{"id":286569,"date":"2020-03-18T06:32:21","date_gmt":"2020-03-18T05:32:21","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=286569"},"modified":"2020-03-17T23:45:58","modified_gmt":"2020-03-17T22:45:58","slug":"limbicko-ratovanje-i-okidac-paranoje-marthe-stout","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/03\/18\/limbicko-ratovanje-i-okidac-paranoje-marthe-stout\/","title":{"rendered":"Limbi\u010dko ratovanje i \u2018Okida\u010d paranoje\u2019 Marthe Stout"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Harrison Koehli<\/strong><\/p>\n

Najnovija knjiga Marthe Stout, The Paranoia Switch, je dobrodo\u0161ao dodatak novoj i rastu\u0107oj znanosti o ponerologiji: prou\u010davanju uzroka i postanka zla na socijalnim i me\u0111uosobnim razinama. Stout koristi godine iskustva kao terapeut traume kako bi klini\u010dki dijagnosticirala bolesti na\u0161e “kulture terora” i one koji \u017eele manipulirati traumom za svoje osobne interese.<\/p>\n

Okida\u010d paranoje<\/h2>\n

Traumatski doga\u0111aji preopterete na\u0161 limbi\u010dki sustav. Poja\u010dana reakcija na\u0161e amigdale, koja registrira emocionalnu va\u017enost doga\u0111aja, vodi do smanjene reakcije u hipokampusu, koji obi\u010dno prioritizira informacije i dozvoljava vi\u0161im mo\u017edanim centrima da stvore dosljedno pam\u0107enje, ovisno o njihovoj emocionalnoj va\u017enosti. Kada do\u0111e do traumatskih doga\u0111aja, takvi doga\u0111aji se ne integriraju uz pomo\u0107 vi\u0161ih mo\u017edanih centara kao prava sje\u0107anja, nego umjesto toga dobijemo ne-integrirane fragmente memorije: izolirane slike i osje\u0107aje. Takva sje\u0107anja zatim mogu biti potaknuta ako smo izlo\u017eeni sli\u010dnim slikama. Na taj na\u010din, “pucanj” iz auspuha nekog auta mo\u017ee u ratnom veteranu izazvati stanje paranoje. Njegov “okida\u010d paranoje” je aktiviran.<\/p>\n

“Traumatski doga\u0111aj koji ima najve\u0107i utjecaj nije onaj koji je izazvan slu\u010dajno (nenamjerne eksplozije ili automobilske nesre\u0107e) ili “Bo\u017ejim utjecajem” (potresi, erupcije vulkana, itd.), nego onaj kojeg su drugi ljudi po\u010dinili s namjerom, djela poput fizi\u010dkih napada, nasilnih otmica, silovanja – ili terorizma. Izgleda da se, zbog kakvog god razloga, najvi\u0161e bojimo povrije\u0111enosti kada postoji prijetnja da \u0107e nam se to dogoditi zlonamjerno, od ruku drugih \u010dlanova ljudske vrste, a ta posebna vrsta straha je najzaraznija od svih.”<\/p>\n

Kao \u0161to Stout dalje obja\u0161njava u svojoj knjizi, agenti straha odr\u017eavaju svoju mo\u0107 kroz iskori\u0161tavanje ljudskih slabosti. Ironi\u010dno, \u010desto se doga\u0111a da ti isti ljudi na koje smo genetski “programirani” da ih se bojimo (tj. psihopati), iskori\u0161tavaju taj strah tako da ga fokusiraju na pogodne grupe. Hitler je iskoristio anarhiste, komuniste i \u017didove. Na\u0161i vo\u0111e koriste “teroriste”, muslimane, te one koji kritiziraju njihovu politiku.<\/p>\n

Stout definira terorizam kao “nasilje po\u010dinjeno s primarnim ciljem manipuliranja umova pre\u017eivjele populacije”. To stvara okida\u010d paranoje u na\u0161im umovima, ili pokre\u0107e onaj koji ve\u0107 postoji. Njegova “najnjegovanija ambicija je da na nas utje\u010de psiholo\u0161ki, da usadi osje\u0107aj bespomo\u0107nosti u umove individualnih gra\u0111ana, te da ukrade, zgrabi, iz na\u0161eg kolektivnog skladi\u0161ta nade”.<\/p>\n

Na taj na\u010din teroristi (bilo da su to lutkari zapadnja\u010dkih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi ili strani “teroristi”) mogu upravljati utu\u010denim narodom tako da krene u smjeru po njihovom izboru. Me\u0111utim, mo\u017eemo postati svjesni u\u010dinaka i svrhe terorizma i taktika onih koji ga iskori\u0161tavaju, te se tako osigurati da ne djeluje na na\u0161 um.<\/p>\n

