{"id":283384,"date":"2020-02-04T06:56:10","date_gmt":"2020-02-04T05:56:10","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=283384"},"modified":"2020-02-03T23:07:31","modified_gmt":"2020-02-03T22:07:31","slug":"zemlja-bez-ljevice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2020\/02\/04\/zemlja-bez-ljevice\/","title":{"rendered":"Zemlja bez ljevice"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sofija Kordi\u0107<\/strong><\/p>\n

Nikad masovnije demonstracije u novijoj \u010de\u0161koj povijesti, a nikad manje politi\u010dkog efekta, barem onog prvog, neposrednog. Dan prije 30-godi\u0161njice od Bar\u0161unaste revolucije, 16. studenog oko 250.000 prosvjednika okupilo se na Letenskoj ravni u blizini Pra\u0161kog dvorca, dok ih je u lipnju na istom mjestu bilo preko 280.000. Gra\u0111ani su tra\u017eili ostavku premijera, oligarha Andreja Babi\u0161a, i ostavku ministrice pravosu\u0111a ili da premijer rije\u0161i svoj sukob interesa s obzirom da je i dalje povezan s holdingom Agrofert, u kojem se nalaze i neki utjecajni mediji, premda ga je formalno prebacio na zakladu. Babi\u0161 je optu\u017een i za pronevjeru novca iz fondova Europske unije, ali je \u010de\u0161ko pravosu\u0111e nakon dolaska nove ministrice odbacilo sve optu\u017ebe.<\/p>\n

\u010ce\u0161ki predsjednik Milo\u0161 Zeman je studente, organizatore demonstracija na \u010delu inicijative \u201eMilijun trenutaka za demokraciju\u201c nazvao \u201edu\u0161evno bolesnima\u201c, nije se pojavio dan poslije ni na jednoj proslavi godi\u0161njice, ve\u0107 je istaknuo da je Babi\u0161a na izborima izabralo milijun i pol, a njega, preko dva milijuna i osamsto tisu\u0107a ljudi, te da su u odnosu na to demonstranti na Letenskoj ravni tek \u201e\u0161a\u010dica\u201c. Premijer je otprilike rekao \u201eimamo demokraciju, svatko ima pravo na svoj nazor, zahtjeve prosvjednika ne razumijem, ali po\u0161tujem njihovo pravo na demonstracije.\u201c<\/p>\n

I nikom ni\u0161ta. Ni poziv na razgovor s predstavnicima, ni obra\u0107anje gra\u0111anima preko televizije.<\/p>\n

Prema mi\u0161ljenju politi\u010dkog komentatora lista Dnevnik N, Jana Mola\u010deka uzrok nedostatka reakcije od strane vlasti le\u017ei u tome \u0161to je \u010de\u0161ko dru\u0161tvo duboko podijeljeno.<\/p>\n

\u201eObja\u0161njenje je jednostavno: ‘Milijun trenutaka za demokraciju’ mobilizira \u2013 premda vrlo dobro i djelotvorno \u2013 samo jedan tabor polariziranog dru\u0161tva\u201c, pi\u0161e Mola\u010dek u komentaru pod naslovom \u201eZa\u0161to Letna Babi\u0161u ne mo\u017ee ni\u0161ta?\u201c Politi\u010dari su, kako ka\u017ee, uvjereni da \u0107e, kad im uspije podijeliti dru\u0161tvo na dva nepomirljiva tabora, na njihovoj strani uvijek biti ta ne\u0161to ve\u0107a polovica, \u0161to pokazuju i rezultati izbora.<\/p>\n

Ima kapitalizma, nema dru\u0161tva<\/h2>\n

U posljednjih 30 godina smo izgradili kapitalizam, ali smo zaboravili na dru\u0161tvo. Ovo je sr\u017e izjava, eseja, komentara \u010de\u0161kih intelektualaca povodom 30 godina od Bar\u0161unaste revolucije.<\/p>\n

