Ranije, kada ste za nekoga rekli da je \u010dovjek, to je bila titula. “Svi su ljudi samo ljudi, ali treba biti \u010covjek.” Uvijek i na svakom mjestu. Iz te perspektive svijet su gledale starije generacije Crnogoraca.<\/p>\n
Danas je jako te\u0161ko biti \u010dovjek. U stvari, nije moderno. A kad nije moderno to nikog i ne zanima. Tako ostade titula \u010dovjeka relativizovana i marginalizovana do te mjere da vi\u0161e niko ne zna \u0161ta se pod tim podrazumijeva.<\/p>\n
Ili \u0161ta se barem podrazumijevalo.<\/p>\n
\u010covjek u punom smislu rije\u010di bio je Momir Markovi\u0107. Pisac, pjesnik, novinar, istori\u010dar, ali i jedan od rijetkih koji je do kraja razumio metafiziku ove \u0161ake brda i kamena. On je pokazao i jo\u0161 jednom dokazao da je, uprkos savremenim shvatanjima i te\u017enjama, uvijek “u trendu” biti \u010dovjek. Da to uvijek ima cijenu.<\/p>\n
Pisao je onako kako je i \u017eivio. \u017divio je onako kako je i pisao. A \u017eivio je i pisao onako kako je i mislio. \u010casno, po\u0161teno, tiho, mirno i dostojanstveno. Ali prije svega i iznad svega \u2013 dosledno. Do samog kraja. Sa tim se malo ko u Crnoj Gori mo\u017ee pohvaliti.<\/span><\/p>\n Momir Markovi\u0107 mo\u017eda nije bio na\u0161 bratstvenik po plemenu, ali, jeste po po\u0161tenju, \u010dasti, obrazu i po vrijednostima koje su univerzalne i koje dijelimo. Iako, kao i svi ljudi u ne\u010demu se razlikujemo. To je ljudski. Da je druga\u010dije, kao \u0161to nekad neko re\u010de, svijet bi bio dosadan. Ono \u0161to mu se ne mo\u017ee osporiti jeste da je bio \u010dovjek.<\/p>\n Pleme pipersko mu mnogo duguje. Njegovim radom Vuka\u0161in Markovi\u0107 dobio je mjesto koje zaslu\u017euje. Podsjetio je sve u Crnoj Gori na ovog velikana, na \u010diju veli\u010dinu se cijelog \u017eivota ugledao i koju je u mnogo \u010demu i sam dostigao.<\/p>\n Te\u0161ko da \u0107e se jo\u0161 jedan ovakav crnogorski Prometej roditi u skorije vrijeme. Ali \u0107e ostati da \u017eivi u svima koji su po\u0161tovali njega i njegov rad.<\/p>\n Milovan Markovi\u0107<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sje\u0107anje na Momira Markovi\u0107a<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":292442,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-292441","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-analize-i-misljenja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292441","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=292441"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292441\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":292450,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292441\/revisions\/292450"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/292442"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=292441"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=292441"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=292441"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}