{"id":294318,"date":"2020-06-23T09:20:52","date_gmt":"2020-06-23T07:20:52","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=294318"},"modified":"2020-06-23T09:20:52","modified_gmt":"2020-06-23T07:20:52","slug":"unistavanje-psihe-vlastitog-djeteta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/06\/23\/unistavanje-psihe-vlastitog-djeteta\/","title":{"rendered":"Uni\u0161tavanje psihe vlastitog djeteta"},"content":{"rendered":"<p>Sve dok vjerujemo u univerzalnu maj\u010dinsku ljubav \u2013 mit koji na\u0161a kultura aktivno podr\u017eava \u2013 ne mo\u017eemo vidjeti istinsku mo\u0107 koju roditelji imaju nad nama, \u010dak i mo\u0107 prikrivenog nasilja. Volimo o majkama misliti kao o \u017eenama koje \u010duvaju ovaj svijet od nestanka, divnim i po\u017ertvovanim \u017eenama, ali je li to ba\u0161 uvijek slu\u010daj?<\/p>\n<p>Ve\u0107ina ljudi u pojmu majke vidi po\u017ertvovanu \u017eenu koja gaji bezuvjetnu ljubav prema svojoj deci i koja \u0107e u\u010diniti sve da svoje potomstvo izvede na pravi put, odri\u010du\u0107i se usput svega i sva\u010dega.<\/p>\n<p>Ali, nisu sve majke takve. Znate li \u0161to je toksi\u010dna majka?<\/p>\n<p>Mo\u0107na veza \u201cmajka-k\u0107er\u201d<\/p>\n<p>Roditelj ne samo da kreira svijet oko svog djeteta, ve\u0107 i diktira kako \u0107e dijete promatrati taj svijet. Kao djeca, mi \u201crazumijemo\u201d \u0161to se u na\u0161oj obitelji doga\u0111a, \u0161to je re\u010deno i zbog \u010dega, ali ne uvijek jer je to tako, ve\u0107 zato \u0161to su nam majke servirale obja\u0161njenje koje smatraju da je za nas odgovaraju\u0107e.<\/p>\n<p>Zato nije ni \u010dudo \u0161to mnoga djeca odrastu vjeruju\u0107i da je svako pona\u0161anje i odnos koji vidimo u obitelji, \u010dak i toksi\u010dan, destruktivan ili nasilan \u2013 normalno. Kao djeca vjerujemo da su sve obitelji kao na\u0161a, a shva\u0107anje da se druge obitelji zapravo dosta razlikuju dolazi mnogo, mnogo kasnije.<\/p>\n<p>Sami opravdavamo majke \u0161to su vikale, tukle nas \u2013 nismo bili dobri, nismo ih slu\u0161ali. Vjerujemo da su na\u0161a bra\u0107a i sestre druga\u010dije tretirani jer su oni dobri, vrijedni ljubavi i divljenja, a mi nismo. \u201cMi smo te\u0161ki, lijeni, nesta\u0161ni, glupi\u201d \u2013 kako nas je majka nazvala. I s tim uvjerenjem odrastamo.<\/p>\n<p>Odrastanje i glavni problem<\/p>\n<p>Ve\u0107ina \u017eenske djece koja se ne osje\u0107aju voljeno misle da \u0107e im odrastanje donijeti slobodu i da \u0107e se kona\u010dno izbaviti od negativnih kritika. Ali, u odrastanju ih \u010deka neugodno iznena\u0111enje \u2013 izlazak iz dje\u010dje sobe ne\u0107e vas za\u0161tititi od bola i potrebe za maj\u010dinom ljubavlju i podr\u0161kom.<\/p>\n<p>To je glavni problem \u2013 centralni konflikt izme\u0111u svijesti k\u0107erke, kakve rane joj je majka napravila i gla\u0111u za njenim odobravanjem i ljubavlju. Taj konflikt \u017eivi u sada ve\u0107 djevojci i ona konstantno pronalazi obja\u0161njenja i opravdanja za toksi\u010dno pona\u0161anje svoje majke; \u010dini sve kako bi zapravo zatvorila o\u010di pred istinom.<\/p>\n<p>8 tipi\u010dnih obrazaca pona\u0161anja toksi\u010dne majke<\/p>\n<ol>\n<li>Nabijanje osje\u0107aja krivnje i stida<\/li>\n<\/ol>\n<p>Ovo pona\u0161anje po\u010dinje rije\u010dima \u201cTi uvijek\u2026\u201d ili \u201cTi nikada\u2026\u201d i sna\u017eno se urezuju u svijest djeteta.<\/p>\n<p>U dje\u010djoj glavi to postaje i osobna kritika, glas koji stalno ponavlja, krivi i isti\u010de gre\u0161ke, a pohvale izbjegava.<\/p>\n<ol start=\"2\">\n<li>Uloga \u017ertve<\/li>\n<\/ol>\n<p>Mnoge majke zapravo igraju ulogu \u017ertve, a djeca toga nisu ni svjesna. Toksi\u010dna majka stalno podsje\u0107a dijete koliko je nezahvalno, a re\u010denicu obi\u010dno zavr\u0161ava sa: \u201cPoslije svega \u0161to sam napravila za tebe\u201d.<\/p>\n<p>Ovakvo pona\u0161anje \u017eivi u djetetu i kada odraste, a majka nastavlja svoju toksi\u010dnu ulogu, pogotovo ako je dijete shvatilo o \u010demu se zapravo radi i poku\u0161ava ograni\u010diti vi\u0111anje i kontakt s majkom.<\/p>\n<ol start=\"3\">\n<li>Igra simpatije<\/li>\n<\/ol>\n<p>Favoriziranje jednog djeteta u obitelji doga\u0111a se u mnogim obiteljima. Ali, kada je majka prema jednom djetetu divna, a prema drugom toksi\u010dna \u2013 poni\u017eava ga, stalno uspore\u0111uje s \u201cdobrim\u201d djetetom isti\u010du\u0107i koliko je ono lo\u0161e \u2013 psiholo\u0161ki problemi su gotovo zagarantirani.