Na vrhu biljke nalazi se cvjetna klas zeleno-sme\u0111e boje. Ljekoviti dio je korijen, listovi prije cvjetanja, a sjeme poslije sazrijevanja. Iako se smatra da su obje bokvice izuzetno djelotvorne, pojedini stru\u010dnjaci daju prednost mu\u0161koj.<\/p>\n
Sastojci u njoj poma\u017eu kod oboljenja disajnih organa. Posebno je pogodna za djecu jer joj je sok ukusan, naro\u010dito kada se zasladi medom. \u010caj od listova se pije \u0161to je mogu\u0107e topliji.<\/p>\n
Svje\u017ee zgnje\u010deno li\u0161\u0107e koristi se kao oblog na mjestu uboda insekata, odnosno rana koje te\u0161ko zarastaju. Sok od svje\u017eeg li\u0161\u0107a nanosi se na ranu, zaustavlja krvarenje i ubrzava zarastanje, spre\u010dava upalu i smiruje bol. Tako\u0111e, oblog od listova hladi i odmara noge nakon ve\u0107ih napora.<\/p>\n
I \u017eenska \u0161irokolisna bokvica (Plantago Maior) je trajna biljka, ali sa listovima u obliku rozete. Jajolikog su oblika, dok je cvjetna stabljika uspravna i okrugla sa duguljastim cvjetnim klasom na vrhu. U narodu je poznata i kao paskavica, pitoma i velika bokvica, \u0161iroki trputac.<\/p>\n
Za lije\u010denje se najvi\u0161e koriste listovi, beru se sve dok biljka cvjeta i su\u0161e u tankim slojevima na hladnom i provjetrenom mestu, a korijen se vadi cijele godine.<\/p>\n
Biljka je djelotvorna kod le\u010denja rana i \u010direva, jer spre\u010dava upale. Koristi se i kao lijek protiv ka\u0161lja, a poma\u017ee i kod bolesti be\u0161ike, \u010dira na \u017eelucu i dvanaestopala\u010dnom crijevu.<\/p>\n
Bokvica se \u010desto spominje u tradicionalnoj medicini kao sredstvo za lije\u010denje hemoroida, ko\u017enih oboljenja, zaustavljanje krvarenja, suzbijanje vaginalnih infekcija.<\/p>\n
Posebno je odli\u010dan prirodni lijek za vidanje rana jer podsti\u010de regeneraciju tkiva pa samim tim i zarastanje. Izmrvljeni listovi bokvice mogu pomo\u0107i u lije\u010denju otvorenih rana izazvanih trombozom i lije\u010denje p\u010delinjih uboda i uboda drugih insekata.<\/p>\n
Po\u0161to ima mo\u0107 da ubla\u017ei upalne procese na ko\u017ei, nekada se bokvica \u010desto upotrebljavala i za lije\u010denje akni. Iz istog razloga koristila se u lije\u010denju hemoroida.<\/p>\n
Ova biljka ima visok sadr\u017eaj sluzi pa blagotvorno djeluje na \u017eeludac i crijeva, zato treba znati da se od njenih svje\u017eih mladih listova mo\u017ee napraviti veoma ukusna salata koja uz to sadr\u017ei vitamin C i provitamin A.<\/p>\n
Od svje\u017ee zgnje\u010denog li\u0161\u0107a i soka koji se dobija pravi se oblog za iste bolesti kod kojih poma\u017ee i mu\u0161ka bokvica. Svaku ranu ili posjekotinu, koja se iznenada dogodi prilikom boravka u prirodi, uspje\u0161no mo\u017ee da zaceli.<\/p>\n
Osim mu\u0161ke i \u017eenske bokvice, koje imaju najvi\u0161e ljekovitih svojstava, postoji jo\u0161 200 vrsta bokvice. Mogu se brati i bez straha koristiti jer nisu otrovne ni \u0161tetne. Postoji i mnogo recepata o kori\u0161tenju bokvice, a naj\u010de\u0161\u0107e se koriste eliksir, zatim zeleni sok i \u010daj.<\/p>\n
Osobama koje imaju \u010dir na \u017eelucu i dvanaestopala\u010dnom crijevu preporu\u010duje se eliksir od bokvice. Priprema se tako \u0161to se na ma\u0161ini za meso ili u blenderu samelje 500 g sve\u017eih i dobro opranih listova bokvice.<\/p>\n
