<\/p>\n
Pi\u0161e: Sre\u010dko Pulig<\/span><\/strong><\/p>\n Direktor njema\u010dke aviokompanije Lufthansa Carsten Spohr obavijestio je radnike svoje firme da \u0107e morati otpustiti njih 10.000, a flotu smanjiti za oko sto aviona. Ukinut \u0107e se i manje tvrtke k\u0107eri, poput i u ovim krajevima popularnog Germanwingsa. Najve\u0107i njema\u010dki aviokoncern zapo\u0161ljava 130.000 ljudi i imao je planove daljeg \u0161irenja i spajanja s drugim firmama. Sada je to na \u010dekanju. Sve je predstavljeno kao privremene, ali relativno dugoro\u010dne mjere, izazvane korona-krizom. Uprava je uvjerena da bi se sve moglo normalizirati tek 2023., usprkos tome \u0161to je njema\u010dka dr\u017eava ve\u0107 odlu\u010dila kompaniji pru\u017eiti pomo\u0107 u iznosu od devet milijuna eura. \u2018Mi smo kao bran\u0161a ovom svjetski ra\u0161irenom krizom prvi pogo\u0111eni, a putovanje avionima bit \u0107e zadnje koje \u0107e prevladati krizu\u2019, ka\u017ee Spohr. Ovo je samo jedan primjer, onaj iz saobra\u0107aja, u kojemu se predvi\u0111aju velike strukturne promjene. Jedna je teza da \u0107e \u017eeljeznice, u razvijenim dr\u017eavama, opet dobiti na velikom zna\u010denju. Mediji poput Jutarnjeg lista odmah govore o \u2018ratu aviona i \u017eeljeznica\u2019. No to nije tako jednostavno. \u017deljeznice u bogatim dr\u017eavama nisu ni do sada bile toliko uni\u0161tene kao u nas i u drugim perifernim dr\u017eavama, a sve zbog spekulacija o njihovoj nerentabilnosti i potrebi privatiziranja. Bilo je to razmi\u0161ljanje na kratkom profiterskom \u0161tapu. Oni koji vole zami\u0161ljati konkretne mjere, koje \u0107e i dalje donositi brzi profit, makar sada i u obrnutom pravcu, o\u017eivljavanjem ve\u0107 uni\u0161tenog, govore nam s divljenjem o novih 800 superbrzih vlakova koje \u0107e uvesti bogate zemlje EU-a. Argumenti za to su i ekolo\u0161ki, na nivou na kojem EU poti\u010de \u2018zelenu privredu\u2019, jer se odjednom otkrilo da su elektri\u010dni vlakovi puno manji zaga\u0111iva\u010di okoli\u0161a od aviona i njihova skupog i neekolo\u0161kog goriva. \u010cak se poziva i na osvije\u0161tene \u2018potro\u0161a\u010de\u2019 prometnih usluga, koji \u0107e radije izabrati po prirodu manje \u0161tetne oblike prijevoza. Naravno, \u017eelja i potreba za \u0161to br\u017eim prevaljivanjem velikih udaljenosti u takvih po sebi nije upitna. To \u0161to je upravo ta servirana potreba dio \u0161ire slike la\u017enog konzumerizma, koji nam na\u0161 neodr\u017eivi na\u010din \u017eivota name\u0107e, ne propituje se ni u krizi, osim s tehnolo\u0161ke to\u010dke gledi\u0161ta. Kao da je jedini problem kako organizirati postoje\u0107e epidemiolo\u0161ke mjere u vagonima budu\u0107nosti.<\/span><\/p>\n \u00a0Ozbiljniji autori dovode u pitanje \u0161iru sliku. Nemogu\u0107e je ne vidjeti kako ljudi koji se voze u novim automobilima ili su do ju\u010der stanovali u komfornim stanovima, kupljenim na razne oblike kreditiranja potro\u0161nje u kreiranju potro\u0161a\u010dkog buma nakon zadnje krize 2008., sada, naro\u010dito u angloameri\u010dkom svijetu, stoje u kolonama da bi dobili pomo\u0107 u hrani i ostalim osnovnim \u017eivotnim potrep\u0161tinama. Oblici konzumerizma koje je neoliberalna