{"id":294580,"date":"2020-06-25T05:51:14","date_gmt":"2020-06-25T03:51:14","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=294580"},"modified":"2020-06-25T05:51:14","modified_gmt":"2020-06-25T03:51:14","slug":"zaboravljena-revolucija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/06\/25\/zaboravljena-revolucija\/","title":{"rendered":"Zaboravljena revolucija?"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n<p>U ovo predizborno vrijeme, kada i u Hrvatskoj postoje makar i veli\u010dinom malene stranke ljevice, koje izlaze na izbore za Sabor, pozabavit \u0107emo se temom koja naoko izgleda udaljenom od svakodnevnih borbi, no itekako je bitna u odre\u0111ivanju ne samo strategije i taktike postoje\u0107ih politi\u010dkih organizacija, ve\u0107 i u shva\u0107anju na\u0161e epohe uop\u0107e.<\/p>\n<p>\u017divimo li u vremenu epohalne izostalosti revolucije? Odmaknemo li se od zdravorazumskog mnijenja dirigirane javnosti i od optu\u017ebi da pitanje uop\u0107e nije relevantno jer je \u2018zastarjelo\u2019 kao i sama ideja revolucije, otvorit \u0107emo polje cijele jedne problematike koja presudno utje\u010de na to kako organizirane politi\u010dke snage vide svijet.<\/p>\n<p>Izrijek da \u017eivimo u vremenu epohalne izostalosti revolucije nije nov. U kratkom 20. stolje\u0107u, izme\u0111u dva svjetska rata, a i kasnije, barem do 1960-ih godina, do kada je marksisti\u010dki svjetonazor jo\u0161 zna\u010dajno obilje\u017eavao epohu, postavili su ga intelektualci okupljeni oko frankfurtske \u0161kole kriti\u010dke teorije, me\u0111u njima najpoznatiji Theodor Adorno i Max Horkheimer. Ako revolucija nije ni na horizontu, a kamoli da bi se ispoljavala u dnevnoj, pa i intelektualnoj borbi, onda moramo zauzeti skroman, defanzivni stav. I priznati da je sve \u0161to mo\u017eemo \u010diniti u stilu \u2018poruke u boci\u2019, \u0161ifriranog teksta poslanog na pu\u010dinu budu\u0107nosti, u nadi da \u0107e je neke budu\u0107e generacije prona\u0107i, de\u0161ifrirati i razumjeti. Intelektualci \u2018kriti\u010dke teorije\u2019 izbjegavali su govoriti o njima suvremenom Sovjetskom Savezu jer su mislili kako je njihov zadatak, kao gra\u0111ana Zapadne Njema\u010dke, pomesti pred svojom ku\u0107om, na tzv. Zapadu i u Evropi (pa su dijelom i s razlogom optu\u017eeni za evropocentri\u010dnost). To je bila jedna defanzivna, malodu\u0161na pozicija, ali svejedno ne bez zna\u010dajnih uvida o tome kako funkcionira kapitalisti\u010dko dru\u0161tvo njihove suvremenosti. Zanimala ih je \u2018Dijalektika prosvjetiteljstva\u2019, kako se zove i zna\u010dajna knjiga ovih autora, u smislu izu\u010davanja tamnih strana ideje napretka.<\/p>\n<p>No \u0161to u izrazu o izostalosti revolucije trebamo misliti pod \u2018epohom\u2019? Na po\u010detku 20. stolje\u0107a marksisti su, me\u0111u njima V. I. Lenjin, Rosa Luxemburg, Rudolf Hilferding, odredili svoju epohu malo druga\u010dije. Oni su je nazvali epohom imperijalizma, kao zadnjeg stadija kapitalizma, nakon kojega slijedi epoha socijalisti\u010dkih revolucija. Jesu li s ovim odre\u0111enjem kraja i novog po\u010detka pogrije\u0161ili u procjeni? Pa nije li kapitalizam nad\u017eivio za cijelo jedno stolje\u0107e njihove opise dijalektike njegovog rastvaranja i izgledne kona\u010dne propasti? Ali on je i stvarno propadao. \u017divimo li mi onda i dalje u istoj epohi, onoj imperijalizma ili monopolskog kapitalizma ili dr\u017eavnog kapitalizma, koji je, uz sve svoje transformacije, u biti ve\u0107 tada zacrtan i ostao nepromijenjenim?