legitimisanja svog nacionalnog identiteta i sl. ovda\u0161njih, odve\u0107ma presudnih parametara postojanja…<\/p>\n
Svoje misli, mentalne predstave o porijeklu rije\u010di, bi\u0107a i svijeta ogledam u kratkim poetskim tekstovima, koje povremeno interpretiram u javnosti, na pjesni\u010dkim susretima, ili pak snimaju\u0107i kratke audio-video zapise, tako ogledaju\u0107i svoj lik u onima koje jo\u0161 interesuje \u0161ta ima da ka\u017ee ovaj insan u vijeku velike relativizacije svih dosada\u0161njih istina, la\u017ei i parala\u017ei o ljudskom i odvi\u0161e ljudskom u \u010dovjeku… Toliko ovdje o meni, ostalo je stalo u mojim pjesmama.<\/p>\n
Od kada pi\u0161e\u0161 poeziju? Za\u0161to? <\/strong><\/p>\n Moj poku\u0161aj da ulovim njen trag oli\u010den u reakciji mog bi\u0107a na svijet koji me pobu\u0111uje da govorim, datira jo\u0161 iz gimnazijskih dana, dakle devedesetih godina pro\u0161log vijeka. Poeziju sam zavolio susrev\u0161i se s jednom nesvakida\u0161njom knjigom lirskih zapisa koju je moj otac, kako sam to saznao kasnije, koristio u praksi lije\u010denja od alkoholizma, vesele Zagrep\u010dane i druge stanovnike ovog \u0161ara pod nebom, sklone kapljici, i slobodnijem odnosu prema gra\u0111anskim konvencijama. Tu sam knjigu prona\u0161ao devedeset i tre\u0107e, \u010detvrte, zagledao se u njen svijet uznjihanih zbitija s obje strane svijesti njenih protragonista i zavolio poeziju, njezin glas i govor, prisutan u fantazmagori\u010dnim ispovjestima lirskog junaka koji iz situacije u situaciju nadma\u0161uje svoju ludost u nastojanju da pobjegne od sivila poslijeratnog Beograda.<\/p>\n Knjiga se zove ‘Pijanci idu dijagonalno’, a njen autor Slobodan Markovi\u0107, Libero Markoni, pjesnik s \u010cubure – za one koji nisu imali priliku, da navrate, \u017eivopisnog naselja u Beogradu. Pi\u0161em, da bih opravdao tako potcjenjenu ulogu homo ludensa u ovom sumnjivom vijeku, da bih se iskupio pred sobom.<\/p>\n Kako je biti pjesnik u Crnoj Gori?<\/strong><\/p>\n Vidljivo je i slu\u010dajnom namjerniku, \u010ditaocu da su izvjesni autori privilegovaniji od drugih, ako li se pozabave manje iritantnim, ili \u010dak veoma po\u017eeljnim dnevnopoliti\u010dkim temama, kao, na primjer, rekonstrukcija nacionalnog identiteta, postmoderno prevrednovanje istori\u010deskih sobitija, opanjkavanje ovih, ili onih nacionalnih manjina, i veli\u010dina… Imamo promovisanje autora preko nekakvih evropskih fondova koje niko \u017eiv nije pro\u010ditao, niti su knjige uop\u0161te stigle do knji\u017eevne javnosti i kritike. I to su na\u0161e nacionalne novoproklamovane veli\u010dine, koje, sve je izvjesno, ve\u0107 smo spakovali u muzej, odnosno nekakve anale i podrume biblioteka, tako da ih ne\u0107e niti \u010ditati nadolaze\u0107a pokoljenja. A knji\u017eevna kritika mudro \u0107uti o svemu. Analiziraju Peki\u0107a, Ki\u0161a i Andri\u0107a… Igraju na provjerenu kartu, gaje sopstvenu naobrazbu u zrcalu svog esnafa i klase… Za\u0161to da se tro\u0161e na vrednovanje jo\u0161 nepro\u010ditanog \u0161tiva suvremenika?<\/p>\n \u0160ta je za tebe poezija?