{"id":284969,"date":"2020-02-27T07:17:38","date_gmt":"2020-02-27T06:17:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=284969"},"modified":"2020-02-26T12:19:59","modified_gmt":"2020-02-26T11:19:59","slug":"tko-umjesto-sandersa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/02\/27\/tko-umjesto-sandersa\/","title":{"rendered":"Tko umjesto Sandersa?"},"content":{"rendered":"<p><strong>Pi\u0161e: Milan Gavrovi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Nakon uvo\u0111enja ta\u010derizma i reganomike zapadne su ekonomije rasle sporije, a ubrzavalo se pove\u0107avanje socijalnih razlika. Tko ima soli u glavi, mora se zabrinuti, koliko god radikalni liberal bio. No osim onih socijaldemokratskih, kakva su mogu\u0107a druga rje\u0161enja?<\/p>\n<p>\u0160to je odgovor? Ne znam. Ali vjerujem da to nisu Bernie Sanders i sli\u010dni\u2026 To je ovih dana napisao jedan izrazito liberalni autor, zabrinut zbog naglo rastu\u0107e nejednakosti u svijetu, pa i u Americi, koja je bila \u017eari\u0161te skoro svih ekonomskih promjena u posljednjih stotinjak godina. \u0160to mu smeta kod Sandersa, koji je jedan od mogu\u0107ih demokratskih protukandidata Donaldu Trumpu na predstoje\u0107im predsjedni\u010dkim izborima? On to ne ka\u017ee, ali je jasno iz cijelog teksta da je to njegova lijeva politika. Sanders je naime sam sebe definirao kao socijalista, koji poziva na preraspodjelu u korist radno ovisnog stanovni\u0161tva i obuzdavanje Wall Streeta, banaka i korporacija. Ali u sada\u0161njoj situaciji, on zapravo nudi najumjerenija rje\u0161enja. Socijalisti ili socijaldemokrati (razlika je samo u nazivima koji se koriste u raznim zemljama) tra\u017ee vi\u0161e socijalne pravde u postoje\u0107em sustavu, ali ga ne \u017eele radikalno mijenjati. Oni su reformisti, a ne revolucionari.<\/p>\n<p>Stanje je, me\u0111utim, izrazito revolucionarno. Ono je to postalo u trenutku kad su problemi dru\u0161tva preneseni iz proizvodnje u sferu raspodjele. To se, kako je sad vidljivo, po\u010delo doga\u0111ati u trenutku kad su prevladali ta\u010derizam i reganomika, a kulminiralo je nakon propasti sovjetskog bloka i nastanka unipolarnog svijeta. Liberali jo\u0161 uvijek vjeruju da je bila rije\u010d o uvo\u0111enju neke racionalnije ekonomike, ali brojke govore suprotno. Zapadne su ekonomije naime od tada rasle sporije nego od 1950. do 1980., dakle u vrijeme dr\u017eave blagostanja i neprikosnovenih radni\u010dkih prava. Ali dok se usporavao rast, ubrzavalo se pove\u0107avanje socijalnih razlika, \u0161to je dovelo do sada\u0161njeg stanja u kojem jedan posto najbogatijih ima vi\u0161e od polovice ukupnog \u010dovje\u010danstva. U samoj Americi, u razdoblju reganomike, realne zarade radno ovisnog stanovni\u0161tva nisu skoro uop\u0107e rasle, \u0161to zna\u010di da je kapital prisvojio sve \u0161to je donio razvoj tehnologije i rast produktivnosti. Bogatstvo se prenosi s generacije na generaciju, i to ne samo ono materijalno. Kako je \u0161kolovanje iznimno skupo, djeci ga mogu priu\u0161titi samo bogate obitelji. To mijenja socijalnu strukturu cijelog dru\u0161tva. Me\u0111u diplomiranima na presti\u017enim sveu\u010dili\u0161tima, \u010dija diploma garantira uspje\u0161nu karijeru, 90 posto je bogata\u0161kih k\u0107eri i sinova, a samo deset posto svih ostalih. Sposobnost, talent i marljivost tu ne igraju nikakvu ulogu. Tko ima soli u glavi, mora se zabrinuti, koliko god radikalni liberal bio.