![\"\"](\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/kijavica-300x246.jpg\")
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Imamo ovdje, u Be\u010du, jednog kom\u0161iju sa Bosfora. Ponekad za\u017ealim \u0161to stanujemo u toj novoj zgradi, u urbanom dijelu grada udaljenom 15 minuta od glavnog trga i katedrale Svetog Stefana i 10 minuta od najljep\u0161eg be\u010dkog dvorca \u0160enbrun, u suprotnom smjeru. Jer da \u017eivimo u nekom tirolskom selu, \u0161tajerskoj oblasti ili Obervaltersdorfu mo\u017eda bi taj na\u0161 kom\u0161ija uzgajao stoku. I mo\u017eda bi, kao ve\u0107ina tamo\u0161njih vrijednih mje\u0161tana \u2013 dr\u017eao krave. Znate, one krupne, jedre, mlijekonosne \u2013 ko sa omota za \u201eMilka\u201c \u010dokolade. E vidite, tada bih po\u017eelio da mu crkne \u2013 makar jedna od tih krava!<\/p>\n
Nemojte mi, uva\u017eeni \u010ditao\u010de, prerano suditi zbog te moje zlobne \u017eelje. Krave su, dr\u017eim, jako dobrodu\u0161ne \u017eivotinje, pitome i pomalo melanholi\u010dne. Vje\u010dito u nekoj svojoj zen fazi. I prvi na sebe bacam kamen zbog same primisli da se jednom takvom dragom stvorenju, ni krivom ni du\u017enom, ne\u0161to ru\u017eno desi. Zapravo, kamenje je fijuknulo ve\u0107 u naslovu ove blog-burleske \u010diji je naziv \u201eMali Mi\u201c sasvim na mjestu. To \u201eMi\u201c odnosi se na kom\u0161iju i na mene! A koliko smo mali obojica \u2013 i to \u0107e se pokazati. Zapravo, samim tim \u0161to sam na nekog ko me je ga\u0111ao kamenom, bacio tako\u0111e kamen a ne hljeb, dovoljno me degradira da ostale svoje \u201emalosti\u201c ne moram ni da isti\u010dem. A to \u0161to sam kamenom uzgred \u201eusmrtio\u201c i njegovu jadnu, izmi\u0161ljenu kravu stavlja mi dodatne okove srama, koje \u0107u da nosim dok god moja robija traje. Ali i on \u0107e nositi svoje. Mada toga jo\u0161 nije svjestan!<\/p>\n
Kom\u0161ija sa Bosfora ima radnju za prodaju i popravku mobilnih telefona i elektronskih ure\u0111aja. Na stotine ih je takvih u Be\u010du. Njegova radnja je ujedno internet kafe i fotokopirnica. Ljep\u0161e zvu\u010di nego \u0161to izgleda. Tri stolice i tri polovna ra\u010dunara na dva spojena stola. I leglo ispreplijetanih kablova koji se obavijaju oko nogu svakome ko kro\u010di tamo. Taj uzani, stra\u017enji dio pregra\u0111en je gajbama piva. To je internet kafe.<\/p>\n
Fotokopirnica je laptop povezan sa \u0161tampa\u010dem na stolu pored kase. Ispred prodavca. A prodavac je vlasnik. Na\u0161 junak. Kom\u0161ija.<\/p>\n
Svratio sam nekoliko puta tamo da ne\u0161to od\u0161tampam. Radnja je udaljena minut od mog stana. Na dvije tramvajske stanice odatle nalazi se prava fotokopirnica gdje jedna od\u0161tampana ili kopirana strana ko\u0161ta pet centi. Kod kom\u0161ije 50 centi. To je dobrovoljni hara\u010d koji pla\u0107am lihvaru jer \u017eelim da u\u0161tedim vrijeme. Ali u punu \u010da\u0161u \u017eu\u010di koju svaki put ispijem kad u\u0111em tamo, kom\u0161ija je, jednom prilikom, dolio jo\u0161 samo kap. I \u010da\u0161a se prelila\u2026<\/p>\n
