{"id":283676,"date":"2020-02-08T07:51:19","date_gmt":"2020-02-08T06:51:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=283676"},"modified":"2020-02-08T07:51:19","modified_gmt":"2020-02-08T06:51:19","slug":"zivjeti-bez-nacije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/02\/08\/zivjeti-bez-nacije\/","title":{"rendered":"\u017divjeti bez nacije"},"content":{"rendered":"

Autor: Predrag Finci*<\/strong><\/p>\n

U svojedobno kultnom engleskom filmu \u201e\u017divot Briana\u201c (1979.) naslovni junak vi\u010de da smo svi razli\u010diti, gomila potvr\u0111uje \u201eSvi smo razli\u010diti, svi smo individue\u201c, a samo jedan usamljeni, slabi glasi\u0107 \u0107e – \u201eJa nisam\u201c. Tako bih i sam mogao kada mi ka\u017eu da \u201esvako ima nacionalnost\u201c.<\/p>\n

Ja nemam. I nisam u tome usamljen. A nemam nacionalnost jer ih imam vi\u0161e. U doba Jugoslavije izja\u0161njavao sam se tako, kao Jugoslaven, dakle po \u201eteritorijalnoj\u201c, a ne po nacionalnoj pripadnosti. Jednom, davno, za mojeg kratkog izleta u gluma\u010dku profesiju, rekoh u intervju sarajevskom Svijetu da sam Bosanac, ali mi sada ka\u017eu da ni to ne mo\u017ee. Od kada \u017eivim u Engleskoj vi\u0161e se nikako ne izja\u0161njavam. A nitko me i ne pita. Meni samom je odavno jasno: nikom ne pripadam. Nikom, osim onima koji su mi iz osobnih ili profesionalnih razloga dragi i bliski.<\/p>\n

(\u201eTi, \u201emje\u0161anac\u201c, nikada ne\u0107e\u0161 biti na\u0161\u201c \u2013 govorili mi ovi, a i oni, govorili mi prije, a jo\u0161 vi\u0161e poslije. Kao da sam htio biti od ovih ili pak od onih, kao da mi nije bilo dovoljno, ponekad mi bilo i previ\u0161e, \u0161to sam bio i ostao svoj).<\/p>\n

Ipak, ne sumnjam u zna\u010daj porijekla. Na\u0161i roditelji utje\u010du na na\u0161e pona\u0161anje, ponekad i na cjelokupni svjetonazor i va\u017ene \u017eivotne odluke, mnogo toga od njih naslijedimo, usvojimo i nau\u010dimo, mnogo toga njihovog u nama zauvijek ostane, ali oni nisu ni uvijek ni neumitno na\u0161i \u201eduhovni roditelji\u201c, koje na\u0111emo me\u0111u onima koji nam imponiraju i prema kojima imamo afinitet, od starijih drugova preko profesora do etabliranih stvaralaca i znanstvenika ili ve\u0107 nekoga od koga u\u010dimo ili kome se kao uzoru divimo.<\/p>\n

Jednako je s na\u0161om tradicijom i kulturom: neosporno na nas ima utjecaja, \u010desto za mnogo toga \u0161to smo otuda nau\u010dili i usvojili ostanemo trajno emocionalno vezani, ali usvajamo i od drugih, ponekad potpuno razli\u010ditih kultura i tradicija, iz onoga \u0161to odaberemo u svojim intelektualnim sklonostima.<\/p>\n

Ja sam dakle uvjetovan svojim porijeklom, ali sam tako\u0111er i ono \u0161to sam sam izabrao, kako sam se sam opredijelio. Ali iskusih i ovo: sve nikako nije i ne mo\u017ee biti samo moj izbor i odluka. Moja rije\u010d nije uvijek i \u201eposljednja rije\u010d\u201c. Odlu\u010dio sam da nikome nacionalno ne pripadam, ali su me drugi identificirali i svrstavali; htio sam biti slobodan, ali su me okolnosti \u010desto usmjeravale i okivale; ni rat nisam pri\u017eeljkivao ni u njega htio, ali su ga drugi poveli i pred vrata mi ga doveli. Sva\u010diji \u017eivot je mnogo vi\u0161e nu\u017eda, nego osobna \u017eelja, vrlo \u010desto prinuda okolnosti, a tek ponekad slobodan izbor. I u svojoj slobodi smo uvjetovana bi\u0107a. I u svojoj odluci \u0161to bismo htjeli biti, jer nas drugi identificiraju po svom, na osnovu onoga \u0161to oni smatraju usvojenim konvencijama i normama.<\/p>\n

\u0160to zna\u010di pripadati istoj naciji? Apstraktna odredba identiteta ne mo\u017ee izbrisati ni male, a kamoli ponekad nepremostive razlike me\u0111u pojedincima iz iste nacionalne skupine, jer mi nikada nismo \u201eisti\u201c, nego uvijek skup razli\u010ditih. Nitko mi nije postao blizak zato \u0161to je \u201emoje nacije\u201c, nego samo ako sam nju ili njega mogao cijeniti ili usvojiti kao osobu. A svaki gorljivi nacionalist zna koliko je neslaganja imao i gor\u010dine iskusio ba\u0161 sa \u201esvojima\u201c i vrlo \u010desto naj\u010de\u0161\u0107e ba\u0161 s njima.<\/p>\n

Nacionalnom nisam davao prvenstvo i zato \u0161to vjerujem da eti\u010dko mora biti iznad nacionalnog. Nije mogu\u0107e biti istovremeno nacionalist i dr\u017eati do eti\u010dkih principa, jer potonji uvijek popusti pred zahtjevima \u201enacionalne stvari\u201c i ne\u0107e da vidi ni gre\u0161ke, a kamoli zlo\u010dine \u201esvojih\u201c. Moralnoj osobi zlo\u010dinac je zlo\u010dinac, ni\u0161ta drugo. Zato ga ne brani, ne slavi, nikada nije \u201enjen\u201c, ni kada su iste nacije, iz iste grupacije, iz iste armije.<\/p>\n

Tek kada se po\u010dnem sramiti \u201esvojeg\u201c zlo\u010dinca postajem uistinu svoj, postajem bi\u0107e za sebe i za Drugog. Oni koji brane zlo\u010dince zato \u0161to pripadaju njihovoj nacionalnoj ili vjerskoj skupini zapravo sramote cijelu tu skupinu. Ne\u0107e i ne mo\u017ee biti potpunog pomirenja sve dok svako za svojeg zlo\u010dinca ne ka\u017ee da je zlo\u010dinac, a ne \u201eheroj\u201c, sve dok se ne shvati priroda zla. Priroda vlastitih lo\u0161ih djela. A ako se tvrdoglavo dr\u017ei svojega, ne shva\u0107a i tvrdoglavo brani svoje gre\u0161ke, onda ve\u0107 priprema, mo\u017eda i pri\u017eeljkuje novi sukob.<\/p>\n

*Autor je filozof i knji\u017eevnik, ro\u0111en 1946. godine u Sarajevu gdje je sredinom osamdesetih bio dekan i profesor estetike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Tijekom rata seli u London, gdje nastavlja raditi kao slobodni pisac i gostuju\u0107i istra\u017eiva\u010d na University College London, do odlaska u mirovinu 2011. godine.<\/p><\/blockquote>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Meni samom odavno je jasno – nikom ne pripadam<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-283676","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/283676","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=283676"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/283676\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":283678,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/283676\/revisions\/283678"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=283676"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=283676"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=283676"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}