Na\u0161e tijelo je veli\u010danstveno. Ipak, u njemu se nalaze i neki materijali koji su smrtonosni, ukoliko bismo ih imali samo malo vi\u0161e. Evo samo nekih primjera za to \u0161ta se sve nalazi u ljudskom tijelu, a da toga nismo ni svjesni.<\/p>\n
Alkohol<\/p>\n
Prema vi\u0161e studija, zdrava i trijezna osoba obi\u010dno ima do 0,8 miligrama endogenog etanola po litru krvi. Otkriven je i metanol, druga vrsta alkohola u ljudskoj krvi u koncentraciji od 0,6 miligrama po litru. Sre\u0107om, ove vrijednosti su premale da bi se lako otkrile u krvi i uzrokovale prave probleme.<\/p>\n
Ipak, nekim ljudima nije, pogotovo onima koji pate od stanja kao \u0161to je takozvani “sindrom automatskog vrenja” (ABS). Pod takvim uslovima, organizam osobe je prenaseljen bakterijama i gljivicama koje proizvode fermentaciju, a koje mogu stvoriti ogromne koli\u010dine alkohola iz hrane bogate \u0161e\u0107erom.<\/p>\n
Osobe sa ABS-om mogu imati vi\u0161e od \u010detiri grama alkohola po litru krvi. Ovo zna\u010di da su uvijek “pijani”, \u010dak i kada ne konzumiraju alkoholna pi\u0107a.<\/p>\n
Cijanid<\/p>\n
Za ljude je cijanid izuzetno otrovno hemijsko jedinjenje. Spre\u010davaju\u0107i \u0107elijsko disanje u organizmu, veoma je smrtonosan. \u010cak je i kori\u0161\u0107en kao hemijsko oru\u017eje za masovna ubistva. Iz tog razloga je iznena\u0111uju\u0107e to \u0161to cijanid prirodno postoji unutar samog ljudskog tijela.<\/p>\n
Razne koncentracije cijanida svakodnevno ulaze u na\u0161a tijela, budu\u0107i da je hemikalija prisutna u vazduhu, vodi i hrani koju jedemo. U stvari, hrana poput jabuke i spana\u0107a je nosilac cijanida.<\/p>\n
Ipak, nema potrebe za panikom – takve koncentracije su izuzetno male, uglavnom od od nekoliko mikrograma (milioniti dio grama) po biljci. \u010cisto da uporedimo, unos 0,1 grama cijanida neophodan je da bi se ubila prosje\u010dna osoba od 70 kilograma.<\/p>\n
I na\u0161e tijelo proizvodi cijanid. Na primjer, procesi koji imaju veze sa pljuva\u010dkom stvaraju cijanidni gas u na\u0161im grlima, koji se potom izbacuje disanjem. Procjenjuje se da u bilo kom trenutku zdrava osoba mo\u017ee da sadr\u017ei do 50 mikrograma cijanida na 100 grama tkiva.<\/p>\n
Radioaktivni elementi<\/p>\n
Bilo koja vrsta zra\u010denja u prekomernim koli\u010dinama \u0161tetna je za ljude. Da li ste znali da neki radioaktivni materijali tako\u0111e postoje i u na\u0161em tijelu?<\/p>\n
Radioaktivni element koji se nalazi u na\u0161im tijelima je torijum, metal koji se koristi u elektronskim ure\u0111ajima. Dok svakodnevno unosimo male koli\u010dine torijuma putem hrane i vode, on obi\u010dno napu\u0161ta organizam za nekoliko dana.<\/p>\n
Jo\u0161 jedna od \u0161tetnih supstanci koje nosimo je uranijum. To je te\u017eak, visoko radioaktivni element koji prirodno postoji na cijeloj planeti.<\/p>\n
Njegova najve\u0107a upotreba bila je u nuklearnim reaktorima i oru\u017eju za masovno uni\u0161tenje. Studije pokazuju da prosje\u010dna odrasla osoba sadr\u017ei 22 mikrograma uranijuma u \u200b\u200bsvom tijelu i mo\u017ee da proguta oko pet mikrograma dnevno. Najve\u0107i izvori unosa uranijuma su hrana (posebno neoprano povr\u0107e) i voda.<\/p>\n
Magnetno polje<\/p>\n
Svi na\u0161i organi prilikom rada stvaraju male elektro-talase, tako da svaki dio tijela ima svoje magnetno polje.<\/p>\n
Procjenjuje se da je ja\u010dina magnetnog polja na povr\u0161ini \u010dovjekovog tijela deset miliona puta manja od snage magnetnog polja Zemlje.<\/p>\n
Magnetno polje mozga je, oko 200 miliona puta slabije od onog na na\u0161oj planeti.<\/p>\n
Pobjednik me\u0111u “magnetima” me\u0111u organima je srce, koje ima magnetno polje samo milion puta manje od magnetne sile Zemlje.<\/p>\n
Magnetno polje srca je toliko sna\u017eno da se prostire izvan tijela, i vjeruje se da uti\u010de na odre\u0111ene biolo\u0161ke procese.<\/p>\n
Zvjezdana pra\u0161ina<\/p>\n
Ne samo da u na\u0161em tijelu imamo zvjezdanu pra\u0161inu, ve\u0107 smo od toga i napravljeni. Ideja da se ljudi sastoje od ovog materijala postoji ve\u0107 decenijama, pi\u0161e Listverse.<\/p>\n