Bilo je to pretpro\u0161log ljeta negdje krajem jula ili po\u010detkom avgusta, ne sje\u0107am se ta\u010dno. Ali se zato sje\u0107am svake pojedinosti na\u0161eg razgovora:<\/p>\n
\u201e\u0160ta ste trebali?\u201c<\/p>\n
\u201eDa od\u0161tampam dvije stranice.\u201c<\/p>\n
\u201eU redu. Dajte USB memoriju i recite mi naziv dokumenta.\u201c<\/p>\n
\u201eVidite, u \u017eurbi sam zaboravio USB. Mo\u017ee li sa mejla da se od\u0161tampa?\u201c<\/p>\n
\u201eMo\u017ee. Idite u internet kafe. Vi ste ra\u010dunar broj 3, sad \u0107u vas konektovati.\u201c<\/p>\n
Kad sam se poslije dva \u2013 tri minuta vratio do njegovog pulta, \u010dekale su me od\u0161tampane stranice. Izvadio sam euro na sto i gurnuo nov\u010di\u0107 prema njemu. Nije ga ni pogledao.<\/p>\n
\u201e\u0160est eura, molim.\u201c<\/p>\n
\u201eKakooo? \u0160est eura \u2013 za dvije stranice? Zar nije do sad bilo 50 centi po stranici?\u201c<\/p>\n
\u201eJeste. I jo\u0161 uvijek je!\u201c<\/p>\n
\u201ePa\u2026\u201c<\/p>\n
\u201ePa vi ste koristili i internet usluge. A to vam je pet eura za prvih sat vremena. Plus \u0161to ste od\u0161tampali dvije stranice. To je ta\u010dno \u0161est eura.\u201c<\/p>\n
\u201eAli meni nije trebao internet. Ostao sam samo par minuta da to od\u0161tampam.\u201c<\/p>\n
\u201eTo je va\u0161 problem, kom\u0161ija (prvi put me tako nazvao). Imate jo\u0161\u2026\u201c\u00a0\u2013 pogledao je na sat \u2013\u00a0\u201e\u2026jo\u0161 ta\u010dno 56 minuta da koristite na\u0161e internet usluge, ukoliko \u017eelite naravno\u201c.<\/p>\n
\u201eAli meni ne treba internet\u2026\u201c<\/p>\n
\u201eTrebao vam je jer nijeste donijeli USB, pa ste morali da se priklju\u010dite na mre\u017eu. A to ima svoju cijenu. Kao i sve u \u017eivotu.\u201c<\/p>\n
\u201eAli\u2026\u201c<\/p>\n
\u201eNema \u201eali\u201c\u2026 Ho\u0107ete li da platite ili ne?\u201c<\/p>\n
Izvadio sam nevoljno papirnu nov\u010danicu od pet eura i stavio pored kovanice. Ni dovi\u0111enja mu nijesam rekao. Ali on meni jeste. Na svoj na\u010din.<\/p>\n
Dobro pamtim te njegove rije\u010di koje su me ispratile ka izlazu:<\/p>\n
\u201eUkoliko vam ne odgovara na\u0161a cijena, fino kupite \u0161tampa\u010d, pa \u0161tampajte ku\u0107i do mile volje.\u201c<\/p>\n
To je bio \u201ekamen\u201c koji me zvrknuo po sred glave. I da se ne la\u017eemo, zaboljelo me je. Jako.<\/p>\n
Ali poslu\u0161ao sam njegov savjet. Kupio sam \u0161tampa\u010d i zarekao se da mu nikad vi\u0161e ne\u0107u u\u0107i u radnju\u2026<\/p>\n
To \u201enikad\u201c trajalao je ta\u010dno godinu i osam mjeseci. Jer u nedjelju sam pogazio sopstvenu rije\u010d i ponovo po\u0161ao tamo.<\/p>\n
Korona virus je kao glavni saobra\u0107ajac stao na sred raskrsnice i zaustavio \u017eivot. Princeza Zemlja se ubola na vreteno Covid 19 i istog \u010dasa zaspala. Kao i svi mi, dvorjani u njenom kraljevstvu. Ako je vjerovati bajkama treba\u0107e nam 100 godina da se probudimo. Po\u0161to je nama u karantinu svaki dan kao godina, onda \u0107e se valjda kroz koji mjesec sve vratiti na svoje. Do tada nam ostaje da ispratimo tok ove predstave. \u010cin po \u010din. \u010cIN. \u010cekanje i Nada.<\/p>\n
