Autor: Igor LASI\u0106<\/p>\n
Ve\u0107 i sam naslov nedavno objavljene knjige \u2018Presvla\u010denje kr\u0161a\u2019 autora Iva Lu\u010di\u0107a (izdava\u010d Synopsis, Zagreb \u2013 Sarajevo), novinara Hine i doktora karstologije \u2013 znanosti o kr\u0161u \u2013 ocrtava profil djela jedinstvenog u doma\u0107oj znanstvenoj publicistici. Naslovna formulacija sa\u017eima naime jednako interdisciplinarnu mnogostrukost autorskog pristupa s kojim se susre\u0107emo izme\u0111u korica, i transformativnost samog Dinarskog prostora, prirodnu i kulturnu, a na ovdje uzetom primjeru Popova polja u isto\u010dnoj Hercegovini, uz pregled dosada\u0161njih saznanja o tome prirodnom fenomenu, te napose pripadaju\u0107eg mu kulturnog krajolika. Uostalom, rije\u010d je i o metafori\u010dkom presvla\u010denju s uzorom u hitinskom svlaku nekih kukaca i reptila, ba\u0161 kao \u0161to i vapnenac koji tvori kr\u0161 potje\u010de od natalo\u017eenih organizama.<\/p>\n
Knjiga ostavlja utisak da je generalni stav znanosti prema Dinarskom kr\u0161u bio zapostavlja\u010dki, dok je onaj op\u0107ekulturni bio intenzivniji i sadr\u017eajniji?<\/strong><\/p>\n Na izvjestan na\u010din \u2013 da. Mene je sna\u017eno zaokupilo to \u0161to je Dinarski kr\u0161 ne samo na\u0161a najpriznatija prirodna vrijednost u svijetu, nego najve\u0107a vrijednost te vrste u svijetu uop\u0107e, dok je kod nas to zapravo sinonim, jedinica za ne\u0161to veoma lo\u0161e. Zar se za ne\u0161to nepopravljivo ne ka\u017ee da je \u2018kr\u0161 i lom\u2019? Znanost o kr\u0161u, karstologija, koja postoji gotovo 130 godina, nije uspjela \u0161iru javnosti obavijestiti o tim fenomenalnim spoznajama. S druge strane, javnost nije usvojila neke osnovne pojmove kulturnih znanosti o prirodi, mislim iz antropologije, geografije ili sociologije, kao \u0161to je usvojila neke pojmove iz ekonomije, politologije ili vojnih znanosti\u2026 pa mi zapravo ni nemamo intelektualne alate za kriti\u010dko promatranje prirode.<\/p>\n Ljudi imaju neki svoj odnos prema prirodi. Oni ga na svoj na\u010din i konceptualiziraju. Od odnosa duboke, ali gotovo potpuno nesvjesne ovisnosti do najsjajnijih umjetni\u010dkih vi\u0111enja. No prirodu rijetki promatraju kao samostalni entitet. Ona je uvijek samo ne\u0161to \u0161to nama slu\u017ei, za bilo \u0161to, od intimne \u0161etnje do beskrupulozne eksploatacije mineralnih sirovina. Od vrti\u0107a nas u\u010de da ne uni\u0161tavamo prirodu jer nam ona slu\u017ei, a ne zbog toga \u0161to je to lo\u0161e po prirodu. Taj odnos je doveo, uz ostalo, do dana\u0161nje duboke klimatske krize. Dakle, kroz koji god kanal je gledali iz va\u0161eg pitanja, po prirodu to uglavnom zavr\u0161ava lo\u0161e.<\/p>\n \u2018Pasivna zemlja\u2019<\/strong><\/p>\n Podcjenjivanje kr\u0161a dobro se ogleda u raspolo\u017eenju primoraca spram zale\u0111a, opisanog \u010desto kao \u2018sami kamenjar\u2019. Na stranu to \u0161to su odatle jeftino dovozili meso, vunu, rude, drvo i bogatili se prekomorskom trgovinom tim dobrima. Ostala je do danas neka pakost na ra\u010dun gor\u0161taka, br\u0111ana, vlaja, Morlaka?<\/strong><\/p>\n To dugo prati kr\u0161 i ima vi\u0161e slojeva. S morske strane padine \u2013 Biokova, Mosora\u2026 \u2013 su raj i civilizacija, a s druge, \u2018vla\u0161ke\u2019, pojam \u2018nigdine\u2019. Mediteran je izvori\u0161te civilizacija, a s drugu stranu brda je Balkan, dinarska kultura, pojam barbarstva. Slika \u2018kamene pustinje\u2019 prati kr\u0161 od njegova otkri\u0107a, tako je, uostalom, i zapa\u017een. Nasuprot njoj je \u2018mediteranska\/jadranska turisti\u010dka razglednica\u2019, pravi antipod prvoj, iako me\u0111u njima nema prirodne razlike.