Limbi\u010dka rezonanca<\/h2>\n

Iako teroristi\u010dki napad direktno utje\u010de na samo mali dio populacije, cijela dr\u017eava mo\u017ee osjetiti njegove u\u010dinke. Taj fenomen ima svoje korijene u na\u0161em limbi\u010dkom sustavu. “Limbi\u010dki sustav ima dominantnu ulogu u regulaciji na\u0161ih osje\u0107aja, dostupnosti na\u0161ih sje\u0107anja, na\u0161e motivacije da djelujemo, na\u0161e mogu\u0107nosti da izvu\u010demo zna\u010denje iz na\u0161ih iskustava, \u010dak i u regulaciji na\u0161e savjesti”. “Savjest je sna\u017ean osje\u0107aj obveze koji se uvijek temelji na na\u0161em naginjanju da se zbli\u017eimo s drugima… upravo je na\u0161 kapacitet za stvaranje emocionalnih veza onaj koji podi\u017ee moralni karakter…”.<\/p>\n

“Pomo\u0107u informacija pojedinog ili svih osjetila, koje procesira limbi\u010dki sustav, mo\u017eemo primijetiti unutranje stanje drugog ljudskog bi\u0107a – njezino ili njegovo psiholo\u0161ko ili emocionalno stanje – za koje bi ina\u010de bili “slijepi”. … Ne samo da nam limbi\u010dki sustav omogu\u0107uje da osjetimo emocije drugih … on funkcionira, tako\u0111er, da bi na\u0161e emocije poravnao s emocijama ljudi oko nas, i obratno.”<\/p>\n

Na taj na\u010din, trauma teroristi\u010dkih doga\u0111aja je zarazna. Svakog od nas poga\u0111a emocionalno stanje onih oko nas; svi mi postajemo traumatizirani. “Limbi\u010dka rezonanca je jedan od mnogih razloga da osobnost, a posebice karakter, trebaju biti od velike va\u017enosti kada biramo na\u0161e vo\u0111e. Za dobro ili lo\u0161e, vo\u0111a visokog profila mo\u017ee imati jak emocionalni utjecaj na veliki broj ljudi”.<\/p>\n

Makijavelisti\u010dki vo\u0111e ovu \u010dinjenicu mogu iskoristiti tako dobro jer su psihopati. Ne osje\u0107aju gri\u017enju savjesti, ne osje\u0107aju bol kada vide osaka\u0107eno tijelo. Ni\u0161ta ne uznemiruje njihovu hladnu, bezosje\u0107ajnu i ne-emocionalnu prirodu.<\/p>\n

Limbi\u010dki rat<\/h2>\n

Kada vo\u0111a odlu\u010di iskoristiti tu zarazu, umjesto da je smiri i izlije\u010di, on se upu\u0161ta u ono \u0161to Stout naziva “limbi\u010dko ratovanje”. “Ako vo\u0111a odlu\u010di fokusirati pa\u017enju grupe ljudi na zastra\u0161uju\u0107e “druge” – ako on ili ona pokre\u0107e okida\u010d paranoje koji je usa\u0111en putem traume – razina straha grupe \u0107e vjerojatno ostati na vrhuncu dugo vremena, i, bilo da je on sposoban ili nesposoban, njegov vidljivi autoritet \u0107e se odr\u017eati… Nakon grupne traume, velike socijalne promjene se mogu provesti, namjerno ili ne, od \u0161a\u010dice izrabljiva\u010da straha koji igraju na ljutnju i paranoju ranjive populacije”. Doga\u0111a se da na upravo tim bitnim to\u010dkama u povijesti, dr\u017eave postaju zrele za patokraciju, makrosocijalnu bolest koja mo\u017ee trajati desetlje\u0107ima – \u010dak stolje\u0107ima.<\/p>\n