<\/p>\n<p>Marksisti\u010dki intelektualci kriti\u010dke teorije prevarili su se u ocjeni prirode kratkog 20. stolje\u0107a jer se u njemu, naro\u010dito nakon Drugog svjetskog rata, ali i prije, u vremenu antikolonijalnog pokreta, dogodilo \u0161ezdesetak socijalisti\u010dkih revolucija. Spomenimo samo najpoznatije (nakon ruske): kineska, kubanska, vijetnamska, ne na kraju i jugoslavenska. No ve\u0107ina je povijesnih socijalizama razorena i sada \u017eivimo u vremenu u kojem su dobrom dijelu ljudi uspjeli prodati misao da je neke povijesti (\u010ditaj: revolucije) mo\u017eda nekada i bilo, ali da je vi\u0161e nema. A onda je ni ne treba biti. Da je cijeli taj diskurs zastario. Pri\u010da o \u2018kraju povijesti\u2019, koja se smirila u liberalnoj demokraciji i tr\u017ei\u0161noj privredi, nije dugo dr\u017eala vodu. Rije\u010dima nedavno preminulog egipatskog marksista Samira Amina, koji je bio i \u010dest gost na\u0161ih krajeva, to izgleda kao da netko, nakon \u0161to zna da su u 20. stolje\u0107u bila dva svjetska rata i niz socijalisti\u010dkih revolucija, sada odjednom vjeruje da svega toga ili tome sli\u010dnoga u 21. stolje\u0107u ne\u0107e biti.<\/p>\n<p>Je li svojedobna parola Rose Luxemburg o socijalizmu ili barbarstvu, koju je ona kao alternativu ponudila svijetu pro\u0161log stolje\u0107a, ispunjena tako da je ono samo dokazalo svoj ogromni ru\u0161ila\u010dki potencijal, tj. da je provelo barbarstvo? Ili je tom barbarstvu, uzmimo ekstremni primjer fa\u0161izma, ipak bilo i otpora? I to pobjedonosnog. I kakve se analogije iz svega toga mogu izvu\u0107i za na\u0161e vrijeme? Bre\u0161a koja brani da se neka dru\u0161tva nazovu fa\u0161isti\u010dkima, jer je to navodno epitet koji blokira mi\u0161ljenje i stavlja nas pred \u2018nezamislivog\u2019 totalitarnog protivnika, polako u svijetu koji je u previranju popu\u0161ta. Vi\u0161e nije rijetkost da se ovog ili onog dr\u017eavnika ili \u010dak cijela dru\u0161tva ponovno etiketira kao fa\u0161isti\u010dka.<\/p>\n<p>To je stanje na strani barbarstva. Ali \u0161to je sa socijalizmom? Njega nema bez ideje komunizma. Ne tako davno svjetski su intelektualci, od Alaina Badioua, Slavoja \u017di\u017eeka, Brune Bosteelsa, Terryja Eagletona, Jean-Luca Nancyja, Antonija Negrija, Jacquesa Ranci\u00e8rea, da nabrojimo samo neke, odr\u017eali niz godi\u0161njih konferencija u raznim gradovima svijeta na temu \u2018Ideje komunizma\u2019 (kao se zovu i zbornici s tih konferencija). \u017divimo li mi dakle i dalje u epohi izostale revolucije, ako je ona ikada i postojala, ili se bit epohe polako mijenja? Za ameri\u010dku marksistkinju Jodi Dean, s kojom smo u vi\u0161e navrata razgovarali za ove novine, nema dileme: horizont na\u0161e epohe je komunisti\u010dki. Horizont mo\u017ee zvu\u010dati kao apstrakcija, jer ne\u0161to \u0161to se pojavljuje na horizontu mo\u017ee biti u velikoj daljini.