\u201eNeophodan nam je radikalni idealizam, koji se ne boji ideje da ova zemlja ne smije biti protektorat \u0161a\u010dice najbogatijih u zemlji. Sve starija elita je uspani\u010dena \u010dinjenicom da dru\u0161tvo postoji i da \u017eeli rije\u0161iti probleme na zajedni\u010dkoj osnovi, \u0161to su zahtjevi usmjereni na regulaciju i rje\u0161enje problema stanovanja kao i klimatske krize. Pretpostavke da bi takvo ne\u0161to moglo rije\u0161iti slobodno tr\u017ei\u0161te su nerazumljive i bizarne\u201c, pi\u0161e sociolog Stanislav Biler u eseju pod naslovom \u201e\u010ce\u0161ka, zemlja bez budu\u0107nosti. Nasljednici privatizacije raspa\u010davaju republiku.\u201c<\/p>\n

Koliko \u010de\u0161ka politi\u010dka elita ne razmi\u0161lja o budu\u0107nosti najbolje svjedo\u010de dvije nedavne izjave o klimatskoj krizi. Jednu je izgovorio premijer oligarh Babi\u0161 pred ljeto\u0161njim samitom EU u Bruxellesu o uglji\u010dnoj neutralnosti do 2050. godine.<\/p>\n

\u201eZa\u0161to moramo rje\u0161avati sada 2050. godinu, \u0161to je 31 godinu unaprijed, samo zato \u0161to je sada takva klima, atmosfera,\u201c upitao se Babi\u0161 pred zapanjenim novinarima i dodao da mu je va\u017enije kratkoro\u010dno razdoblje i briga za ekonomiju i zaposlenost.<\/p>\n

Predsjednik \u010de\u0161ke Udruge industrije i prometa Jaroslav Han\u00e1k, osvr\u0107u\u0107i se na \u0161trajk u\u010denika diljem Europe zbog klimatskih promjena, izjavio je da bi toj \u201e\u010detrnaestogodi\u0161njoj djeci trebalo opaliti \u0161amar jer demonstriraju po ulicama, a ne znaju protiv \u010dega\u201c pa dodao da su Zeleni \u201evelika opasnost\u201c i da trebamo biti sretni \u0161to se \u201eza sada ovdje nisu probudili i nemaju velike osobnosti\u201c. Pod pritiskom javnosti, Han\u00e1k se ispri\u010dao.<\/p>\n

Njema\u010dko-britanski sociolog, politolog, filozof i liberalni politi\u010dar Ralf Dahrendorf rekao je \u010cesima 1990. godine da se ekonomija mo\u017ee postaviti na noge za \u0161est godina, ali ono najva\u017enije – gra\u0111ansko dru\u0161tvo – njemu treba oko 60 godina da bi postalo ustavno sidri\u0161te najva\u017enijih demokratskih institucija.<\/p>\n

Mnogi \u010de\u0161ki analiti\u010dari \u0107e re\u0107i, parafraziraju\u0107i, prvog \u010dehoslova\u010dkog predsjednika Tom\u00e1\u0161a Garriguea Masaryka \u201eimamo demokraciju ali nam nedostaju demokrati\u201c.<\/p>\n

Petr Pithart, povjesni\u010dar, disident, biv\u0161i \u010de\u0161ki premijer i biv\u0161i predsjednik Senata sje\u0107aju\u0107i se devedesetih, netransparentne privatizacije i nedostatka pravnog okvira u svom prigodnom osvrtu o godi\u0161njici pi\u0161e kako se tada tvrdilo da je svaka dr\u017eavna regulacija \u0111avolja rabota i da je to povratak ka komunizmu i socijalizmu, jer \u0107e tr\u017ei\u0161te put prona\u0107i samo.<\/p>\n