<\/strong><\/p>\n Isijavanje bi\u0107a njenog autora. Sinkretizam muzike i likovnosti, u organizmu teksta. Poznata je posmodernisti\u010dka podvala da je sve \u0161to je tekst, skupa tkano, prepleteno i nekakva poezija! Va\u017eno je nabosti pravi diskurs, nani\u0161aniti okom ugao posmatranja i svakojaka brljotina na hartiji postaje umjetni\u010dko djelo. Jeste to tako, ali u zabavi\u0161tancetu zvanom Preduze\u0107e za zamla\u0107ivanje javnog mnjenja!<\/p>\n Vidjeli postmodernisti da nadrealizam mo\u017ee da izvrne naglavce sadr\u017einu pjesme, pa i oni digli graju kako umiju da pjevaju. Nije sve tekst, niti je svaki tekst ni jedan jedini sozercaj od pjesni\u010dke rije\u010di… Tekst je naj\u0161ire mogu\u0107e odabran pojam za takvo ne\u0161to, unutra su skupovi i podskupovi knji\u017eevnih \u017eanrova, a poezija je supstrakt onog najsvedenijeg u jeziku, do usijanja dovedenog u bi\u0107u kaljenjem rije\u010di i govora.<\/p>\n To je, po prirodi stvari, najre\u0111i sastojak tog nekakvog nasumice odabranog teksta. Pa vi izvolite,<\/p>\n prona\u0111ite mi \u0161to je to odista poezija u njemu! Ovo ka\u017eem knji\u017eevnim kriti\u010darima, na uvce u prolazu kad ih slu\u010dajno sretnem… ali oni \u010ditaju, \u010ditaju Peki\u0107a, Ki\u0161a i Andri\u0107a… Mole za ti\u0161inu, u Borhesovoj toliko otrcanoj od citaterstva paradigmi biblioteke kao lavirinta nasumi\u010dnog tumaranja za poezijom…<\/p>\n Da li si i dalje panker u du\u0161i?<\/strong><\/p>\n Moje pankerske \u010dizme u kojima sam devedesetih pro\u0161log vijeka plesao na podijumu uz Partibrejkerse i vinkova\u010dke Majke, uni\u0161tio koljena, danas su u ormaru, relikvija jedne mladosti koja nije htjela da povjeruje da postoji i\u0161ta po\u0161tenije u tom trenutku na Balkanu, do biti pank roker i biti na tragu velike rok prevare Johnny-a Rotten-a i potpuno uvredljivog negiranja klasike, tako i tradicije na\u0161ih naroda i narodnosti. Danas nosim druge \u010dizme, koje bolje prodiru u jalovo i tusto meso provincijskih trbuhozboraca, ostavljaju preciznije poentirane tragove, bolje poga\u0111aju su\u0161tinu zaglupljivanja mase!<\/p>\n Koja te dru\u0161tvena zbivanja, fenomeni najvi\u0161e privla\u010de da pi\u0161e\u0161 o njima? Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n Interesuje me identitet pojedinca, marginalizovanog kolektivnim pojednostavljivanjem li\u010dnosti u melan\u017eu bira\u010dkog tijela i mase koja se giba kako vjetrovi vremena naviru. Ovdje se u nas toliko pojednostavljuje ta pri\u010da o identitetu. Govori se o nekakvom nacionalnom identitetu krojenom po mjeri ideologa vladaju\u0107e struje, o tome da je dovoljno biti nacionalno kategorisan, pa tako po nekom difoltu imamo svoj kroj, mjeru i zapreminu tijela koja, kako pjesma ka\u017ee, ipak nije dovoljna… Ne postoji nacionalni identitet, postoji entitet. Crnogorski entitet, srpski, hrvatski, romski, svejedno koji, ti ga sam poznaje\u0161.<\/p>\n Nema \u0161ta ko drugi da ti ga name\u0107e! A tvoj identitet je ne\u0161to drugo.