{"id":289138,"date":"2020-04-21T06:57:11","date_gmt":"2020-04-21T04:57:11","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=289138"},"modified":"2020-04-21T07:11:09","modified_gmt":"2020-04-21T05:11:09","slug":"stambeno-pitanje-lijevi-odgovor","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/04\/21\/stambeno-pitanje-lijevi-odgovor\/","title":{"rendered":"Stambeno pitanje – lijevi odgovor"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Filip Pra\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

“Velike teme, one temeljne teme na\u0161eg \u017eivota, arhitektura nikada nije dotaknula. Arhitektura ostaje na marginama i upli\u0107e se samo u odre\u0111enoj to\u010dki procesa, obi\u010dno onda kada je cjelokupno pona\u0161anje ve\u0107 kodificirano, pru\u017eaju\u0107i odgovore samo na strogo postavljena pitanja. \u010cak i ako su njeni odgovori nenormalni ili subverzivni, logika njihove proizvodnje i potro\u0161nje izbjegava svaki stvarni preokret. Arhitektura ne predla\u017ee alternativna pona\u0161anja jer koristi alate prilago\u0111ene sustavu, kako bi se izbjegla sva zna\u010dajna odstupanja.”<\/p>\n

Kako je danas neoliberalni kapitalizam sve invazivniji, tako bi i o\u0161tri sukob s njegovom suvremenom zbiljom trebao biti sve potrebniji. Treba li u takvom sukobu arhitektura glumiti tek tihog promatra\u010da ili njena priroda dru\u0161tvene discipline iziskuje da se, logi\u010dno, stane na stranu istog tog dru\u0161tva? Mogu li u sklopu te konfrontacije arhitektura i urbanizam pru\u017eiti kriti\u010dko trans-disciplinarno znanje koje bi nam trebalo pomo\u0107i u razumijevanju kapitalisti\u010dkih dru\u0161tvenih i prostornih oblika? Prostor je materijalni, ali i mentalni konstrukt.<\/p>\n

Na ovom tragu, Henri Lefebvre u The production of space iznosi misao koju mo\u017eemo smatrati uzornim marksisti\u010dkim uvidom: “Izgleda da urbanisti ne znaju ili se prave da ne znaju da se oni sami nalaze u proizvodnim odnosima, da ispunjavaju njihove odredbe. Oni izvr\u0161avaju, dok smatraju da upravljaju prostorom. Pod\u010dinjavaju se jednoj dru\u0161tvenoj zapovijedi koja se ne odnosi na neki predmet niti na neki proizvod ve\u0107 na jedan globalni objekt, taj vrhovni proizvod, taj zadnji predmet razmjene: prostor.”<\/p>\n

Time \u0161to je kapitalizam preuzeo dominaciju u proizvodnji prostora, uporno ja\u010da njegovo opiranje da odumre<\/h2>\n

Time \u0161to je kapitalizam preuzeo dominaciju u proizvodnji prostora, uporno ja\u010da njegovo opiranje da odumre. Drugim rije\u010dima, kako bi si osigurao ustaljenje i perpetuiranje istih onih u\u017easnih odnosa na kojima se temelji, produkciju prostora prirodno usmjerava ba\u0161 na onaj na\u010din koji mu to omogu\u0107uje. Prostor je produkt koji nastaje iz proizvodnih odnosa dru\u0161tva, a njegova produkcija je aktivnost koju silom prilike preuzimaju dominantne dru\u0161tvene vampirske strukture, upravo na takav na\u010din da osiguraju vlastito parazitiranje, na \u0161tetu ve\u0107ine.<\/p>\n

David Harvey ‘pravo na grad’ definira kao ne\u0161to “\u2026mnogo vi\u0161e nego pravo na pojedina\u010dan pristup resursima koje grad utjelovljuje: pravo na grad je pravo da se mijenjamo mijenjaju\u0107i grad prema svojim \u017eeljama. \u0160tovi\u0161e, ono je vi\u0161e kolektivno nego pojedina\u010dno pravo, jer promjena grada nu\u017eno ovisi o ostvarivanju kolektivne modi u procesu urbanizacije.”\u00a0 Dakle, prvi korak u borbi za to isto pravo jest osvje\u0161\u0107ivanje \u010dinjenice da je arhitektura nu\u017eno politi\u010dna, ba\u0161 kao \u0161to je prostor politi\u010dan sam po sebi.<\/p>\n

