{"id":292306,"date":"2020-05-30T08:08:53","date_gmt":"2020-05-30T06:08:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=292306"},"modified":"2020-05-30T08:08:53","modified_gmt":"2020-05-30T06:08:53","slug":"sns-na-zoomu-u-potrazi-za-boljim-narodom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/05\/30\/sns-na-zoomu-u-potrazi-za-boljim-narodom\/","title":{"rendered":"SNS na Zoomu: u potrazi za boljim narodom"},"content":{"rendered":"<p><strong>Autor: Stefan Aleksi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Pre nekoliko meseci, relativno veliki broj gra\u0111ana Srbije slatko se (ili kiselo?) ismejao gledaju\u0107i one reklame Srpske napredne stranke s lete\u0107im automobilima, sintetizatorima hrane i teleportima. Razlog podsmeha bila je i kilavost samih reklama \u2013 posebno u usporedbi s vrhunskim izdacima iste propagandne ma\u0161inerije \u2013 ali daleko vi\u0161e percipirani nesklad izme\u0111u stvarnosti i reklame. A nesklad opet dolazi iz jo\u0161 jedne pogre\u0161ne percepcije: Srpska je napredna stranka stranka nazadnih, stranka pro\u0161losti, stranka neobrazovanih, stranka prve Srbije \u2013 i digitalna joj proteza nekako nakaradno stoji.<\/p>\n<p>Ali osmeh je brzo nestao. Jer, kao da se odve\u0107 lako zaboravlja da se kvalitet marketinga \u010desto o\u010dituje u krajnje banalnom sadr\u017eaju, te da je u skladu s tim uspeh bilo koje reklame vrlo \u010desto proporcionalan njenom raskoraku sa stvarno\u0161\u0107u a da se u tom raskoraku i nalazi su\u0161tina i ekonomskog i politi\u010dkog marketinga. Pa je tako pre nekoliko dana ispalo da ako neko ume vrhunski da eksploati\u0161e \u201enove tehnologije\u201d \u2013 to je upravo stranka na vlasti; ako je neko spreman da iskoristi savremene oblike dru\u0161tvene organizacije \u2013 to je opet ona; a ako neko jeste stranka postmodernog 21. veka \u2013 to je SNS. Jer stvarnost je o\u010das posla razvejala iluzije, a virtuelni je miting predsednika Srbije \u2013 odr\u017ean ne zna se za\u0161to: da li kao proslava pobede nad koronom ili kao predizborni miting, a verovatno kao prvo da bi poslu\u017eilo kao drugo \u2013 demonstrirao zavidnu tehnolo\u0161ku i tehni\u010dku potkovanost vladaju\u0107e stranke.<\/p>\n<h2>O zoom mitinzima i postmoderni<\/h2>\n<p>Za razliku od \u201epravog\u201d mitinga, na kojem je jasno ko je po\u0161iljalac poruke a ko njen pasivni primalac, u ovom je slu\u010daju odnos bio sasvim zamagljen. Drugim re\u010dima, ovaj je virtueli miting re\u017eiran tako da odaje druga\u010diji utisak nego \u0161to ga odaje neki \u201epravi\u201d miting: mizanscen je pa\u017eljivo name\u0161ten ne bi li on izgledao demokratskije i ravnopravnije. Namesto da je, kao govornik, pozicioniran nasuprot i naj\u010de\u0161\u0107e iznad mase, predsednik je ovoga puta bio okru\u017een primaocima poruke, stavljen u centar sfere sa\u010dinjene od polustvarnih kompjuterskih prikaza, aplauz je ovoga puta dolazio sa svih strana, a ne samo \u201eodozdo\u201d, i ceo je doga\u0111aj donekle podse\u0107ao na nekakav okrugli sto, koji mo\u017eda nije imao ivice, ali jeste imao centar. Nije dodu\u0161e do kraja jasno za\u0161to je to tako bilo name\u0161teno: da bi se la\u017eirao utisak demokrati\u010dnosti stranke, ali istovremeno potcrtalo ko se nalazi u sredi\u0161tu, ili da bi se jednostavno podilazilo predsedniku, koji voli da bude u centru svega pa mu je, eto, tom prilikom omogu\u0107eno da se kupa u centru simuliranog obo\u017eavanja. Potpuno okru\u017een digitalnim kordonom vernih pratilaca, ali u isto vreme i digitalnom distancom za\u0161ti\u0107en od eventualnih nepredvi\u0111enih incidenata, predsednik se verovatno ose\u0107ao ba\u0161 onako kako je \u017eeleo da izgleda \u2013 veli\u010danstveno.<\/p>\n<p>Svakako, dilema je mnogo, mogu\u0107ih tuma\u010denja jo\u0161 vi\u0161e, ali jedna stvar je sigurna: u pitanju je i prvoklasni marketin\u0161ki potez i izvanredno kompleksan poduhvat, a znamo da se u kompleksnim tehnolo\u0161kim poduhvatima najbolje snalaze preduzetnici. Tako je izvedbena komponenta ovog projekta bila pod strogom ali pravi\u010dnom rukom prvog preduzetnika ovih prostora, koji je \u010dak morao za trenutak da prestane da otkriva lekove za koronu: na svom je profilu preduzetnik naveo one klju\u010dne parametre direktnog prenosa jednog sajber-mitinga: rezolucije, piksele, protoke i terabajte.