{"id":284620,"date":"2020-02-22T07:01:06","date_gmt":"2020-02-22T06:01:06","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=284620"},"modified":"2020-02-22T07:02:13","modified_gmt":"2020-02-22T06:02:13","slug":"danasnji-svijet-je-slobodno-trziste-za-nasilje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/02\/22\/danasnji-svijet-je-slobodno-trziste-za-nasilje\/","title":{"rendered":"Dana\u0161nji svijet je slobodno tr\u017ei\u0161te za nasilje"},"content":{"rendered":"

Autor: Jerko Bakotin<\/strong><\/p>\n

Bo\u0161tjan Videm\u0161ek ratni je reporter ljubljanskog dnevnog lista Delo i autor niza knjiga. Vi\u0161edesetljetnu karijeru zapo\u010deo je 1998. na Kosovu, a potom je izvje\u0161tavao iz Afganistana, Iraka, Sudana, Sirije, Libije, DR Konga, Somalije, Pojasa Gaze, Pakistana, Sredi\u0161nje Azije i Egipta. Objavljivao je u New York Timesu, Le Figarou, Der Spiegelu, Atlantic Postu, Aftenpostenu i drugim uglednim medijima. Dobitnik je vi\u0161e nagrada, a reporta\u017ea o mladom sirijskom violinistu Ramiju Basisahu \u2013 koji me\u0111u izbjeglicama zarobljenima na gr\u010dko-makedonskoj granici svira Beethovenovu \u2018Odu radosti\u2019 \u2013 u\u0161la je u u\u017ei izbor za \u2018European Press Prize\u2019. O izbjeglicama pred ratom i siroma\u0161tvom Videm\u0161ek je pisao godinama prije takozvane krize iz 2015., posvetiv\u0161i im i knjigu \u2018On the Run\u2019 (\u2018U bijegu\u2019). Pro\u0161log tjedna u Zagrebu je odr\u017eana promocija njegove nove knjige \u2018Dispatches from the Frontlines of Humanity\u2019 (\u2018Izvje\u0161taji s frontova \u010dovje\u010danstva\u2019). U njoj su okupljene reporta\u017ee s \u010detiri kontinenta, od Europe preko Ugande i sjeverne Afrike, Bliskog i Dalekog istoka, pa do Ju\u017ene Amerike. Pri\u010de kojima se Videm\u0161ek bavi su krajnje raznolike: od prodaje beba u Ateni do Bolivije i iskopavanja litija, klju\u010dnog za proizvodnju baterija za mobitele. Ipak, dvije teme dominiraju \u2013 izbjegli\u0161tvo i rat.<\/p>\n

Predgovor knjizi naslovljen je \u2018Oda nestaju\u0107oj umjetnosti\u2019. Izumire ne samo \u017eanr reporta\u017ee nego i sami ratni dopisnici \u2013 sebe nazivate \u2018dinosaurom na rubu izumiranja\u2019?<\/strong><\/p>\n

Posljednjih desetak godina duga\u010dki tekstovi, takozvani long read, postaju sve rje\u0111i. Velike novine jo\u0161 si ih mogu priu\u0161titi, ali srednje velike i male ne mogu, a ne mo\u017eemo svi pisati za New Yorker. Pogotovo nestaju knji\u017eevne reporta\u017ee, tekstovi koji zahtijevaju da je novinar na terenu vi\u0161e dana ili tjedana te da fokusirano radi jednu pri\u010du. Tijekom nedavnog izraelskog bombardiranja Gaze \u2013 u kojem je ubijen vo\u0111a Islamskog d\u017eihada Baha Abu al-Ata \u2013 veliki \u0161panjolski dnevni list ponudio mi je za reporta\u017eu od petnaest tisu\u0107a znakova 70 eura. Ratne pri\u010de nemaju nikakvu cijenu. Nismo konkurentni, jer je to zahvaljuju\u0107i globalizaciji i digitalizaciji postala \u010dista eksploatacija \u2013 sweatshop. Terenski se dio posla outsourca lokalcima na terenu. Nije va\u017eno jesu li novinari. Tamo su i imaju telefone s kamerom i ekskluzivni pristup doga\u0111ajima. Ponekad su to i ratni akteri. To je danas idealno: sve manje se \u010dinjenice provjeravaju, \u017eivimo u vrijeme reality showa. Suvremeno izvje\u0161tavanje iz ratova doslovce je reality show. Prekretnica je bila Libija, a pogotovo je sirijski gra\u0111anski rat promijenio stvari. Za nas koji smo onamo i\u0161li sve je postalo preopasno, preskupo i logisti\u010dki prezahtjevno da bi se moglo raditi po pravilima profesije. U novinarstvu nema vi\u0161e ni pravog poslovnog modela, osim zadru\u017enih medija kao \u0161to su The Correspondent ili \u0161vicarski Republik. Postoje i brojne stipendije, kao i tr\u017ei\u0161te za pri\u010de o klimatskim promjenama. Od toga se mo\u017ee \u017eivjeti. Ima i sve vi\u0161e odli\u010dnih dokumentaraca, nastalih uglavnom u nezavisnoj produkciji. No bojim se da je glamurozna duga\u010dka reporta\u017ea, do koje mi je stalo, stvar pro\u0161losti.<\/p>\n