<\/p>\n Jedna od najdalekose\u017enijih i najotpornijih slika Dinarskog kr\u0161a je \u2018pasivna zemlja\u2019. U vrijeme \u2018industrijskih koncepcija\u2019 ona je uvjerila ljude ne samo da njihova zemlja ne valja ni\u0161ta, dok je industrija ne sredi, nego da ih je ta zemlja nemilice mu\u010dila, a da \u0107e im tek razvoj donijeti lijep \u017eivot, kakav im prili\u010di. I odjednom su po\u010dele jadikovke o nekada\u0161njem te\u0161kom \u017eivotu. A da su one naknadna pamet pokazuje njihov \u017eal za tim \u017eivotom, koji dolazi s kau\u010da: \u2018E, nekada smo po cijeli dan pjevali i igrali, a danas nitko ne igra niti pjeva.\u2019 Elementi tih slika su dakle tek dijelom stvar prirodne osnove, a ve\u0107inom stvar kulturne povijesti. Kod nas divljina zna\u010di necivilizirano pona\u0161anje, a u Americi je divljina koncept netaknute samoreguliraju\u0107e prirode, koji je u temelju za\u0161tite prirode.<\/p>\n No \u0161to je to u kr\u0161u tako zna\u010dajno, e da ga je znanost posljednjih decenija, za razliku od ranijih predrasuda, po\u010dela smatrati izuzetnim prirodnim bogatstvom \u2013 biolo\u0161ki, hidrolo\u0161ki, geomorfolo\u0161ki?<\/strong><\/p>\n Dinarski kr\u0161, koji se smatra najve\u0107om kontinuiranom kr\u0161kom povr\u0161inom u Europi, prostor od Udina do Skadarskog jezera, uklju\u010duju\u0107i i pola jadranskog podmorja, po morfologiji i po podzemnom biodiverzitetu je najbogatiji u svijetu. Ovdje, konkretno na Krasu u Sloveniji, kr\u0161 je prvi put otkriven i opisan te je vi\u0161e narodnih naziva za klju\u010dne gradbene pojave kr\u0161kog krajolika, poput polja, ponora, huma, kamenice, doline itd. u\u0161lo u svjetsku znanost. To je za na\u0161u narodnu kulturu nevi\u0111ena afirmacija.<\/p>\n Dana\u0161nje znanstvene spoznaje o kr\u0161u nerijetko su u biti svjedo\u010danstva o ekolo\u0161kim one\u010di\u0161\u0107enjima poljoprivrednim preparatima, otpadnim materijama i sli\u010dnim.<\/strong><\/p>\n Da, obi\u010dno priroda dospije u javnost nakon kakva incidenta. Svaki utjecaj s povr\u0161ine na kr\u0161u vrlo brzo dospije u podzemne vode jer ih nema \u0161to filtrirati i ubla\u017eiti. To zna\u010di u izvore iz kojih se vodom opskrbljuju sela i gradovi. Split ni danas nije briga \u0161to se sve nalazi na slivu Jadra niti ima i\u0161ta protiv nepotrebnog odlagali\u0161ta otpada, kao \u0161to ni Dubrovnik nije mnogo briga za divlju turisti\u010dku gradnju bez kanalizacije iznad Omble.<\/p>\n Ljudi na kr\u0161u nepotrebnih su se stvari rje\u0161avali tako da bi ih bacali u jame. Bilo je ne tako davno primjera da stado ovaca uginulih od bruceloze zavr\u0161i u jami. Volonterska speleolo\u0161ka inicijativa \u010cisto podzemlje, koju vodi speleolog Ru\u0111er Novak, registrirala je oko 700 zaga\u0111enih \u0161pilja i jama te izvukla iz njih tone otpada: televizore, boce, akumulatore, le\u0161ine, neeksplodirane mine, \u0161tednjake, cipele itd.<\/p>\n A jame koje su postale masovne grobnice?<\/strong><\/p>\n To je najgori i najkompleksniji primjer zaga\u0111enja kr\u0161a koji znam. One su, izgleda, odavna slu\u017eile toj svrsi, ali ratovi 20. stolje\u0107a doveli su do njihova radikalnog pretvaranja u strati\u0161ta. Va\u017eno je: organizirano! U Sloveniji, gdje su najbolje istra\u017eene, evidentirano je vi\u0161e od sto prirodnih jama koje su tokom i nakon Drugog svjetskog rata pretvorene u masovne grobnice. Na \u0161irem podru\u010dju Popova polja ih je 13. U BiH je do prije deset godina bilo ekshumirano 25 prirodnih jama iz zadnjeg rata s oko 750 \u017ertava. I u Hrvatskoj je 1991. bilo jama masovnih grobnica poput Golubnja\u010de kod \u0160iroke Kule u Lici. Zacijelo je najspominjaniji