Da bi osoba mogla do\u0107i do saznanja da je ona sama proces toka svjesnosti treba osvijestiti jo\u0161 neke procese koji se doga\u0111aju, postoje te se odvezati od njih. Svijest je obi\u010dno kod ve\u0107ine debelo poistovje\u0107ena sa raznim procesima (vasanama), raznim elementima koje vezuju poput navika, ideja, sje\u0107anja, predrasuda i sli\u010dno. Kad se dogodi oslobo\u0111enje od tih procesa \u010dovjek polako dolazi u uravnote\u017eeno stanje povi\u0161ene svijesti, svijesti jedinstva. Isto tako potreban je neodoljiv poriv da se krene na taj put, shva\u0107aju\u0107i o \u010demu se radi, a ako tome nije tako onda nije jo\u0161 do\u0161lo vrijeme za otkrivanje nove dimenzije rada na sebi kako to ina\u010de nazivamo. Ne mo\u017ee\u0161 uni\u0161titi svoju iluziju, varku stvaraju\u0107i drugu na njenom mjestu. Idite direktno do izvora u svom duhovnom centru ti\u0161ine, u srcu; po\u0161to je direktna linija najkra\u0107e rastojanje izme\u0111u dvije to\u010dki, a misti\u010dna Istina le\u017ei sakrivena iza ovog geometrijskog aksioma.<\/p>\n
Osoba mora razumjeti da sva nestvarnost vidljivog svijeta je samo\u00a0 privremeno, ograni\u010deno obli\u010dje kao i sama osobnost za koju se poistovje\u0107uje. Ta osobna svjesnost je mentalna, puna isprekidanosti i praznina.<\/p>\n
\u010covjek bi trebao tragati za onim najvi\u0161im, a na samo za manje ili vi\u0161e ushi\u0107uju\u0107im iluzijama. Jedan isti prizor, jedan isti dan, svjestan i slobodan \u010dovjek do\u017eivjet \u0107e ga razli\u010dito nego osoba vezana ideologijom i predrasudama. Otuda i smisao izreke \u201dSve ovisi o nama\u201d. Odgovornost je u nama. Mo\u017eemo postati prekrasna svjesna bi\u0107a a mo\u017eemo postati mehanizmi, nesvjesni i robovi navika. \u017divot je realnost, jednostavnost, sveprisutnost, pulsira u na\u0161im \u017eilama i u otkucajima srca. \u017divot je \u010disto bo\u017eanstvo, \u017eivot je samopostojanje, nalazi se u svemu i svuda u nama i oko nas. Problem u ne shva\u0107anju \u017eivota kao ne\u010dega najvrednije, je u tome \u0161to cijeli na\u0161 dru\u0161tveni razvoj stvara raskol u na\u0161em umu. La\u017eno mislimo da moramo slijediti i pokazivati lica koja zadovoljavaju vanjski svijet. Dok na\u0161e pravo lice, na\u0161a prava priroda ostaje neizra\u017eena, potisnuta, ona stalno \u010deka da se slobodno izrazi. Sve takve ograni\u010davaju\u0107e stvari su nastale u umu, a \u017eivot je izvan uma. \u017divot nije slu\u010dajan proizvod. Naprotiv mi smo valovi u oceanu \u017eivota.<\/p>\n
Glavna vrlina, tj. razlu\u010divanje, igra najva\u017eniju ulogu u svakom traganju. Jer, kad Direktni Put postane vidljiv, svi drugi i\u0161\u010dezavaju, kao da se nikad nisu ni tra\u017eili. Iako um (u iluziji) kreira modelira sve igre \u017eivota sama svijest se ne upli\u0107e jer u zbilji sve je jedna svijest. Tek kretanjem nastaju razli\u010ditosti, kvalitete, karakteristike (gune). Zato se ka\u017ee da um u neznanju je ne\u010dist jer je pod utjecajem stalne akcije i djelovanja i zato ne mo\u017ee do\u017eivljavati Stvarnost (tj. Sebstvo) koja je nepromjenljiva i vrlo suptilna dimenzija. Kao \u0161to se komad svile ne mo\u017ee pro\u0161iti te\u0161kom polugom, niti se detalji suptilnih predmeta mogu razabrati pri svjetlosti lampe. Ali kako bez uma ne mo\u017ee biti iskustva potrebno ga je pro\u010distiti i odr\u017eavati to stanje. Tada je mogu\u0107e iskustvo bla\u017eenstva.<\/p>\n