<\/p>\n Svaki \u010dovjek u istoriji \u010dovje\u010danstva ima svoj i poseban identitet koji mu niko ne mo\u017ee odrediti spolja njegovog unutarnjeg svijeta, svijeta njegove li\u010dnosti, koji je i odvi\u0161e slo\u017een da bi se tako prosta\u010dki mogao uprostiti i svesti na nekakav monolitni nacionalni idenitet. To rade anga\u017eovane hulje u slu\u017ebi kreiranja odre\u0111ene atmosfere, to je kao \u0161taka koja se potura onima koji ne umiju, ne mogu, jer im dru\u0161tvo ne daje izbora da se odva\u017ee i odlu\u010de na svoj autenti\u010dni i li\u010dni izbor, kako htjeti, misliti i osje\u0107ati u svom jedinstvenom na\u010dinu pripadanja dru\u0161tvu. Poznajem svoj entitet i znam koliko mu pripadam. No to je moja li\u010dna stvar. Ne trgujem time. Time trguju bezidejni pisci, koji preko knji\u017eevnih tabora i kru\u017eooka u nedostatku autenti\u010dnog glasa tra\u017ee svoje mjesto u lokalnoj istoriji. Meni to mjesto odre\u0111eno pripadanjem strukturama i entitetima ne treba. Imam svoj plamen na slu\u017ebi rije\u010dima, i njime osvjetljavam zatomljena mjesta li\u010dnosti lirskog \u010dovjeka. A ako jesam ne\u010diji pjesnik, onda sam od onih koji me \u010ditaju i kojima moje rije\u010di predstavljaju nekakvo upori\u0161te u li\u010dnoj potrazi za Itakom, i slobodom govora. Jezik kojim pjevam je srpski, s jakim uticajem hrvatskog \u0161tokavskog govornog podru\u010dja Zagreba i okolice. Govorim o \u010dovjeku i njegovoj potrebi da bude slobodan i prihva\u0107en.<\/p>\n https:\/\/www.facebook.com\/miljan.paser.3\/videos\/2622025424705813\/?t=2<\/p>\n Kako komentari\u0161e\u0161 trenutno stanje koje je zadesilo Zemlju? \u0160ta ima\u0161 re\u0107i o budu\u0107nosti svijeta?<\/strong><\/p>\n Ovo vrijeme provedeno u karantinu i na distanci, vidim kao opomenu, da se ne mo\u017ee o\u010dekivati od prirode i Zemlje vi\u0161e od onog \u0161to smo spremni da damo zauzvrat. Ako smo uspjeli da ovladamo njenim silama u toj mjeri da stvorimo civilizaciju prosve\u0107enog, opismenjenog pojedinca, \u0161to je bila namjera onih koji su pokretali i razvijali ljudsko dru\u0161tvo, onda je potrebno da zauzvrat prirodi vratimo svoj udio koji imamo u lancu njenog organizma. A mi, nerijetko, uzvra\u0107amo sme\u0107em svog divljeg pira u teatru apsurda i zabave, u neograni\u010denim koli\u010dinama, u izobilju jedemo njene plodove od mesa i bilja, a ne dozvoljavamo da se uspostavi ravnote\u017ea opstanka vrsta i \u017eivota. Do\u0161lo je do globalnog poreme\u0107aja koji je nedavno proizveo virus nepoznat \u010dovjeku, nastao potrebom tog tipa virusa da se prilagodi i pre\u0111e na organizam na kome mo\u017ee da produ\u017ei svoju vrstu. Kako se \u010dovjek prilagodio prirodi, tako priroda sad se prilago\u0111ava da od \u010dovjeka uzme ono \u0161to joj pripada. To je proisteklo iz uzro\u010dno-posljedi\u010dnih odnosa u prirodi, na kojima po\u010diva \u017eivi svijet. Mo\u017eemo to zanemariti, ali to ne\u0107e prestati samo od sebe. Budu\u0107nost je rukopis koji danas ostavljamo, \u010ditan od strane onih koji pristi\u017eu i tuma\u010den onako kako to njima predstavlja neki mogu\u0107i smisao. Tako vidim tok ovog trenutka u kome bilje\u017eim svoju misao, kao odjek u budu\u0107em trajanju, i trag ovog \u0161to sam (pred)osje\u0107ao da u meni i u svijetu kog poku\u0161avam da protuma\u010dim odista i jeste.