speleolo\u0161ki objekt u hrvatskoj javnosti proteklih godina bila Huda jama, iako je bilo spektakularnih otkri\u0107a jama na Velebitu. Ne mo\u017eemo ni pretpostaviti stvarne dosege na \u2018kolektivnu du\u0161u\u2019 te, kako bi Ana Dana Bero\u0161 rekla, \u2018geotraume\u2019. Podzemni svijet, bezdan i iracionalno \u2013 povezani su predmeti i oni tra\u017ee uklju\u010divanje vi\u0161e dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih znanosti. Za sada se to pitanje jo\u0161 nije nametnulo ni kao znanstveni problem, a kamoli da se vidi njegovo rje\u0161enje.<\/p>\n Hercegova\u010dki ekosustav ugro\u017een je i drugim opasnostima, npr. legendarni bor munika do\u017eivljava katastrofalne sje\u010de nakon ukidanja za\u0161tite, a nad vodotocima se di\u017ee prijetnja gradnje niza elektrana?<\/strong><\/p>\n U nekim dijelovima Dinarskog kr\u0161a sustav za\u0161tite prirode je potpuno uru\u0161en. U Hutovu blatu su, ka\u017eu, uzgajali konoplju. Od munika s Orjena lokalna komunalna poduze\u0107a rade namje\u0161taj. Sedru na Uni su iskopavali kao mjeru borbe protiv poplava. Vodopad u Jajcu je obi\u010dna armiranobetonska proteza i prirodni vodopad nikada vi\u0161e ondje ne\u0107e postojati. A kako tek prolazi \u2018neza\u0161ti\u0107ena\u2019 priroda? Stotine hidroelektrana namjeravaju graditi po na\u0161im rijekama. HEP i kumpanija \u2013 HEP koji je prije godinu dana ubio tri zaposlenika i otada HE Plat stoji, a nikome u firmi ne fali ni dlaka s glave \u2013 manipuliraju da je to obnovljiva energija. U tehni\u010dkom smislu da, ali je li priroda \u017eiva, je li \u010dovjek stroj? Ameri\u010dka filozofkinja Carolyn Merchant ka\u017ee da je ta ideja dovela do smrti prirode, a iz toga proizlaze brojni problemi suvremenog svijeta.<\/p>\n Neistra\u017eena polja i slivovi<\/strong><\/p>\n Za\u0161to ba\u0161 Popovo polje, kao studija slu\u010daja za \u0161iri kontekst Dinarskog kr\u0161a, ako izuzmemo va\u0161e zavi\u010dajne motive? Ali \u010disto popularno-znanstveno, koje bi se druge sastavnice dinarske cjeline mogle jednako ili pribli\u017eno tako uspje\u0161no izdvojiti?<\/strong><\/p>\n Svako podru\u010dje Dinarskog kr\u0161a zavrje\u0111uje u najmanju ruku sli\u010dno istra\u017eivanje. Ovdje su najve\u0107a i najizra\u017eenija kr\u0161ka polja u svijetu. Ne znam da je i jedno od njih istra\u017eivano osim Cerkni\u0161kog polja, koje je postalo regijski park. Sva su polja bila sredi\u0161ta regionalnog \u017eivota, neksus prirode i povijesti, i u njima se ima \u0161to istra\u017eivati. Je li vam normalno da o Li\u010dkom polju, najve\u0107em kr\u0161kom polju u svijetu, ne postoji nijedan rad koji u naslovu ima to polje, osim dva primjerka doktorata Steve Vojnovi\u0107a iz 1959.? Je li vam normalno da nijedna skupina pe\u0107ina u Hrvatskoj nije s etnolo\u0161kog stanovi\u0161ta istra\u017eena, iako su bile najdu\u017ee u povijesti ljudsko stani\u0161te? Pa molim vas, mi nemamo istra\u017eene slivove na\u0161ih kr\u0161kih rijeka ponornica, koje su svjetski prirodni unikum! Neke od njih vi\u0161e puta zamjenjuju povr\u0161inski tok podzemnim i do sedam puta mijenjaju ime, poput Ljubljanice, Cetine, Trebi\u017eata ili Trebi\u0161njice. Mo\u017eemo li pretpostaviti kako se ta prirodna pojava reflektirala na narodnu kozmologiju i koliko je va\u017ena za ovda\u0161nju ukupnu povijest? Nikada se o tome na\u0161a znanost nije zapitala na razini ozbiljnijeg rada ili projekta. \u010cime se uop\u0107e bavila!? Za\u0161to se svake godine u kasno prolje\u0107e mediji raspi\u0161u o zmijama kao da se radi o nekoj prijete\u0107oj katastrofi, a koja je kao javnozdravstveni problem prili\u010dno bezna\u010dajna? Ili se povremeno raspi\u0161u o pojavama \u2018vukopasa\u2019 u Bukovici i Zagori, o rupama koje se otvaraju u tlu itd.? Zato \u0161to osje\u0107aju tu kulturolo\u0161ku slabost, taj nedostatak u modernosti, tu mitolo\u0161ku erogenu zonu duhovnosti pa je bjesomu\u010dno eksploatiraju. Kr\u0161 je u tom pogledu posebno rizi\u010dan. Njegovo podzemlje je zapravo depo na\u0161ih iracionalnih strahova, koje vapi za humanisti\u010dkim kulturnim svlakom.