{"id":289911,"date":"2020-05-01T07:43:56","date_gmt":"2020-05-01T05:43:56","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=289911"},"modified":"2020-05-01T07:44:39","modified_gmt":"2020-05-01T05:44:39","slug":"vrijeme-koje-ima-nas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/05\/01\/vrijeme-koje-ima-nas\/","title":{"rendered":"Vrijeme koje ima nas"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Luiza Bouharaoua<\/strong><\/p>\n

Jedna je moja poznanica neki dan na Facebooku krenula u brzinsku inventuru svojih dostignu\u0107a iz korona izolacije i rezignirano zaklju\u010dila da ne samo da ni\u0161ta nje postigla od onog \u0161to je planirala ve\u0107 da u cijeli mjesec nije pro\u010ditala niti jednu jedinu knjigu. Kao netko tko je poput nje pasionirana \u010ditateljica, morala sam s njom podijeliti to da sam u tih cijelih mjesec dana pro\u010ditala 120 stranica jednog romana, i to prvih 68 stranica prvi dan.<\/p>\n

Va\u017enije od zbrajanja i postignu\u0107a bilo mi je to \u0161to me je taj na\u0161 razgovor sjetio na re\u010denicu koju bi tu i tamo \u010dula od zatvorenika\/ica s kojima radim: “nisam imao\/la vremena”. I prije sam znala da mi ne la\u017eu kada to ka\u017eu, ali tek sam u izolaciji shvatila i za\u0161to. Kada si zatvoren i odsje\u010den zaista nema\u0161 vremena, vrijeme ima tebe. U malom d\u017eepu. Evo kako te tamo spremi.<\/p>\n

Zatvorenice, uzet \u0107u za primjer \u017eene iz Kaznionice u Po\u017eegi, imaju vrlo strukturiran dan. Ustaju se rano, imaju prozivku, doru\u010dak, zatim odlaze na posao, ru\u010daju, rade do 16 sati, poslije poha\u0111aju ovaj ili onaj program ili grupu, ve\u010deraju i svjetla se gase prije 23 sata. Svaki njihov dan, izuzev blagdana kada se odr\u017eavaju priredbe, izgleda sasvim isto (to nam je svima u ovim trenutcima dobro poznato), a kad ti je svaki dan isti onda se dani i tjedni slijepe u jednu gvalju vremena u kojoj ne zna\u0161 vi\u0161e koji je dan u tjednu bio kad si zadnji put i\u0161la u du\u0107an.<\/p>\n

Vi\u0161e puta su nam rekle da im na\u0161 knji\u017eevni klub mijenja sve, da im je na\u0161 dolazak makro sat, orijentir u protoku tjedana, eksces kojeg o\u010dekuje\u0161, ali uvijek donese ne\u0161to novo, u njihovom slu\u010daju novu knjigu (mi takvih lijepih ekscesa trenutno nemamo, imamo uglavnom samo stra\u0161ne da se po njima orijentiramo). Repetitivnost i predvidljivost koju zatvorenice \u017eive dolazi i u kombinaciji s tim da obitavaju u vi\u0161ekrevetnim sobama (gdjegod ih je u jednoj \u010dak 12) s ljudima koje ne poznaju i koji su im mo\u017eda grozni, ali od njih ne mogu oti\u0107i.<\/p>\n

Istovremeno su sasvim izolirane od svih koje vole i svega svoga (nemaju ni osobnih predmeta) i, naravno, stalno razmi\u0161ljaju o svojoj djeci, mu\u017eevima, roditeljima, prijateljima, o domu, o tome kako \u0107e mo\u017eda sve to izgubiti kad iza\u0111u ili mo\u017eda ve\u0107 jesu. Potrebna je ogromna koli\u010dina napora da \u010dovjek na\u0111e na\u010dina da u takvoj situaciji isprati kuda idu dani, da se nosi sa stresom koji stvaraju drugi oko njega i da provari vlastite osje\u0107aje o svijetu izvan ta \u010detiri zida.<\/p>\n

Kad se sve to uzme u obzir, \u017eene iz Kaznionice u Po\u017eegi zaista nemaju vremena ni za \u0161to drugo, ponekad ni za to da do kraja pro\u010ditaju knjigu koju su htjele, ali svejedno do\u0111u na knji\u017eevni klub, ka\u017eu “nisam imala vremena” (\u0161to je, tek sad mi je to sasvim jasno, \u0161ifra za: nije mi bilo dobro) jer im dobro \u010dini sjediti u krugu s drugima koji su im dragi, slu\u0161ati i govoriti naglas. Ne moram ni spominjati koliko bi bilo kome od nas to sad zna\u010dilo.<\/p>\n

