{"id":283787,"date":"2020-02-10T07:59:38","date_gmt":"2020-02-10T06:59:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=283787"},"modified":"2020-02-10T08:01:12","modified_gmt":"2020-02-10T07:01:12","slug":"fasizmu-ne-trebaju-mase","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/02\/10\/fasizmu-ne-trebaju-mase\/","title":{"rendered":"Fa\u0161izmu ne trebaju mase"},"content":{"rendered":"

Autor: Luka Ostoji\u0107<\/strong><\/p>\n

\n

Jedna \u010dinjenica, kako god na nju gledali, od najve\u0107eg je mogu\u0107eg zna\u010daja u dana\u0161njem europskom javnom \u017eivotu. To je dolazak masa na vlast. Kako mase, po definiciji, ne smiju i ne mogu upravljati vlastitom egzistencijom, a jo\u0161 manje vladati dru\u0161tvom op\u0107enito, ta \u010dinjenica zna\u010di da Europa trpi najve\u0107u krizu koja se mo\u017ee dogoditi narodu, dr\u017eavi i civilizaciji…<\/p>\n

(Jos\u00e9 Ortega y Gasset, Pobuna masa, 1929.)<\/p>\n

Milijuni ljudi ne mogu biti u krivu. Osim ako nisu Britanci.<\/p>\n

(reklama za kriptovalutu Bitpanda, 2020.)<\/p>\n<\/blockquote>\n

Ja\u010danje ekonomske i politi\u010dke krize i u “razvijenim” i “nerazvijenim” dr\u017eavama doprinijelo je \u0161irem gubitku vjere u postoje\u0107e institucije, ali je istovremeno potaknulo strah od radikalnih alternativa kojima se otvara prostor. Taj strah nije bez vraga: ekstremna desnica i rasisti\u010dke politike ja\u010daju u cijeloj Europi i SAD-u, a institucije koje bi trebale sprije\u010diti pojavu novog fa\u0161izma i same se nalaze pod pritiskom.<\/p>\n

Pritom ne strahujemo samo od istaknutih desni\u010dara koji zagovaraju i provode de facto fa\u0161isti\u010dku politiku, nego i od cjelokupne glasa\u010dke populacije za koju dr\u017eimo da je dovoljno nepromi\u0161ljena, lakovjerna, nemarna i maliciozna da svojim glasovima otvori prostor usponu fa\u0161izma.<\/p>\n

U sr\u017ei tog osje\u0107aja je svojevrsni elitizam po kojem superiorni, ali manjinski mi moramo nekako osujetiti inferiornu ve\u0107inu u tupastoj namjeri da dovede krivu politiku na vlast. Nije rije\u010d samo o pre\u0161utnom ili otvorenom stavu pojedinih politi\u010dkih opcija, nego o prili\u010dno ra\u0161irenom i normaliziranom stavu mnogih zastupnika ljevice. Koliko je ljudi opsovalo “nepismene babe” koje glasaju za HDZ ili Milana Bandi\u0107a?<\/p>\n

Koliko je liberalnih politi\u010dara mirno predlo\u017eilo drugi referendum o Brexitu, kao da se radi o popravnom ispitu za britanske bira\u010de? Koliko smo puta slu\u0161ali komentatore svih svjetskih nacionalnosti kako se \u017eale na “glupe Amerikance” koji su izglasali Trumpa? I mo\u017eemo li nabrojati svaki put kad smo \u010duli da se za poraz lijevih opcija krivi neobrazovana glasa\u010dka masa koja nije u stanju razumjeti progresivne politi\u010dke poruke?<\/p>\n

Takav stav u javnom diskursu je normalan, ali problem je \u0161to je u proturje\u010dju s politikom koja se zala\u017ee za ve\u0107u demokratizaciju, podizanje op\u0107eg \u017eivotnog standarda i smanjenje dru\u0161tvenih nejednakosti \u2013 dakle, za pove\u0107anje mo\u0107i istih onih ljudi koje se smatra nedoraslima. Stoga se lijeve opcije koje imaju elitisti\u010dki stav spram mase prili\u010dno brzo na\u010delno i komunikacijski pogube, a “glupe” mase to svaki put znaju prepoznati i kazniti na izborima.<\/p>\n