Rije\u010dima Lefebvrea, dru\u0161tveni odnosi se “ne mogu svesti na ovaj osjetilni svijet, a opet ne lebde u zraku i ne nestaju u nekakvoj transcendenciji. Ako dru\u0161tvena stvarnost sugerira oblike i odnose, (\u2026) ne mo\u017ee pre\u017eivjeti bez veza, bez vezanosti za predmete i stvari.” Njegova shema vidi jedinstvo izme\u0111u uporabe idealizma i materijalizma. Tako\u0111er, dru\u0161tveno pro\u017eivljeni prostor i vrijeme ovise kako o fizi\u010dkim, tako i o mentalnim tvorevinama. Shema vidi prostor kao ‘trojedinstvo’: on je osmi\u0161ljen, percipiran i \u017eivljen, tj. on je mentalan, fizi\u010dki i dru\u0161tven.<\/p>\n

Od pojave misli utopijskog socijalizma Charles Fouriera i Roberta Owena, s kojima je koincidirala i vjera u prostorni determinizam, bilo je vi\u0161e nego jasno da utopije (\u0161to god one podrazumijevale) uvijek zahtijevaju i arhitektonski okvir, upravo zato \u0161to su i arhitektura i utopija problemi koji se dobrim dijelom okre\u0107u oko toga kako pojedinci i grupe odre\u0111uju i prisvajaju prostor. Stoga se vjerovalo kako idealna zajednica, jasno, ima i svoj idealni tlocrt, nacrt i bokocrt\u2026<\/p>\n

Ovdje je bitno prisjetiti se Marxove kritike navedenih filozofa \u010dije je projekte osudio kao romanti\u010darske kuharice za bajke, jer ovakvo uvjerenje u naivni prostorni determinizam koji dr\u017ei da prostorna organizacija sama od sebe mo\u017ee nekakvom magijom promijeniti dru\u0161tvene odnose, svakako je proma\u0161eno. Bitno je napomenuti da sam Marx nije nikada postavio ni\u0161ta poput koherentne ‘marksisti\u010dke teorije arhitekture’ na koju bi se mogli osloniti. Ipak, Marxovi su tekstovi puni niza sugestivnih arhitektonskih, prostornih i tjelesnih referenci. Dru\u0161tveno je, kao \u0161to je implicitno priznao, “uvijek istodobno i intrinzi\u010dno prostorno”. \u0160to bi onda mogli kvalificirati kao lijevu stambenu arhitekturu, kako po pitanju prostornih politika, tako i po pitanju principa odre\u0111ivanja i prisvajanja prostora?<\/p>\n

U gradu Be\u010du oko \u0161ezdeset posto stambenih jedinica i dalje je javno i neprofitno upravljano<\/h2>\n

Suprotno navedenoj tradicionalnoj marksisti\u010dkoj kritici eksperimentalnih socijalisti\u010dkih zajednica kao irelevantnih za promjenu op\u0107e organizacije dru\u0161tva, Oswald Matthias Ungers je tvrdio da su upravo takve zajednice ponudile valjanu urbanu paradigmu. Primjerice, Ungers je razmatrao kako se radikalni dru\u0161tveni \u017eivotni stilovi provode, ne samo kao totaliziraju\u0107e utopije nametnute cijelome dru\u0161tvu, ve\u0107 i kao skup komunitarnih na\u010dela koja su dobrovoljno prihva\u0107ena od strane manjih skupina, koje su gradile svoja samodostatna sela neovisna od postoje\u0107ih urbanih sredi\u0161ta. Prema Ungersu, ove “konkretne utopije” bile su mogu\u0107e upravo zato \u0161to su bile zami\u0161ljene kao ograni\u010dene u smislu prostora, kao i broja stanovnika. Takve zajednice obilje\u017eilo je na\u010delo zajedni\u010dkog \u017eivota u kojem nije bilo privatnog vlasni\u0161tva te su svi objekti bili za kolektivnu upotrebu, \u0161to je rezultiralo naseljima \u010diji je oblik organiziran za komunalni \u017eivot, s obiljem zajedni\u010dkog prostora i u jasnoj suprotnosti s gradovima koji su oblikovani principom vlasni\u0161tva nad zemlji\u0161tem.<\/p>\n