\u2018Asocijalni mediji\u2019<\/h2>\n

Istra\u017eiva\u010dko i vanjskopoliti\u010dko novinarstvo nekad je bilo ki\u010dma profesije, a uloga novinara bila je da objasne svijet. Danas postoji sve vi\u0161e fake newsa, a o vanjskoj politici se pi\u0161e uglavnom prepisuju\u0107i s interneta. Kakve su posljedice toga?<\/strong><\/p>\n

Niz je o\u010ditih i zajebanih posljedica, od Brexita i Trumpa do potpunog gubitka historijskog pam\u0107enja. Digitalizacija i ti, kako ih zovem, \u2018asocijalni mediji\u2019 patolo\u0161ki su skratili pa\u017enju koju ljudi ne\u010demu posve\u0107uju. Pa\u017enja je fundament svega, od etike do razumijevanja. Sada se sve doga\u0111a na razini refleksa i bez kontekstualizacije. Osim u politici, ekonomiji i dru\u0161tvu, posljedice vidimo i u padu medijskih standarda. \u017divot u postfakti\u010dkom dru\u0161tvu zna\u010di globalni poraz ne samo humanizma nego i znanosti, istine, mi\u0161ljenja i svijeta temeljenog na dokazima.<\/p>\n

Pi\u0161ete da ne vjerujete u objektivno novinarstvo. Kako vidite ulogu anga\u017eiranog novinara?<\/strong><\/p>\n

Po objektivizmu i anglosaksonskoj \u0161koli novinarstva sve bi strane trebale dobiti jednaki tretman. Recimo da sam u DR Kongu i da pored ceste umire mala djevoj\u010dica. Petorica vojnika, koji su je silovali, sada pucaju u nju. Ho\u0107u li i \u017ertvu i silovatelje u svojoj pri\u010di tretirati jednako? Naravno da ne\u0107u. Uvijek navijam za slabije i \u017ertve, one koji nemaju mogu\u0107nost ni da pre\u017eive. Ne razumijem logiku po kojoj je novinarstvo samo prisutnost i objektivizacija onoga \u0161to se vidi. Na terenu ste \u010dovjek s vlastitim svjetonazorom i emocijama. Osje\u0107aje je nemogu\u0107e ignorirati dok pi\u0161e\u0161 i fotografira\u0161, oni su tako\u0111er dio pri\u010de \u2013 ono \u0161to vidi\u0161, nju\u0161i\u0161, dodiruje\u0161 prstima. \u010cak i svjedoci u pravosu\u0111u moraju re\u0107i i \u0161to su vidjeli i \u0161to misle o tome. Imao sam dosta problema s urednicima zbog ovakvog stava. Vi ste rekli da je to \u2018anga\u017eirano novinarstvo\u2019. Za mene je to samo novinarstvo. Za mene je novinarstvo humanizam, oru\u0111e u borbi za ljudska prava.<\/p>\n