U Be\u010du nedjeljom skoro ni\u0161ta ne radi. U vrijeme Korone \u201eskoro\u201c je vi\u0161ak u prethodnoj re\u010denici. Ili ipak nije.<\/p>\n
Pro\u0161le nedjelje o\u010dajni\u010dki mi je bio potreban kabal za internet. Znate onaj \u0161to povezuje \u201eruter\u201c sa ra\u010dunarom. Preporuke austrijske vlade su da se bez prijeke potrebe ne izlazi napolje. Ali meni je kabl u tom trenutku bio potreba. I to prijeka. Kru\u017eio sam gradom puna dva sata tra\u017ee\u0107i radnju gdje bih mogao da ga kupim.\u00a0Naravno da nijesam nai\u0161ao ni na jednu, kao u svim pravim pri\u010dama. Naravno da sam se snu\u017eden vra\u0107ao ku\u0107i i naravno da me na svega nekoliko metara od ulaza u zgradu presrelo jedno jabukovo drvo. Naklonilo mi se spustiv\u0161i kro\u0161nju i ponudilo mi svoj plod. Ta jabuka iz mog rajskog vrta bio je\u00a0 \u201eMobil servis\u201c kom\u0161ije sa Bosfora. I to je valjda jedina radnja u \u010ditavom Be\u010du koja je bila otvorena tog podneva<\/p>\n
Ubrao sam \u201ejabuku\u201c i zagrizao bez razmi\u0161ljanja.<\/p>\n
Kom\u0161ija je stajao na istom mjestu kao i posljednji put kad smo se vidjeli. Kao da se nije ni pomjerao odatle. Prvi i tre\u0107i ra\u010dunar u internet kafeu bili su zauzeti. Dva dje\u010daka su igrala video igrice. Nosili su za\u0161titne maske na licu. Bili su to kom\u0161ijini sinovi. Znao sam ih iz vi\u0111enja. Nijesam mu po\u017eelio dobar dan kad sam u\u0161ao. On meni jeste.\u00a0\u201eMerhaba\u201c, rekao je. Pokazao sam mu svoj mobilni telefon. I sliku na displeju:<\/p>\n
\u201eImate li ovakav kabl?\u201c<\/p>\n
\u201eDa. Od koliko vam metara treba?\u201c<\/p>\n
\u201eDeset. Ili \u010dak dvadeset ako imate.\u201c<\/p>\n
\u201eOd dvadeset metara nemam. Ali evo vam ovaj od deset pa vidite da li vam odgovara. Ili da sa\u010dekate do sjutra da naru\u010dim od dvadeset.\u201c<\/p>\n
\u201eNe, ne. Danas mi hitno treba. Mogu li da ga odnesem do stana da isprobam je li du\u017eina dovoljna?\u201c<\/p>\n
\u201eAko ga otpakujete morate ga platiti. Ali mogu vam dati ovo \u2013 da provjerite?\u201c<\/p>\n
Iz fioke stola izvadio je metar za mjerenje i pru\u017eio mi.<\/p>\n
\u201eEvo, izmjerite slobodno, pa do\u0111ite da mi ka\u017eete \u0161ta ste odlu\u010dili.\u201c<\/p>\n
Zahvalio sam se na neo\u010dekivanoj ljubaznosti i po\u017eurio do stana. Kabl od 10 metara je taman odgovarao. To sam i njemu rekao kad sam poslije pet minuta ponovo u\u0161ao u radnju. Usput sam razmi\u0161ljao koliko \u0107e mi naplatati jer sam u onoj \u017eurbi zaboravio da pitam za cijenu. Standardna cijena tih kablova je sedam \u2013 osam eura. Negdje se mogu na\u0107i i za \u0161est. Kod preprodavaca su oko deset. Kladio sam se sa sobom da \u0107e mi on naplatiti petnaest. Izgubio sam opkladu.<\/p>\n
\u201eZna\u010di odgovara.\u201c<\/p>\n
\u201eDa.\u201c<\/p>\n
Pru\u017eio mi je upakovani kabl. Na njemu je bila nalijepljena cijena koje nije bilo prvi put kad mi ga je pokazao. Mora da je u me\u0111uvremenu zalijepio. Zahvalio sam se i platio ne tra\u017eiv\u0161i ra\u010dun.<\/p>\n
Dvadeset i pet eura.