S druge strane, za razliku od (uglavnom vjerskih) zajednica \u010diji je oblik komunalnog \u017eivota bio odre\u0111en prvenstveno selom i namjernim bijegom od grada, takozvani ‘Crveni Be\u010d’ izvrstan je primjer, budu\u0107i da predstavlja jedan od najegalitarniji stambenih poduhvata ikad. Be\u010dka gradska uprava (sastavljena na\u010delno od pripadnika socijal-demokratske partije koji, iako nisu imali prevlast u dr\u017eavnom parlamentu, dr\u017eali su je u samom gradu Be\u010du), odlu\u010dila se za novi socijalni stambeni fond u obliku vrlo konkretne stambene tipologije – takozvani ‘Hof’, superblok \u010dije se prostorno i programsko na\u010delo temeljilo na monumentalnim unutarnjim dvori\u0161tima koja podsje\u0107aju na tipologiju monasti\u010dkih klaustara.<\/p>\n

Za razliku od modernisti\u010dkog planiranja, koje se uglavnom fokusiralo tek na arhitektonsko-funkcionalisti\u010dko rje\u0161avanje prostora postizanjem optimalnog \u017eivotnog standarda, glavni cilj be\u010dke vlade bio je podizanje svijesti radni\u010dke klase i komunitarnog duha stanovnika, a ne puko rje\u0161avanje problema nesta\u0161ice stanova. Upravo iz tog razloga, be\u010dki superblokovi nisu \u0161irili postoje\u0107i grad, ve\u0107 su se nalazili unutar grada kao nezavisni otoci. Jasan arhitektonski identitet superbloka, kao i velikodu\u0161nost kolektivnih prostora bili su u totalnoj suprotnosti s individualizacijom bur\u017eoaskih metropola.<\/p>\n

Za razliku od mnogih modernisti\u010dkih gradskih projekata, njihova inovacija po\u010divala je na radikalnoj preraspodjeli kolektivnih objekata unutar unikatnog i prepoznatljivog arhitektonskog oblika. Arhitekti superblokova usredoto\u010dili su se na ‘tematski performans’ prostora, tako daju\u0107i arhitekturi precizan ritualni identitet, koji \u0107e dru\u0161tveno stanovanje uzdi\u0107i iz pukog \u010dina pru\u017eanja \u017eivotnog prostora. Tako se stanovnicima radni\u010dke klase dalo dostojanstvo, bez prikrivanja njihova klasnog identiteta.\u00a0 Zasluge truda toga perioda zrcale se i danas u \u010dinjenici da je u gradu Be\u010du oko \u0161ezdeset posto stambenih jedinica i dalje javno i neprofitno upravljano.<\/p>\n

Ono \u0161to je univerzalno jest \u010dinjenica da \u017eivimo pod globalnim re\u017eimom slobodnog tr\u017ei\u0161ta i njegove mahnitosti i nemilosti, a neprofitno zadru\u017eno stanovanje kao takvo predstavlja model otpora putem radikalne izmjene proizvodnih i vlasni\u010dkih odnosa<\/h2>\n

Be\u010dki model podu\u010dava nas bitnu poantu: za projekte ovog mjerila i u\u010dinka potrebna je jasna i sna\u017ena politi\u010dka volja. Tako\u0111er, ona je bitna kako se projekti priu\u0161tivog stanovanja ne bi tjerali na periferije grada, na prazne neopremljene ledine, gdje gradnja elementarne infrastrukture na kraju prouzro\u010di nepotrebne tro\u0161kove koji u kona\u010dnici podi\u017eu cijenu samog kvadrata, a gesta izolacije i fizi\u010dkog udaljavanja samo svjedo\u010di o daljnjoj marginalizaciji i odcijepljenosti stanovnika.<\/p>\n