Za knjigu \u2018U bijegu\u2019 intervjuirali ste vi\u0161e od 2.500 izbjeglica i migranata. Europa se zatvorila za te ljude, iako je itekako suodgovorna za situaciju u njihovim zemljama. Vjerujete li da rad reportera mo\u017ee bilo \u0161to promijeniti ili je to samo doprinos medijskom spektaklu?<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eemo pozitivno utjecati na individualne sudbine, ali \u0161to se kolektiva ti\u010de, stvari mijenjamo samo negativno. Mediji su odigrali veliku ulogu u tome da je na slovensko-hrvatskoj, ma\u0111arsko-hrvatskoj i ma\u0111arsko-srbijanskoj granici podignuta \u017eica, da je pao Schengen i da se \u010deka u redovima kada putujete iz Njema\u010dke u Dansku. Godinama smo slu\u0161ali o otvorenoj Europi i slobodnom protoku ljudi, robe i kapitala. Sada ljudi odjednom ne mogu prolaziti. Nakon pada zida politi\u010dke korektnosti Europa je postala mnogo iskrenija. Pokazala je \u0161to su\u0161tinski jest \u2013 zajednica utemeljena na rasizmu, \u0161ovinizmu i strahu od druga\u010dijih. To je nova normalnost. Sve se dogodilo vrlo brzo, kao kad na snimci pritisnete fast forward. Treba re\u0107i da je sve to uradio politi\u010dki centar. Krajnja desnica se samo vrlo inteligentno postavila jo\u0161 desnije. Centar je preuzeo desne politike, ljevica se na\u0161la u centru, a od prave ljevice nije ostalo ni\u0161ta.<\/p>\n

Va\u0161a reporta\u017ea koja se bavi centrima za izbjeglice i migrante na gr\u010dkom otoku Chiosu zove se \u2018Koncentracijski logori 21. stolje\u0107a\u2019. \u0160to o\u010dekujete u budu\u0107nosti?<\/strong><\/p>\n

Europa \u0107e se sve vi\u0161e pretvarati u tvr\u0111avu, odnosno vi\u0161e manjih tvr\u0111ava. S Brexitom se jedna ve\u0107 odcijepila. Pri\u010da o zajedni\u010dkoj Europi stvar je pro\u0161losti. Takozvano izbjegli\u010dko pitanje, koje realno i nije stvaran problem, u tome je odigralo va\u017enu ulogu. Nije samo centar na Chiosu koncentracijski logor, nego su to i centri na Lezbosu, Samosu, svim isto\u010dnoegejskim otocima. Kao, uostalom, i Vu\u010djak, Kladu\u0161a, Biha\u0107. Jedan od mojih sugovornika ka\u017ee da su migranti i izbjeglice \u017didovi na\u0161eg vremena. Europska unija nastoji izvesti problem izvan svojih granica, i to potpunom dehumanizacijom, negacijom ljudskih prava i me\u0111unarodnih konvencija. To je zapravo avangarda, svijet prema kojem idemo. Mislim da je vrijeme demokracije, otvorenog liberalnog dru\u0161tva i univerzalnih ljudskih prava bilo samo mali prozor u historiji.<\/p>\n

Iz Erbila u ira\u010dkom Kurdistanu vratili ste se nedavno, nakon ameri\u010dkog ubojstva iranskog generala Kasima Sulejmanija. Kakve \u0107e biti posljedice tog \u010dina?<\/strong><\/p>\n

Mislim da direktni sukob Irana i SAD-a nije mogu\u0107 i da je to ubojstvo dobitak za sve. Oko Sulejmanija je nastao toliki kult li\u010dnosti da su ga ajatolah i mule iz Koma po\u010deli gledati kao ugrozu. Naravno, iranski re\u017eim omogu\u0107io mu je da izgradi mre\u017eu od Jemena do Sirije. Sulejmani i drugi ubijeni \u2013 Abu Mahdi al-Muhandis, vo\u0111a ira\u010dkih \u0161ijitskih paravojski \u2013 bili su klju\u010dni ljudi ne samo ira\u010dke vojske nego i politike. Suniti u Iraku su, s druge strane, potpuno marginalizirani. To je posljedica pada Huseinovog re\u017eima, u kojem su oni potpuno dominirali. Zahvaljuju\u0107i toj marginalizaciji neka su plemena stala na stranu Islamske dr\u017eave. Poslije njenog vojnog poraza postoji mogu\u0107nost obnove u drugom obliku jer je situacija sunita gora nego prije pet godina. Svakako, ogroman Sulejmanijev uspjeh \u010dinjenica je da Iran, uz potporu Rusije i Kine, prvi put u modernoj povijesti ima prevlast nad podru\u010djem od zapadne granice Afganistana pa sve do Mediterana \u2013 sirijske Latakije i Libanona. Afganistan, iz kojeg se SAD povla\u010di nakon osamnaest godina, a dr\u017eavu ostavlja talibanima, koji su je imali i 2001., tako\u0111er je staro perzijsko podru\u010dje. U geopoliti\u010dkom kontekstu Bliski istok po\u010dinje u Kabulu, a tu prolazi i granica izme\u0111u zona utjecaja SAD-a i Kine.<\/p>\n

