\u201cU zlo\u010dinima Vermahta u\u010destvovali su milioni vojnika Vermahta, za razliku od otprilike 250.000 SS-ovaca koji su bili odgovorni za Holokaust. Sje\u0107anje na Holokaust je u Njema\u010dkoj funkcionisalo. Ali otpor u dru\u0161tvu je bio mnogo ve\u0107i kada se radi o deset miliona njema\u010dkih vojnika na Isto\u010dnom frontu, gdje su ubili vi\u0161e od 26 miliona Sovjeta. Svako je imao trojicu, \u010detvoricu, petoricu ro\u0111aka koji su u tome u\u010destvovali.<\/p>\n
Drugi faktor je hladni rat. Amerikancima je o\u010dajni\u010dki trebala Zapadna Njema\u010dka kao siguran saveznik na granici sa Isto\u010dnim blokom. Glavni zapovjednik ameri\u010dkih okupacionih snaga u Njema\u010dkoj i kasniji ameri\u010dki predsjednik, Dvajt Dejvid Ajzenhauer, javno se zakleo rekav\u0161i da se mora praviti razlika izme\u0111u Hitlerove klike i Vermahta i da njema\u010dki vojnici nisu izgubili svoju \u010dast. Te izjave su dovele do pu\u0161tanja generala Vermahta iz savezni\u010dkih zatvora. Takva slika se godinama njegovala u Bundesveru koji su podigli biv\u0161i oficiri i generali Vermahta.<\/p>\n
Na primjer, knji\u017eevnik Hajnrih Bel je 1948. napisao radikalno antiratni roman, \u010dija se radnja odvija na Isto\u010dnom frontu, koji me\u0111utim nije objavljen. Ni novela Zigfrida Lenca \u2018Preleta\u010d\u2019 (\u00dcberl\u00e4ufer) iz 1952. tako\u0111e nije smjela da se objavi. Erih Marija Remark je morao potpuno da preradi novelu \u2018Vrijeme \u017eivota i vrijeme smrti\u2019, i onda je prepusti lektoru. I filmovi su ponovo sinhronizovani i prepravljani, poput \u2018Kazablanke\u2019: lik borca pokreta otpora postao je norve\u0161ki nuklearni fizi\u010dar.<\/p>\n