Prepoznav\u0161i politi\u010dku prirodu stambenog prostora kao prostor otpora, u svojoj publikaciji Zajedni\u010dko.org iznosi pregled modela i mehanizama neprofitnog zadru\u017enog stanovanja, relevantne zakonske odrednice za formalizaciju istog, po pitanju njegovog upravljanja, financiranja i vlasni\u0161tva, te analizu me\u0111unarodnih primjera. Jasno je da specifi\u010dnost situacije pojedine dr\u017eave ili grada, i njihovih zakonodavnih okvira, iziskuje unikatna rje\u0161enja i pristupe po pitanju borbe i realizacije mogu\u0107ih okvira neprofitnog zadru\u017enog stanovanja, kao \u0161to i kulturolo\u0161ke i dru\u0161tvene razlike odre\u0111uju razli\u010dite potencijalne prostorne realizacije istih, u smislu odre\u0111ivanja i prisvajanja prostora.<\/p>\n

Ne postoji univerzalno rje\u0161enje i formula. Ono \u0161to je univerzalno jest \u010dinjenica da \u017eivimo pod globalnim re\u017eimom slobodnog tr\u017ei\u0161ta i njegove mahnitosti i nemilosti, a neprofitno zadru\u017eno stanovanje kao takvo predstavlja model otpora putem radikalne izmjene proizvodnih i vlasni\u010dkih odnosa. Za potrebu ovog teksta, bez da ulazimo u detalje i konkretne primjere, razmotrimo samo neke op\u0107enite prednosti i argumente vezane za ideju komune:<\/p>\n

Zajednica mo\u017ee postojati samo na temelju zajedni\u010dke kooperativne aktivnosti. Kako pi\u0161u W. Paul Cockshott i Allin Cottrell: “Da bi socijalizam napredovao, potrebni su korijeni zajednice. Potrebne su mu zadruge u kojima se ljudi navikavaju na suradnju i rad za op\u0107e dobro. Ali zajedni\u0161tvo se ne mo\u017ee stvoriti iz vedra neba. Potrebna mu je stvarna ekonomska podr\u0161ka. Moraju postojati ustanove koje okupljaju ljude da bi zadovoljile stvarne potrebe, a tako da ih zadovoljavaju bolje od institucija kapitalisti\u010dkog dru\u0161tva.”\u00a0 Dakle, komuna mo\u017ee procvjetati samo ako poka\u017ee svoju po\u017eeljnost kao alternativu bur\u017eoaskom obiteljskom \u017eivotu. Ona mora u punom smislu pru\u017eiti bolju alternativu svim svakodnevnim aktivnostima i skupinama ljudi: smje\u0161taj, pripremu hrane, brigu o djeci, pomo\u0107 starijima i organizaciju \u0161irokih mogu\u0107nosti provo\u0111enja slobodnog vremena.<\/p>\n

Kako bi se suprotstavili na\u010dinu \u017eivota individualizma i laissez-farea, pogonjenog neoliberalnim urbanim politikama, stanovnici bi trebali sudjelovali u strukturi kolektivnog vlasni\u0161tva. Ovakvo stanovanje bilo bi povu\u010deno s tr\u017ei\u0161ta komercijalnih nekretnina, tako sprje\u010davaju\u0107i tr\u017ei\u0161no preuzimanje i manipulaciju, osiguravaju\u0107i da stambena zgrada ostane komunalno vlasni\u0161tvo, uz garanciju stabilnih najamnina (koje ne ovise o fluktuacijama slobodnog tr\u017ei\u0161ta). Izostajanje ovog koraka bilo je mo\u017eda najve\u0107i propust i na\u0161eg poku\u0161aja priu\u0161tive stanogradnje (POS-a), budu\u0107i da se zapravo nije baziralo na gore navedenoj odr\u017eivoj stambenoj politici, ve\u0107 na subvencioniranim stambenim kreditima. Kada bi jednom dr\u017eava prodala (po ne\u0161to ni\u017eim cijenama od tr\u017ei\u0161nih) svoje stanove, oni bi automatski postali privatno vlasni\u0161tvo (i kao takvi mogli biti na tr\u017ei\u0161tu, kao i svaki drugi stan). Ovaj princip podrazumijeva, u marksisti\u010dkim terminima, ovladavanje nad uporabnom vrijedno\u0161\u0107u prostora, tako se suprotstavljaju\u0107i dominaciji razmjenske vrijednosti i profita kojim se napaja.<\/p>\n