Europska kultura elitizma kao poluga fa\u0161izma<\/strong><\/h2>\n

U tom je kontekstu prili\u010dno va\u017ean izlazak knjige Fa\u0161izam i mase: pobuna protiv posljednjih ljudi, 1848. – 1945. povjesni\u010dara Ishaya Lande (izvorno objavljene 2018., nedavno u hrvatskom izdanju Mizantropa). Landina knjiga bitna je iz dva razloga \u2013 prvo, bavi se povije\u0161\u0107u europskog fa\u0161izma upravo u svjetlu recentnih politi\u010dkih kretanja prema eventualnim novim fa\u0161izmima. Drugo, toj temi pristupa na neuobi\u010dajen na\u010din koji obr\u0107e pri\u010du o fa\u0161izmu kao pokretu razularenih masa. Landa uvjerljivo pokazuje da se fa\u0161izam nije pozivao ni oslanjao na potporu mase, nego na tada aktualnu ekonomsku i intelektualnu elitu koja je fa\u0161istima dala idejnu podlogu i materijalne resurse za preuzimanje vlasti.<\/p>\n

Landin pristup masi rijetko je afirmativan i razra\u0111en. On tvrdi da masu ne \u010dini bezli\u010dna, amorfna skupina ljudi, nego radni\u010dka klasa koja je tijekom moderniteta na Zapadu (od sredine 19. stolje\u0107a) dobila ve\u0107u mo\u0107 kroz \u0161irenje prava glasa, rast \u017eivotnog standarda i nastanak \u0161iroko dostupne masovne kulture.<\/p>\n

Pojam mase u filozofiji je potom nastao prakti\u010dki kao nu\u017eno negativan pojam, teorijska vudu lutkica na kojoj su razni filozofi i politi\u010dari mogli indirektno ispoljiti svoje strahove i frustracije zbog ja\u010danja ni\u017ee klase i zbog ugroze tradicionalne hijerarhije (jer, za razliku od radni\u0161tva i klase, masa nije bila izvor ni\u010dijeg politi\u010dkog identiteta: nitko se nije smatrao \u010dlanom mase pa se nitko ne bi ni uvrijedio napadom na istu). No masu je u praksi \u010dinila ni\u017ea klasa koja je doista ja\u010dala i koristila svoja prava za promicanje lijevih politika koje su smanjivale razlike izme\u0111u klasa i rodova.<\/p>\n

U tom je smislu strah elite bio razumljiv, a iz prezira prema novom “masovnom dru\u0161tvu” proiza\u0161la je bogata literatura elitisti\u010dke filozofije na koju se zatim nadovezao fa\u0161isti\u010dki pokret. Na Landinom piku je “kontroverzni” Friedrich Nietzsche, zapravo mo\u017eda najve\u0107i douchebag u povijesti filozofije koji je otvoreno zagovarao antidemokratske tendencije i istrebljenje slabijih, \u010dime je inspirirao ne samo naciste, nego i brojne druge ekstremno desne pokrete.<\/p>\n

Landa ukazuje i na tada pomodni socijalni darvinizam koji je obja\u0161njavao dru\u0161tvene nejednakosti kroz “prirodne zakone” i “opstanak najja\u010dih”. Filozofske i znanstvene ideje da su odre\u0111eni ljudi ve\u0107 biolo\u0161ki inferiorni tako su implicitno, ali i eksplicitno davale legitimitet rasizmu, eugenici i samom fa\u0161izmu. Landa pritom isti\u010de da je poveznica izme\u0111u elita i fa\u0161izma ja\u010da nego \u0161to se ina\u010de dr\u017ei \u2013 nisu Hitler i njegovi kolege krivo i\u0161\u010ditali objektivne tekstove filozofa i znanstvenika, nego su ve\u0107 u samoj europskoj kulturi dugo bili gra\u0111eni temelji elitizma \u010dije su postavke fa\u0161isti samo odveli do krajnjih posljedica. Bitno je i \u0161to Landa podcrtava da takav elitizam nije svojstven samo desnici \u2013 mnogi lijevi mislioci (pogotovo filozofi Frankfurtske \u0161kole) demonstrirali su skoro identi\u010dan prezir prema masi i masovnoj kulturi, a takav vid elitizma prisutan je u raznim suvremenim lijevim strujama.<\/p>\n

