{"id":289298,"date":"2020-04-22T07:36:08","date_gmt":"2020-04-22T05:36:08","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=289298"},"modified":"2020-04-22T07:36:08","modified_gmt":"2020-04-22T05:36:08","slug":"duh-utopije-danas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/04\/22\/duh-utopije-danas\/","title":{"rendered":"Duh utopije danas"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p>\n<p>Kapitalizam nije u krizi, on jest kriza. To je jednostavna istina od koje marksisti trebaju po\u010deti i onda kada govorimo \u0161to mogu u\u010diniti u ovo vrijeme pandemije izazvane koronavirusom. Neoliberalni globalni poredak ve\u0107 desetlje\u0107ima proizvodi krize raznih vrsta. Tako onu zaposlenosti, jer je globalni jug, ta \u2018tvornica svijeta\u2019 u koju je premje\u0161tena proizvodnja industrijskih proizvoda, istovremeno potonuo u ralje tzv. neformalnog sektora ekonomije. A to zna\u010di da su nekada iznimni oblici zapo\u0161ljavanja, koji nisu stalni radni odnos, postali pravilom. I to na jugu apsolutno, a sve vi\u0161e i na bogatom sjeveru. S druge strane, tu su klimatske promjene, prouzro\u010dene tako\u0111er djelovanjem sistema. Pri\u010da o pandemiji SARS-a 2 samo je nastavak dugog procesa mutacija u prirodi, izazvanih masovnom industrijalizacijom poljoprivrede, koja uni\u0161tava lokalne biolo\u0161ke cjeline, utje\u010de na biljke, stani\u0161ta \u017eivotinja, same \u017eivotinje, a ove pak na ljude. Koliko je sve to povezano lak\u0161e je vidjeti u krajevima koji su vi\u0161estruke \u017ertve svjetskog imperijalizma, poput Afrike. U njoj su uvezena zaga\u0111enja svih vrsta uni\u0161tila mnoge oblike poljoprivrede, sto\u010darstva, ribarstva. Sve to dovodi do rasta cijena hrane koja, dodu\u0161e, globalno cirkulira, ali na na\u010din nejednako dostupan svim ljudima. Uzgajiva\u010di kakaovca nikada u \u017eivotu nisu bili u prilici jesti \u010dokoladu.<\/p>\n<p>Zato kada govorimo o stvaranju imuniteta na nove bolesti, poput ove izazvane koronavirusom, o \u010dijem imunitetu mi ustvari govorimo? Na nivou politika pojedinih dr\u017eava propagira se neko imaginarno zajedni\u0161tvo stanovni\u0161tva, to da moramo sada svi biti zajedno jer, eto, pandemija nas je stavila sve u isti \u010damac itd. No to uop\u0107e nije tako. Jer \u010dovje\u010danstvo se sve vi\u0161e dijeli, kako ka\u017ee ameri\u010dki marksist Mike Davis koji se bavi proturje\u010djima izazvanim lo\u0161im odnosom prirode i dru\u0161tva, na dva dijela: one koji su relativno dobro uhranjeni, zdravi i mogu si priu\u0161titi medicinski tretman, a to je globalno gledano manjina, i onu ve\u0107inu kojoj je sve to uskra\u0107eno. To je drugi na\u010din da se ka\u017ee kako je globalno dru\u0161tvo podijeljeno na bogate i siroma\u0161ne. Ali marksisti idu dalje i svugdje uo\u010davaju klasnu prirodu te podjele. Jer za njih rascijepljenost kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva nije novina. Ono je takvo otkada postoji. Samo \u0161to se u nekim razdobljima, pa i u ovome pandemije, te klasne zao\u0161trenosti poja\u010davaju. To da \u0107e vladaju\u0107a klasa htjeti iskoristiti krizu da jo\u0161 ja\u010de pritisne radnike i radnice te sve vrste manjina, zato nas ne bi smjelo iznena\u0111ivati. Sjetimo se teze publicistkinje Naomi Klein o \u2018kapitalizmu katastrofe\u2019, kada se nevolje koje trpi ve\u0107ina stanovni\u0161tva koriste za vrste \u2018strukturnih prilagodbi\u2019, tj. novih akumulacija privatizacijom, koje u mirnijem stanju ne bi tako lako i nevidljivo pro\u0161le. Dok jedni mu\u010de muku s opstankom velike ribe, nazovimo tako svijet multinacionalnih korporacija, jedu male ribe. Sve one frakcije radni\u010dke, tzv. srednje, pa i klase malih poduzetnika, koji uslijed krize br\u017ee propadaju.