<\/p>\n Tokom perioda karantina, po\u010deo si da snima\u0161 video klipove, a prijatelji na Facebook-u su te podr\u017eali. Kako je do\u0161lo do te ideje? Da li planira\u0161 da nastavi\u0161 sa time?<\/strong><\/p>\n S tim sam po\u010deo na nagovor prijateljice, slikarke Ivane Stani\u0107, koja ina\u010de ure\u0111uje Facebook profil Kulturne Baze Kunst, gdje su predstavljeni nezavisni, i antielitisti\u010dki orjentisani umjetnici Crne Gore. Na njen predlog, snimio sam nekih desetak audio-video interpretacija svojih pjesama, u jednom kadru, u kratkoj formi li\u010dno predstavio to o \u010demu pi\u0161em. Vidite, rije\u010d interpretacija, kada se radi o poeziji, ima dvostruko zna\u010denje. Knji\u017eevna kritika interpretira ne\u010diju poeziju, da bi valorizovala vrijednosti, odnosno skrenula \u010ditala\u010dkoj javnosti pa\u017enju na zna\u010dajna mjesta u pjesni\u010dkom tekstu. No, s obzirom da u nas elitisti\u010dka i autisti\u010dna kritika \u010dita isklju\u010divo Peki\u0107a, Ki\u0161a, Andri\u0107a i druge ve\u0107 valorizovane i do tan\u010dina interpretirane pisce, meni je ostalo da audio-vizuelno inetrpretiram, odnosno odrecitujem svoju \u00a0poeziju.<\/p>\n Bilo bi besmisleno da sam kriti\u010dki interpretiram, analiziram svoje pjesme. To je od lo\u0161eg ukusa, i potpuno nepotrebno s moje strane. Dakle, u\u0161ao sam u \u017eari\u0161te, skinuo masku gra\u0111anskog lica, ogolio tkivo i pokazao meso svojih pjesama. Da li \u0107e biti toga jo\u0161? Vrijeme \u0107e pokazati.<\/p>\n Kako bi opisao \u017eivot umjetnika u Crnoj Gori? Disidenta, ali i onih drugih koje sistem podr\u017eava i obrnuto?<\/strong><\/p>\n Istina je da ovdje ima mjesta samo za one koji komuniciraju u kontekstu afirmativnog pristupa entitetskim temama, istoriji koja se iznova interpretira na prijam\u010dljiviji na\u010din. Pisac je uzgojena doma\u0107a \u017eivotinja, nau\u010dena da se hrani na pojilu doma\u0107instva. Ne tra\u017eim nikakve privilegije, titule i nagrade. Samo slobodu govora i mogu\u0107nost svog prisustva u javnosti. Poezija \u0107e me prona\u0107i sama, ako budem spreman, budan i trezven da je do\u010dekam.<\/p>\n Ja ne poznajem ni jednog disidenta me\u0111u pjesnicima. Ranko Jovovi\u0107 je preminuo proljetos. On je bio odista veliki pjesnik. Podgori\u010dki, crnogorski, srpski, evropski, svjetski pjesnik. Nisam desni\u010dar, ali ni malogra\u0111anska u\u0161tva da ne priznam veli\u010dinu ako li pjesnik nije po mojoj mjeri i mjeri mojih uvjerenja.<\/p>\n Crna Gora je u njemu imala istinskog disidenta. Sad, drugo je to ko se prepoznaje u njegovim rojalisti\u010dkim uvjerenjima. A ko je to ovdje u biti anarhista? Nema ovdje anarhista. To je sve salonska poza knji\u0161kih tipova nau\u010denih na ugodnosti elitisti\u010dke litetrature i svoje dokolice.<\/p>\n Ja da sam anarhista, ne bih pisao sonete. Ve\u0107 bih ispaljivao krikove s vrha solitera u pokornu, malovaro\u0161ku dru\u017einu zagledanu u svoja nacinalna ogledala s do\u010daranim modelom identiteta, odnosno entiteta. Nemamo mi ovdje disidenta. To je prevelika uloga za ovaj vijek u na\u0161oj literaturi!<\/p>\n Da li ti je \u017eao \u0161to nisi oti\u0161ao odavde? Ako si o tome razmi\u0161ljao, gdje bi to moglo biti? Za\u0161to?