S druge strane masa, koju se obi\u010dno smatra odgovornom za razvoj fa\u0161izma, nije bila ni glupa ni povodljiva. Militarizacija dru\u0161tva i fa\u0161isti\u010dka politika nisu imale \u0161iroku podr\u0161ku ni tijekom Prvog ni Drugog svjetskog rata. Fa\u0161izam ni u jednoj zemlji nije demokratski preuzeo vlast, \u010dak ni u Njema\u010dkoj gdje su na posljednjim izborima, u studenom 1932., nacisti osvojili 33,1% glasova dok su lijeve stranke KPD i SPD zajedno uzele 37,3% glasova (str. 191).<\/p>\n

Premda su nacisti postali legitimna stranka s velikom podr\u0161kom, nisu postojale naznake da mogu demokratskim putem preuzeti potpunu kontrolu nad dr\u017eavom te krenuti u rat i holokaust. Fa\u0161isti su to ostvarili ne preko masa, nego uz pomo\u0107 vojnih, politi\u010dkih i ekonomskih elita. Mnogi autori napominju da su fa\u0161isti “narodnu podr\u0161ku” imali tijekom Hitlerove i Mussolinijeve vladavine, no i tu potporu vrijedi uzeti sa zrnom soli \u2013 glasno iskazivanje neslaganja u to se vrijeme, blago re\u010deno, nije naro\u010dito cijenilo.<\/p>\n

Unato\u010d tome, nakon Drugog svjetskog rata mnogi vi\u0161e i manje cijenjeni filozofi nastavili su linijom svojih starijih kolega i osudili su fa\u0161izam, ali ne elitizam. S jedne strane poku\u0161ali su li\u0161iti zapadnu filozofsku tradiciju od odgovornosti za fa\u0161izam, tvrde\u0107i da se radilo o zloporabi moralno \u010distih i legitimnih ideja. S druge strane pripisali su masi nerealno veliku odgovornost i zna\u010daj za uspon fa\u0161izma. Tako je fa\u0161izam propao, ali i dalje se odr\u017eao elitizam kakav je bio u sr\u017ei fa\u0161izma. Stoga je i s rastom demokratizacije rastao i strah od mase, pri \u010demu upravo mnogi ljevi\u010dari strepe da \u0107e demokratski procesi ugroziti demokraciju.<\/p>\n

Ljevica si ne smije dopustiti zaziranje od mase<\/strong><\/h2>\n

Landina knjiga ne zalazi duboko u suvremenost, ali daje nam dva stajali\u0161ta koja mogu koristiti u razmi\u0161ljanju i djelovanju u dana\u0161njem svijetu. Prvo, Landa ukazuje da opasnost od fa\u0161izma nadilazi pokrete koji se eksplicitno ve\u017eu uz povijesne fa\u0161izme ili deklariraju kao ksenofobni. Svaka politika koja \u010dlanove nekih dru\u0161tvenih skupina smatra manje vrijednima i koja olako kalkulira s ljudskim \u017eivotima mo\u017ee biti fa\u0161isti\u010dka ili voditi prema fa\u0161izmu.<\/p>\n

Ovdje se to lako mo\u017ee prepoznati na primjeru hrvatske i europske politike spram izbjeglica: smje\u0161tanje ljudi u logore, ilegalno istjerivanje preko granice, prekobrojne pri\u010de o policijskom mu\u010denju, slu\u017ebeno nijekanje tih mu\u010denja (koje \u010desto ide paralelno uz prijetnje slanjem vojske na granicu) i pre\u0161utan pristanak Unije na nehumani odnos prema ovim ljudima \u2013 sve su to obilje\u017eja kojih se ne bi posramio nijedan fa\u0161isti\u010dki re\u017eim.<\/p>\n

U tom smislu fa\u0161izam se ovdje ne manifestira samo kroz usta\u0161ko znakovlje i marginalne politi\u010dke ispade, nego i kroz aktualnu politiku hrvatske vlade i Europske unije. To \u0161to se takva politika provodi na ljudima iz drugih kultura, na prostorima koji su daleko od o\u010diju populacije i \u0161to je provode obrazovani i “umjereni” politi\u010dari \u2013 ne \u010dini je manje fa\u0161isti\u010dkom.<\/p>\n

