{"id":284653,"date":"2020-02-23T07:06:47","date_gmt":"2020-02-23T06:06:47","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=284653"},"modified":"2020-02-22T11:11:56","modified_gmt":"2020-02-22T10:11:56","slug":"operetna-kic-drzavica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/02\/23\/operetna-kic-drzavica\/","title":{"rendered":"Operetna ki\u010d dr\u017eavica"},"content":{"rendered":"

Autor: Igor Mandi\u0107<\/strong><\/p>\n

“Ako nije istinito, dobro je izmi\u0161ljeno!”, tako je, ka\u017eu, jedan umjetnik opravdavao nadrealisti\u010dnost fabule u nekom svom djelu. Hebe\u0161 \u010dinjenice, stvarnost smijemo (?) izvrtati kao \u0161to kopa\u010d vinograda, na kraju dana, preokrene svoje \u010darape, ne bi li mu se izvana \u010dinile \u010distim, dok je sva prljav\u0161tina ostala iznutra. “Izvana gladac, iznutra jadac!”, tako moja malenkost odgovara dobronamjernima, koji mi u mojim prevaljenim osamdesetim godinama \u017eele polaskati da “jo\u0161” (?) “dobro izgledam”!? “To gore po \u010dinjenice”, jedan je veliki filozof tako zaklju\u010dio svoj golemi opus, kad mu se u\u010dinilo da njegova istina nije sukladna stvarnosti. Ma, koja stvarnost? To je, naprosto, izmi\u0161ljotina i privid, tako da se sve – mo\u017ee izmisliti. Tako, npr. ako nemamo tradiciju (bilo u \u010demu), onda \u0107emo je “negdje po\u010deti”!? Stara je to boljka na\u0161ih naroda (i narodnosti), da brzaju\u0107i pre\u010dicom \u017eele preduhitriti neumitni i spori tijek povijesti. Ho\u0107u re\u0107i (pa, i ka\u017eem), da je IZMI\u0160LJANJE tradicije stara navada na\u0161ega naroda.<\/p>\n

Ako je dopu\u0161teno u ovim mojim godinama sje\u0107ati se pro\u0161losti, onda smo bezbroj puta svjedo\u010dili da je kojekakvi doga\u0111aj (neka smotra, takmi\u010denje, festival\u010di\u0107 …) odmah po dovr\u0161etku re\u010denoga zbivanja bio progla\u0161avan kao “za\u010detak tradicije”. Pazimo: ne\u0161to \u0161to se zbilo jednom, a pretenciozni ni\u0161koristi, bilo u \u010demu neuki, odmah to progla\u0161avaju doga\u0111ajem koji \u0107e se u budu\u0107nosti ponavljati bezbroj puta i tako narasti do sjajne tradicije (kao trava na engleskim travnjacima, koju treba najprije par stotina godina njegovati da bi postala onim \u0161to jest). I jam\u010dim, sva su na\u0161a nekada\u0161nja, daljnja i bli\u017enja progla\u0161avanja ne\u010dega “tradicionalnim”, uvijek, ama ba\u0161 uvijek – neslavno skrahirala!<\/p>\n

Tradiciju se ne mo\u017ee izmisliti, ni zapo\u010deti (jer se tek nakon isteka brojnih godina i stotina puta ponovljenoga istovjetnog doga\u0111aja mo\u017ee govoriti o tradiciji!). No, da ovo oprimjerim (kako ne bih tru\u0107ao uprazno), \u017eelja\/volja ili naredba Z. Milanovi\u0107a, na\u0161ega novoizabranoga predsjednika Republike Hrvatske, da se – barem u njegovom mandatu – Po\u010dasno-za\u0161titna bojna hrvatske vojske (poznatija kao “crveni mundiri”) rasformira, da se slu\u017ebuju\u0107i vojnici prerazmjeste, a njihove skupocjene (i to “autorske” uniforme) naftaliniziraju u podrumskim sanducima …, e ta je odluka\/naredba prvi, ali barem dojmljivo djelotvoran \u010din kojim se UKIDA – izmi\u0161ljanje tradicija! Jo\u0161 i vi\u0161e: ukidanjem paradno upicanjenih, kojekako “autorski” naki\u0107enih vo\u0161tanih prividno vojnih figura (a koje su neki “popu\u0161ili” kao blje\u0161tavi ukras izvana bijele \u010darape, dok je prljav\u0161tina ostala skrivena) po\u010delo je destruiranje (ne pripisujem tu namjeru Predsjedniku RH, ve\u0107 je to konstrukcija moje malenkosti) OPERETNE KI\u010c DR\u017dAVICE!<\/p>\n