<\/p>\n<p>No \u0161to to sve zna\u010di za stranke ljevice, koje se ovih dana natje\u010du za izbor u Sabor Hrvatske, a pojavljuju se u ve\u0107ini zemalja svijeta? Imaju li ovakva naoko apstraktna pitanja, kao \u0161to je ono o biti epohe u kojoj \u017eivimo (a \u0161to je konkretnije od toga?), ikakve reperkusije na politi\u010dko djelovanje lijevih organizacija? One si danas uglavnom nadijevaju imena koja ne podsje\u0107aju na kontinuitet dvije velike ideologije pro\u0161log stolje\u0107a. A to su bile komunisti\u010dka i socijaldemokratska. \u010cesto isti\u010du svoj demokratski, a to \u0107e re\u0107i nenasilan karakter, za razliku od nasilnih revolucija pro\u0161log stolje\u0107a. No ako je socijalizam i dalje ili ponovno mogu\u0107i cilj, mo\u017ee li se do njega dospjeti ne samo parlamentarnom borbom, u okvirima gra\u0111anske demokracije, nego i uop\u0107e bez nasilnog preuzimanja vlasti od strane partijski organizirane radni\u010dke klase i svih potla\u010denih u postoje\u0107em dru\u0161tvu? Ni\u0161ta u povijesnom iskustvu socijalizma ne upu\u0107uje na to da je tako ne\u0161to mogu\u0107e. Svojedobno je filozof Georg Luk\u00e1cs, prije njega i mnogi drugi, pa i sam Lenjin, pisao o tome da ne treba feti\u0161izirati ni legalan, ali ni ilegalan rad partija u bur\u017eoaskim dru\u0161tvima. Kakvu \u0107e one strategiju i taktiku izabrati, stvar je procjene konkretnih odnosa na terenu u konkretnoj povijesnoj situaciji. Ali da \u0107e vladaju\u0107e klase svoju vlast predati dobrovoljno, da \u0107e se desiti naprosto neko postepeno \u2018urastanje\u2019 kapitalizma u socijalizam, to nije vjerojatno. Najvi\u0161e \u0161to su gra\u0111anske klase u povijesti \u2018dale\u2019, a u stvari radni\u010dke klase izborile, bilo je na zapadu vrijeme tzv. dr\u017eave blagostanja. No ta, u dana\u0161njem \u017eargonu, socijalna dr\u017eava bila je rezultanta jednokratnih okolnosti, u kojima je supostojao i \u2018socijalizam kao svjetski proces\u2019.<\/p>\n<p>Usprkos tolikim nemirima i demonstracijama u gotovo svim dr\u017eavama svijeta, malo toga govori da bi one imale organizacionu snagu da preuzmu vlast u svojim zemljama. Ne samo da ne postoji sila koja bi oborila vladaju\u0107e poretke u svijetu, ve\u0107 ni razvijena klasna svijest koja bi tako ne\u0161to u procesu samospoznaje proletarijata zahtijevala. A bez toga mi mo\u017eemo prisustvovati i pu\u010devima u pojedinim zemljama, nasilnim smjenama vlasti, sve ve\u0107em erodiranju i propadanju i same gra\u0111anske demokracije. No to jo\u0161 po sebi nije put u socijalizam. Mogu li se njega lijeve stranke, \u017eele li biti shva\u0107ene ozbiljno, tek tako odre\u0107i?<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/zaboravljena-revolucija\">Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Da \u0107e vladaju\u0107e klase svoju vlast predati dobrovoljno, da \u0107e se desiti naprosto neko postepeno \u2018urastanje\u2019 kapitalizma u socijalizam, to nije vjerojatno. Najvi\u0161e \u0161to su gra\u0111anske klase u povijesti \u2018dale\u2019, a u stvari radni\u010dke klase izborile, bilo je na zapadu vrijeme tzv. dr\u017eave blagostanja. No ona je bila rezultanta jednokratnih okolnosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":294581,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-294580","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/294580","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=294580"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/294580\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":294582,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/294580\/revisions\/294582"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/294581"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=294580"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=294580"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=294580"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}