<\/strong><\/p>\n Devedeset i druge pro\u0161log vijeka bio sam na raskr\u0161\u0107u. Ostati u gradu u kom sam ro\u0111en, oti\u0107i u Toronto ili u Crnu Goru, gdje mi je otac i \u0111ed, moji korijeni. Izabrao sam to \u0161to sam izabrao. Sestra \u017eivi u Torontu. Ne bih se s njom mijenjao ni za jedan dan mog \u017eivota ovdje. Za\u0161to? Mene zanima vaspostajanje mog li\u010dnog identiteta u balkanskim uslovima, tu, na ovom mjestu biti i postojati. \u0160ta bih ja, ko bih bio u tu\u0111ini? Statisti\u010dki podatak? Dripac neki, N. N lice, gra\u0111anin sumnjivih korijena i namjera?<\/p>\n Moj rodni grad, kog ne mogu da se odreknem kao ni korijena s ove strane pri\u010de o raspadu Jugoslavije, obavezalo me da \u0161estarim ovim balkanskim me\u0111ama, i da kao svoju li\u010dnu misiju, u uslovima koji su mi dati, vaspostanem i ostvarim se kao \u010dovjek ovog vijeka i podneblja. Etikecije neka koriste oni koji ne znaju i nemaju kamo dalje od tog u poku\u0161aju da ne\u0161to stvore, ostave za sobom. Ono \u010demu se vra\u0107am, kad odem iz Crne Gore, to je moj rodni grad i kvart Sige\u010dica na kome sam odrastao. I jedno selo na Kordunu, gdje ima mojih korijena.<\/p>\n Koliko su ljudi ovdje poeti\u010dni u svom bitisanju? Kako ih do\u017eivljava\u0161 i da li uop\u0161te promi\u0161lja\u0161 “o obliku ve\u0107ine”?<\/strong><\/p>\n Ljudi su ovdje, kako ka\u017eete, poeti\u010dni, koliko im \u017eivot dozvoljava. Ima poezije u svakodnevnom opstajanju na rubu razuma, egzistencije, u samo\u0107i svojih htjenja i mogu\u0107nosti. Govor koji otkriva ljude iz Crne Gore je neobi\u010dno reljefan, \u017eiv, \u017eilav i pro\u017eet raznim uticajima, od turcizama koji daju svoju dozu arome i atmosfere, do uticaja Venecije, i Mediterana. To je toliko sadr\u017eajno i slojevito bi\u0107e kojim se predstavlja kultura ovog podneblja, da ga je nemogu\u0107e obuhvatiti u jednom poetskom opusu. Jezik je pravo mjesto postojanja, u njemu se izvjesnije traje i opstaje, ako jesmo u njegovom bi\u0107u istiniti i imamo \u0161to da prenesemo na sagovornika. Moj odnos prema ve\u0107ini je takav da, bez promi\u0161ljanja za\u0161to smo u ovom vremenu stigli do ovog u \u010demu se nalazimo, ne bih ni sam o sebi imao Bog zna \u0161to re\u0107i. Ja bez ve\u0107ine nemam polje svoje borbe, odnosno nemam – ni s kim, a ni protiv koga, da pomenemo \u0160tuli\u0107a, kad ve\u0107 pominjemo i grad iz kog dolazim. Govorim isklju\u010divo u svoje ime, a moja ve\u0107ina na koncu svih nedoumica je moje pobratimstvo lica u svemiru, ne\u0161to kao kod Ujevi\u0107a.<\/p>\n https:\/\/www.facebook.com\/miljan.paser.3\/videos\/2615943631980659\/?t=16<\/p>\n Kako komentari\u0161e\u0161 globalni vladaju\u0107i sistem, koji u manje vi\u0161e sli\u010dnim obrascima postoji \u0161irom svijeta?