<\/p>\n<p>Ali preduzetnik je bio sasvim skroman te je naveo tek malecki deo ovog gigantskog poduhvata. Navedimo stoga detaljnije ostale tehni\u010dke i tehnolo\u0161ke preduslove koji su bili potrebni za izvedbu ovog kompleksnog zadatka: bila je potrebna jedna pred-re\u017eija i na onlajn miting su pozvani samo neki; menad\u017ement ljudskih resursa i strog odabir publike rezultirao je strogo kontrolisanim te visoko po\u017eeljnim reakcijama; dugotrajni gromki aplauz \u2013 iako je vrlo verovatno da jedni druge nisu mogli \u010duti, te je ovakva gromkost nemogu\u0107a onlajn (gromkost je, sumnjamo, dore\u017eirana uz pomo\u0107 sistema mikrofona i stroge naredbe o du\u017eini trajanja aplauza) \u2013 sasvim je sigurno bio efektan sinteti\u010dki proizvod; finansijska konstrukcija je savr\u0161eno odradila oba klju\u010dna zadatka: finansijska sredstva je prebacila iz vrlo verovatno javnih izvora u privatne d\u017eepove, i pritom skromno ostala potpuno sakrivena od o\u010diju javnosti; usavr\u0161eni mobilizacioni kapacitet zasnovan na egzistencijalnoj uceni funkcionisao je kao podmazan; striktni sistem kontrole i sinhronizacije u\u010desnika isto tako; beskompromisna usredsre\u0111enost na simulaciju je upalila; doma\u0107inska usmerenost na u\u0161tedu \u2013 budu\u0107i da su u\u010desnici ovog mitinga morali sami da se pobrinu za svoj obrok \u2013 rezultovala je uporedno jeftinijim proizvodom; integrisani sistem sasvim poslu\u0161nih medija odaslao je bez trunke propitivanja spremljeni sadr\u017eaj, a razvijena ga je diseminacijska mre\u017ea botova savr\u0161eno razaslala i po dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n<p>Sve u svemu, zadatak toliko kompleksan da je zavr\u0161io u sasvim novom vidu dru\u0161tvene organizacije: imaju\u0107i tu u vidu i cilj svakog politi\u010dkog marketinga, a i politi\u010dko-marketin\u0161ko nasle\u0111e vladaju\u0107e stranke, rezultat je, po svemu sude\u0107i, proizvodnja jedne sasvim nove vrste sabornosti, jednog onlajn doga\u0111anja naroda.<\/p>\n<p>Ili doga\u0111anja onlajn naroda: suptilna semanti\u010dka razlika otkriva jedan sasvim nov organizacioni princip i politi\u010dkog \u017eivota i sabornosti i samog \u201enaroda\u201d: njegovu selidbu, sada i zaista kompletnu, u domen simulacije i predstave. I iako nije prvi put da se vladaju\u0107a stranka la\u0107a simulacije kao centralnog manevra u politi\u010dkom taktiziranju, po\u010dev tu, naravno, od razgranate mre\u017ee botova koji prvenstveno slu\u017ee za proizvodnju do tan\u010dina simuliranog javnog mnjenja \u2013 jeste prvi put da poku\u0161ava da proizvede i la\u017eni narod. No, to i ne treba da bude odve\u0107 veliko iznena\u0111enje: virtuelni narod tako ima svoje nesumnjive politi\u010dke prednosti: simulirani narod daleko se jeftinije i \u010de\u0161\u0107e doga\u0111a, bolje pru\u017ea podr\u0161ku, a njegovo se mi\u0161ljenje sasvim lako usmerava za ove ili one neposrednije politi\u010dke potrebe. Jer ako robotizacija i ina\u010de supstitui\u0161e \u010doveka, za\u0161to ga ne bi supstituisala i kao politi\u010dki subjekat, te pomogla dvema prirodama predsednika republike \u2013 onoj ibijevskoj i onoj koja je odskora prona\u0161la protestantsku etiku \u2013 da za njegove politi\u010dke potrebe proizvede i jedan nov, bolji i elektronskiji narod.<\/p>\n<p>A sama je sabornost, posebno kad je simulirana, sine qua non projekta rekonzervativizacije i vra\u0107anja kapitalizma na osnovna pode\u0161avanja, jer ona samo kad je simulirana mo\u017ee biti i potpuno dirigovana. Utoliko sabornost proizvedenu virtuelnim mitingom valja \u010ditati ba\u0161 u tom svetlu: nova normalnost rastopi\u0107e tradicionalne politi\u010dke koncepte (ulicu, miting, protest, politi\u010dko delovanje), a istovremeno \u0107e biti i pripremna radnja za budu\u0107i dizaster-kapitalizam, proizvodnja elektronskog vox populija za potrebe jo\u0161 br\u017ee i efikasnije razgradnje dronjaka socijalne dr\u017eave u budu\u0107nosti.<\/p>\n<h2>Nova normalnost<\/h2>\n<p>Stoga nasuprot uobi\u010dajenom i priprostom tehnooptimizmu \u2013 koji nove tehnologije obe\u0107ava kao element koji facilitira, ako ne i potpuno omogu\u0107ava, oslobo\u0111enje od rigidnog stiska dr\u017eavnih, ekonomskih i ostalih hijerarhijskih struktura \u2013 nove su tehnologije, pre \u0107e biti, sasvim u slu\u017ebi stvaranja kompleksnije mre\u017ee nametanja ba\u0161 takvih struktura.