Kakve \u0107e biti posljedice ameri\u010dkog povla\u010denja s Bliskog istoka?<\/strong><\/p>\n

Amerika je pozicije po\u010dela gubiti ve\u0107 pod Bushom mla\u0111im i Obamom. Trump nije donio ni\u0161ta bitno novo, osim \u0161to je retori\u010dki atraktivniji. SAD se poslije kolapsa u Iraku i \u0161izofrene politike u Siriji poku\u0161ava izvaditi iz pakla koji je sam stvorio, dok je Vladimir Putin sve odigrao vrlo surovo, ali jako vje\u0161to pa se Rusija ubacila u taj prostor. Me\u0111utim, treba re\u0107i da je SAD zahvaljuju\u0107i tehnologiji frackinga sada posve samodostatan. Ne treba mu vi\u0161e ni saudijska nafta ni polja oko Kirkuka i Basre. Hillary Clinton je odavno govorila da ovo treba biti \u2018pacifi\u010dko stolje\u0107e\u2019 Amerike. Jedini razlog za prisustvo SAD-a na Bliskom istoku je Izrael, koji \u0107e ostati u srcu ameri\u010dke politike \u010dak i ako na predsjedni\u010dkim izborima pobijedi Bernie Sanders \u2013 a znamo da se to ne\u0107e dogoditi. Istovremeno, povla\u010denje SAD-a nikome ne odgovora jer SAD svima koristi kao alibi za to \u0161to rade. Ba\u0161 kao \u0161to su arapske dr\u017eave nekada svoje diktatorske politike opravdavale podr\u0161kom Palestini. Prisustvo SAD-a potrebno je i zato da bi ljudi, \u0161to se Sirije ti\u010de, mislili da je Ba\u0161ar al-Asad borac protiv imperijalizma. Kao \u0161to to priglupo misli akademska ljevica. Na Bliskom istoku je uvijek potreban neki vi\u0161i cilj. Naravno, nitko ne\u0107e otvoreno re\u0107i \u2018treba nam Amerika da bismo ljude dr\u017eali ujedinjenima\u2019. U svakom slu\u010daju, sada tog vi\u0161eg cilja nema. Ostaju samo sukobi.<\/p>\n

Horor nakon cunamija<\/h2>\n

Kakav razvoj doga\u0111aja o\u010dekujete u Siriji?<\/strong><\/p>\n

Bojim se da najgore tek dolazi. Negdje u \u017eelucu naslu\u0107ujem tursko-sirijski sukob. Mislim da je puknuo savez Erdo\u011fana i Putina te da iza toga stoji pitanje Libije. Za dobro vi\u0161e stotina tisu\u0107a ljudi nadam se da nije tako. Erdo\u011fan i Putin su ru\u017eni igra\u010di, pri \u010demu je jedan iracionalan i oportunisti\u010dki, a drugi pametan i dominantan. Njihova suradnja postoji od poku\u0161aja dr\u017eavnog udara u Turskoj 2016. i potpuno je promijenila izgled Bliskog istoka i Libije. Turci su sada u Libiju poslali svoje proturske snage iz Sirije, a tamo su i ruski pla\u0107enici iz grupe Wagner, direktni podizvo\u0111a\u010di Kremlja. Imamo dva sukoba u kojem Rusi i Turci stoje jedni nasuprot drugima. Dosad su to znali upotrebljavati tako da se okoriste i jedni i drugi, ali zadnjih se dana sve promijenilo. Mo\u017eda se dogodilo ne\u0161to \u0161to mi ne znamo. Nikad ne bih pomislio da \u0107e Erdo\u011fan bombardirati Asadove snage. U Idlibu je dva milijuna ljudi na streljani. Ve\u0107 ih je 700 tisu\u0107a pobjeglo i stoje na turskoj granici. Nije onamo krenula samo Asadova vojska nego i iranske trupe, ruski specijalci i ostaci Hezbolaha. Zapo\u010deo je interni sukob brojnih sirijskih obavje\u0161tajnih slu\u017ebi. Jedino \u0161to u toj unakrsnoj vatri raste je koli\u010dina le\u0161eva \u2013 body count. Bojim se nove Srebrenice, puta deset.<\/p>\n

