{"id":292113,"date":"2020-05-27T07:29:26","date_gmt":"2020-05-27T05:29:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=292113"},"modified":"2020-05-27T07:29:26","modified_gmt":"2020-05-27T05:29:26","slug":"progresivni-kapitalizam-je-neostvariv","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/05\/27\/progresivni-kapitalizam-je-neostvariv\/","title":{"rendered":"‘Progresivni kapitalizam’ je neostvariv"},"content":{"rendered":"

Autor: Max B. Sawicky\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

Posve\u0107enost Josepha Stiglitza \u201eprogresivnom kapitalizmu\u201c podsje\u0107a na poznati Gandhijev odgovor na koncept Zapadne civilizacije: \u201eBila bi to vrlo dobra ideja.\u201c<\/p>\n

Kada bi progresivni kapitalizam bio u domeni mogu\u0107eg, mo\u017eda bi i to mogla biti dobra ideja. Nobelom nagra\u0111eni ekonomist lamentira o politi\u010dkoj mo\u0107i koja korumpira tr\u017ei\u0161ta i generira nejednakost, \u0161to dodatno poti\u010de upotrebu politi\u010dke mo\u0107i u svrhu daljnjeg smanjenja kompeticije, u negativnoj povratnoj sprezi. Ne razmatra mogu\u0107nost da je takvo stanje u kapitalizmu ireverzibilno. Knjiga je to puna nade.<\/p>\n

Stiglitz je gigant u polju mikroekonomije, grane discipline koja se bavi pona\u0161anjem pojedinaca, poslovnih firmi i vlada (za razliku od makroekonomije, koja se bavi velikim ekonomskim agregatima: brojem zaposlenih, nacionalnim dohotkom, investicijama, itsl.). Mikro\/makro dihotomija zrcali se u debatama izme\u0111u autora koji se nalaze lijevo od centra, pri \u010demu se \u201emikro\u201c tabor \u010desto fokusira na problem \u201erentijerstva\u201c, do kojega dolazi uslijed distorzija na hipoteti\u010dki idealnim, kompetitivnim tr\u017ei\u0161tima. Istaknuti primjeri su Dean Baker i Matt Stoller.<\/p>\n

Utopijsko razmi\u0161ljanje tako\u0111er mo\u017ee biti korisna stvar<\/h1>\n

Stiglitz razlikuje blagotvorno \u201estvaranje bogatstva\u201c od predatorske \u201eekstrakcije bogatstva\u201c. Za njega je ekonomska renta korijen eksploatacije. U srednjostruja\u0161koj ekonomskoj teoriji, renta je povrat koji odlazi prodava\u010dima povrh razine profita koja je potrebna da im odr\u017ei poslovanje (tzv. normalni profit). Prodava\u010dima renta pristi\u017ee na onom tr\u017ei\u0161tu na kojem postoji tek nekoliko dobavlja\u010da ili samo jedan monopolist, ili gdje prodava\u010di imaju druge vrste tr\u017ei\u0161nih mo\u0107i. To se tako\u0111er odnosi na tr\u017ei\u0161ta kojima dominira jedan ili tek nekoliko kupaca, napose kupaca radne snage, odnosno zapo\u0161ljavatelja.<\/p>\n

Ovakav pristup trebao bi uznemiriti mnoge na ljevici. Ideja o tr\u017ei\u0161nim \u201edistorzijama\u201c pretpostavlja prethodno postoje\u0107e, netaknuto, nenaru\u0161eno tr\u017ei\u0161te, o \u010dijem bi se postojanju dalo iznijeti odre\u0111ene dvojbe. Rentijerski okvir razmatranja ukazuje na reforme usmjerene prema poticanju kompeticije me\u0111u poslovnim firmama, u te\u017enji prema tom netaknutom, ali problemati\u010dnom idealu. Za razliku od navedenog, kod Marxa je eksploatacija inherentna tr\u017ei\u0161tima koja (prema konvencionalnim standardima) savr\u0161eno funkcioniraju. Najamni rad sam je po sebi eksploatacija.<\/p>\n

Dakle, prva manjkavost Stiglitzova pristupa, kao i srednjostruja\u0161ke ekonomije op\u0107enito, ogleda se u postavljanju kompetitivnog tr\u017ei\u0161nog modela kao primarne referentne to\u010dke \u2013 iako, ironi\u010dno, nitko nije bolje od Stiglitza demonstrirao nedostatke tog modela s obzirom na njegove postavke. Druga klju\u010dna manjkavost Stiglitzovo je oslanjanje na rje\u0161enja koja se temelje na antitrustovskim politikama odnosno na prosvije\u0107enoj regulaciji, umjesto na dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu i nadzoru. Stoga ne iznena\u0111uje da je ova knjiga usmjerena na socijaldemokratsku reformu, a ne socijalisti\u010dku transformaciju.<\/p>\n

