{"id":291732,"date":"2020-05-22T07:17:30","date_gmt":"2020-05-22T05:17:30","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=291732"},"modified":"2020-05-22T07:23:06","modified_gmt":"2020-05-22T05:23:06","slug":"sest-stabala","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/05\/22\/sest-stabala\/","title":{"rendered":"\u0160est stabala"},"content":{"rendered":"<p>Kada je tog 6. avgusta 1945. uranijumska bomba \u201eMali dje\u010dak\u201c eksplodirala nad Hiro\u0161imom, malo \u0161ta je ostalo \u017eivo \u2013 poginulo je oko 237.000 od ukupno 255.000 stanovnika grada, a zbrisane su i gotovo sve \u017eivotinje i biljke. No, udar atomske bombe je pre\u017eivjelo 170 stabala koja su se oporavila i do\u010dekala 21. vijek \u2013 u Japanu ovo drve\u0107e zovu Hibakujumoku. Me\u0111u njima najupe\u010datljivija su stabla drveta ginkgo \u2013 njih \u0161est \u2013 koja su rasla na svega oko jedan do dva kilometra udaljenosti od mjesta eksplozije, tamo gdje nije ostalo gotovo ni\u010dega.<\/p>\n<p>Ovih \u0161est stabala Ginkgo biloba jo\u0161 je \u017eivo, a najstarije od njih posa\u0111eno je jo\u0161 1740 godine \u2013 imalo je vi\u0161e od 200 godina u trenutku kada je eksplodirao \u201eMali dje\u010dak\u201c. Najbli\u017ei mjestu eksplozije, na svega 1130 metara, bio je ginkgo koji je posa\u0111en 1850. godine kraj hrama Housenbou koji je i sam bio zbrisan pod udarom bombe.<\/p>\n<p>U trenutku eksplozije drve\u0107e je primilo ogromnu dozu radijacije i zasuto je velikom koli\u010dinom pepela i pra\u0161ine koji su jo\u0161 dugo lebdjeli u vazdu. Svo li\u0161\u0107e bilo je spaljeno. No, sna\u017ean korijen koji raste duboko pod zemljom zadr\u017eao je stabla u mjestu, a kada je do\u0161lo prolje\u0107e, novo jarko zeleno li\u0161\u0107e se pojavilo na ogoljenim kro\u0161njama. Ne samo \u0161to su nekim \u010dudom stabla pre\u017eivjela, ve\u0107 su se i oporavila iznena\u0111uju\u0107om brzinom \u2013 zbog toga ovu vrstu, Ginkgo biloba, u Japanu nazivaju i \u201eglasnikom nade\u201c.<\/p>\n<p>Analizom genoma Ginkgo biloba utr\u0111eno je da mno\u0161tvo gena reguli\u0161e sofisticirane hemijske i antibakterijske odbrambene mehanizme i \u0161titi stabla od insekata, truljenja i bolesti. Istovremeno, analizom starih stabala, onih od po vi\u0161e od \u0161est vjekova, utvr\u0111eno je da, za razliku od ve\u0107ine \u017eivih bi\u0107a, ginkgo nije sklon degenerativnim bolestima, \u0161to ga i u starosti odr\u017eava sna\u017enim i zdravim. Zbog svega ovoga, dobro je prilago\u0111en \u017eivotu \u010dak i u zaga\u0111enim gradovima.<\/p>\n<p>\u010cudnovato drvo, visine i po 20-30, pa i vi\u0161e metara, lako \u0107ete prepoznati u nekom parku ili \u0161umi po specifi\u010dnoj jarko zelenoj, ujedna\u010denoj boji kro\u0161nje i neobi\u010dnim lepezastim listovima, koji na jesen naglo postaju ujedna\u010deno jarko \u017eute boje. Listovi su trouglasti sa urezima na vrhu, a na \u017eenskim biljkama u pazuhu listova obrazuju se mali sjemeni zametci.<\/p>\n<p>Ginkgo je dvopolna vrsta \u2013 postoje mu\u0161ka i \u017eenska stabla, a ova druga razvijaju sjeme koje nalikuje malenoj kajsiji, zbog \u010dega ga u Japanu i nazivaju srebrna kajsija. Sjeme se koristi u ishrani, za pojedina tradicionalna jela, ali se smatra i afrodizijakom. Ipak, sjeme spolja neprijatno miri\u0161e, pa se obi\u010dno u parkovima sade mu\u0161ke biljke.<\/p>\n<p>Iako se u apotekama mogu na\u0107i razni preparati na bazi ekstrakta ove biljke, novije studije pokazuju da oni nemaju zna\u010dajan uticaj na lije\u010denje Alchajmerove bolesti i druga oboljenja povezana sa pam\u0107enjem, pa\u017enjom i kognitivnom funkcijom, kao \u0161to se ponekad smatra.<\/p>\n<p>Ginkgo je, ina\u010de, takozvani \u017eivi fosil \u2013 biljka koja nema \u017eive ro\u0111ake. Raznovrsni ostaci ginka koji su prona\u0111eni sugeri\u0161u da je ova listopadna golosjemenica \u017eivjela jo\u0161 prije oko 270 miliona godina (dinosaurusi su nestali pre oko 66 miliona godina) i bila veoma rasprostranjena.<\/p>\n<p>\u010carls Darvin je u knjizi \u201cO porijeklu vrsta\u201d naveo da postoje vrste koje su povezane sa nekim davno izumrlim biljkama. Te biljke su opstale do dana\u0161njeg dana i on ih je nazvao \u017eivim fosilima. Uop\u0161te, taj naziv se koristi za ozna\u010davanje biljaka i \u017eivotinja koje su postojale u vi\u0161e geolo\u0161kih perioda, koje su zadr\u017eale neke od primitivnih karakteristika i koje morfolo\u0161ki i fiziolo\u0161ki nalikuju fosilima \u2013 kao \u0161to su, na primjer, krokodili, koji su nad\u017eivjeli dinosauruse.<\/p>\n<p>Danas se ginkgo u Aziji smatra za sveto drvo i gaji se u dvori\u0161tima palata, a kao divlje raste jedino na jugoistoku \u041aine, u planinskim podru\u010djima. U Evropi i Americi uzgaja se po parkovima gdje privla\u010di mnogo pa\u017enje svojim neobi\u010dnim izgledom. \u00a0(Izvor: naukakrozprice.rs)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u0160est stabala drveta ginkgo, koja su rasla na svega oko jedan do dva kilometra udaljenosti od mjesta eksplozije atomske bombe ba\u010dene na Hiro\u0161imu, pre\u017eivjelo je, iako tamo nije ostalo gotovo ni\u010dega<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":291733,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-291732","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/291732","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=291732"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/291732\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":291735,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/291732\/revisions\/291735"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/291733"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=291732"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=291732"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=291732"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}