\u010cisto\u0107u ometaju misli i ne bi trebalo hraniti sve njegove nemire poput prosudbi i usporedbi\u00a0 koji su stalno spremni na reakcije i akcije uma i tijela. Trebamo biti oprezni \u010dak i prije nego se jave takve misli i natjerati um da ostane u svom uro\u0111enom stanju. Ukoliko mu ostavimo mjesta za modifikacije, takav (uznemiren) um \u0107e nas u\u010diniti omamljenim glume\u0107i da nam je sluga; kao protivnik koji se pretvara da je prijatelj, a ustvari \u0107e nas oboriti\u00a0 dolje. Kada je \u010dovjek ispunjen razli\u010ditim iskustvenim djelima, treba postojati \u010dvrsto uvjerenje \u0161to to je \u0161to nije bez dopu\u0161tanja da do\u0111e do pogre\u0161ne ideje i pada u iluziju.<\/p>\n
Da bismo zaustavili vrtlo\u017ene uzroke i posljedice u ovom pojavnom svijetu, treba se okrenuti prema egzistenciji koja se ne mijenja, ne ovisi ni od \u010dega drugog i uvijek je ista a isto tako je i uzrok, odnosno neuzrokovani uzrok ovih promjenljivih egzistencija.<\/p>\n
Jo\u0161 je jedna stvar vrlo va\u017ena da u svemu sebe prihvatimo, jer to je od vitalnog zna\u010daja za psiholo\u0161ko i duhovno zdravlje. Jedno od najva\u017enijih zapadnih psihoterapeutskih otkri\u0107a je golema koli\u010dina neuroti\u010dne boli \u0161to ju prouzrokuje kritika sebe. Mnogi to rade i misle da \u0107e napadom na sebe poradi svojih gre\u0161aka ukloniti iste proma\u0161aje. Ustvari, svi oblici neprihva\u0107anja sebe \u010dine da jo\u0161 ja\u010de prianjamo za stare poznate koncepte ovisnosti za iluzije. Osuda ne osloba\u0111a, ona ugnjetava i zato prihva\u0107anje svog sebstva\u2026 jest kamen ku\u0161nje cijelog \u017eivotnog svjetonazora. Istra\u017eivanja pokazuju da nije dobro stalno kritizirati i osu\u0111ivati bilo koja stanja neznanja i prirodu osobnosti koje te\u017ee razumijevaju i prihva\u0107aju vi\u0161e mudrosti.\u00a0 Priznajmo da, ipak, gre\u0161ke i zablude oko nekih \u010dinjenica je puno bolje upotrijebiti kao mogu\u0107nost za u\u010denje, negoli za gnu\u0161anje spram samog sebe, a koje mo\u017ee biti grozna prepreka dobrobiti i rastu. Treba izabrati barem srednji put izme\u0111u napuhanog ponosa na jednoj strani i samo prijezira na drugoj. Tako se jednostavnije vidimo onakvima kakvi jesmo, bez nekih uveli\u010davanja bilo vrline, bilo mane. Jednostavno je i korisno prihvatiti i sebe i raznolikosti u svemu. Nikako ne bi trebalo poricati nedostatke ili odustati od napora da se ide naprijed. To zna\u010di prepoznati i raditi na svojim nedostacima bez da napadamo ili umanjujemo sebe zbog toga jer ih imamo.<\/p>\n
Prepoznavanje na\u0161eg neznanja mo\u017ee biti veliki poklon. Ono olak\u0161ava na\u0161a srca, osloba\u0111aju\u0107i ih ponosa i predrasuda te otvara na\u0161 um novim mogu\u0107nostima \u010dine\u0107i ga \u010distom i praznom posudom u koju mo\u017ee pote\u0107i mudrost. Strah od neznanja tada se zamjenjuje strahopo\u0161tovanjem i ushitom u beskrajnom \u010dudu \u017eivota.<\/p>\n
Um ina\u010de postaje miran u svom vlastitom stanju i do\u017eivljavanje Sebstva se javlja samo po sebi, bez ikakve prepreke. Nakon toga osjetilna zadovoljstva i boli ne\u0107e vi\u0161e utjecati na um, sve (pojave) \u0107e se tada javljati, bez na\u0161e vezanosti za njih, kao san. No \u010dinjenica koja je primarno evidentna je to da je \u010dovjek koji je nesposoban shvatiti svoju ljudskost i nije u stanju prepoznati bo\u017eanstvenost u sebi, nije u stanju niti shvatiti smisao toka svijesti.<\/p>\n
