{"id":291504,"date":"2020-05-19T18:26:29","date_gmt":"2020-05-19T16:26:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=291504"},"modified":"2020-05-19T19:12:44","modified_gmt":"2020-05-19T17:12:44","slug":"more-marko-ori-drumova-budale-bi-gazile-oranja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/05\/19\/more-marko-ori-drumova-budale-bi-gazile-oranja\/","title":{"rendered":"More, Marko, ori drumova, ‘budale’ bi gazile oranja"},"content":{"rendered":"

Ima tura i tura. Ima onih biciklisti\u010dkih tura koje su rutinske vo\u017enje poznatim krajolicima kojima prolaze mnogi i nema zub pi\u0161\u010dev za \u0161ta da zapne, oko gdje da pobjegne, srce u grudima da zaigra tango sa mirisima uz muziku zrikavaca. Ima, bogme, i onih drugih, koje tra\u017ee rije\u010d da se odvali pa da pri\u010da prokine za one koji vole da pedalaju i otkrivaju \u010darobne zemaljske kutke \u0161to srame\u017eljivo \u010duvaju svoju ljepotu i nevinost samo za \u201cbudale\u201d, moj brale, koje se usude da im se primaknu na okomet i dodiromet.<\/p>\n

Komentarom \u201cbudale\u201d nas je ispratio neznanac koji nas je, razminjuju\u0107i nas nizbrdo dok smo se nas trojica peli prema Kopilju. Shvatili smo da nas je ovom rije\u010dju po\u010dastio, a da se, siromah, zbog jezi\u010dke sirotinje nije umio druga\u010dije izraziti. Hvala mu.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Trasa<\/strong><\/h2>\n

To\u010dkovi na\u0161ih bicikala su ve\u0107 plovili asfaltnim tokovima i njihovim makadamskim pritokama po piperskim vreletima i pitominama oko Kopilja, Gostilja i Radov\u010da. Istra\u017eivali smo, u dva navrata, i putne pritoke sa nik\u0161i\u0107ke strane planina (jednu smo opisali<\/a>, druga nije imala potencijala za pri\u010du jer smo sav snijeg potro\u0161ili u prethodnoj), ali nikada nijesmo spojili to\u010dkovima i premjerili pogledima ova dva pejsa\u017ea pa se spustili preko Rova\u010dkih strmina do rijeke Mora\u010de i magistralnog saobra\u0107ajnog toka koji nas odnese sve do Podgorice. U subotu, 16. maja 2020. smo pregli da to u\u010dinimo. I u\u010dinili smo.<\/p>\n

Dakle, po\u0161to nema mape na vaskolikom internetu da se mogu prona\u0107i staze i bogaze \u0161to ih pro\u0111osmo, \u0161apnu\u0107emo vam kuda je to bilo: Vranjske njive \u2013 Lopate \u2013 pa zapni uzbrdo do Kopilja \u2013 malo ohladi batake pa nastavi ka nebu do Gostilja \u2013 ostavi Ruji\u0161te sa desne strane, pa preko Vukotnice udri po Krscu sve do Brajovi\u0107a Ponikvica \u2013 posle kafe vrljaj po \u0161umi bez nade da \u0107e\u0161 na\u0107i valjanog puta \u2013 pa se iznenadi raskr\u0161\u0107em koje si tra\u017eio a eto ga tu pod nosom \u2013 stu\u0161ti se nizastranu prema Rovcima \u2013 izbij na most Pjenavac \u2013 pa hajde u Podgoricu. Evo sam ti rije\u010dima nacrtao mar\u0161rutu.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Voda<\/strong><\/h2>\n

Jedna od prednost puta kojim se ve\u0107 i\u0161lo je \u0161to se zna \u0111e ima vode. U Gostilju, piperskom selu lijepog imena, postoji stari bunar, ne ba\u0161 izda\u0161ne \u017eice, reklo bi se, jer smo morali prili\u010dno da opu\u0161tamo konop dok limenka sa povrazom nije zamre\u017eila odraz vodovadioca. Ne svra\u0107asmo na onaj kod \u0161kole, ve\u0107 iskasmo ne\u0161to novo.<\/p>\n

Da je ovaj bunar pod za\u0161titom dobrih duhova govori zlatna paprat koja raste u njegovom kamenom zidu i \u010dinjenica da i mi do\u0111osmo do njega da utolimo \u017ee\u0111.<\/p>\n

Sudove smo ponovo pripunili jo\u0161 ljep\u0161om vodom na izvoru u Ponikvici Brajovi\u0107a.<\/p>\n