\u201ePojavila se korupcija koja je dosezala i do najvi\u0161ih polo\u017eaja. Odjednom je bilo mogu\u0107e kupiti i ve\u010deru s premijerom. Mene je kao \u010de\u0161kog premijera potpuno otvoreno htio podmititi jedan direktor banke: ne bojte se gospodine premijeru, pa to rade svi. Odmah sam ga prijavio. Ali tek nakon tri i pol godine dobio je smije\u0161nu uvjetnu kaznu. Kao da je korupcija bila ve\u0107 1991. godine samorazumljiva stvar, samo se morala raditi lukavo\u201c, prisje\u0107a se Pithart u osvrtu za Dnevnik N.<\/p>\n

\u201ePotrebna nam je generacijska promjena i to ne samo u politici, kako bi na pozicije mo\u0107i do\u0161li oni koji nisu izgubili kontakt sa svijetom mla\u0111e generacije. Za vrijeme transformacije dru\u0161tva 1989. godine na najvi\u0161e pozicije u politici, ekonomiji i medijima do\u0161li su neuobi\u010dajeno mladi ljudi. Ali to zna\u010di da su na tim pozicijama i dalje, neumjereno dugo, neki su u pedesetim godinama \u017eivota i ne namjeravaju u mirovinu. Ve\u0107ina njih se, me\u0111utim, ni vrijednosno ni svjetonazorski ne razvija, naprotiv, s godinama klize u konzervativizam i prema pogledu ‘ranije je bilo sve bolje’. Ideolo\u0161ki i vrijednosno se razvoj u zemlji zaustavio. \u010cini se da taj moloh poku\u0161avaju probiti Pirati (Pirati su tre\u0107a po snazi stranka u \u010de\u0161kom parlamentu, koja je na izborima prije dvije godine postigla nevjerojatan uspjeh sa 10,8 posto osvojenih glasova, op.a.), koji su me\u0111u mla\u0111im generacijama jednozna\u010dno najpopularniji. Ho\u0107e li im to uspjeti vidjet \u0107emo\u201c, ka\u017ee za Lupigu sociolog, knji\u017eevnik i publicist Stanislav Biler<\/p>\n

Politolog Toma\u0161 Lebeda, \u0161ef katedre politologije Sveu\u010dili\u0161ta Palackeho u Olomoucu smatra da Babi\u0161, naravno, ne\u0107e dati ostavku zbog masovnih demonstracija, ali da ga \u010dine nervoznim jer mu kvare imid\u017e. Dio dru\u0161tva je pokazao kako nije apati\u010dan, kako se zna aktivirati kad osjeti da je demokracija ugro\u017eena i to je, prema mi\u0161ljenju Lebede, glavna zna\u010dajka demonstracija jer \u0161alje poruku svim politi\u010darima koji zloupotrebljuju ili \u017eele zloupotrijebiti svoju mo\u0107.<\/p>\n

Na\u0161 drugi sugovornik, politi\u010dki komentator Dnevnika N, Jan Mola\u010dek, isti\u010de da je velik broj ljudi prije nekoliko godina, kada je Babi\u0161 ulazio u politiku, vjerovao da \u0107e bez obzira na njegovu mutnu komunisti\u010dku i poduzetni\u010dku pro\u0161lost, kao menad\u017eer barem zavr\u0161iti \u010disto tehni\u010dke neideolo\u0161ke projekte oko kojih je potreban op\u0107i konsenzus, kao \u0161to je prometna infrastruktura, ali se pokazalo da ni to nije u stanju.<\/p>\n

\u201eBabi\u0161 rje\u0161ava svoje osobne probleme nau\u0161trb cijele zemlje koja stagnira i ne \u010deka je svijetla budu\u0107nost. A budu\u0107a politi\u010dka klasa imat \u0107e ogroman zadatak vratiti \u010ce\u0161koj dinamiku. Babi\u0161a trenutno u sedlu \u010dvrsto dr\u017ei potpora bira\u010da na koju uti\u010de njegov perfektni marketing i razdavanje novca. Protiv toga je te\u0161ko na\u0107i djelotvorno oru\u017eje, mogu\u0107e je da \u0107e se Babi\u0161 iscrpiti sam\u201c, obja\u0161njava nam Mola\u010dek<\/p>\n