<\/p>\n<p>\u2018Strukturne prilagodbe\u2019 uni\u0161tile su javne servise posvuda i samo je pitanje stupnja gdje oni jo\u0161 uvijek mogu ne\u0161to u\u010diniti. Zato dr\u017eave moraju vatrogasno intervenirati. No to nije neki pravi kejnzijanizam, koji \u0107e zamijeniti autoritarni liberalizam u politici i neoliberalnu devastaciju u ekonomiji. Sve je to nekakvo \u2018menad\u017eeriranje dr\u017eave\u2019, kako ka\u017ee britanski marksist Alex Callinicos. Poku\u0161aj stabiliziranja krize pomo\u0107u parcijalnih mjera. Sve te jednokratne pomo\u0107i, koje glume klasnu neutralnost, sve to pozivanje na novi \u2018dogovor\u2019 poslodavaca, sindikata i dr\u017eava, uglavnom se svodi na oktroirane mjere kapitalista koji imaju \u2018svoju\u2019 dr\u017eavu. Uostalom, sjetimo se kako je reagirao SAD na financijsku krizu 2008. Pa tako da su spa\u0161avali \u0161pekulativni bankovni kapital upumpavaju\u0107i novac u sistem, dok je stvarni teret krize pao na radne ljude, koji su sve masovnije upisani u rubriku zaposlenih, a siroma\u0161nih. I \u0161to je bio odgovor na tu krizu? Kao i u svom po\u010detku, jo\u0161 u vrijeme Margaret Thatcher i Ronalda Reagana, neoliberalizam se uvijek iznova nudi kao odgovor. \u2018U\u010dinimo Ameriku ponovno velikom.\u2019 Ta prazna fraza funkcionira danas uz dodatke svih \u2018politi\u010dkih nekorektnosti\u2019, koji u SAD-u slu\u017ee za doma\u0107u upotrebu. Jer dok pri\u010da protiv manjina, Trump dobro zna da bez migrantske radne snage ni ovo \u0161to je ostalo od ameri\u010dke privrede ne bi moglo funkcionirati. On napada kinesku dr\u017eavu, Svjetsku zdravstvenu organizaciju, sutra mo\u017eda i UN, iako ih ameri\u010dka dr\u017eava sve, na razli\u010dite na\u010dine, treba.<\/p>\n<p>No mora li se svaka kriza jednako katastrofalno rasplitati? Mora li biti tako da se ni\u0161ta bitno u sistemu ne mijenja, samo \u0161to se on intenzivira, ubrzava svoja proturje\u010dja, pa tako stvara dojam velikog kretanja? Sigurno je da na ljevici nedostaju jake organizacije, no nedostaje i imaginacije. Cijela ona, kako bi njema\u010dki filozof Ernst Bloch svojedobno rekao, \u2018topla struja u marksizmu\u2019, danas stavljena u zagrade i na \u010dekanje. Utopija je postala ne toliko omrznuti koliko i\u0161\u010dezavaju\u0107i pojam. A jo\u0161 izme\u0111u dva svjetska rata Bloch je mogao u svojoj knjizi \u2018Duh utopije\u2019 napisati poglavlje pod naslovom \u2018Karl Marx: smrt i apokalipsa\u2019. Tu on razmatra kojim svjetskim putevima unutra\u0161nje mo\u017ee postati vanjsko, a ono vanjsko kao i ono unutra\u0161nje. Filozofski \u017eargon zvu\u010di preapstraktno za na\u0161 konkretni problem? No treba pro\u0107i, ka\u017ee isti Bloch, kroz \u2018pustinju apstrakcije\u2019 da bi se do\u0161lo do konkretnih plodova. Danas prisustvujemo op\u0107em osje\u0107aju nemo\u0107i, koja nije samo posljedica neznanja (\u2018zaborav\u2019 se aktivno proizvodi), ve\u0107 i neorganiziranosti, koja ne bi smjela zavr\u0161iti u malodu\u0161nosti. Treba li nam svima u ku\u0107noj izolaciji samo individualna terapija ili se mo\u017eemo i u ovim uvjetima povezivati u mre\u017ee i vidove otpora, kao \u2018rada od ku\u0107e\u2019, koji \u0107e donijeti promjene i u vanjskom svijetu? Makar i s balkona?