Me\u0111utim, nefunkcioniranje tr\u017ei\u0161ta, poput dominacije monopola, trebalo bi otvoriti pitanje dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva \u2013 ni\u0161ta manje od mjera usmjerenih na odr\u017eavanje kompeticije, kao \u0161to su regulacija ili razbijanje monopola u manje firme. Facebook je u tom smislu va\u017ean primjer. Premda bi odvajanje njegovih pojedinih afilijacija, kao \u0161to su Instagram ili WhatsApp, moglo biti korisno, cijepanje samog Facebooka naru\u0161ilo bi njegovu temeljnu vrijednost kao sveobuhvatne mre\u017ee. Daleko je plauzibilnije rje\u0161enje njegovo podru\u0161tvljenje, uklanjanje ogla\u0161iva\u010da i zlonamjernih korisnika, te za\u0161tita podataka kojima raspola\u017ee od privatne eksploatacije.<\/p>\n

Istovremeno, socijalisti moraju razumjeti da i dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo mo\u017ee biti podlo\u017eno istim prednostima i nedostatcima kao i regulacija privatnih poduze\u0107a. S jedne strane, privatno poduze\u0107e se u pogledu odre\u0111ivanja cijena, prihvatljivih stopa povrata, i drugih praksi mo\u017ee podvrgnuti strogoj regulaciji, \u010dega su ogledni primjer javne komunalne usluge.<\/p>\n

Socijalisti moraju razumjeti da i dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo mo\u017ee biti podlo\u017eno istim prednostima i nedostatcima kao i regulacija privatnih poduze\u0107a<\/h1>\n

Me\u0111utim, dobro je poznato da je regulacija poslovnih firmi podlo\u017ena \u201ezarobljavanju\u201c od vlastitih dioni\u010dara. Dakle, regulacija se mo\u017ee ispostaviti blagom i neadekvatnom.<\/p>\n

S druge strane, javno poduze\u0107e mo\u017ee biti podlo\u017eno sli\u010dnim pritiscima. Relevantni primjeri su tzv. dr\u017eavno-sponzorirana poduze\u0107a (government-sponsored enterprises \u2013 GSE) financirana privatnim kapitalom \u2013 ali i Po\u0161tanska slu\u017eba SAD-a (US Postal Service \u2013 USPS). Ograni\u010denja koja su nametnuta USPS-u osmi\u0161ljena su s ciljem davanja prednosti prijevozni\u010dkim firmama u privatnom vlasni\u0161tvu (ni rad za USPS nije ba\u0161 najidealniji; samo priupitajte bilo kojeg \u010dlana po\u0161tanskog sindikata). Javna poduze\u0107a podlo\u017ena su politi\u010dkom utjecaju koji nije nu\u017eno konstruktivan. Potrebna je pomnija analiza specifi\u010dnih tr\u017ei\u0161ta kako bi se do\u0161lo do ikakvih procjena o relativnim prednostima tih dvaju pristupa.<\/p>\n

Sve navedeno uplitanje u regulacije odnosno u dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo ukazuje na zahtjevnost provo\u0111enja socijaldemokratskih politika u svijetu u kojem i dalje buja privatni kapital. Podr\u017eavatelji politika koje odr\u017eavaju kompetitivne odnose imaju obvezu staviti ve\u0107i naglasak na alternative koje po\u010divaju na dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu. Tome korespondira zada\u0107a zagovaratelja dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva da se bave problemima o\u010duvanja javnog interesa unutar formalno javnih poduze\u0107a u kapitalizmu.<\/p>\n

Pored svega toga, makropolitika je slobodna za interpretaciju. Slabljenje tr\u017ei\u0161ta rada zbog neadekvatne agregatne potra\u017enje \u2013 razmjera u kojem sposobni i voljni radnici i radnice ne uspijevaju prona\u0107i zaposlenje \u2013 uglavnom se ignorira, iako slaba potra\u017enja za radnom snagom poja\u010dava nejednakost, koja je sredi\u0161nja tema knjige. \u010citatelji tako\u0111er ne\u0107e prona\u0107i ni pozitivni ni negativni spomen na modernu monetarnu teoriju.<\/p>\n

Postoje nagovje\u0161taji podr\u0161ke panacejama o smanjenju deficita, osobito u zaklju\u010dnim poglavljima. Na jednom mjestu invocira se \u201euravnote\u017eeni multiplikator prora\u010duna\u201c (teorija prema kojoj jednak porast poreza i potro\u0161nje pribli\u017eava BDP razini pune zaposlenosti). Na drugom se mjestu deficite koji proizlaze iz Trumpovih poreznih olak\u0161ica naziva \u201e\u0161e\u0107ernim \u0161utom\u201c, a rezultiraju\u0107e pove\u0107anje duga redukcijom blagostanja budu\u0107ih generacija. Sa stajali\u0161ta evolucije kejnzijanske ekonomije, ove napomene ne izgledaju dobro.<\/p>\n