Stout identificira \u0161est stadija limbi\u010dkog ratovanja:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Grupna trauma:<\/strong> Ovo preuzima oblik nacionalne katastrofe, kao u slu\u010daju 11. rujna 2001. godine, koja “usa\u0111uje nesvjesni okida\u010d paranoje u umove gra\u0111ana nacije” (110).<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Brokeri straha:<\/strong> Bilo da su to zlo\u010dinci (kao u slu\u010daju 11. rujna) ili samo oportunisti (kao u slu\u010daju Pearl Harboura), mala grupa ljudi \u0107e poku\u0161ati iskoristiti taj grupni strah, kako bi slijedili svoj cilj, stalnim okidanjem okida\u010da paranoje. Takve zastra\u0161ene ljude naj\u010de\u0161\u0107e privla\u010di “autoritarna li\u010dnost” pri odabiru vo\u0111e. Ostali koraci ovise o uspjehu ovog koraka.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Nala\u017eenje \u017ertvenog janjeta:<\/strong> Brokeri straha \u0107e potom odlu\u010diti da je odre\u0111ena grupa, koja je obi\u010dno nevina za taj zlo\u010din, kriva. Takvo “uspje\u0161no prebacivanje krivnje drasti\u010dno usporava oporavak grupe”. Na taj na\u010din, brokeri straha pokre\u0107u ratove i mr\u017enju jer imaju veliki utjecaj na mnoge.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Kulturalna regresija:<\/strong> S konkretnim neprijateljem kojeg mo\u017eemo kriviti, primitivni instinkti kao \u017eelja za osvetom se mogu “kristalizirati”. Na taj na\u010din brokeri straha manipuliraju na\u0161im nastojanjima za moraliziranje. Odvajanje populacije na “patriote” i “izdajnike” (one koji podr\u017eavaju primitivne reakcije i one koji ne podr\u017eavaju) identificira i stigmatizira one koji nisu podlo\u017eni manipulacijama. Paranoja gasi druga\u010dije mi\u0161ljenje i stvara unutarnjeg cenzora.<\/p>\n

\u00a0 Prepoznavanje i sna\u017ena reakcija:<\/strong> S vremenom, ljudi postaju svjesni ludila takve vlasti i rije\u0161avaju se takvih vlada i vo\u0111a. Iako to mo\u017ee trajati desetlje\u0107ima. U ovoj ranoj fazi, “protesti po\u010dinju, maleni i te\u0161ki u po\u010detku, a postaju ve\u0107i i smjeliji kako vrijeme prolazi” [npr. pokret solidarnosti u isto\u010dnoj Europi krajem 1980-ih]. Na\u017ealost, ovakvi protesti obi\u010dno ignoriraju glavni problem – psiholo\u0161ku prirodu takvih vo\u0111a – i fokusiraju se na sporedni problem, npr. McCarthyeva navodna homoseksualnost ili korupcija nekih na vlasti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 Kajanje i zaborav:<\/strong> “Kada originalno traumom-izazvani strah po\u010dne slabiti, obi\u010dno godinama kasnije, imamo te\u0161ko\u0107e sjetiti se za\u0161to smo dopustili sami sebi da na nas utje\u010de autoritarni program. Mnogi od nas ostanu u stanju disonance i krivnje, a ovaj neugodan osje\u0107aj poti\u010de zaboravljanje…”.<\/p>\n

Mikro i makro skala<\/h2>\n

“Mo\u017eemo iskoristiti mali socijalni sustav visoko disfunkcionalnog para da bi objasnili \u010dudnu ljudsku predanost destruktivnom autoritarizmu” (120). U nasilnoj vezi, \u017ertva, paralizirana stalnom izlo\u017eeno\u0161\u0107u strahu, hvata se za “za\u0161titu” iste osobe koja ju terorizira. “Zlostavljana osoba nau\u010di kako ne “vidjeti” pona\u0161anje njezinog autoritarnog partnera … i kako protuma\u010diti najmanje prazne pojedinosti kao dokaz da je njega, negdje duboko unutra, zaista briga”.<\/p>\n

Metoda uklju\u010duje tri aspekta:<\/p>\n

predispozicija za strah (na primjer, ve\u0107 postoje\u0107i okida\u010di paranoje),<\/p>\n

izolacija (na primjer, nasilje se doga\u0111a iza zatvorenih vrata),<\/p>\n

uvjerenje da jer je svijet (odnosno, u stvarnosti – nezdrava veza) tako stra\u0161an, predanost za\u0161titniku (u stvarnosti, nasilniku, i stvaratelju takvog straha) je potrebna.<\/p>\n

Kada izgubimo sposobnost da prepoznamo patolo\u0161ko pona\u0161anje, to je prvi kriterij geneze zla na bilo kojoj razini; sve slijedi iz te nemogu\u0107nosti da to\u010dno \u010ditamo objektivnu stvarnost.<\/p>\n

“Uostalom, na\u0161i vo\u0111e, kao na\u0161i partneri, bi nam trebali \u010duvati le\u0111a, a kad smo terorizirani, ponekad \u0107emo nastaviti pretpostavljati da su na\u0161i partneri i vo\u0111e tako nastrojeni, \u010dak i kad se suo\u010dimo s po \u017eivot opasnim dokazima da odre\u0111eni partner, ili vo\u0111a, nema takvu motivaciju.” Na primjer, Mao “je uvijek obe\u0107avao da \u0107e se brinuti i \u0161tititi one ljude koje je zlostavljao. Ljudi su mu vjerovali. Mnogi mu jo\u0161 uvijek vjeruju”.<\/p>\n