Nismo oskudjevali sa vodom, ama ni sa pivom ako \u0107emo pravo.<\/p>\n

Bukov list<\/strong><\/h2>\n

Pored makadamskog puta koji se lagano penje prema prevoju Krstac iz prelijepe doline na \u010dijoj sredini je posa\u0111ena masivna kamena formacija, ulogorile su se gomile suvog bukovog li\u0161\u0107a, dovoljno debele da se u njih polo\u017ei nakupljeni umor. Ideja da bi, za slu\u010daj potrebe, suvo bukovo li\u0161\u0107e moglo da poslu\u017ei i kao topao pokriva\u010d no\u0107u prihva\u0107ena je sa rezervom.<\/p>\n

Nikakve rezerve odavno nemamo kad je rije\u010d o ukusu mladog bukovog li\u0161\u0107a. Mo\u017eda je rizi\u010dno pojesti ga previ\u0161e, ali brstiti pomalo je sasvim OK sa na\u0161e ta\u010dke gledi\u0161ta. Zato ga \u010desto mezetimo nekako s\u2019 prolje\u0107a, ne od potrebe jer u hrani ne oskudijevamo, ve\u0107 zbog spiritualnog iskustva kojim se ve\u017eemo sa precima \u0161to im je nakon dugih i gladnih zima jedini spas bio mlad bukov list. Lis\u2019.<\/p>\n

One koji ne znaju upu\u0107ujemo na impresiju neznanog liri\u010dara: “Najljep\u0161e je milovanje\/\u0111e bukovo \u0161umi granje”.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Do\u010dek<\/strong><\/h2>\n

Dr\u017e, dr\u017e preko Krsca pa izbismo na Ponikvicu Brajovi\u0107a, katunsku naseobinu. O\u010dekivali smo da sretnemo \u010dobane i stada\/krda doma\u0107ih pre\u017eivara. Izgleda da je prerano za izdig ili ovdje niko vi\u0161e i ne izdi\u017ee. Taman kad nam ta misao prole\u0107e ispod biciklisti\u010dkih kaciga, uo\u010dismo otvoren prozor na ku\u0107ici koja je poku\u0161avala da se predstavi kao vikendica. Ispred nas do\u010deka\u0161e dvoje mladih, Nina i Bojan, \u0111evojka i momak, studentkinja i student. Ona iz Belopavli\u0107a, on iz Bijelog Polja. Vikendica pripada Nininoj familiji. Neko od drugara ih dovezao prije nekoliko dana tu d\u017eipom, donijeli hrane, kafe i pi\u0107a. U\u017eivaju. Imali smo utisak da su nam se ba\u0161 obradovali. Nina pripremi odli\u010dnu kafu, a Bojan s dna boce odvoji i \u010da\u0161u odli\u010dne jabukova\u010de. Malo u\u017eivasmo u njihovom veselom dru\u0161tvu, a dan ve\u0107 odmakao.<\/p>\n

Lutanje<\/strong><\/h2>\n

Nina i Bojan nas nijesu znali savjetovati i prevenirati na\u0161e lutanja pri izboru pravog puta prema Rovcima. Nije nam od velike vajde bila ni mapa iz bro\u0161ure \u0161to je Jone pravio za Ministarstvo turizma prije dosta godina. \u00a0Pozajmljeni GPS nam je pokazivao da krenemo tamo kuda nama nije izgledalo logi\u010dno, pa smo se pouzdali u br\u0111ansko-biciklisti\u010dki\u00a0 osje\u0107aj za prostor \u2013 zajebali se i potro\u0161ili dragocjeno vrijeme. Odlu\u010dili smo da odustanemo od nauma da otkrivamo Rovca i da okrenemo na poznatu stranu, kad poslije nekoliko stotina metara nabasasmo na GPS kako nam se kiko\u0107e sa znaka koji je bio upravljen put Rovaca i Kola\u0161ina. Nai\u0111osmo na jednu bukvu prika\u010dena 3-4 znaka, svi okrenuti ka Rovcima. Ponovo promijenismo plan i strmopizdismo se ka rijeci Mora\u010di.<\/p>\n

Strmac<\/strong><\/h2>\n

Vozili smo nas trojica strmim planisko-\u0161umskim stazama i bogazama, ali spust do sela Trmanje je iskustvo koje \u0107e na\u0161e noge, ruke i ko\u010dnice na biciklima dugo pamtiti. Ugao pod kojim put nastavlja da se spu\u0161tva od Trmanje prema rijeci Mora\u010di ne\u0161to je bla\u017ei, ali dovoljno strm da se u krajoliku mo\u017ee u\u017eivati samo ako se stane. A stajali nismo jer je mrak prijetio, po\u0161to on nije dobar drug u nepoznatoj \u0161umi.<\/p>\n