CIA, najpoznatija ameri\u010dka obavje\u0161tajna agencija, suo\u010dena je sa jednim od najve\u0107ih skandala – elitna hakerska grupa ove agencije je “pokradena”, odnosno neko je ukrao, kako se procjenjuje, 34 terabajta informacija, odnosno 2,2 milijarde stranica teksta.<\/p>\n
Hakerska grupa CIA bila je vi\u0161e fokusirana na razvijanje tehnolo\u0161ki naprednih metoda \u0161pijuniranja, nego na kiberneti\u010dku za\u0161titu vlastitog sistema, zbog \u010dega je 2016. godine (u periodu administracije predsjenika Baraka Obame) do\u0161lo do najve\u0107e kra\u0111e povjerljivih podataka u istoriji te ameri\u010dke obavje\u0161tajne agencije, prenosi Srna<\/p>\n
Istragu je otvorio sada\u0161nji dr\u017eavni sekretar SAD Majk Pompeo, koji je u to doba bio \u0161ef CIA.<\/p>\n
Da je do\u0161lo do nezabilje\u017eene kra\u0111e povjerljivih podataka, CIA je shvatila tek 2017, godinu dana nakon incidenta, kada je ve\u0107ina informacija objavljena na stranicama “Vikiliksa” pod nazivom “Trezor 7”, zbog \u010dega su ameri\u010dki agenti bili primorani da obustave nekoliko svojih \u0161pijunskih operacija.<\/p>\n
Unutra\u0161njom istragom jo\u0161 nije sa stoodstotnom sigurno\u0161\u0107u utvr\u0111en puni obim kra\u0111e. Naime, “Vikiliks” nije objavio sav ukradeni sadr\u017eaj, nego samo jedan dio.<\/p>\n
Informacije koje su “iscurile” u najve\u0107oj mjeri odnosile su se na \u0161pijuniranje neprijateljskih agenata, a prema objavljenim povjerljivim podacima, Amerikanci su im bez njihova znanja aktivirali kamere i mikrofone na mobilnim ure\u0111ajima kako bi ih pratili i presretali.<\/p>\n
Ipak, naj\u010duvanije nacionalne tajne CIA jo\u0161 dr\u017ei u “zlatnom folderu”.<\/p>\n
Ameri\u010dki mediji tvrde da u internom izvja\u0161taju agencije pi\u0161e da je za kra\u0111u odgovoran jedan od zaposlenih. Mada se njegovo ime ne pominje, mediji tvrde da je rije\u010d o D\u017eo\u0161ui \u0160alteu.<\/p>\n
On sada vodi pravnu bitku kojom \u017eeli da doka\u017ee nevinost, a za potrebe tog sudskog procesa djelimi\u010dno je objavljen tajni izvje\u0161taj CIA.<\/p>\n
\u0160alteovi advokati tvrde da je, zbog slabe sigurnosti cijelog sistema u Agenciji, imao jednak pristup povjerljivim podacima, kao i nekoliko stotina drugih zaposlenih.<\/p>\n
Izvje\u0161taj unutra\u0161nje revizije utvrdilo je da postoje “ozbiljni bezbjednosni propusti kod najosjetljivijih kiberneti\u010dkih oru\u017eja” zato \u0161to \u010dlanovi elitne hakerske grupe CIA me\u0111usobno dijele lozinke administratora kada ih koriste, zbog \u010dega svaki sljede\u0107i korisnik ima uvid u istoriju pretrage svog prethodnika.<\/p>\n
Zbog tih propusta, pi\u0161e u tekstu, “unutra\u0161njim po\u010diniocima” bilo je lak\u0161e da uzmu povjerljive podatke Agencije, \u0161to zna\u010di da je te\u017ee utvrditi ko je odgovoran.<\/p>\n
Dodatnu dimenziju cijelom slu\u010daju daje informacija da je za potrebe odr\u017eavanja mre\u017ee i samih ure\u0111aja CIA \u010desto uzimala spoljne saradnike po ugovoru, \u010dime se popis mogu\u0107ih po\u010dinilaca dodatno \u0161iri.<\/p>\n
Stru\u010dnjaci navode da je CIA posljednjih godina unaprijedila svoju kiberneti\u010dku bezbjednost i procjenjuju da su ovu agenciju 2016. godine napale “najelitnije grupe hakera”, te da se “protiv vlastitih zaposlenika te\u0161ko boriti”.<\/p>\n
Do najve\u0107e kra\u0111e povjerljivih podataka u toj ameri\u010dkoj obavje\u0161tajnoj agenciji do\u0161lo je samo tri godine nakon \u0161to je Edvard Snouden, tada\u0161nji radnik Nacionalne bezbjednosne agencije, ukrao i objavio tajne informacije o \u0161pijunskim operacijama te slu\u017ebe.<\/p>\n
Tako\u0111e, tri godine prije njega biv\u0161a vojni analiti\u010dar \u010celsi Mening dala je stotine hiljada povjerljivih diplomatskih i vojnih informacija “Vikiliksu”.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Unutra\u0161njom istragom jo\u0161 nije sa stoodstotnom sigurno\u0161\u0107u utvr\u0111en puni obim kra\u0111e<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":286457,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-293943","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/293943","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=293943"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/293943\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":293944,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/293943\/revisions\/293944"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/286457"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=293943"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=293943"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=293943"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}