Takvom se lijepa na\u0161a, od prvih dana stolovanja F. Tu\u0111mana, samoprogla\u0161enoga “Poglavnika”, htjela prikazivati svijetu. Najprije je F. T. kao general koji se ina\u010de zaklinjao u svoga Mar\u0161ala (JBT-a), pogotovo slijedom pri\u010de kako ga je ovaj svojevremeno spasio (rekav\u0161i da “Tu\u0111manu ne treba pakovati”) … najprije je prisvojio (hrvatskije: ukrao) njegovu vilu na Pantov\u010daku (dakle, vojni\u010dki gledano: general je izdao mar\u0161ala!). Vraga je to bila “Titova vila”! Kad su mu ulizice iz hrvatske komunisti\u010dke vrhu\u0161ke prvi put pokazale kako ona krasno izgleda, ponosni na takav “dar”, dobili su od njega sarkasti\u010dni komentar: “Niste je izgradili meni, nego – sebi!” (pa, stoga, nikada nije u njoj boravio, ni stolovao, ni “poglavnikovao”). Do\u010dim se do\u010depao tu\u0111e (jel’ narodne, dr\u017eavne, dru\u0161tvene?) vile, poglavnikovanje F. T.-a bilo je obilje\u017eeno skorojevi\u0107evskom KI\u010c ikonografijom, koja se, osim u unutra\u0161njoj administrativno-birokratskoj izgradnji “dvorskoga ceremonijala”, prema vani pokazivala\/demonstrirala operetnim paradiranjem, ki\u010d-uniformiranjem, u skladu sa skorojevi\u0107evskom pretencioznosti osobe bez ukusa.<\/p>\n

Po\u010dasno-za\u0161titna bojna pred “Predsjedni\u010dkim Dvorom” samo je paradni bleferaj (da se trenutni Predsjednik pred stranim kolegama iska\u017ee kao velika\u0161, novokomponirani kapitalisti\u010dki sljedbenik – nepostoje\u0107e – tradicije), jer te “dvore” valjda bolje paze, nadgledaju, \u010duvaju iskusnije, stru\u010dnije, modernije slu\u017ebe, pod velom razumljive tajnosti\/neuo\u010dljivosti, tako da se one pu\u0161\u010dice “po\u010dasne bojne” mogu otpisati kao dje\u010dje igra\u010dke. A, onda se pojavila i “po\u010dasna stra\u017ea”, koja na Markovom trgu (najpoznatijem po mu\u010denju i ubojstvu plebejskog ustanika Matije Gupca!!) izvodi neku baletnu to\u010dku (koja je zanimljiva, najvi\u0161e, korejskim turistima, dok se doma\u0107e prosje\u010dno gra\u0111anstvo zagrcne od podsmijeha i stida).<\/p>\n

Trebalo bi se, zapravo, u \u010ditavom tome ki\u010d-scenariju stidjeti asocijacije na nekakve navodno hrabre hrvatske ratnike, koji su (jo\u0161 u vjerskom, katoli\u010dko-protestantskom tridesetogodi\u0161njem ratu 1618.-1648.) svojim, od znoja i krvi uma\u0161\u0107enim maramama, nehotice za\u010deli onaj ular oko mu\u0161koga vrata koji \u0107e biti nazvan – kravatom. Jer, krvavo je porijeklo te “lajne” (povodnika), budu\u0107i da je ona resila pla\u0107eni\u010dke \u010dopore\/bande, pje\u0161ake i konjanike unova\u010dene s podru\u010dja Hrvatske i Vojne krajine, a koji su po \u010ce\u0161koj i Njema\u010dkoj sijali strah i trepet. U sastavu carske vojske oni su, npr. kao “KROATENSTURM” iliti “hrvatska oluja”, prilikom zauzimanja Heidelberga 1622. godine, predvo\u0111eni generalom Tillyjem (1559.-1632.), uz pale\u017e i grabe\u017e po\u010dinili takva u\u017easna zvjerstva da su do dan danas (vjerovali ili ne) u tamo\u0161njoj narodnoj predaji jo\u0161 ostali stra\u0161ilo za djecu (“Dolaze Hrvati!”). I njihove krvave marame danas na Markovom trgu slaviti kao nekakvu tradiciju – e, to mo\u017ee! Jedino zlo\u010din ostavlja tragove, a OPERETNU DR\u017dAVICU treba dezinficirati od KI\u010cA!<\/p>\n

Foto: Wikimedia\/ex13 – Smjena stra\u017ee pred Banskim dvorima<\/em><\/p><\/blockquote>\n

 <\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tradiciju se ne mo\u017ee izmisliti, ni zapo\u010deti (jer se tek nakon isteka brojnih godina i stotina puta ponovljenoga istovjetnog doga\u0111aja mo\u017ee govoriti o tradiciji!)<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":284654,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-284653","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284653","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=284653"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284653\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":284655,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284653\/revisions\/284655"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/284654"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=284653"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=284653"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=284653"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}