\nDVA-DE-SET I PEEEE-T!!!<\/p>\n
Jo\u0161 jedna kamen\u010duga u glavu. Ali ovog puta sam i ja dr\u017eao kr\u0161 u ruci.<\/p>\n
Kao mali imao sam tu sposobnost da vje\u0161ta\u010dki izazovem kijavicu kad god \u017eelim. Samo je trebalo perom ili tako ne\u010dim golicljivim da nadra\u017eim nozdrve i krenuo bi rafal od pet-\u0161est kijanja za redom od kojih je odzvanjala \u010ditava ku\u0107a.<\/p>\n
Htio sam umjesto pozdrava kom\u0161iji sa Bosfora da priredim za opro\u0161taj ba\u0161 jedan takav \u201ekijomet\u201c koji \u0107e pamtiti bar do kraja ove pandemije.\u00a0I da ga upla\u0161im. Jer ni on kao ni ja nije nosio za\u0161titnu masku. Samo rukavice\u2026<\/p>\n
Na nesre\u0107u pri sebi nijesam imao pti\u010dje pero. Niti bilo \u0161ta podesno \u010dime bih iziritirao nosnice. Odlu\u010dio sam se za nokat malog prsta. Ali nije i\u0161lo. Probao sam da se koncentri\u0161em i jo\u0161 ja\u010de zagrebem, ali ni makac. Ni ka\u017eiprst nije bio bolje sre\u0107e. Dok sam vadio klju\u010d od stana da probam sa njim kom\u0161ija me je gledao u \u010dudu. Napinjao sam se, dahtao i hvatao vazduh poku\u0161avaju\u0107i po\u0161to poto da kinem. Bar jednom. Ali ni\u0161ta.<\/p>\n
\u201eJe li sve u redu\u201c, prozbori on napokon.<\/p>\n
Nijesam mu odgovorio, samo klimnuo glavom i nastavio klju\u010dem kao sa gudalom da prelazim po nosnoj resici. I djeca su prestala sa igranjem igricama i izbe\u010dili o\u010di u mene. Sitne, pogane o\u010di.<\/p>\n
\u2026I tad sam napokon kinuo.<\/p>\n
A-aaa-ap\u0107ih!<\/p>\n
\u0160ta da vam ka\u017eem. Bio je to jedan od najslabijih kihova u dugoj istoriji kijanja. Jedva da se i \u010duo. Kao da je kolibri podrignuo. Dok su se sinovi, slutio sam, cerili ispod za\u0161titne maske, njihov otac je i dalje zbunjeno gledao u mene pitaju\u0107i se da li je u dugoj trgova\u010dkoj praksi sreo kompletnijeg idiota\u2026<\/p>\n
A ja sam samo pognuo glavu i iza\u0161ao posramljen iz radnje u koju me ni sam crni \u0111avo ne\u0107e natjerati da ikad vi\u0161e u\u0111em\u2026<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Milo\u0161 MILA\u010cI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":1123,"featured_media":287273,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-287249","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/287249","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1123"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=287249"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/287249\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":287274,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/287249\/revisions\/287274"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/287273"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=287249"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=287249"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=287249"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}