<\/p>\n Pitate se u knjizi kako to da se narod Popova polja s vremenom podijelio na dvije nacionalne zajednice koje se u 21. stolje\u0107u do\u017eivljavaju ne samo kao bitno razli\u010dite nego i kao antipodi. I ka\u017eete da se dosta toga dade objasniti djelovanjem crkava. No ukupno govore\u0107i, taj svijet, iznutra reguliran stanovitim mitskim vrednovanjima, nerijetko ekstremno grubo izra\u017eava ono \u0161to se visokoparno pou\u010dava u njegovim udaljenim centralama?<\/strong><\/p>\n To je jedna od posljedica slabosti o kojoj sam govorio. Ona je zapravo rezultat i ishod vjen\u010danja modernizacije i jedne tradicijske kulture pune nasilja i strahova, kakva je na\u0161a. U Popovu polju, kao i u ve\u0107ini ruralnih dijelova, tradicijska kultura bila je uvelike svima zajedni\u010dka. \u0160to se me\u0111u njima razlikovalo? Religija. Tako su religijska likovnost i arhitektura isplivale kao znak razlikovanja u prostoru. Me\u0111utim, klju\u010dni proces je modernizacija i njegova matica podjednako nosi nas kao pojedince, ali i crkve kao mo\u0107ne institucije. Crkve su faktor povjerenja ljudi, ali su u modernizaciji male i slabe, jer njima tako\u0111er upravljaju nedovoljno kriti\u010dki obrazovani ljudi. Zar crkve ve\u0107 za prvog \u0161irenja kr\u0161\u0107anstva nisu usvojile mnogo \u2018poganskog\u2019, a kr\u0161\u0107ani se od vjernika milosr\u0111a pretvorili u one koji su spremni u ime \u2018vi\u0161eg dobra\u2019 na nasilje?! Zbog nerazvijenog gra\u0111anskog dru\u0161tva modernizacija se kod nas odvija onako kako odgovara elitama i destimulira se sve \u0161to se ne uklapa u njihove ciljeve. Tako je po njihovim kriterijima napravljena i idealna slika dru\u0161tva. Pa zar se nije Karamarkova vlada o\u0161tro obra\u010dunala s civilnim dru\u0161tvom kao ne\u010dim \u0161to nije patriotsko? Diferencijacija tradicijske kulture Popova polja vo\u0111ena je iz Zagreba i Beograda, i ona se pokazala najmo\u0107nijim izvori\u0161tima politi\u010dke modernizacije, \u0161to se na nesretan na\u010din o\u010ditovalo cijelo 20. stolje\u0107e, pa i danas. Ali razne stvari mogu biti znak razlikovanja u prostoru. Tijekom 2000-ih \u017ealio mi se prijatelj iz \u010capljine da je ondje ve\u0107i sukob izme\u0111u pripadnika redova Katoli\u010dke crkve \u2013 hercegova\u010dkih franjevaca i biskupskih sve\u0107enika \u2013 nego izme\u0111u Srba i Hrvata, koji su postali standardi neprijateljstva. Kona\u010dno, \u0161to se sada doga\u0111a s pravoslavljem u Crnoj Gori?<\/p>\n Dakle, modernizacija kod nas nije bila podatna za razvoj dru\u0161tva, nego je razvijano ono \u0161to je najprikladnije politi\u010dkoj eliti za eksploataciju dobara i javnih resursa. Njihova kontrola i crpljenje \u2013 bio je i ostao prvi zadatak elita. To mo\u017eemo primijetiti na bilo kojem podru\u010dju. Evo recimo upravljanje otpadom. Vlast u Hrvatskoj, upregnuta u interese kapitala na\u0161eg stupnja razvoja, forsira model koji je prije 20 godina bio pass\u00e9. I na kraju, samo naiv\u010dina mo\u017ee re\u0107i da je njihova politika neuspje\u0161na. Ona je uspje\u0161na u svom primarnom cilju, vje\u0161tini prikazivanja svojih ekskluzivnih potreba kao javnih, a za to koristi nacionalnu retoriku.<\/p>\n