komuna mo\u017ee procvjetati samo ako poka\u017ee svoju po\u017eeljnost kao alternativu bur\u017eoaskom obiteljskom \u017eivotu. Ona mora u punom smislu pru\u017eiti bolju alternativu svim svakodnevnim aktivnostima i skupinama ljudi<\/h2>\n

Nadalje, bitna je organizacija komunalnog stanovanja oko dva opre\u010dna prostorna stanja: samo\u0107a i zajedni\u0161tvo. Pojedina\u010dni prostor mogao bi biti minimiziran, tako da pojedinac mo\u017ee ugodno \u017eivjeti u njemu, a kolektivni prostor bio bi povedan, tako da sadr\u017ei sve one funkcije koje su obi\u010dno stisnute u si\u0107u\u0161ne stanove. Da bi komunalno stanovanje bilo uistinu atraktivan prijedlog, ono mora pru\u017eiti pojedincima onoliko privatnog prostora kojeg mogu dobiti u sklopu obiteljskog stanovanja, a pritom vi\u0161e kolektivnog prostora nego \u0161to ga imaju u slu\u010daju prvog. Na taj na\u010din, rad vezan za reprodukciju doma\u0107instva kolektivno je izlo\u017een i time prestaje biti individualni teret.<\/p>\n

Osnovna nadmo\u0107 komunalnog \u017eivota sastoji se u pametnijem i ekonomi\u010dnijem raspolaganju resursima i vremenom. Upravo to ih \u010dini superiornijima u odnosu na pojedina\u010dna obiteljska doma\u0107instva. Komunalno stanovanje je progresivno i osloba\u0111aju\u0107e jer organizacija kolektivnog \u010duvanja djece ili pripreme obroka \u0161tedi radnu snagu, a time individualno potrebno ulo\u017eeno radno vrijeme. Kada ne bi bilo tako, i kada bi zajedni\u010dki \u017eivot u kona\u010dnici rezultirao ve\u0107im brojem potrebnih sati rada, te\u0161ko bi se na\u0161li uvjerljivi razlozi da opravdaju ideju komune. Jasno je da su osnovni poslovi kuhanja ili odgoja djece ne provode na naju\u010dinkovitiji na\u010din na razini postoje\u0107e nuklearne obitelji (npr. za kuhanje obroka za pedeset ljudi bit \u0107e potrebno manje truda nego \u0161to bi pedeset ljudi koji kuhaju svoju obrok individualno morali ulo\u017eiti. Odnosno, mo\u017eemo re\u0107i da \u0107e kuhanje za pedeset ljudi u zajednici zahtijevati manje rada nego da je tih istih pedeset ljudi ra\u0161trkano u dvadesetak doma\u0107instava, kao \u0161to je u sada\u0161njoj situaciji).<\/p>\n

Nadalje, ako bi se usluge pranja rublja i \u010di\u0161\u0107enja tako\u0111er pru\u017eale komunalno, tada bi stariji \u010dlanovi imali koristi od toga, bez stigme i izolacije koja je povezana s ulaskom u stara\u010dki dom. Za starije \u010dlanove koji su i dalje vitalni, aktivnosti komune pru\u017eile bi priliku da i dalje igraju aktivnu i produktivnu ulogu u dru\u0161tvu, a ne da trpe prisilnu otu\u0111enost mirovine. Prisutnost mladih ljudi otvorila bi mogu\u0107nost brige za starije, a i stariji bi tako mogli ponuditi ne\u0161to za uzvrat.<\/p>\n