<\/strong><\/p>\n \u017divimo u sku\u010denim krugovima analognog \u017eivota, digitalno komuniciraju\u0107i s ostatkom svijeta. Po\u0161tapamo se savremenim, pametnim mentalnim pomagalima da artikuli\u0161emo svoje misli i osje\u0107anja, a \u010dini se da pri\u010damo sami sa sobom, i uprazno, bez promi\u0161ljanja i preispitivanja svoje li\u010dnosti. \u017divimo za proizvode, ne stvaraju\u0107i gotovo ni\u0161ta. Tro\u0161imo koliko si mo\u017eemo priu\u0161titi, i na rate, zadu\u017euju\u0107i se, ne znaju\u0107i imamo li vremena da to otplatimo, svode\u0107i svoj horizont djelovanja na sada i ovdje, ne ostavljaju\u0107i zna\u010dajnije tragove za sobom. \u017divimo u korporacijama kapitala koji nas tretiraju kao bezna\u010dajne, hotimi\u010dne pojave u svojim velikim planovima da ovladaju tr\u017ei\u0161tem do posljednjeg nov\u010di\u0107a u d\u017eepu potro\u0161a\u010da. Svijet ne do\u017eivljava renesansu, ni teholo\u0161ki, ni kako bilo drugo, ve\u0107 bizarnu regresiju vrijednosti koje smo na putu od primalnog krika, otkri\u0107a plamena, pojave govora, gutenbergove galaksije i danas inerneta, uspostavili kao kod svog postojanja u univerzumu. Izgleda da \u0107emo u nekom budu\u0107em vijeku da se nabacujemo bo\u010dicom koka kole, kao oni divni Bu\u0161mani u filmu \u201cBogovi su pali na \u00a0tjeme\u201d, sva\u0111aju\u0107i se oko prazne ambala\u017ee preostale iza bezimenog konzumenta.<\/p>\n Promjena koja nas o\u010dekuje je neupitna. Kako je vidi\u0161 u Crnoj Gori?<\/strong><\/p>\n Promjena mora do\u0107i, to je priroda stvari i kretanja materije. Samo, koliko smo mi dobar materijal za razvoj dru\u0161tva i koliki je na\u0161 otpor da se promjenimo? – to je ono \u0161to se meni \u010dini upitnim! Nisam u sada\u0161njem trenutku optimista, jesam u kona\u010dnici. Samo koliko \u0107e vremena ostati meni, mojoj generaciji da ne\u0161to dobijemo od dru\u0161tva nakon \u0161to smo, izabrav\u0161i da ostanemo ovdje, i da stvaramo ovo dru\u0161tvo, da i uprkos odlu\u010dnosti da se nikad ni\u0161ta ne dogodi suprotno od zadatih i projektovanih izbora, i dalje vjerujemo u sebe i da se odupiremo tom apati\u010dnom stanju mirovanja i nepomi\u010dnosti. Integracije, ka\u017eete, u koje i kakvo to dru\u0161tvo? Konstantno smo u integracijama. To su gluposti! Nema ovdje nikakvih integracija, mi smo okamenjeni u svojoj osnovi i ne mrdamo s mjesta svog postamenta ve\u0107 po\u010div\u0161em liku svog projektovanog entiteta. Da, promjene \u0107e do\u0107i, ali to mora biti unutar \u010dovjeka. Iluzorno je o\u010dekivati da \u0107e nas neko spolja izbaviti od nas samih. Hrist je bio, pa smo ga razapeli. Ko je sljede\u0107i?<\/p>\n Samo da ne potonemo u nekakav jo\u0161 dublji nacionalizam, svejedno kog predznaka, to ne\u0107e biti korak dalje, ve\u0107 ukopavanje u rovove budu\u0107ih sukoba. Razvoj dru\u0161tva vidim u dekontaminaciji nacionalnih netrpeljivosti, stvaranju plodne klime za razvoj razli\u010ditosti kultura na prostoru jednog jezika. Neka se to dogodi \u0161to prije i neka bude tek po\u010detak osloba\u0111anja od uticaja devedesetih, XX vijeka.<\/p>\n \u0160ta bi promijenio u svom \u017eivotu, da mo\u017ee\u0161 vratiti vrijeme?<\/strong><\/p>\n Dosta toga, odista. Ali onda ne bih imao o \u010demu pisati! Sve svoje gre\u0161ke sam preina\u010dio u rije\u010di, samo to \u0161to sam pogrije\u0161io, bio sam istinski ja. Ostalo su pravila, paragrafi i zakoni… Du\u0161ko Trifunovi\u0107 me nau\u010dio da su samo moje gre\u0161ke ono \u0161to meni pripada. Ostatak uli\u010dnim psima, nakon gozbe, i bitke, kad me mirno slome, i rastave na rije\u010di, slogove, foneme, kriti\u010dari znalci, po\u0161to jednom ipak do\u010ditaju Peki\u0107a, Ki\u0161a, Andri\u0107a i sve bolje od mene pisce… Pa im do\u0111em kao desert nakon obilatog ru\u010dka u salonu njenog viso\u010danstva Dokolice!