Svi mi sada \u017eivimo ne\u0161to sli\u010dno i posljedi\u010dno nemamo vremena. Ljudi koji imaju djecu sada su roditelji, u\u010ditelji i dru\u0161tvo vlastitoj djeci, \u0161to je u\u017easan teret za obje strane. Svi koji rade \u017eale se da u ovim uvjetima rade zna\u010dajno dulje nego ina\u010de, da nikako ne mogu uspostaviti kontrolu nad svojim vremenom i zadacima, \u0161to je sasvim o\u010dekivano jer, prvo, nemamo uvjete za rad. Rijetko tko od nas \u017eivi u stambenom prostoru u kojem ima radnu sobu, a da to nije soba u koju ulije\u0107u djeca, psi, ma\u010dke, kuha se, dere se jede se, gleda se online nastava ili film i su\u0161i odje\u0107a.<\/p>\n

Sve i da imamo tu famoznu sobu i dalje smo kod sebe doma pa nam dolaze dostave namirnica, po\u0161tari, centrifuga \u2013 u kona\u010dnici shva\u0107amo da je dom prostor \u017eivota, a ne ured. U svemu tome postoji jo\u0161 jedna va\u017ena komponenta, a to je da ne mo\u017eemo radu zatvoriti vrata, nedostaje nam taj simboli\u010dki trenutak dolaska i odlaska s posla, mijenjanja okoli\u0161a koji na\u0161em mozgu signalizira da se mo\u017ee opustiti pa tako stalno radimo, a ni\u0161ta ne zavr\u0161avamo ili barem imamo taj osje\u0107aj.<\/p>\n

\u010cak i kada izuzmemo ove distrakcije mnogi se i dalje ne mogu fokusirati. Tko se usudi o tome progovoriti, govori ispod glasa i s nekim sramom kako da je po\u010dinio neki te\u0161ki propust. Nefokusiranost nije karakterna mana, ve\u0107 simptom. Simptom \u010dinjenice da ovo nije retreat ni godi\u0161nji odmor, ovo je pandemija i dva potresa pa tisu\u0107u malih pa jo\u0161 jedan taman kad si mislio da je gotovo i na\u0161 mozak je sve samo ne lijen, dapa\u010de, on je preoptere\u0107en procesuiranjem ovih doga\u0111aja i misli koje mislimo “naglas” i onih koje se ni ne usudimo pomisliti.<\/p>\n

Mozak nam se upravo sada bavi varenjem najgolijeg egzistencijalnog straha od nevidljivog, koji je \u010dak gori i od straha od Boga jer se, u\u010dili su nas, s bogom mo\u017ee pregovarati, njemu mo\u017eemo ponuditi bolju verziju sebe i on \u0107e nas po\u0161tedjeti i za\u0161tititi. S prirodnim silama poput potresa nema trampe, sve \u0161to se doga\u0111a doga\u0111a se nasumice i izvan je na\u0161e kontrole. Upravo je to ono najte\u017ee za procesuirati \u2013 nema ve\u0107e neizvjesnosti od te da stoji\u0161 s nogama \u010dvrsto na zemlji i osje\u0107a\u0161 kako te ona \u017eeli sa sebe zbaciti.<\/p>\n

Za kraj su tu misli koje “nemamo”, misli koje potiskujemo jer ne mo\u017eemo verbalizirati strah za svoje zdravlje, za zdravlje i \u017eivot svojih starih roditelja, za tetu koja ima dijabetes, za prijateljicu koja je imala rak, za baku u stara\u010dkom domu; strah od brojeva na presici sto\u017eera, od naziva stara\u010dkog doma koji \u0107e izgovoriti, od jedinica intenzivne njege u kojima nema posjeta, od nepreglednog niza talijanskih pogreba bez ljudi.<\/p>\n

Ne samo da na\u0161 mozak sav ovaj goli u\u017eas procesuira cijelo vrijeme, on nam i omogu\u0107avaju da o tome ne mislimo svaki trenutak svakog dana dok je istovremeno u stanju maksimalne pripravnosti za bijeg od potresa ili za\u0161titu od virusa. Ako zamislimo taj na\u0161 mozak kao ljudsko bi\u0107e i da nam ono sve ovo ispri\u010da, bismo li tog \u010dovjeka ili \u017eenu silili da pro\u010dita knjigu, nau\u010di strani jezik ili istr\u010di maraton u dnevnoj sobi? Za\u0161to onda silimo sebe kad postoje drugi na\u010dini na koje se mo\u017eemo i trebamo pobrinuti za sebe i druge? Mo\u017eda je i bolje da ne pro\u010ditam Bjegune do kraja, mo\u017eda je to najve\u0107a usluga koju mogu napraviti toj knjizi. \u0160to ja sada mogu razumjeti o putovanju kada mi ga je trenutno te\u0161ko i zamisliti?<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mozak nam se upravo sada bavi varenjem najgolijeg egzistencijalnog straha od nevidljivog, koji je \u010dak gori i od straha od Boga jer se, u\u010dili su nas, s bogom mo\u017ee pregovarati, njemu mo\u017eemo ponuditi bolju verziju sebe i on \u0107e nas po\u0161tedjeti i za\u0161tititi<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":287425,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-289911","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289911","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=289911"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289911\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":289913,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289911\/revisions\/289913"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/287425"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=289911"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=289911"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=289911"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}