Gra\u0111anski aktivisti se u \u010de\u0161kom dru\u0161tvu pogrdno nazivaju ludim uzbunjiva\u010dima, zelenim fa\u0161istima, ru\u017enim feministicama, gnjavatorima \u2026 Kako god da ih zovu \u010dinjenica je da se gra\u0111anska svijest u \u010ce\u0161koj probudila i da probu\u0111enih ima dosta, koliko god ih Babi\u0161 i Zeman omalova\u017eavali. Demokracija nisu samo institucije i slobodni izbori. Prava demokracija sadr\u017ei aktivno gra\u0111ansko dru\u0161tvo koje stra\u017eari nad politi\u010dkom elitom i nad njima vr\u0161i pritisak, da se ne bi, kako ka\u017ee Lebeda, pona\u0161ali kao da su se otrgli s lanca.<\/p>\n

Neophodno skretanje ulijevo<\/h2>\n

Prije dvije godine Sa\u0161a Uhlova, novinarka portala lijeve orijentacije A2larm izjavila je za Lupigu kako je za stvari koje se posljednjih godina pi\u0161u u mainstream medijima devedesetih dobivala naljepnicu staljinistice, primjerice i za to da ljudi ne bi smjeli dobivati toliko nisku pla\u0107u da od nje ne mogu \u017eivjeti.<\/p>\n

\u201eLjevica=komunizam=gulag. To je jednostavna, primitivna shema, ti ljudi to, naravno, bukvalno tako ne izgovaraju, ali to je na\u010din razmi\u0161ljanja posljednjih 25 godina\u201d, izjavila nam je tada Uhlova.<\/p>\n

Danas, ipak, sve otvorenije i mla\u0111e generacije i sredovje\u010dni gra\u0111ani liberalne orijentacije govore o neophodnosti skretanja ulijevo.<\/p>\n

\u201eZbog straha od toga da bismo i\u0161li na ruku komunistima devedesetih smo zanemarili politi\u010dke i ekonomske grijehe tada\u0161nje vladaju\u0107e garniture. Stalno smo ponavljali pri\u010du o pobjedi demokracije nad komunizmom i bili smo zaslijepljeni\u201c, izjavila je nedavno \u010detrdesetogodi\u0161nja knji\u017eevnica Petra H\u016flova.<\/p>\n

\u201eLjevi\u010darstvo je bilo sinonim sivila i bezna\u0111a realnog socijalizma, a crvena boja svud postoje\u0107ih transparenata odavno nikog nije podsje\u0107ala na krv radnika iz 19. stolje\u0107a, ve\u0107 na politi\u010dke zatvorenike komunisti\u010dkog re\u017eima, \u017ertve sovjetske okupacije i umla\u0107ene ljude na protukomunisti\u010dkim demonstracijama. Kad bi netko 1989. godine me\u0111u revolucionarima rekao da je lijevog svjetonazora automatski bi ga ozna\u010dili za komunjaru. Bilo je nekako logi\u010dno da \u0107e se u narednim godinama ve\u0107ina priklanjati desnici. Glavni problem je da se izjedna\u010davanjem ljevice s komunisti\u010dkim marazmom zaboravilo na one koji iz bilo kojih razloga gube u slobodnom natjecanju. A i na to da termini ‘dr\u017eavni’, ‘op\u0107i’, i ‘zajedni\u010dki’ nisu proste rije\u010di jer su u njima i u na\u010dinu na kojem im pristupamo kodirani uvjeti za pristojno funkcioniranje cijelog dru\u0161tva\u201c, napisao je ovih dana liberalni politi\u010dki komentator dnevnika Hospodarske noviny, Petr Honzejk u osvrtu pod naslovom \u201eTko nije bio 1989. desno orijentiran nije imao srce. Tko nije danas malo ulijevo nema razum.\u201c<\/p>\n