<\/p>\n<p>U svojoj redovnoj kolumni za britanski \u2018Socialist Worker\u2019, naslovljenoj \u2018Mi smo u bitki na\u0161ih \u017eivota \u2013 da bismo spasili na\u0161e \u017eivote\u2019, spomenuti Callinicos podsje\u0107a na tradiciju zazivanja \u017eivota protiv smrti, npr. u knjigama Normana O. Browna, posve\u0107enim svojedobnim borbama protiv nuklearnog holokausta. I to je bilo vrijeme prijetnje. Vidljive, koliko je ljudskoj imaginaciji vidljiva i atomska energija upotrijebljena u vojne svrhe. Do\u0161li smo do paradoksa da ekonomski pokazatelji upu\u0107uju na to da mortalitet ljudi raste u doba ekonomskog rasta, a opada u doba sunovrata. Ovo kao da govori protiv zdravorazumski shva\u0107enih brojki o umiranju od koronavirusa, koje svaki dan pratimo. No to su proturje\u010dja kapitalizma, koja se ne mogu rije\u0161iti unutar jednog naroda. Niti suo\u010denjem s jednim fenomenom kao \u0161to je ova padnemija, shva\u0107enim izolirano. \u017divot protiv smrti \u2013 \u017eivot protiv profita. \u2018Nikada u na\u0161im \u017eivotima nismo tako jako osjetili kako je kapitalizam sistem koji isporu\u010duje smrt.\u2019 Mo\u017eda je ovo i pomalo elitisti\u010dki zaklju\u010dak, jer vrijedi ponajvi\u0161e za dru\u0161tva tzv. razvijenog svijeta. No i u njima su, koliko ju\u010der, postojali i ropstvo i dje\u010dji rad. Zato se moramo, usprkos pandemiji, koja je posljedica a ne uzrok s kojim su na\u0161i problemi zapo\u010deli, boriti za \u017eivot.<\/p>\n<p>Iz angloameri\u010dkog svijeta dolazi pritisak, a EU ne\u0107e biti po\u0161te\u0111ena od njega, da \u0161to prije \u2018normaliziramo\u2019 kapitalisti\u010dku proizvodnju. A sve usprkos tome \u0161to cjepivo protiv Covida-19 nije na pomolu i \u0161to \u0107e to pove\u0107ati broj smrtno oboljelih. Naivni bi, ako takvih jo\u0161 ima, rekli kako se kapitalizam kocka s na\u0161im \u017eivotima. \u2018Realisti\u2019 pak da su smrti u masovnim razmjerima u njega, nekad vi\u0161e, nekad manje, i tako ura\u010dunate. Ta postojao je i znanstvenik, davno poznati Thomas Robert Malthus, koji je svojom demografijom prizivao masovne bolesti kao jedno od rje\u0161enja za navodnu prenapu\u010denost stanovni\u0161tva na Zemlji. Oni koje danas zovemo politi\u010darima i svjetskim mo\u0107nicima ne pozivaju se na Malthusa, jer ne nastupaju kao na taj na\u010din u\u010deni, no iz njihove pojave osje\u0107a se taj zadah. Ako u toj la\u017enoj dilemi izme\u0111u ljudi i profita izaberemo kapital, ostat \u0107emo i bez ljudi i bez kapitala. To posebno vrijedi za budu\u0107nost Sjedinjenih Dr\u017eava, koje \u0107e na bolan na\u010din nau\u010diti da se novac ne mo\u017ee jesti.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.portalnovosti.com\/duh-utopije-danas\">Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sigurno je da na ljevici nedostaju jake organizacije, no nedostaje i imaginacije. Cijela ona, kako bi rekao Ernst Bloch, \u2018topla struja u marksizmu\u2019, danas stavljena u zagrade i na \u010dekanje. Utopija je postala ne toliko omrznuti koliko i\u0161\u010dezavaju\u0107i pojam<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":289299,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-289298","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289298","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=289298"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289298\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":289300,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289298\/revisions\/289300"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/289299"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=289298"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=289298"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=289298"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}