<\/p>\n Tvoja poruka nekim novim klincima, mladim pjesnicima…<\/strong><\/p>\n Citira\u0107u Andriju Radulovi\u0107a, istinskog pjesnika iz Podgorice – \u010cuvaj se starih pisaca. Dakle, ne vjerujte pretjerano ni meni. Ja sam samo jedan od tih koji je uzeo rije\u010d da osvijetli granice svog bola i prisustva u vremenu. Pjevajte, ple\u0161ite, zaljubljujte se do samozaborava i iznova se pronalazite u svijetu na svojim nogama, dozrijevajte kao ponajbolje vino! To vam ne\u0107e na kraju svega mo\u0107i oduzeti, ni presvijetli starci koji \u0107ete mo\u017eda postati, divni i plemeniti pronosioci plamena samospoznaje, ili olupine izgorijelih \u017eivota.<\/p>\n Razgovarala: Irena \u010cEJOVI\u0106<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Miljan Nikoli\u0107, pjesnik: \u00a0Samo da ne potonemo u nekakav jo\u0161 dublji nacionalizam, svejedno kog predznaka, to ne\u0107e biti korak dalje, ve\u0107 ukopavanje u rovove budu\u0107ih sukoba. Razvoj dru\u0161tva vidim u dekontaminaciji nacionalnih netrpeljivosti, stvaranju plodne klime za razvoj razli\u010ditosti kultura na prostoru jednog jezika<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":294671,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[4,12],"tags":[],"class_list":["post-294670","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-intervjui","category-prica-dana"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/294670","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=294670"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/294670\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":294674,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/294670\/revisions\/294674"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/294671"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=294670"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=294670"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=294670"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/naslov.jpg\")
Pjesnik, ovdje i danas, jeste marginalac koji se ivicom trotoara uspinje da doku\u010di onaj jo\u0161 uvijek vidljiv trag svojih uvjerenja i iluzija odra\u017een negdje daleko, s druge strane bi\u0107a, u nekome, ili ne\u010demu nesaznatljivom, u samom \u010dinu stvaranja teksta. I to mu je dovoljno da jeste, ako jeste pjesnik. Ostalo su sve popratne pojave tog poziva. Biti u slu\u017ebi rije\u010di i svog jezika nasu\u0161nog zna\u010di biti imun na povlastice i ugodnosti dru\u0161tvenog miljea blaziranog elitizma kao i zamke lokalnih protagonista propisanih mjera mi\u0161ljenja i postojanja.<\/p>\n![\"\"](\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/naslov-2.jpg\")
U Crnoj Gori umjetnik ima \u010dime da se bavi, i od \u010dega da na\u010dini svoj poku\u0161aj vaspostavljana sebe kao \u010dovjeka u ovom vijeku. Drugo je to \u0161to umjetnik o\u010dekuje zauzvrat od dru\u0161tva. Privilegije, priznanje, utjehu, ili kajanje?<\/p>\n