Honzejk isti\u010de da je posljedica takvog stajali\u0161ta to \u0161to su najslabiji, najsiroma\u0161niji, oni koji se osje\u0107aju potpuno zaboravljenima i zanemarenima od dr\u017eave i dru\u0161tva po\u010deli na izborima birati populiste. U \u010ce\u0161koj, najuspje\u0161nijoj postkomunisti\u010dkoj dr\u017eavi je skoro 900.000 ljudi pod ovrhom, milijun \u017eivi na granici siroma\u0161tva, prosje\u010dne pla\u0107e su daleko od onih u zapadnim zemljama, a tro\u0161kovi \u017eivota sve su ve\u0107i posebno stanovanja i posebno u prijestolnici. U \u010ce\u0161koj je postotak ljudi zaposlenih u industriji, 38 posto, \u0161to je europski rekord.<\/p>\n

\u201eDoveli smo se u poziciju monta\u017ene tvornice, od koje se ne tra\u017ei inovacija, ve\u0107 jeftina radna snaga. Usred Europe smo napravili malu Kinu, gdje proizvodimo robu s niskom dodanom vrijedno\u0161\u0107u, a nemamo nikakvu strategiju kako iz toga iza\u0107i. Kina za razliku od nas, poku\u0161ava postati lider u modernim tehnologijama, na primjer i u razvoju elektroautomobila\u201c, izjavio je nedavno ekonomist David Marek.<\/p>\n

\u201ePrije 30 godina smo misli da je ljudima dovoljno dati slobodu i da \u0107e je oni iskoristiti. Kako, me\u0111utim, slobodu mogu iskoristiti ljudi okovani siroma\u0161tvom, negdje u provinciji, oni koji su ostali na marginama, ili na primjer Romi? Danas znamo da nije dovoljno ljudima dati slobodu, ali je neophodno pobrinuti se za to da ljudi zaista tu slobodu iskoriste. Sloboda, dostojanstvo i ravnopravnost su jednako va\u017eni, jedno bez drugog ne funkcionira\u201c, izjavio je nedavno Martin \u0160ime\u010dka, novinar i disident na skupu povodom trideset godina izla\u017eenja \u010dasopisa Respekt.<\/p>\n

Na istom skupu je govorio i Timothy Garton Ash, britanski povjesni\u010dar i politolog. Naglasio je kako je liberalizam postupno postao zatvoreni sistem, ideologija koja je smatrala da ima i zna sve odgovore i da se liberalizam reduciralo na \u010disto ekonomsku razinu.<\/p>\n

\u201eInstinktivnim otporom prema svemu lijevom izlili smo i dijete s vodom iz kade. Dijete se vratilo bijesno i naoru\u017eano do zuba\u201c, isti\u010de politi\u010dki komentator dnevnika Hospodarske noviny, Petr Honzejk.<\/p>\n

\u010ce\u0161ka ljevica takore\u0107i ne postoji. \u010ce\u0161ka komunisti\u010dka nereformirana stranka se i ne mo\u017ee smatrati ljevicom. Nedovoljno se distancirala od staljinisti\u010dke pro\u0161losti, a u mnogim aspektima je nacionalisti\u010dka, antiimigrantska, nedemokratska, rigidna i ne razlikuje se od ekstremne desnice. U parlamentu se na nju oslanja Babi\u0161eva vladaju\u0107a stranka ANO. Socijaldemokratska stranka, nekad najmo\u0107nija, ruinirana je, pala je na \u0161est posto podr\u0161ke i sada je manjinski partner Babi\u0161ovom pokretu ANO. Nezamjetan, poslu\u0161an i ideolo\u0161ki rascjepkan partner u \u010dijim redovima postoje istaknuti \u010dlanovi \u010dija stajali\u0161ta se ne razlikuju od ekstremno desnih.<\/p>\n