<\/p>\n<p>A jasnije postaje tek ako se pogleda u centralni problem tehnolo\u0161kog razvoja. Dok tehnooptimisti nadu stavljaju u rizomatski razvoj novih tehnologija i to da njihovo neplanirano i nekontrolisano delovanje na\u010dini kontrate\u017eu, polugu u rukama \u201eobi\u010dnijih\u201d nasuprot \u201emo\u0107nima\u201d, istina je daleko provizornija: tehnolo\u0161ki je napredak duboko i dubinski uslovljen odnosima mo\u0107i unutar politi\u010dkog, a posebno unutar ekonomskog polja, s jedne strane, a sa druge su kapaciteti dru\u0161tvenih i politi\u010dkih faktora da te tehnologije eksploati\u0161u uslovljeni isklju\u010divo koli\u010dinom dru\u0161tvene mo\u0107i koja im je na raspolaganju. Na kraju, nove tehnologije \u0107e pre doprineti gu\u0161\u0107em regulisanju politi\u010dkog, ekonomskog i svakodnevog \u017eivota.<\/p>\n<p>A \u201enova normalnost\u201d ima i svoju izra\u017eenu klasnu komponentu, pa vam ona do\u0111e i kao ekonomska regulacija nastavljena drugim sredstvima: ukoliko ste opremljeni dovoljnom koli\u010dinom kapitala, odgovara vam i regulacija i deregulacija. Ukoliko niste, ne\u0107ete imati kapaciteta za prilago\u0111avanje niti jednom niti drugom. U krajnjem slu\u010daju, pozadina u vidu kapitalne mo\u0107i defini\u0161e manje-vi\u0161e sve.<\/p>\n<p>Stoga, za razliku od ne\u0161to naivnijih tehnooptimista, budimo malko realniji: onlajn nije prostor oslobo\u0111en stega prave stvarnosti i njime vladaju posve isti zakoni mo\u0107i i hijerarhije kao i u ovom.<\/p>\n<p>I tako se desilo da u predvorju distopije najve\u0107e ekonomske krize dobijemo i obrise bliske nam politi\u010dke budu\u0107nosti. Ako smo se pitali kako \u0107e izgledati budu\u0107nost, vidimo je u obrisima kampanja SNS-a. Kada svojevremeno nije vadila iz usta nove tehnologije, Ana Brnabi\u0107 je ovo imala na umu: proizvodnja jo\u0161 virtuelnijeg politi\u010dkog subjekta, sabornost sada projektovana i sa onu stranu realnosti. Kada pak nije vadila kreativne tehnologije, plan je bio kreativna klasa u slu\u017ebi proizvodnje servilnosti. Kada je blebetala o informacionim tehnologijama, mislila je na tehnologije koji \u0107e tokove informacija usmeravati u po\u017eeljnim politi\u010dkim pravcima.<\/p>\n<p>\u017deleo se arheofuturizam? Evo ga: robovlasni\u010dki dru\u0161tveni odnosi potpomognuti digitalnim tehnologijama. \u017delela se Srbija kao SAD? Tu je ispred nosa: ekonomija Divljeg zapada oslonjena na virtuelizovanu stvarnost i robotizovani simulakrum. Valjalo je gledati u budu\u0107nost onkraj banalnih podela na levicu i desnicu? Stvar je re\u0161ena i tehnologija dvadest prvog veka je tu u formi facilitatora privatizacijskog varvarizma.<\/p>\n<p>S jedne strane lete\u0107i automobili i teleporti, s druge stanovni\u0161tvo egzistencijalno ucenjeno i prinu\u0111eno da disciplinovano u\u010destvuje u beskrajnoj reprodukciji politi\u010dko-ekonomskog sistema kao deo ili poslu\u0161nog radni\u0161tva ili poslu\u0161nog stada.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.masina.rs\/?p=13636\">Ma\u0161ina<\/a><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U doba nastajanja sajberspejsa, jedni su imali utopijska, drugi distopijska o\u010dekivanja. U jednome su obe strane bile u pravu: da virtuelna realnost ne\u0107e biti apoliti\u010dna. Tako i SNS-ov iskorak u domen virtualnog ima veze s realno postoje\u0107im dru\u0161tvenim odnosima. (Foto: Masina)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":292307,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-292306","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292306","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=292306"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292306\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":292308,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292306\/revisions\/292308"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/292307"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=292306"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=292306"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=292306"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}