“Konstantni strah kojeg stvara te\u0161ko zlostavljanje odvaja obitelji psiholo\u0161ki, odvaja \u010dak i \u010dlanove obitelji koji pate od istog destruktivnog tretmana od ruku iste osobe. … Kroni\u010dni strah … izjeda i izobli\u010duje ljudske veze [koje se ponovno uspostavljaju samo u te\u0161kom periodu patokracije].” “U optere\u0107enoj demokraciji, kada kroni\u010dni strah ionako uzrokuje da veze puknu, utjecati na ljude da se razdvoje na liberalne i konzervativne nije te\u0161ko u\u010diniti.”<\/p>\n

Na taj na\u010din, korumpirani politi\u010dari mogu zadr\u017eati svoje neprijatelje (odnosno ljude) razdvojenima tako da se fokusiraju na neva\u017ene probleme. Dok je populacija zauzeta me\u0111usobnom borbom oko pravila o oru\u017eju, poba\u010dajima, religiji, itd., devijanti u foteljama mogu izbje\u0107i otkrivanje. Da su ljudi svjesni manipulacija koje koriste njihovi vo\u0111e, manipulacije ne bi bile u\u010dinkovite. “Svjedoci, te \u010dista svjetlost dana, su krucijalni za na\u0161u sigurnost od nasilja, i predstavljaju opasnost za zlostavlja\u010de. U \u010carobnjaku iz Oza, maleni \u010dovjek u prekrivenom odjeljku, pote\u017ee ru\u010dice kako bi projicirao sliku divovskog, zastra\u0161uju\u0107eg \u010darobnjaka, i vi\u010de, “Nemojte obra\u0107ati pa\u017enju na \u010dovjeka iza zavjese!” – zato \u0161to on zna da, \u010dim ljudi povuku zavjesu, iluzija \u0107e zavr\u0161iti” (118). Zlostavlja\u010di \u017eena ovise o tajnosti njihova zlostavljanja, i \u010dine sve kako bi to ostalo tako. Na isti na\u010din, korumpirani politi\u010dari koriste kontrolirane medije kako bi predstavili svoju masku normalnosti, operiraju iza jeftine propagande i vode svoje tajne operacije iza oznaka “najvi\u0161e tajnosti”.<\/p>\n

Politika trojanskog konja<\/h2>\n

Stout identificira ono \u0161to naziva “politi\u010dari kukavice” – nazvano po ptici koja le\u017ee jaja samo u gnijezdima drugih ptica, i za \u010dija jaja \u0107e se brinuti druge ptice. “Politi\u010dar kukavica, koji je zainteresiran samo za prikupljanje i odr\u017eavanje osobne mo\u0107i, ima malo iskrenih uvjerenja, bilo liberalnih ili konzervativnih, ali mnogi se skrivaju u tradicionalnim politi\u010dkim strankama… Ukradeno “gnijezdo” slu\u017ei kao baza mo\u0107i i kao kamufla\u017ea; mi prete\u017eno odajemo po\u010dast oznakama stranaka i ne gledamo iza njih, tako da te\u0161ko mo\u017eemo vidjeti njihov \u010disti samointeres”. Lobaczewski se suo\u010dava s ovim fenomenom puno detaljnije, isti\u010du\u0107i da su politi\u010dari kukavice naj\u010de\u0161\u0107e psihopati (tako\u0111er se nazivaju makijavelisti\u010dkim li\u010dnostima) i da su dobro uvje\u017ebani u odr\u017eavanju obmanjuju\u0107e vanj\u0161tine (maske normalnosti), te u infiltriranju socijalnih i politi\u010dkih grupa poput “trojanskih konja”.<\/p>\n

Stout identificira razne patolo\u0161ke tipove koji se\u017eu za mo\u0107i: psihopati, osvetoljubivi, ideolo\u0161ki opsjednuti, neuroti\u010dni, psihoti\u010dni. Iako Stout to\u010dno isti\u010de da su na\u0161a djela ta koja se zapravo broje, a ne motivacije, Lobaczewski ima dublje razumijevanje uloge svake pojedine patologije. Kratki sa\u017eetak:<\/p>\n