Drugo, Landa nas poti\u010de da promotrimo mase na druga\u010diji na\u010din. Dominantan pristup aktualnim politi\u010dkim problemima kre\u0107e od pretpostavke da su mase izvor opasnosti jer mogu zbog populizma i medijskih dezinformacija izglasati opasnu politi\u010dku opciju.<\/p>\n

Mada je to dijelom to\u010dno (Landa prili\u010dno zanemaruje \u010dinjenicu da medijima masovne kulture ne upravlja masa), ipak u\u010destala rasprava o post-istini uporno pretpostavlja da masa nema uvid u bitne politi\u010dke istine, a pritom ne uzima u obzir da bira\u010di mo\u017eda odlu\u010duju na temelju nekih svojih istina o kojima intelektualni komentatori nemaju pojma (ili ih smatraju trivijalnima). Umjesto zaklju\u010dka da su bira\u010di odabrali Trumpa, Bandi\u0107a i Brexit jer su glupi i\/ili neinformirani, mo\u017eda bi bilo plodnije zapitati se koji bi bili racionalni razlozi takvih odabira.<\/p>\n

Na banalnoj razini, uzmimo posprdni komentar o gra\u0111anima iz Kozari Boka koji glasaju za Bandi\u0107a samo zato \u0161to im je asfaltirao ulicu. No nije li to sasvim suvisli kriterij za politi\u010dki odabir? Za\u0161to o\u010dekivati od ljudi i\u0161ta drugo nego da glasaju za opciju koja \u0107e u\u010diniti svakodnevni \u017eivot njih i njihove zajednice lak\u0161im i boljim?<\/p>\n

U istom kontekstu vrijedi razmotriti \u010dinjenicu da ljudi u financijski lo\u0161im krajevima glasaju za HDZ: u dr\u017eavi s rasturenim socijalnim sustavom politi\u010dke veze \u010desto slu\u017ee kao jedina garancija za dobivanje posla, termina u bolnici ili mjesta u vrti\u0107u. Nije li razumno o\u010dekivati da \u0107e ljudi u te\u0161koj situaciji radije odabrati takav korumpirani, ali uhodani sustav nego drugu, nepoznatu i nepouzdanu opciju? Tim vi\u0161e ako se takva alternativna opcija predstavlja kao “urbana”, “obrazovana”, intelektualno distancirana i superiorna svojim bira\u010dima.<\/p>\n

Nadalje, prilikom analize odabira rijetko se uzima u obzir \u0161to su bira\u010di uop\u0107e mogli odabrali. Recimo, uz \u010dinjenicu da je na ameri\u010dkim izborima odabran Trump valja uzeti u obzir da mu je jedina realna alternativa bila Hillary Clinton, liberalna politi\u010darka koja je svojim dotada\u0161njim radom i nastupom s pravom odbila prili\u010dan dio populacije.<\/p>\n

Dakle, bira\u010di nisu izme\u0111u milijun mogu\u0107nosti odabrali ba\u0161 Trumpa, nego su u krutom politi\u010dkom sustavu de facto dovedeni pred odabir izme\u0111u dvoje kandidata koje su probrale dvije najja\u010de stranke. Stoga se \u010dini da Trumpovu pobjedu nije “skrivio” vi\u0161ak demokrati\u010dnosti nego njezin manjak.<\/p>\n

Sli\u010dno vrijedi za Brexit: ve\u0107ina britanske populacije (naro\u010dito njezin siroma\u0161niji dio) zaklju\u010dila je da im \u010dlanstvo u Europskoj uniji donosi vi\u0161e \u0161tete nego koristi. Ljudi su izme\u0111u dvije lo\u0161e mogu\u0107nosti zaklju\u010dili da je \u010dak i neizvjesna samostalnost Ujedinjenog Kraljevstva bolja opcija od daljnjeg \u010dlanstva u EU. Za\u0161to se od tada uporno bavimo isklju\u010divo time da su britanski glasa\u010di mentalno potkapacitirani, a ne pitamo se \u0161to je to navelo gra\u0111ane na legitiman zaklju\u010dak da je Europska unija neuspje\u0161na organizacija?<\/p>\n

