{"id":289916,"date":"2020-05-01T08:53:44","date_gmt":"2020-05-01T06:53:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=289916"},"modified":"2020-05-01T08:55:05","modified_gmt":"2020-05-01T06:55:05","slug":"sta-neznamo-o-delfinima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/05\/01\/sta-neznamo-o-delfinima\/","title":{"rendered":"\u0160ta (ne)znamo o delfinima?"},"content":{"rendered":"<ol>\n<li>Maui delfini su najmanja vrsta delfina, duga\u010dki su oko 1,2 metra i te\u0161ki oko 40 kg. Najve\u0107a vrsta su orke, ili kitovi ubice, a mu\u017ejaci ove vrste obi\u010dno narastu do oko 6-8 metara i \u010desto su te\u0161ki vi\u0161e od \u0161est tona.<\/li>\n<li>Ve\u0107ina delfina \u017eivi dugo. Najpoznatija vrsta, Tursiops (Bottlenose), ima prosje\u010dan \u017eivotni vijek od 40 godina, dok orke ponekad do\u017eive i 80-tu godinu.<\/li>\n<li>Delfini ne mogu disati automatski. Zbog toga, kada spavaju jedna polovina mozga im je budna, dok se druga odmara, pa se onda druga probudi, a prva zaspi. Delfini provedu oko osam sati dnevno u ovom stanju, a ono im omogu\u0107ava da budu dovoljno svjesni da kontroli\u0161u disanje i povremeno isplivaju na povr\u0161inu kako bi uzeli vazduh.<\/li>\n<li>Delfini ne koriste samo o\u010di, ve\u0107 i ekolokaciju (sli\u010dno sonaru) kako bi izbjegli prepreke i prona\u0161li plijen.<\/li>\n<li>Naziv \u201cdelfin\u201d dolazi od gr\u010dke rije\u010di \u201cdelphis\u201d, \u0161to otprilike zna\u010di \u201criba sa matericom\u201d.<\/li>\n<li>Nau\u010dnici su primjetili kako delfini u\u010de svoje mlade da koriste alate (npr, pokrivaju njihove nju\u0161ke spu\u017evama kako bi ih za\u0161titili od mulja). Tako\u0111e su primjetili da odr\u017eavaju neku vrstu pogrebne ceremonije za svoje mrtve.<\/li>\n<li>Drevni Rimljani su nekada koristili delfine da im pomognu u ribolovu. Obu\u010davali su ih da tjeraju manje ribe prema ribarima, a kada se dovoljno velika grupa riba okupi na jednom mjestu, delfini bi signalizirali ribarima da je vrijeme da bace mre\u017ee. Danas se ova praksa jo\u0161 uvijek mo\u017ee vidjeti u Santa Katarini u Brazilu.<\/li>\n<li>Delfini iz rijeke Amazon plivaju naopa\u010dke. Vjeruje se da im grbe na le\u0111ima poma\u017eu da \u2018osjete\u2019 dno rijeke kako bi na njemu prona\u0161li hranu. Ovakvav na\u010din plivanja im tako\u0111e mo\u017ee pomo\u0107i i da bolje vide \u0161ta se nalazi ispod njih, jer ispod o\u010diju imaju malo ve\u0107e obraze koji im ote\u017eavaju gledanje prema dolje.<\/li>\n<li>Delfini su jedina vrsta \u017eivotinja, osim ljudi, koji razvijaju prirodni oblik tip 2 dijabetesa.<\/li>\n<li>I delfini se drogiraju i to \u010dine ribom naduva\u010dom. Prvi put je, ovo otkri\u0107e zabilje\u017eeno BBC-jevim kamerama prilikom snimanja dkumentarca.<\/li>\n<\/ol>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Dolphins on Drugs - Pass the Puffer!\" width=\"1080\" height=\"608\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/iVqObIauPJA?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<ol start=\"11\">\n<li>Delfini imaju sposobnost prepoznavanja, pam\u0107enja i rje\u0161avanja problema, \u0161to ih \u010dini jednim od najinteligentnijih bi\u0107a na planeti.<\/li>\n<\/ol>\n<ol start=\"12\">\n<li>Delfini mogu biti veseli, tu\u017eni, pa \u010dak i ljuti. Tako\u0111e, postoji izvjestan broj slu\u010dajeva gdje su postali zlopamtila i osvetili se ljudima.