Stiglitz nedvojbeno promovira puno \u0161iri javni sektor. \u017deli vi\u0161e javnih investicija (osobito u istra\u017eivanje i razvoj), javno zapo\u0161ljavanje i obrazovanje, ali naj\u010de\u0161\u0107e, ako ne i u potpunosti, na temelju proporcionalno pro\u0161irenog sustava progresivnog oporezivanja.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, pretpostavka je da \u0107e porast javne potro\u0161nje iziskivati \u201eda netko za to plati\u201c. Zeleni New Deal trebat \u0107e u potpunosti platiti. U tom se pogledu Stiglitz u stavovima podudara s Jeffreyjem Sachsom, koji je postao ekonomski savjetnik Bernie Sandersa.<\/p>\n

Knjiga se bavi socijaldemokratskom ekonomijom, i u tom smislu mo\u017ee poslu\u017eiti kao odli\u010dan vodi\u010d kroz niz pitanja koja se ti\u010du nejednakosti i politi\u010dke korupcije, u kontekstu mikroekonomske analize tr\u017ei\u0161nih neuspjeha. Ona je vodi\u010d kroz reformu. Za one s ograni\u010denim znanjem o predmetu, knjiga je iznimno koristan i iscrpan pregled. \u010citateljice i \u010ditatelji s ne\u0161to vi\u0161e iskustva ne\u0107e u njoj prona\u0107i previ\u0161e toga \u0161to nisu \u010duli ranije, iako \u0107e biti korisna zbog svoje opse\u017ene dokumentacije: bilje\u0161ke predstavljaju otprilike 30 posto ukupnog broja stranica.<\/p>\n

Prepoznaje se potencijal javnih opcija koje osiguravaju konkurenciju privatnih izvora dobara i usluga, uklju\u010duju\u0107i neke u polju studentskih kredita i hipoteka koje su zanimljive, ali razmjer prijedloga je ograni\u010den, a pa\u017enja koja im se pridaje minimalna. Na istom se tragu spominju aktivne mjere za tr\u017ei\u0161te rada, industrijska politika, kooperative i neprofitne organizacije, iako ne previ\u0161e afirmativno.<\/p>\n

Trebali bismo vi\u0161e pa\u017enje usmjeriti na potencijale sveobuhvatne mo\u0107i: bez bogova, bez gospodara.<\/h1>\n

Uvijek ima mjesta za razradu dostupnih, pragmati\u010dkih ciljeva. Ako vam je to dovoljno, Stiglitz je jednako dobar vodi\u010d kao i bilo tko drugi. Ne \u017eelim zanemariti korisnost ovakvog materijala za svakodnevno djelovanje na zagovaranju progresivnih politika.<\/p>\n

Me\u0111utim, istinski novo ekonomsko razmi\u0161ljanje poku\u0161alo bi podebljati prijedloge koji dolaze iz kampanje Bernieja Sandersa. Umjesto javnih dodataka predatorskim firmama iz privatnog sektora, trebali bismo razmotriti kako ih zamijeniti. Umjesto utjecaja na privatni kapital, \u017eelimo utjecati na inherentna svojstva javnog sektora, poput mo\u0107i oporezivanja i proizvodnje novca. Umjesto fokusa na decentralizirana tr\u017ei\u0161ta koja savr\u0161eno funkcioniraju, treba posvetiti vi\u0161e pozornosti perspektivi odr\u017eivog ekonomskog planiranja.<\/p>\n

U politi\u010dkom pogledu, trebali bismo nadi\u0107i liberalnu ideju (koju je neko\u0107 promicao John Kenneth Galbraith, a sada preuzima Stiglitz) zagovaranja \u201ekompenzacijske mo\u0107i\u201c vis-\u00e0-vis kapitalisti\u010dkog poslovanja. Trebali bismo vi\u0161e pa\u017enje usmjeriti na potencijale sveobuhvatne mo\u0107i: bez bogova, bez gospodara.<\/p>\n

Utopijsko razmi\u0161ljanje tako\u0111er mo\u017ee biti korisna stvar.<\/p>\n

Max B. Sawicky je ekonomist i pisac iz divljine Virginije. Bio je zaposlen u Dr\u017eavnom uredu za odgovornost (Government Accountability Office) i Institutu za ekonomske politike (Economic Policy Institute).<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni Filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Progresivni ekonomist Joseph Stiglitz ima dobre namjere, ali san o \u201eprogresivnom kapitalizmu\u201c ostat \u0107e samo san, a njegovi horizonti zauvijek \u010dvrsto ograni\u010deni kapitalisti\u010dkim privatnim vlasni\u0161tvom.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-292113","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292113","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=292113"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292113\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":292114,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/292113\/revisions\/292114"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=292113"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=292113"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=292113"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}