Organizacija rada me\u0111u \u010dlanovima komune mogla bi se odvijati na dva na\u010dina: rotiraju\u0107i zadaci ili stalne uloge. Oba na\u010dina imaju svoje prednosti i mane. Rotacija omogu\u0107ava \u010dlanovima \u0161iri razvoj sposobnosti, a tako\u0111er ukida i \u0161ovinisti\u010dke predrasude vezane za rodno uvjetovanu raspodjele poslova. S druge strane, stalno zaposlenje na odre\u0111enoj funkciji sa sobom donosi ve\u0107u profesionalnost i bolju izvedbu poslova.<\/p>\n

\u010clanovi komune ostvarili bi pristup \u0161irem spektru resursa, mogu\u0107nosti i sredstava, nego u pojedina\u010dnom doma\u0107instvu. \u010cinjenica da su ti isti resursi, mogu\u0107nosti i sredstva dijeljeni (i time kori\u0161teni u optimalnom kapacitetu, takore\u0107i ‘bez praznog hoda’) zna\u010dila bi da zahtijevaju manja per capita ulaganja u njih. Komuna, drugim rije\u010dima, ne smanjuje posjedovanja u mjeri u kojoj otvara pristupe. Ona nadmudruje kapitalisti\u010dki stil \u017eivota, time \u0161to uporabne predmete (u naj\u0161irem smislu) po\u010dinjemo gledati prema onome \u0161to oni uistinu jesu: uporabna vrijednost, a ne ona razmjenska. One favoriziraju pristup iznad posjedovanja ili, u Frommovim terminima, ‘biti’ iznad ‘imati’.<\/p>\n

To oslobo\u0111eno vrijeme od nepotrebnog rada moglo bi biti ulo\u017eeno u razvoj individualnosti kroz gra\u0111enje intelektualnih, umjetni\u010dkih, sportskih, dru\u0161tvenih i svih ostalih ljudskih kapaciteta. \u010covjek je, kako ka\u017ee Marx, “dru\u0161tvena individua”. A takva sinteza trebala bi se opirati svakoj vrsti individualizma, koji prezire i strahuje od veza s drugim ljudima, vidjev\u0161i u tome prijetnju integritetu ega, kao i svakoj vrsta kolektivizma koji nastoji potopiti individualnost u dru\u0161tvenu ulogu. Kroz ovakvu sintezu, komune otvaraju “mogu\u0107nost da se fokusiramo na ‘ars vivendi’ kao fundamentalni oblik otpora”.<\/p>\n

Razli\u010ditost ljudskog karaktera otvara put su\u010deljavanja, ali i pomirenja. Gledano sa svjetlije strane, ta razli\u010ditost temperamenata i karaktera uklju\u010duje i raznolikost vje\u0161tina, znanja i talenata, time pru\u017eaju\u0107i ve\u0107u mogu\u0107nost suradnje i razmjene me\u0111u \u010dlanovima<\/h2>\n

Naravno, netko bi mogao prigovoriti kako nije sve tako bajno. Oblici zadru\u017enog stanovanja, \u010dak i oni manje radikalni od prethodno izlo\u017eene ideje komune, za sobom nose svoj paket problema i izazova. Razli\u010ditost ljudskog karaktera otvara put su\u010deljavanja, ali i pomirenja. Gledano sa svjetlije strane, ta razli\u010ditost temperamenata i karaktera uklju\u010duje i raznolikost vje\u0161tina, znanja i talenata, time pru\u017eaju\u0107i ve\u0107u mogu\u0107nost suradnje i razmjene me\u0111u \u010dlanovima, koja u kona\u010dnici rezultira efikasnijim obavljanjem poslova, kao i profilaciji svakog pojedinca i njegovih talenata na putu samoostvarenja. Nitko ne tvrdi da je politika, pa tako niti politika prostora, ultimativni alat rje\u0161avanja cjelokupne ljudske egzistencije.<\/p>\n

\u010covjekove potrebe su raznolike i variraju od jedne do druge (dru\u0161tvene) individue. One su konfliktne i opre\u010dne: sigurnost i otvaranje, izazov i stalo\u017eenost, rad i igra, monotonija i raznolikost, samo\u0107a i komunikacija\u2026 Na putu njihovog zadovoljenja svakako \u0107e biti i konflikta i kompromisa. Ideja je u tome da zadru\u017eno stanovanje jednostavno predstavlja humaniji i pravedniji na\u010din da uredimo na\u0161e dru\u0161tvene odnose rada i reprodukcije, oslobo\u0111eni otu\u0111enja i rastu\u0107eg problema stresa koje uzrokuje kapitalisti\u010dki modus vivendi.<\/p>\n