Svaka, no rijetka osoba, svjesna, budna, prosvijetljena mo\u017ee igrati razli\u010dite uloge na pozornici \u017eivota; ali njih stanje pa i misao da su oni sami svijest ne napu\u0161ta. Svetost (sve to jesi) je prvi istinski korak ka oslobo\u0111enju odnosno samorealizaciji. U dana\u0161nje vrijeme postoji vi\u0161e svetaca, no \u0161to mnogi ljudi pretpostavljaju. Ne nose svi od njih mona\u0161ke halje i nisu svi obrijane glave. Oni mogu izgledati kao svaki obi\u010dan \u010dovjek. Sveca mo\u017eemo prepoznati samo ako se sam \u017eeli otkriti, ima i toga. Njihov na\u010din \u017eivota se prividno ne razlikuje mnogo od \u017eivota drugih. Samo blizak kontakt sa njim \u0107e otkriti njegovu svetost. Jedan mudri yogi, jednom je rekao: \u201cAko u cvijetu ima meda, p\u010dela \u0107e ga na\u0107i. Nije cvijet taj koji tra\u017ei p\u010delu.\u201d<\/p>\n
Istinska svjesnost je rijetka i uistinu veli\u010danstvena dimenzija. To zahtijeva da odbacimo sve \u0161to smo bili ili se nadali da \u0107emo biti, da se suo\u010dimo sa svakim trenutkom bez identiteta, otvoreni prema svemu \u0161to dolazi i oslobo\u0111eno od ljudskog uplitanja. Ne smije se podcjenjivati ni potencijal za bol. Shvatimo da postoji radikalna \u010dinjenica da nema ni\u010dega, koliko god nam to bilo drago, \u0161to nam ne bi moglo biti oduzeto u jednom ili drugom trenutku; ni\u0161ta, koliko god zloslutno ili u\u017easavaju\u0107e, iz \u010dega bi nam bilo dopu\u0161teno da se povu\u010demo ili sebe odvojimo. Sva u\u017easna, prigu\u0161ena patnja od koje nas je \u0161titila nepa\u017enja sada \u0107e biti vi\u0111ena i osje\u0107ana. Drugo ime za takvu potpunu pa\u017enju je ljubav, u duhu je svijest. Unutarnja istina te spoznaja da smo mi sama svijest javlja nam se tiho u zrelosti duha, putem misli, slika i osje\u0107aja ukopanih duboko u nama. Svaki pojedinac, koji je ikada ro\u0111en na ovom planetu, posjeduje tu istinu i ima sposobnost da je spozna. To je vje\u0161tina koju je mogu\u0107e nau\u010diti i koja zahtijeva rad. To je ponovno otkrivanje na\u0161e tanahne ali istinske svjesnosti. Ne mo\u017eete pasivno \u010dekati na unutarnju istinu \u2014 morate je s po\u0161tovanjem pozvati. Morate se stalno okretati prema unutra, mirno, u ti\u0161ini, uljudno postavljaju\u0107i prava pitanja kako bi tanahni znaci postali jasniji.<\/p>\n
\u010covjek bi trebao tragati za onim najvi\u0161im, a na samo za manje ili vi\u0161e ushi\u0107uju\u0107im iluzijama. Glavna vrlina, tj. razlu\u010divanje, igra najva\u017eniju ulogu u takvom traganju. Jer, kad Direktni Put postane vidljiv, svi drugi i\u0161\u010dezavaju, kao da se nikad nisu ni tra\u017eili. (Izvor: Girija.info)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u010covjek bi trebao tragati za onim najvi\u0161im, a na samo za manje ili vi\u0161e ushi\u0107uju\u0107im iluzijama. Glavna vrlina, tj. razlu\u010divanje, igra najva\u017eniju ulogu u takvom traganju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":278831,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-285103","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/285103","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=285103"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/285103\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":285104,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/285103\/revisions\/285104"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/278831"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=285103"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=285103"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=285103"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}