privreda pokrenula, a bili su okrenuti prema gra\u0111anima, dostigli su zasi\u0107enje i prije izbijanja pandemije, a sada je njihova iracionalnost samo do krajnosti zao\u0161trena. U takvoj situaciji korporacijska privreda okre\u0107e se prema dr\u017eavi. Ne samo zato \u0161to opet tra\u017ei nepovratnu pomo\u0107 iz dr\u017eavnih izvora, nego i zato \u0161to je okrenutost individualnim potro\u0161a\u010dima, koji grcaju u dugovima, postala zasi\u0107enom. Stvari npr. za automobilsku industriju stoje dvostruko lo\u0161e. Iako benzin pojeftinjuje, u krizi 2008. dr\u017eava ju je spa\u0161avala svojevrsnom nacionalizacijom. U SAD-u primjerice General Motors. No tri najve\u0107a proizvo\u0111a\u010da ondje opet su na putu propasti. Razlog je jednostavan, iako ima duplo dno. Prvo je \u0161to proizvodnja trpi zbog razloga izazvanih koronavirusom, radnika koji se bune da moraju raditi neza\u0161ti\u0107eni, \u010dinjenice da se u dana\u0161nje vrijeme automobili sklapaju iz dijelova proizvedenih u puno zemalja svijeta, a sada je njihov transport ote\u017ean. A drugo, jo\u0161 va\u017enije, je pitanje: Tko \u0107e sada, kada nastupe recesija i pad privredne aktivnosti, masovna nezaposlenost i op\u0107e srozavanje uvjeta pre\u017eivljavanja, izabrati ba\u0161 novi automobil za svoju prvu investiciju? Zato se kompanije od individualnih potro\u0161a\u010da sve vi\u0161e okre\u0107u onima koji jo\u0161 jedini imaju novca. Makar i tako \u0161to ih, usprkos dugu u prora\u010dunu, poput ameri\u010dke dr\u017eave, mogu jednostavno na\u0161tampati.<\/span><\/p>\n \u00a0Korporacije se dakle okre\u0107u poslovanju s dr\u017eavom. Ali ona, kakva je danas, ne planira neki kejnzijanski New Deal s radni\u010dkom klasom, nego je i sama \u0161pekulativna. Za razliku od toga, oni koji imaju, npr. famozna IT industrija, i u krizi i zbog krize imat \u0107e jo\u0161 vi\u0161e. No dr\u017eave brzo shva\u0107aju da im za novo \u2018poslovanje\u2019 i ne trebaju toliki posrednici. Najprije zato propada malo i srednje poduzetni\u0161tvo, jer je najslabije i najovisnije o ve\u0107ima, \u010diji su podizvo\u0111a\u010di bili. Dr\u017eave se okre\u0107u \u2018kriznom menad\u017ementu\u2019, u kojemu same izabiru koga \u0107e spasiti, a koga gurnuti u provaliju. U Novostima smo ve\u0107 pisali kako francuski predsjednik Emmanuel Macron, nezadovoljan mjerama EU-a, predvi\u0111a nu\u017enost nacionalizacije dobrog dijela privrede. No \u0161to \u0107e to zna\u010diti? Ho\u0107e li se opet, ali sada na drugi na\u010din, uvesti \u2018socijalizam\u2019 za bogate, a neposredna izlo\u017eenost \u2018slobodnom tr\u017ei\u0161tu\u2019 za najranjivije? Etatizam nije cijela pri\u010da povijesnih socijalizama, oni su se, a naro\u010dito na\u0161, protiv njega i ne samo deklarativno borili.