Javno zdravstvo, javno \u0161kolstvo, zabrana dje\u010djeg rada, ograni\u010denje radnih sati na osam, komunalni servisi (itd.) nisu nekakav ‘realizam’ prona\u0111en u zate\u010denoj prirodi\u2026 Ta social-demokratska dostignu\u0107a, koja su danas op\u0107eprihva\u0107ena kao najnormalnija, predstavljaju dru\u0161tveno humanisti\u010dki standard koji je rezultat povijesne borbe ljevice, a progres postignut tom borbom danas \u010dak ni mnogi na desnom spektru ne dovode u pitanje. Ta \u010dinjenica da su svi ovi dru\u0161tveni konstrukti rezultati jedne mukotrpne povijesne socijalisti\u010dke borbe za emancipaciju ljudskog bi\u0107a, trebala bi nas osvijestiti o perspektivi da je i priu\u0161tivo stanovanje za sve mo\u017eda sljede\u0107i najve\u0107i korak u istoj toj borbi. Stambena arhitektura \u010dini preko 80% ukupne gradnje, a “stanovanje” je, kao \u0161iri egzistencijalni pojam, sve ono \u0161to radimo kada ne radimo, \u0161opingiramo ili se rekreiramo.<\/p>\n

Kao takvo, priu\u0161tivo stanovanje za sve trebalo bi predstavljati osnovnu materijalnu bazu na\u0161ih \u017eivota. Taj korak mora i mo\u017ee do\u0107i jedino iz aktivnog trenja koje \u0107e arhitekti i urbanisti, ali i svi gra\u0111ani, vr\u0161iti na postoje\u0107e barbarstvo nepostojanja adekvatnih stambenih politika.<\/p>\n

“Postav\u0161i periferijom EU-a dr\u017eave poput Hrvatske prodale su na\u0161e pravo na dom tako \u0161to se poti\u010du politike putem kojih smo primorani da se ekstremno zadu\u017eujemo kako bismo uop\u0107e mogli imati dom. Osu\u0111eni smo na tr\u017ei\u0161te stanovanja bez alternative”, obja\u0161njava Iva Mar\u010deti\u0107, iz udruge Pravo na grad.<\/p>\n

“Nemamo modela zadru\u017enog stanovanja, neprofitnih inicijativa, nema regulacije tr\u017ei\u0161ta najma itd. Mi smo potpuno prepu\u0161teni apetitima tr\u017ei\u0161ta i banaka. Tr\u017ei\u0161te ne mo\u017ee biti jedini odgovor na stambeno pitanje, jer je stan kao dom cjelo\u017eivotna potreba, neodvojiva od \u017eivota i ne mo\u017ee biti predmetom kratkoro\u010dnog profita. (\u2026) Mladi su sve du\u017ee kod roditelja ili \u017eive u najmu i u jako nesigurnim uvjetima. U Hrvatskoj 70 do 80 posto ljudi izme\u0111u 18. i 34. godine \u017eivi u roditeljskom domu. To je jedan pora\u017eavaju\u0107i podatak, koji govori da cijela jedna generacija nije u mogu\u0107nosti da se emancipira.”\u00a0 Situacija je daleko od idealne, a prvi korak mo\u017eda predstavlja pretvaranje razo\u010daranja i rezignacije u proaktivno nezadovoljstvo.<\/p>\n

Trebamo li hrabro rehabilitirati revolucionarnu misao arhitekata Moiseia Ginzburga, Aleksandra Vesnina, Ivana Leonidova i ostalih avangardnih ruskih konstruktivista, koji u \u010dasopisu svoje grupe OSA (rus. Organizacija Suvremenih Arhitekata) entuzijasti\u010dno izjavljuju kako \u0107e jedino arhitektura oslobo\u0111ena okova privatnog vlasni\u0161tva utrti put razvoju novih tipova arhitekture, novih arhitektonskih organizama te novih kompleksa i sklopova, na mjesto usko individualisti\u010dkih parametara diktiranih od strane klijenata te, u kona\u010dnici, nekim novim i nezamislivim vrstama ljudskih odnosa?<\/p>\n