<\/p>\n<p>Kakva su mogu\u0107a druga rje\u0161enja osim socijaldemokratskih, to\u010dnije reformisti\u010dkih? Ona za koja znamo uvijek su radikalnija i znatno opasnija, iako ne nu\u017eno i lijeva. Odnosno, tko umjesto Bernieja Sandersa? Najpoznatije i ponovno aktualno je rje\u0161enje koje se ve\u017ee uz ime Vladimira Ilji\u010da Lenjina, ali ne uz rusku Oktobarsku revoluciju iz 1917., ve\u0107 uz njegovu Novu ekonomsku politiku iz godine 1921. \u0160to je bio NEP? Povratak slobodnom tr\u017ei\u0161tu i privatnom vlasni\u0161tvu, uz istovremenu zabranu svih politi\u010dkih stranaka (tada su jo\u0161 postojale i bile vrlo aktivne) osim komunisti\u010dke. Dakle, kapitalizam bez politi\u010dkog pluralizma. Time se \u017eeljelo posti\u0107i ekonomsku efikasnost, a istovremeno sa\u010duvati socijalisti\u010dki karakter dru\u0161tva. Ali partiju je preuzeo Staljin koji je ugu\u0161io NEP i stvorio dru\u0161tvo po mjeri velikodr\u017eavlja i vladaju\u0107e birokracije. Ruska je revolucija potonula u krvavoj osobnoj diktaturi, a onda u birokratskoj mo\u010dvari.<\/p>\n<p>Ali NEP je ipak pre\u017eivio, ne u Rusiji ve\u0107 u Kini, koja se po starom Lenjinovom receptu pretvorila u drugu silu svijeta. Ali \u0161to od toga i da li i\u0161ta mo\u017ee biti rje\u0161enje za suvremeni kapitalizam? O tome je razmi\u0161ljao i Thomas Piketty u svojoj novoj knjizi (kako pi\u0161e Gvozden Flego, koji je svih njenih 1200 stranica pro\u010ditao i to na francuskom originalu). Piketty hvali omjer privatnog i dr\u017eavnog vlasni\u0161tva (70:30 posto) i funkcioniranje kineskog parlamenta. Smeta mu da iza svega stoji partijski CK, odnosno politbiro, iako je tu klju\u010d svih kineskih promjena. Tko zna \u0161to bi se doga\u0111alo u Kini bez odluka koje su tu donesene i bez Deng Xiaopinga, uklju\u010duju\u0107i i odluku o krvavom gu\u0161enju pobune na Trgu nebeskog mira. Kina je, me\u0111utim, jo\u0161 uvijek kontinent za sebe i nema tog prognozera koji \u0107e predvidjeti \u0161to \u0107e se tamo dogoditi. Izvjesno je jedino da se zapadno dru\u0161tvo ne mo\u017ee mijenjati po kineskom uzoru, a na demokratski na\u010din, \u0161to je u mirnodopskim uvjetima jedino zamislivo. A i na zapadu iza demokratske fasade stoji golema mo\u0107 novca i struktura koje njime vladaju. Upravo onih struktura koje su dobitnici liberalne revolucije.<\/p>\n<p>Drugu alternativu Sandersovim reformama Piketty tako\u0111er nazna\u010duje, ali ni ona nije manje radikalna od Lenjinove, a kako se dosad pokazalo, mnogo je vi\u0161e utopisti\u010dka. On naime pi\u0161e o uvo\u0111enju participativnog socijalizma, koji bi se zasnivao na dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu. Kao \u0161to u slu\u010daju Kine ne spominje Lenjina i njegov NEP, tako ni tu nema rije\u010di o Titu i jugoslavenskom samoupravljanju. Piketty se o\u010dito radikalizirao nakon \u0161to je shvatio da je pove\u0107anje poreza na bogatstvo potpuno neostvarivo u svijetu nacionalnih dr\u017eava, ali oprezno, ne upu\u0161taju\u0107i se u detalje. Sama \u010dinjenica da na prvo mjesto stavlja dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo pokazuje da je dobro shvatio gdje su i klju\u010danica i klju\u010d. Bez toga, sve u svojim rukama dr\u017ee vlasnici. Kona\u010dno, u razdoblju prije liberalne revolucije, do 