<\/li>\n<\/ol>\n<ol start=\"13\">\n<li>Delfini smatraju trudno\u0107u fascinantnom pojavom, i iako ne misle nikakvo zlo, okupi\u0107e se oko trudnice. Razlog za\u0161to je trudnim \u017eenama zabranjeno da plivaju sa delfinima, iako se \u010dini da bi im upravo trebalo biti preporu\u010dljivo, je taj \u0161to bi se neke \u017eene mogle prepasti kada svi delfini pojure prema njima.<\/li>\n<\/ol>\n<ol start=\"14\">\n<li>Svaki delfin ima jedinstveno le\u0111no peraje, koje se \u010desto mo\u017ee koristiti za lak\u0161e prepoznavanje i identifikaciju.<\/li>\n<\/ol>\n<ol start=\"15\">\n<li>Zabilje\u017eeni su brojni slu\u010dajevi o tome kako delfini poma\u017eu jedni drugima u nevolji. Poma\u017eu starijima u grupi, a tako\u0111e mogu napraviti i \u2018splav\u2019 od svojih tijela i tako nositi bolesne ili povrije\u0111ene.<\/li>\n<\/ol>\n<ol start=\"16\">\n<li>Delfini ne poma\u017eu samo drugim delfinima. \u010cini se da njihova empatija ne poznaje granicu, jer je zabilje\u017eeno kako poma\u017eu ljudima u nevolji, pa \u010dak i kitovima mnogo ve\u0107im od sebe.<\/li>\n<\/ol>\n<ol start=\"17\">\n<li>Delfini su izuzetno razigrane i radoznale \u017eivotinje. \u010cesto se igraju jedni s drugima, igraju se me\u0111u algama, ali se tako\u0111e igraju i sa drugim vrstama, npr. ljudima, pa \u010dak i psima.<\/li>\n<\/ol>\n<ol start=\"18\">\n<li>Delfini mogu biti pravi zavodnici. Mu\u017ejaci skupljaju morsku travu kako bi napravili ne\u0161to \u0161to podsje\u0107a na buket cvije\u0107a koji zatim odnesu svojim \u017eenkama. Isprva, nau\u010dnici su vjerovali da se oni samo igraju, dok nisu primjetili da uvijek mu\u017ejaci prave ove \u2018bukete\u2019, te da ih uvijek prave ispred \u017eenki.<\/li>\n<\/ol>\n<ol start=\"19\">\n<li>Nedavna istra\u017eivanja pokazuju da delfini imaju svoja imena, te da mogu pozvati jedni druge \u2018po imenu\u2019 (svaki odgovara na razli\u010dit zvi\u017eduk).<\/li>\n<\/ol>\n<ol start=\"20\">\n<li>Jedan od glavnih uzroka smrti me\u0111u delfinima u zato\u010deni\u0161tvu je samoubistvo. Oni mogu po\u010diniti samoubistvo na vi\u0161e na\u010dina, a naj\u010de\u0161\u0107i su odbijanje da jedu ili \u2018lupanje\u2019 glavom od zidove bazena. (Izvor: pixelizam.com)<\/li>\n<\/ol>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Delfini mogu biti pravi zavodnici. Mu\u017ejaci skupljaju morsku travu kako bi napravili ne\u0161to \u0161to podsje\u0107a na buket cvije\u0107a koji zatim odnesu svojim \u017eenkama<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":289917,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-289916","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289916","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=289916"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289916\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":289920,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289916\/revisions\/289920"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/289917"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=289916"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=289916"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=289916"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}