\u201eDeklarirana ljevica je u \u010ce\u0161koj zaista nestala. Pitanje je tko \u0107e preuzeti njezinu agendu pod druga\u010dijim nazivom, a mislim da nije ni nu\u017eno da se takva stranka eksplicitno nazove ljevicom. Bira\u010di radije tra\u017ee odgovor na probleme, i svejedno im je da li \u0107e to rje\u0161enje biti lijevo ili desno\u201c, isti\u010de Biler.<\/p>\n

Mola\u010dek tvrdi da je Babi\u0161ov pokret ANO usisao i izbacio socijaldemokrate iz politi\u010dkog prostora dok teme moderne ljevice u zna\u010dajnoj mjeri formuliraju Pirati. Ne vjeruje da ima mjesta za neki novi lijevi subjekt.<\/p>\n

Nedavno je poljski disident Adam Michnik izjavio da danas nije pitanje lijevo ili desno ve\u0107 otvoreno ili zatvoreno dru\u0161tvo.<\/p>\n

\u201eJo\u0161 uvijek su aktualne osnovne ose oko kojih su se nekad formirale ljevica i desnica. Otvoreno i zatvoreno dru\u0161tvo, kozmopolitizam versus nacionalizam, liberalizam versus konzervativizam. Zatvoreni smo u dogmi da su ljevica i desnica zna\u010dajke koje sa sobom jo\u0161 uvijek nose odre\u0111eni set politi\u010dkih stajali\u0161ta. Zaboravljamo da su se ta stajali\u0161ta mijenjala tokom vremena i da je ljevica zna\u010dila ne\u0161to drugo dvadesetih godina, ne\u0161to drugo sedamdesetih, a potpuno ne\u0161to tre\u0107e devedesetih. Sada ljevica mora na\u0107i novo polje svog djelovanja\u201c, zaklju\u010duje sociolog Stanislav Biler.<\/p>\n

Poljska redateljica Agnieszka Holland pro\u0161le je godine u razgovoru za \u010de\u0161ki portal aktualne.cz izjavila kako se boji da smo svi \u017eivjeli u iluziji.<\/p>\n

\u201eLjudi slobodu \u017earko ne \u017eele. Poslije Bar\u0161unaste revolucije sam razgovarala s Milo\u0161em Formanom. Rekao mi je da \u017eivotinje koje odrastaju u zoolo\u0161kom vrtu ne mogu pre\u017eivjeti u d\u017eungli. A kapitalizam je na izvjestan na\u010din d\u017eungla. Slobodni ste, ali se morate boriti za pre\u017eivljavanje. Ukoliko se sapletete, ja\u010di vas po\u017edere. U zoolo\u0161kom vrtu ste u kavezu, ali daju vam jelo i osje\u0107aj sigurnosti. Skoro je pro\u0161lo trideset godina od pada komunizma, ali to o\u010dito nije dovoljno. Mo\u017eda \u0107e trebati jo\u0161 osamdeset da po\u010dnemo cijeniti slobodu\u201c, zaklju\u010dila je poljska redateljica.<\/p>\n

U razgovoru za isti portal prije nekoliko dana \u010de\u0161ki povjesni\u010dar Igor Luke\u0161 sa sveu\u010dili\u0161ta u Bostonu koji od sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a \u017eivi i radi u Americi rekao je kako je nakon revolucije razo\u010daranje bilo neizbje\u017eno, kao nakon zabave na kojoj se puno pije i ljudi se neuobi\u010dajeno vesele.<\/p>\n

\u201eDrugi dan se probude depresivni i mamurni s glavoboljom. Od zabave je, me\u0111utim, pro\u0161lo 30 godina. Valjda \u0107e kona\u010dno nekome pasti na pamet da je vrijeme za brisanje pra\u0161ine, usisavanje i pranje prozora\u201c, zaklju\u010dio je.<\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u2018Tko 1989. nije bio desno orijentiran nije imao srce. Tko danas nije malo ulijevo nema razum\u2019<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-283384","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/283384","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=283384"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/283384\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":283386,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/283384\/revisions\/283386"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=283384"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=283384"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=283384"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}