<\/span><\/p>\n \u00a0Ekonomskim rje\u010dnikom re\u010deno, a o tome pi\u0161e ameri\u010dki marksist David Harvey, strukturni problem novih oblika konzumerizma je taj \u0161to su bili zasnovani na maksimalnom smanjenju vremena potro\u0161nje. Zato \u0161to nema planiranja, i oni koji bi se kao mali proizvo\u0111a\u010di na du\u017ei rok mo\u017eda oporavili, \u2018nemaju vremena\u2019 \u010dekati. To je ona krilatica \u2018plivaj ili potoni\u2019, koja ide u istom paketu s maksimom da je \u2018pohlepa dobra\u2019. Primjer maksimalne apsorpcije eksponencijalno rastu\u0107eg obima kapitala u oblicima konzumerizma koji je imao najkra\u0107e mogu\u0107e vrijeme obrta je i internacionalni turizam. O tome je u nas u novinama kriti\u010dki pisao i kolumnist Jutarnjeg Jurica Pavi\u010di\u0107. No dok dobro opisuje fenomenologiju na\u0161eg tipa turisti\u010dkog buma, on sve isuvi\u0161e svaljuje na pokvarenu i nekompetentnu prirodu ovda\u0161njih ljudi. Kao da su takvu turisti\u010dku industriju izmislili u Dalmaciji. A ona je samo lokalna varijanta globalnih poreme\u0107aja. O tome Harvey ka\u017ee: \u2018Internacionalna putovanja porasla su sa 800 milijuna na 1,4 milijarde (izra\u017eeno u dolarima) izme\u0111u 2010. i 2018. godine. Ovaj oblik instant-konzumerizma zahtijevao je ogromna infrastrukturna ulaganja u aerodrome i aviokompanije, hotele i restorane, tematske parkove i kulturne doga\u0111aje. Ovakav na\u010din akumulacije kapitala sada je u \u0107orsokaku.\u2019 Aviokompanije su, naveli smo primjer, blizu bankrota i neke \u0107e pre\u017eivjeti samo s dr\u017eavnom pomo\u0107i, hoteli su prazni, a ugostiteljstvu prijeti masovna nezaposlenost. O\u010dajni\u010dki poku\u0161aji raznih dostava jela i pi\u0107a, stvari iz du\u0107ana op\u0107enito, samo su vrh ledenog brijega koji govori o krizi potro\u0161nje. Uostalom, i hrana za ponijeti je u doba pandemije rizi\u010dna. Pa ako doga\u0111aji poput beskona\u010dnih kulturnih festivala, vrhunskog sporta, koncerata, poslovnih i profesionalnih konvencija nisu samo trenutno obustavljeni, nego se i ne mogu vratiti u prija\u0161nju \u2018normalu\u2019, moramo se usuditi misliti onkraj kapitalisti\u010dkog konzumerizma, koji je ionako dobrim dijelom bio \u2018kompenzacijski\u2019. A to nije jednostavno kada \u017eivimo u dru\u0161tvima u kojima je 70 ili 80 posto suvremene ekonomije po\u010divalo na takvom odnosu. Covid-19 ne\u0107e dovesti samo do velikih trenutnih fluktuacija kapitala i radne snage, nego i do krahova u sr\u017ei takvog sistema. \u2018Spirala beskona\u010dne akumulacije kapitala se iznutra uru\u0161ava, od jednog dijela svijeta do svih ostalih\u2019, ka\u017ee Harvey. I kao \u0161to \u0107emo s virusima \u017eivjeti i dalje, tako se ne\u0107emo rije\u0161iti ni strukturnih krahova u privredama. To sve izazvat \u0107e poja\u010dani \u2018klasotres\u2019. \u0160to \u0107e razna \u2018izvanredna stanja\u2019 du\u017ee trajati, bit \u0107e vi\u0161e devalvacija i padova vrijednosti radne snage. No silina novih masovnih nezaposlenosti, poja\u010dana orijentacija na vje\u0161ta\u010dku inteligenciju i robotiku, koje bi trebale zamijeniti \u2018preskup\u2019 rad radnika, dovode i do nove otvorenosti. Treba se usuditi zapitati: Ne donosi li sva ta nesumnjivo individualno tragi\u010dna situacija za mase ljudi i do prilike da ponovno promislimo neku odr\u017eiviju i na krize otporniju privredu od ove kakva je danas? I da u to usmjerimo svoje snage, a ne samo da gledamo kako sve \u2018normalizirati\u2019 povratkom na staro. Sve promijeniti da se ni\u0161ta ne bi promijenilo.<\/span><\/p>\n
\n<\/span><\/p>\n
\n<\/span><\/p>\n
\n<\/span><\/p>\n
\n<\/span><\/p>\n