Na po\u010detku svemira postojali su samo osnovni elementi kao \u0161to su vodonik i helijum. Kada su se te hemikalije spojile u prve zvijezde, te\u017ei i slo\u017eeniji elementi su po\u010deli da se proizvode unutar tih tijela. Takvi elementi su ugljenik, azot, kiseonik, fosfor, gvo\u017e\u0111e i sumpor. Ovi elementi, gotovo u potpunosti \u010dine ljudska bi\u0107a.<\/p>\n
Kako su ovi elementi do\u0161li na Zemlju? Kada zvijezde stignu do kraja svog \u017eivota, obi\u010dno eksplodiraju, izbacuju\u0107i svoje spolja\u0161nje slojeve sa mno\u0161tvom razli\u010ditih elemenata. Nakon du\u017eeg putovanja, ostaci ovih eksplodiraju\u0107ih zvijezda padaju na Zemljinu povr\u0161inu, gdje se mije\u0161aju sa materijalima na njoj.<\/p>\n
Svjetlost<\/p>\n
Dugo je poznato da ljudsko tijelo emituje svjetlosnu radijaciju. Na primjer, toplota na\u0161ih tijela proizvodi infracrveno svjetlo, vrstu elektromagnetnog zra\u010denja koju ljudi ne mogu da vide, mada to mogu i druge \u017eivotinje.<\/p>\n
Kada je rije\u010d o emitovanju vidljive svjetlosti, moglo bi se pomisliti da je takva stvar za nas nemogu\u0107a. Kao i skoro sva materija u svemiru, mi odra\u017eavamo svjetlost, ali je ne emitujemo, zar ne? Pa, to nije sasvim ta\u010dno.<\/p>\n
Nau\u010dnik sa Tohoku tehnolo\u0161kog instituta, Masaki Kobaiashi je 2009. godine odlu\u010dio da istra\u017ei ljudsku bioluminiscenciju – na\u0161u sposobnost da emitujemo svjetlost.<\/p>\n
Da bi to u\u010dinio, regrutovao je pet pojedinaca i tokom tri minuta, tri dana, fotografisao njihova gola tijela tokom 20 minuta. Fotografije su snimljene kamerama izuzetno osjetljivim na svjetlost. Rezultati su pokazali da odre\u0111eni dijelovi tijela, poput vratova i glava, neprestano emituju svjetlo, dosti\u017eu\u0107i maksimalnu svjetlost oko \u010detiri popodne.<\/p>\n
To je vjerovatno posljedica na\u0161eg biolo\u0161kog sata, zbog kojeg tro\u0161imo vi\u0161e energije tokom kasnog popodneva. Nau\u010dnici vjeruju da na\u0161u bioluminescenciju proizvode mali molekuli zvani fluorofori, koji emituju fotone nakon interakcije sa elektronima koji se osloba\u0111aju \u0107elijskim disanjem.<\/p>\n
Antimaterija<\/p>\n
Materija i antimaterija su “arhi-neprijatelji”. Kada se ove dvije supstance sudaraju, one se me\u0111usobno uni\u0161tavaju, ostavljaju\u0107i iza sebe samo energiju. Uprkos uni\u0161titeljskoj prirodi antimaterije, uvek imamo dio nje u sebi.<\/p>\n
Da bismo razumjeli kako je to mogu\u0107e, moramo da spomenemo kalijum-40, koji postoji u ljudskom tijelu. To je jedan od radioaktivnih izotopa ili varijanti mekog metala kalijuma. Takav izotop propada – to jest, transformi\u0161e se u drugi element nakon \u0161to njegovi atomi izgube energiju. Kad se to desi, kalijum-40 se mo\u017ee transformisati u kalcijum-40, procesom nazvanim beta-minus propadanje.<\/p>\n
Tokom ovog procesa, kalijum-40 gubi neke \u010destice, a stvaraju se neke nove, uklju\u010duju\u0107i i \u010destice antimaterije zvane antineutrino. Tu po\u010dinje “cirkus”. Procjenjuje se da u ljudskom tijelu propada 5.000 atoma kalijuma u \u200b\u200bsekundi. Oko 90% ovih atoma prolazi kroz beta-minus raspad.<\/p>\n
Zbog toga se u na\u0161im tijelima generi\u0161e najmanje 16 miliona antineutrina svakog sata. (Izvor:B92)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Cijanid, zvjezdana pra\u0161ina, radioaktivni elementi, magnetno polje…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":271322,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-284539","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284539","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=284539"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284539\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":284541,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/284539\/revisions\/284541"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/271322"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=284539"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=284539"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=284539"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}