Ako dalje gledamo ekstremno desne vlade u blizini i daljini \u2013 u Ma\u0111arskoj, Poljskoj, Brazilu… \u2013 svugdje mo\u017eemo vidjeti da se desni re\u017eimi uporno trude rasturiti politi\u010dku opoziciju, organizacije civilnog dru\u0161tva i radni\u010dkog organiziranja \u010diji mediji i aktivizam mogu navesti \u0161iru masu na otpor i tra\u017eenje alternative. Desnica aktivno radi na \u0161to ve\u0107em su\u017eavanju mogu\u0107nosti izbora ba\u0161 zato \u0161to se boji da ih glasa\u010dka masa ne\u0107e podr\u017eati. Za\u0161to bi ljevica onda zazirala od te iste mase?<\/p>\n

Landa kroz knjigu pokazuje kako je elitizam spram masa bio neopravdan tijekom 19. i 20. stolje\u0107a, no taj isti elitizam i danas je \u017eiv i sveprisutan iako se \u010dini jo\u0161 manje opravdanim. Ako sagledamo najve\u0107e globalne probleme dana\u0161njice \u2013 kao \u0161to su ekologija, migracije, ekonomska kriza i rast siroma\u0161tva \u2013 ni za jedan od tih problema nije odgovorna \u0161ira masa u odre\u0111enoj dr\u017eavi, nego vrlo \u010desto upravo politi\u010dka i ekonomska elita.<\/p>\n

Ni za jedan od tih problema elita nije bila kadra ponuditi rje\u0161enje koje bi pove\u0107alo jednakost i pobolj\u0161alo \u017eivotne uvjete \u0161ire populacije. Naposljetku, rje\u0161enja koja je elita ponudila ne samo da otvaraju put fa\u0161izmu, nego se i sama mogu opisati kao fa\u0161isti\u010dka jer poku\u0161avaju zadr\u017eati postoje\u0107i odnos mo\u0107i po cijenu \u017eivota ljudi koji ne pripadaju pravoj dru\u0161tvenoj skupini.<\/p>\n

Elite ne nude rje\u0161enje niti ga imaju namjeru ponuditi \u2013 kako je to lijepo sa\u017eeo francuski filozof Bruno Latour, “Donald Trump i Greta Thunberg \u017eive na razli\u010ditim planetima”. Ta nam slika nudi preciznu ideju Trumpove (i op\u0107enito elitne) ekolo\u0161ke i sveukupne politike: oni samo \u017eele o\u010duvati svoj planet, makar i po cijenu uni\u0161tenja drugog, Gretinog planeta.<\/p>\n

Nasuprot elitnom bezna\u0111u tje\u0161i \u0161to je trenutno sve ja\u010di masovni otpor aktualnim ekolo\u0161kim i ekonomskim politikama. “Neobrazovane” mase diljem svijeta ipak uspijevaju prepoznati prioritete svog opstanka i uvidjeti svoju mo\u0107 u formiranju budu\u0107ih politika.<\/p>\n

Strah od masovnog fa\u0161isti\u010dkog pokreta stoga je potpuno proma\u0161en: fa\u0161izmu masa nije potrebna, ona mu je samo smetnja. Onda i lijevoj politici preostaje samo potpomaganje te smetnje, i to kroz ve\u0107u demokratizaciju i vjeru u omra\u017eenu masu, kroz otvaranje kanala za informiranje, povezivanje, solidarnost i suradnju, kroz me\u0111usobno uva\u017eavanje i u\u010denje \u2013 ne samo \u0161to je to prava, nego je to i jedina opcija.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nasuprot elitnom bezna\u0111u tje\u0161i \u0161to je trenutno sve ja\u010di masovni otpor aktualnim ekolo\u0161kim i ekonomskim politikama. “Neobrazovane” mase diljem svijeta ipak uspijevaju prepoznati prioritete svog opstanka i uvidjeti svoju mo\u0107 u formiranju budu\u0107ih politika.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":222955,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-283787","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/283787","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=283787"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/283787\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":283790,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/283787\/revisions\/283790"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/222955"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=283787"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=283787"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=283787"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}