Mo\u017eda je vrijeme da drijeme\u017e arhitektonske struke nadi\u0111e vlastiti status quo. Ideja stambene arhitekture koja nije diktirana zakonima usko individualisti\u010dkih zatega privatnog vlasni\u0161tva i isklju\u010divosti \u017eivota nuklearne obitelji predstavlja mo\u017eda najve\u0107i korak u tom nadila\u017eenju<\/h2>\n

Manifestacija volje arhitekata tada bi se trebala prenijeti u projektu izgradnje novog \u017eivota, u stvaranju nekih novih ‘Dru\u0161tvenih Kondenzatora’ na\u0161eg vremena. Osnovna zada\u0107a svake arhitekture, a samim time naro\u010dito i one stambene, jest da arhitekti koji ju zami\u0161ljaju i projektiraju moraju suosje\u0107ati sa svijetom, te prostori koje potom grade moraju biti prostori \u0161irenja slobode. Jasno je da je slijedom ove dvije teze nemogu\u0107e da arhitekt nije ljevi\u010dar! Kao takvi, gdje smo po putu izgubili strastvenu volju Hannesa Meyera, koji arhitekta ne vidi kao estetskog slugu vladaju\u0107e klase ili tek marionetu vlastitih stilskih i egocentri\u010dnih interesa, ve\u0107 kao \u017eustrog borca zalo\u017eenog za sveop\u0107u emancipacijsku borbu svih ljudi?<\/p>\n

“Ni arhitekt niti urbanist, ni sociolog niti ekonomist, ni filozof ili politika ne mogu iz ni\u0161tavila dekretom izvu\u0107i nove oblike i odnose. Da budemo precizniji, kao \u0161to ni arhitekt nema \u010dudotvorne modi, isto tako nema ih ni sociolog. Nijedni ni drugi ne stvaraju dru\u0161tvene odnose. U odre\u0111enim povoljnim okolnostima oni tek poma\u017eu da se formuliraju tendencije. Samo dru\u0161tveni \u017eivot u svojoj globalnoj mogu\u0107nosti posjeduje takve mo\u0107i. (\u2026) Samo grupe, klase ili frakcije dru\u0161tvenih klasa sposobne za revolucionarne inicijative mogu preuzeti odgovornost i rje\u0161enja urbanih problema odvesti do potpunog izvr\u0161enja; obnovljeni grad bit \u0107e djelo takvih dru\u0161tvenih i politi\u010dkih snaga. Rije\u010d je najprije o tome da se razvrgnu prevladavaju\u0107e strategije i ideologije postoje\u0107eg dru\u0161tva”, pi\u0161e Lefebvre.<\/p>\n

Mo\u017eda je vrijeme da drijeme\u017e arhitektonske struke nadi\u0111e vlastiti status quo. Ideja stambene arhitekture koja nije diktirana zakonima usko individualisti\u010dkih zatega privatnog vlasni\u0161tva i isklju\u010divosti \u017eivota nuklearne obitelji predstavlja mo\u017eda najve\u0107i korak u tom nadila\u017eenju. Tako mo\u017eemo zaklju\u010diti, bez la\u017ene skromnosti, kako ideja priu\u0161tivog stanovanja za sve u sferi prostornih politika, kao i tipolo\u0161ki eksperimenti i pomaci u domeni arhitektonskog oblikovanja, postaju pitanje svih pitanja suvremene arhitektonske prakse i odsko\u010dna daska prema nedosanjanoj urbanoj revoluciji.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vrijeme je da drijeme\u017e arhitektonske struke nadi\u0111e vlastiti status quo i sjeti se slobode. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":289144,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-289138","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289138","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=289138"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289138\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":289145,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/289138\/revisions\/289145"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/289144"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=289138"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=289138"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=289138"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}