pi\u0161e Live Science.<\/a><\/p>\n“Na\u0161e analize jasno pokazuju da SARS-CoV-2 nije laboratorijski konstrukt ili namjerno izazvan virus”, navodi se u \u010dlanku nau\u010dnog \u010dasopisa.<\/p>\n
Kristian Andersen, vanredni profesor imunologije i mikrobiologije, zajedno sa svojim kolegama pogledao je genetski predlo\u017eak proteina \u0161iljaka koji str\u0161e na povr\u0161ini novog koronavirusa. SARS-CoV-2 koristi te \u0161iljke da se naka\u010di na vanjske zidove \u0107elija svog doma\u0107ina i potom u\u0111e u te \u0107elije. Nau\u010dnici su pogledali sekvence gena odgovorne za dvije klju\u010dne karakteristike ovih \u0161iljaka – na\u010din na koji se zaka\u010de na doma\u0107ina te kako omogu\u0107e ulazak virusa u \u0107elije.<\/p>\n
Ta analiza pokazala je da se dio \u0161iljka, nazvan udica, razvio kako bi ciljao na receptor s vanjske strane ljudskih \u0107elija naziva ACE2, koji u\u010destvuje u regulaciji krvnog pritiska. Virus je toliko efikasan u vezivanju s ljudskim \u0107elijama da su istra\u017eiva\u010di rekli da su proteini \u0161iljaka kod SARS-CoV-2 rezultat prirodne selekcije, a ne genetskog in\u017eenjeringa.<\/p>\n
SARS-CoV-2 je usko povezan s virusom koji izaziva te\u0161ki akutni respiratorni sindrom (SARS), a koji je odjeknuo \u0161irom svijeta prije gotovo 20 godina. Nau\u010dnici su prou\u010davali kako se SARS-CoV razlikuje od SARS-CoV-2. Tu dolazimo do podatka da u kompjuterskim simulacijama mutacije u SARS-CoV-2 ne djeluju ba\u0161 dobro pri pomo\u0107i virusu da se ve\u017ee za ljudske \u0107elije. Da su nau\u010dnici namjerno napravili ovaj virus, ne bi odabrali mutacije za koje ra\u010dunarski modeli sugeri\u0161u da ne\u0107e raditi, pi\u0161e Live Science. Me\u0111utim, ispostavilo se da je priroda pametnija od nau\u010dnika, a novi koronavirus prona\u0161ao je na\u010din da bude potpuno druga\u010diji od svega \u0161to bi nau\u010dnici mogli stvoriti, pokazalo je istra\u017eivanje.<\/p>\n
Jo\u0161 jedan dokaz koji upu\u0107uje na \u010dinjenicu da novi koronavirus nije stvoren u laboratoriju jeste njegova molekularna struktura koja se razlikuje od poznatih koronavirusa. Umjesto toga, sastav SARS-CoV-2 najvi\u0161e podsje\u0107a na viruse prona\u0111ene u \u0161i\u0161mi\u0161ima i ljuskavcima koji su se malo prou\u010davali i za koje se nikada nije znalo da ljudima nanose \u0161tetu.<\/p>\n
Istra\u017eiva\u010dka grupa uvidjela je dva mogu\u0107a scenarija nastanka SARS-CoV-2 kod ljudi. Jedan scenarij jeste da smo se zarazili direktno od \u017eivotinje, kao \u0161to je bio slu\u010daj kod SARS-a koji je na ljude pre\u0161ao sa cibetke ili MERS-a kojim su se ljudi zarazili preko kamile. U slu\u010daju SARS-CoV-2, istra\u017eiva\u010di sugeri\u0161u da je \u017eivotinja prenosnik bila \u0161i\u0161mi\u0161, koji je virus prenio na drugu \u017eivotinju te potom i na ljude. Ta druga \u017eivotinja mogao bi biti ljuskavac, rekli su nau\u010dnici.<\/p>\n
U drugom scenariju, sva patogena obilje\u017eja virusa razvila su se tek nakon \u0161to je virus sko\u010dio sa svog \u017eivotinjskog doma\u0107ina na ljude. Neki koronavirusi koji su nastali u ljuskavcima imaju \u0161iljke kojima se ka\u010de na doma\u0107ina, sli\u010dno kao kod SARS-CoV-2.<\/p>\n
Svi ovi tehni\u010dki detalji mogli bi nau\u010dnicima pomo\u0107i da prognoziraju budu\u0107nost pandemije novog koronavirusa. Ukoliko je virus u\u0161ao u ljudske \u0107elije u patogenom obliku, to pove\u0107ava vjerovatnost budu\u0107ih epidemija. Virus bi jo\u0161 uvijek mogao cirkulirati u \u017eivotinjskoj populaciji i ponovno bi mogao sko\u010diti na ljude, spreman izazvati novu epidemiju. Ipak, manje su mogu\u0107nosti za takve budu\u0107e epidemije ako virus prvo mora u\u0107i u ljudsku populaciju, a zatim evoluirati patogena svojstva, kazali su istra\u017eiva\u010di.(Izvor: Live Science\/klix.ba)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sva patogena obilje\u017eja virusa razvila su se tek nakon \u0161to je virus sko\u010dio sa svog \u017eivotinjskog doma\u0107ina na ljude<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":286968,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-286967","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/286967","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=286967"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/286967\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":286995,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/286967\/revisions\/286995"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/286968"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=286967"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=286967"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=286967"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}