<\/p>\n<p>Psiholozi ka\u017eu da se toksi\u010dne majke ovako pona\u0161aju kako bi kontrolirale djecu, da bi formirale odnos izme\u0111u bra\u0107e i sestara kakav ona \u017eeli da on bude i manipulira kako bi djeca stalno imala potrebu za njenom podr\u0161kom i pohvalom. Ako je u pitanju jedinac, ni to dijete nije \u201cspa\u0161eno\u201d \u2013 bit \u0107e stalno uspore\u0111ivano s k\u0107erkom susjede, bratom od strica\u2026<\/p>\n<ol start=\"4\">\n<li>Pasivna agresija<\/li>\n<\/ol>\n<p>Majka mo\u017ee izraziti pasivnu agresiju prema djetetu indirektno, na primjer, kroz ru\u017ene komentare o ocu kada je dijete prisutno. Razvoj djeteta direktno je povezan s na\u010dinom kako se roditelji pona\u0161aju jedno prema drugom i prema drugim \u010dlanovima u\u017ee ili \u0161ire obitelji i ba\u0161 zato roditelji imaju ogromnu ulogu u tome kakvi \u0107emo ljudi postati kada odrastemo.<\/p>\n<p>Ako dijete svjedo\u010di okrutnosti, verbalnom bijesu, ka\u017enjavanju ti\u0161inom, psihi\u010dkom maltretiranju, velike su \u0161anse da \u0107e dijete razviti sli\u010dne poreme\u0107aje pona\u0161anja u prosjeku ve\u0107 od 8. do 10. godine.<\/p>\n<p>Kako odrastaju, ve\u0107ina djece se lagano pretvara u roditelja nasilnika, postaje pasivno agresivno\u2026 Na njega se prenosi sve ono \u010demu je prisustvovalo i \u0161to je zapravo oblikovalo njegov pogled na svijet. Eto obja\u0161njenja zbog \u010dega sinovi nasilnika odrastaju u nasilnike, djeca alkoholi\u010dara u alkoholi\u010dare\u2026<\/p>\n<ol start=\"5\">\n<li>Psiholo\u0161ka manipulacija<\/li>\n<\/ol>\n<p>Ovaj termin obi\u010dno se vezuje za odrasle, ali na\u017ealost, ovakve sklonosti ve\u0107ini djece zapravo usa\u0111uju roditelji. Manipulirati djetetom je nevjerojatno jednostavno, jer su roditelji neosporni autoritet i prilika na koju se djeca ugledaju i vjeruju im u sve \u0161to ka\u017eu.<\/p>\n<p>Ono \u010dega su i ti roditelji nesvjesni je koliko je manipulacija traumati\u010dna za djecu, jer je djetinjstvo period kada je va\u017eno nau\u010diti vjerovati vlastitim mislima i osje\u0107ajima i izgraditi sposobnost razumijevanja drugih ljudi.<\/p>\n<ol start=\"6\">\n<li>Poni\u017eavanje i ismijavanje<\/li>\n<\/ol>\n<p>Majke s izra\u017eenom potrebom za kontrolom ili osobinama narcisa \u010desto su sklone ismijavanju osje\u0107aja ili razmi\u0161ljanja djeteta.<\/p>\n<p>Ismijavaju i poni\u017eavaju djecu i rije\u010dima, gestikulacijom i imitiranjem i tako jo\u0161 u djetinjstvu ubijaju njihovo samopouzdanje i samopo\u0161tovanje.<\/p>\n<ol start=\"7\">\n<li>\u201c\u017drtveni jarac\u201d<\/li>\n<\/ol>\n<p>Kod toksi\u010dnih majki obi\u010dno je jedno dijete (ili samo dijete) za sve krivo i za sve ka\u017enjeno, bilo da je zaista krivo ili ne.<\/p>\n<p>Takva djeca u djetinjstvu po\u010dnu vjerovati da su suvi\u0161ni gdje god da se pojave, zbog \u010dega se u periodu adolescencije lak\u0161e okre\u0107u psihoaktivnim tvarima, alkoholu i drugom destruktivnom pona\u0161anju.<\/p>\n<ol start=\"8\">\n<li>Ti\u0161ina kao najgora kazna<\/li>\n<\/ol>\n<p>Kada osoba ne razgovara s vama i ne odgovara na va\u0161a pitanja, to je izraz maksimalnog prezira.<\/p>\n<p>\u010cak i odrasli to do\u017eivljavaju vrlo bolno i poni\u017eavaju\u0107e, a kada je rije\u010d o djeci, ovakvo pona\u0161anje ih potpuno uni\u0161tava, naro\u010dito ako dolazi od roditelja.(Izvor:atma.hr)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ve\u0107ina ljudi u pojmu majke vidi po\u017ertvovanu \u017eenu koja gaji bezuvjetnu ljubav prema svojoj deci i koja \u0107e u\u010diniti sve da svoje potomstvo izvede na pravi put, odri\u010du\u0107i se usput svega i sva\u010dega<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":272932,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-294318","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/294318","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=294318"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/294318\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":294319,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/294318\/revisions\/294319"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/272932"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=294318"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=294318"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=294318"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}