\u0160to je u sirijskom ratu Zapad, ikada, trebao napraviti?<\/strong><\/p>\n

Poslije toliko godina nemogu\u0107e je biti pametan. Sirijska opozicija ve\u0107 dugo ne postoji. Izgubila je i politi\u010dki sukob i rat, nije bila ujedinjena niti je imala kontakt s terenom. Ljudi su godinama prepu\u0161teni sami sebi. Mislim da intervencija ne bi ni\u0161ta rije\u0161ila. Mi na Balkanu znamo da smo od po\u010detka devedesetih ostali bez Ujedinjenih naroda. Vije\u0107e sigurnosti je stalno blokirano, bilo od SAD-a, bilo od Rusije i Kine. Nemogu\u0107e je na me\u0111unarodnoj razini intervenirati u sukobima, naro\u010dito poslije katastrofe u Libiji. To je bila zadnja akcija UN-a, \u010diju je rezoluciju NATO iskoristio da sru\u0161i Gadafijev re\u017eim, \u0161to nikada nije bilo dio mandata. Od tada na svijetu nema nikoga tko bi bio kompetentan i opunomo\u0107en da reagira. Svi vo\u0111e i diktatori to dobro znaju tako da smo na otvorenom tr\u017ei\u0161tu: dana\u0161nji svijet je free market za bilo kakvo nasilje. Moglo bi se re\u0107i da je to posljednji stupanj neoliberalizma: odsustvo ikakve regulacije i u polju me\u0111unarodne politike, pa ja\u010di uvijek i svugdje dobiju sve.<\/p>\n

Kako u tom kontekstu komentirate Trumpov \u2018mirovni plan\u2019 za izraelsko-palestinski sukob?<\/strong><\/p>\n

\u2018Deal of the century\u2019 najradikalniji je slu\u010daj toga o \u010demu govorim. Trumpov savjetnik i zet Jared Kushner jasno je rekao: \u2018Sada smo u 2020. i sve prije toga ne postoji.\u2019 To je potpuna eliminacija ne samo historije nego i sada\u0161njosti. Tim dealom Palestinci gube zadnje \u0161to im je preostalo, a to je nada. Sve drugo izgubili su prije toga, a nemaju ni snage ni emocija za tre\u0107u intifadu. Kao narod pora\u017eeni su i eliminirani iz historije. Ne znam postoji li sli\u010dan primjer u modernoj povijesti. Po\u010detkom devedesetih je postojala iluzija o miru, koja je pala zajedno s Jicakom Rabinom. Sve iza toga bila je nizbrdica.<\/p>\n

U vi\u0161e od dva desetlje\u0107a reporterske karijere, koju situaciju biste izdvojili kao najpotresniju?<\/strong><\/p>\n

Najgori je bio cunami u jugoisto\u010dnoj Aziji 2004. U ratu uvijek mo\u017ee\u0161 nekoga kriviti, no u prirodnim katastrofama to je nemogu\u0107e. Fotograf Jure Er\u017een i ja bili smo u indonezijskom Banda Acehu, gdje je poginulo 180 tisu\u0107a ljudi. Stajali smo pored masovne grobnice s 20 tisu\u0107a le\u0161eva. Le\u0161evi su zbog plinova ispu\u0161tali zvukove. Bio je to potpuni horor. Istovremeno, nikada nisam vidio da su ljudi tako brzo krenuli dalje sa \u017eivotom, mada su izgubili ne samo ku\u0107e i porodice nego su zbrisane cijele zajednice. Mene, koji imam zapadnja\u010dko razumijevanje smrti, zaprepastilo je kako je mogu\u0107e tako zajebati smrt i krenuti dalje. U ratovima sam vidio mnogo takvih individualnih primjera. No \u0161to se kolektiva ti\u010de, to je iskustvo bilo najsna\u017enije u \u017eivotu.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bo\u0161tjan Videm\u0161ek: Libija je bila zadnja akcija UN-a, \u010diju je rezoluciju NATO iskoristio da sru\u0161i Gadafijev re\u017eim, \u0161to nije bilo dio mandata. Od tada na svijetu nema nikoga tko bi bio kompetentan i opunomo\u0107en da reagira. Moglo bi se re\u0107i da je to posljednji stupanj neoliberalizma: odsustvo regulacije i u polju me\u0111unarodne politike, pa ja\u010di uvijek i svugdje dobiju sve<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-284620","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284620","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=284620"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284620\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":284622,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284620\/revisions\/284622"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=284620"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=284620"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=284620"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}