\u0160izoidni \u010desto predstavljaju naivnu i obmanjuju\u0107u ideologiju, paranoi\u010dari su prvi koji gravitiraju prema vode\u0107im pozicijima u ponerogenskim grupama, a psihopati su krajnji nadahnjuju\u0107i izvor za \u010ditavi patokratski sistem, oni okupiraju sve pozicije koje imaju neki utjecaj. Neuroti\u010dari, ideolozi, psihotici, su manjina, ali va\u017eni igra\u010di u takvom sistemu, \u010dak i na pozicijama javnog vodstva (pogledajte iza vela tajnosti i sigurno \u0107ete prona\u0107i psihopatsku sivu eminenciju).<\/p>\n

Stout isti\u010de da takvi vo\u0111e poku\u0161avaju posramiti svoju populaciju, \u010desto putem seksa. Kao \u0161to patokrati manipuliraju tendencijama normalnih ljudi da imaju povjerenje i da se boje, oni manipuliraju i na\u0161om moralnom prirodom s preuveli\u010danim epitetima, moraliziraju\u0107im osudama, te posramljuju\u0107im aluzijama, odnosno, paramoralizmom. Lenjin je svoje protivnike nazivao sitnim cjenkaro\u0161ima, mu\u0161kim slugama, i Judama. Na\u0161i vo\u0111e koriste teoreti\u010dare zavjere, teroriste, te izdajnike.<\/p>\n

Druga\u010dija budu\u0107nost<\/h2>\n

Kao \u0161to Stout isti\u010de u svojoj knjizi, mogu\u0107e je savladati ovaj proces ponerogeneze prije nego \u0161to potpuno sazrije u oblik patokracije. No, najprije moramo savladati prvi kriterij ponerogeneze, odnosno, nemogu\u0107nost prepoznavanja patolo\u0161kih pojedinaca i njihovih pona\u0161anja kao patolo\u0161kima. Stout pi\u0161e:<\/p>\n

“U demokraciji, osoba koja pokazuje neke ili sve od ovih pona\u0161anja ne bi se dobro tolerirala u normalnim okolnostima. Nekoliko od deset karakteristika [brokera straha] su o\u010dito neatraktivne i otu\u0111avaju\u0107e. No, ipak, pona\u0161anja su neatraktivna i otu\u0111avaju\u0107a samo pod odre\u0111enim uvjetima. Nakon katastrofalnog nacionalnog doga\u0111aja, kao \u0161to je bio 11. rujna u SAD-u, uvjeti su postali sve osim normalnih. Ljudi su istraumatizirani, \u017eude za nekim tko \u0107e im pomo\u0107i da se osje\u0107aju sigurno, a drevni okida\u010d paranoje opet \u010deka da ga se okine. Pod takvim uvjetima, zagovora\u010di straha bujaju. Njihove karakteristike se sla\u017eu kao ruka i rukavica s traumatskom reakcijom populacije, tako da njihovo pona\u0161anje, pomo\u0107u kojeg se mogu otkriti, jedva itko mo\u017ee “vidjeti”. Ukratko, kad smo temeljito istraumatizirani, ne mo\u017eemo vidjeti vraga.”<\/p>\n

Brokeri straha imaju svoju Ahilovu petu: svoju psihopatsku prirodu. Kad ih se otkrije kao sitne prevarante kao \u0161to i jesu, i kad se njihova priroda tuma\u010di znanstveno, a ne emocionalno, tada nas vi\u0161e ne mogu varati. Dr. Stout, iako mo\u017eda ne uvi\u0111a opseg ameri\u010dkog re\u017eima la\u017ei i okrutnosti (ona misli da je 11. rujna orkestrirao i po\u010dinio muslimanski ekstremizam, \u0161to je protiv zdravog razuma i dokaza koji upu\u0107uju na suprotno), njezin rad je va\u017ean dodatak rastu\u0107em tijelu znanja koje pripada pod naziv koji je skovao dr. Lobaczewski prije nekoliko desetlje\u0107a: ponerologija.<\/p>\n

Sott.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Psihopatske elite imaju jedan jako “jednostavan” na\u010din kako mase normalnih ljudi “natjerati” da prihvate izopa\u010dene vrijednosti i pristanu na dotad neprihvatljive stvari: istraumatizirati ih do tog stupnja da zatra\u017ee “pomo\u0107 i spas” to\u010dno od onih koji su im traumu i nanijeli. Kako bi se prestali vrtjeti u tom za\u010daranom krugu neophodno je znati i razumjeti njihov osnovni modus operandi.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":286570,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-286569","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/286569","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=286569"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/286569\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":286571,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/286569\/revisions\/286571"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/286570"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=286569"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=286569"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=286569"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}