80-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, u Zapadnoj je Europi, posebno Njema\u010dkoj ili Austriji, postojala vrlo jaka i institucionalizirana participacija. Piketty pi\u0161e o kontroliranom dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu, ali problem je uvijek bio u kontrolorima. Dr\u017eavno vlasni\u0161tvo u pravilu (jer Kina je iznimka, ali dokad?) dovodi do birokratizacije dru\u0161tva i suspenzije tr\u017ei\u0161ta. Ali i dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo, kako je bilo definirano u Jugoslaviji, imalo je iste, iako znatno bla\u017ee posljedice. Jer dru\u0161tvo nisu bili samo zaposleni u tvrtkama, ve\u0107 i kontrolori izvan njih, a to su, naravno, bila birokratizirana politi\u010dka i dr\u017eavna tijela. Ona su dobrim dijelom odlu\u010divala o kadrovskoj politici i investicijama. Rezultat je bio lako predvidiv i u birokratizaciji dru\u0161tva i u efikasnosti ekonomije. Iako sve to nije bilo ni pribli\u017eno tako stra\u0161no kao u na\u0161oj sada\u0161njoj demokraciji.<\/p>\n<p>Iako suo\u010deni sa strahovitim raslojavanjem i u najbogatijim zemljama, liberali jo\u0161 uvijek strepe od uravnilovke i suspenzije tr\u017ei\u0161ta. Nakon sovjetskog iskustva nema, me\u0111utim, vi\u0161e lijeve opcije koja bi se odricala tr\u017ei\u0161ta, a i liberalna revolucija nazvana ta\u010derizam i reganomika nije provedena zbog tr\u017ei\u0161ta, ve\u0107 vlasni\u0161tva. I nova revolucija sada prijeti zbog vlasni\u0161tva, a ne tr\u017ei\u0161ta. A uravnilovka i politika jednakih \u017eeludaca? Kako je svojedobno isticao poznati hrvatski ekonomist i guverner Hrvatske narodne banke iz vremena kad je uvedena kuna, dr. Pero Jurkovi\u0107, dru\u0161tvena stratifikacija u biv\u0161oj Jugoslaviji i Americi bila je ista. Isti postotak stanovni\u0161tva bio je u gornjem, srednjem i donjem imovinskom razredu. Naravno, op\u0107i nivo bogatstva u Jugoslaviji je bio ni\u017ei, nije bilo velikih bogata\u0161a, ali ni besku\u0107nika i socijalnih samoposlu\u017eivanja. A ni pu\u010dke kuhinje nisu bile popularni ugostiteljski objekti.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.autograf.hr\/tko-umjesto-sandersa\/\">Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Iako suo\u010deni sa strahovitim raslojavanjem i u najbogatijim zemljama, liberali jo\u0161 uvijek strepe od uravnilovke i suspenzije tr\u017ei\u0161ta. Nakon sovjetskog iskustva nema, me\u0111utim, vi\u0161e lijeve opcije koja bi se odricala tr\u017ei\u0161ta, a i liberalna revolucija nazvana ta\u010derizam i reganomika nije provedena zbog tr\u017ei\u0161ta, ve\u0107 vlasni\u0161tva<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":284708,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-284969","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284969","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=284969"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284969\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":284970,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284969\/revisions\/284970"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/284708"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=284969"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=284969"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=284969"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}