Samljevene listove i sok pomije\u0161ati sa kilogramom meda i 50 g usitnjene smole propolisa. Sadr\u017eaj se dobro promije\u0161a i ostavi da stoji tri dana, povremeno se mije\u0161a drvenom ili plasti\u010dnom ka\u0161ikom.<\/p>\n
Nakon tri dana, eliksir se uzima tri puta na dan po jedna ka\u0161i\u010dica (isklju\u010divo drvena ili plasti\u010dna da bi se izbjegla oksidacija), desetak minuta prije obroka. Preporu\u010duje se kod bolesti disajnih organa, bronhitisa i upale plu\u0107a. Od velike je koristi i pu\u0161a\u010dima.<\/p>\n
Sok od bokvice priprema se tako \u0161to se dobro izgnje\u010di 200 g lista bokvice sa po 100 g koprive, masla\u010dka i stolisnika. Sadr\u017eaj se istisne kroz \u010distu lanenu krpu, procijedi i zatim prokuva uz skidanje pjene, koja se skuplja na povr\u0161ini.<\/p>\n
Dodaju se dvije velike ka\u0161ike meda, pa se sadr\u017eaj ponovo kuva, dok se ne zgusne. Kada se ohladi, sipa se u fla\u0161e, a da se ne bi pokvario, u svaku bocu doda se \u010da\u0161ica rakije. Prije upotrebe pomije\u0161a se sa toplom vodom, u odnosu pola-pola.<\/p>\n
Kod bronhitisa, plu\u0107ne i bronhijalne astme jako dobro djeluje \u010daj pripremljen na slede\u0107i na\u010din: u \u0161olju hladne vode staviti kri\u0161ku limuna (ako je limun prskan, tada bez kore) i punu \u010dajnu ka\u0161i\u010dicu sme\u0111eg \u0161e\u0107era, zakuvati, pustiti da \u010detiri do pet puta zakipi, skinuti s vatre pa dodati punu \u010dajnu ka\u0161i\u010dicu suvih listova bokvice. Pustiti da odstoji pola minute. \u010caj se svaki put priprerma svje\u017e i pije se gutljaj po gutljaj \u0161to je mogu\u0107e topliji.<\/p>\n
Mladi listovi se mogu jesti sirovi ili kuvani. Zbog gor\u010dine i zahtjevnog pripremanja za ishranu se koristi samo kad nema drugih opcija. Vlaknaste niti iz lista se moraju prije upotrebe ukloniti zbog gor\u010dine. Peteljke su jo\u0161 vi\u0161e gorke te se ne koriste u ishrani. \u010cak i u salatama je bolje koristiti malo prokuvanu biljku. Sjeme je bogato vitaminom B1 i mo\u017ee se koristiti sirovo ili kuvano. Mo\u017ee se jesti samo ili dodano u bra\u0161no. Kuvano sjeme daje masu sli\u010dnu pudingu. (Izvor: Krstarica I Vikipedija)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Bokvica raste svuda oko nas, a o njoj se malo zna, na primjer, da postoje dve vrste: mu\u0161ka i \u017eenska. Mu\u0161ka uskolisna (Plantago minor) je trajna biljka sa prizemnim, uskim, golim listovima. Zovu je i mala bokvica, trputac.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":147520,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-292118","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292118","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=292118"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292118\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":292119,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292118\/revisions\/292119"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/147520"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=292118"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=292118"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=292118"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}