U BiH je bilo 25.000 do 50.000 silovanih djevoj\u010dica, \u017eena i mu\u0161karaca, a niko se nije sjetio da nakon tih zlo\u010dina i mi djeca mo\u017eemo postojati. Ne mogu da vam objasnim zna\u010daj osmijeha moje majke kad je, nakon toliko godina, vidim da je sretna zato \u0161to kona\u010dno ona i druge \u017eene imaju priliku da ih cijeli svijet \u010duje. Spremna sam posvetiti svoj \u017eivot borbi za njih i djecu poput mene<\/p>\n
Ratovi su nam u naslje\u0111e ostavili mrtve, ranjene, izbjegle, ali i silovane. A mi? Imamo problem sa ta\u010dnim brojem svih kategorija, a to se posebno odnosi na silovane. Progovoriti o silovanju zna\u010di stigmatizaciju u patrijarhalnom dru\u0161tvu, a jo\u0161 ako je rezultat silovanja dijete, onda je problem dubliran. \u0106uti se pred dru\u0161tvom, ali i pred djetetom. Jedno od te djece, ro\u0111eno kao posljedica ratnog silovanja, odlu\u010dilo je da progovori i tako uka\u017ee na ovaj problem. Njeno ime je Ajna Jusi\u0107, vodi udru\u017eenje Zaboravljena djeca rata koje se bavi pravima \u2018djece ro\u0111ene zbog rata\u2019, nerijetko nepriznate i odba\u010dene od o\u010deva te ostavljene na brigu majkama i\/ili zajednici u kojoj su ro\u0111ena, i nedavno je odr\u017eala govor pred Ujedinjenim nacijama.<\/p>\n
Ko nije \u010duo za \u2018djecu ro\u0111enu zbog rata\u2019, imao je priliku da o njima \u010duje u UN-u. Koliko va\u0161 govor i to \u0161to ste istupili pred tolikim ljudima mogu uticati na odnos prema toj djeci?<\/strong><\/p>\n Govor je imao poprili\u010dno velik odjek. Posvetila sam mu najvi\u0161e pa\u017enje jer je trenutak dobivanja glasa na internacionalnom nivou itekako va\u017ean. Mi, djeca ro\u0111ena zbog rata, nismo prisutni samo u Bosni i Hercegovini nego i \u0161irom svijeta. \u010cinjenica da sam tamo govorila va\u017ena je iz na\u0161e perspektive jer smo sa prijateljima iz udru\u017eenja dobili priliku da predstavimo ovu pri\u010du i da nas \u0161to vi\u0161e ljudi \u010duje. Tu je i ljudska nada da \u0107e i druge pre\u017eivjele \u017eene i druga djeca, bez obzira na to odakle dolaze, \u010duti ovu pri\u010du i da \u0107e znati da mi postojimo. Da postojimo mi koji smo odlu\u010dili da se borimo, da po\u0161aljemo poruku da mogu da nam se jave i da mo\u017eemo uvijek zajedno djelovati. Mislim da je taj uticaj vrlo va\u017ean.<\/p>\n Smatrate li da do promjena u lokalnom zakonodavstvu mo\u017ee do\u0107i samo pod pritiskom izvana ili ste ve\u0107 primijetili promjenu u odnosu i kod lokalni politi\u010dara i stranaka?<\/strong><\/p>\n Te promjene trebaju do\u0107i nakon \u0161to se, po na\u0161em mi\u0161ljenju, i na\u0161a i vlast u regiji osvijesti. U BiH je trebalo da pro\u0111e 20 i ne\u0161to godina nakon rata. To je za mene zna\u010dilo 25 godina \u010dekanja, nadanja da \u0107e neko ne\u0161to uraditi, me\u0111utim niko ni\u0161ta nije uradio. Koliko djelujemo lokalno, toliko djelujemo i internacionalno. Svi se moraju uklju\u010diti jer ne govorimo samo o Ajni Jusi\u0107, ve\u0107 o puno ve\u0107em broju djece. Predstavljamo glas svih njih. Po povratku iz UN-a dobili smo prvi poziv od zastupnika u Parlamentu BiH. Prvi put da smo imali neku reakciju. Govor u UN-u je dakle imao zna\u010daj, a \u0161to se ti\u010de samih politi\u010dara i stranaka, to su ljudi do kojih mora\u0161 doprijeti jer druga\u010dije ne mo\u017ee\u0161 uticati na promjene.<\/p>\n \u2018Djeca ro\u0111ena zbog rata\u2019 nisu pitanje samo zakonodavstva. Kako promijeniti odnos dru\u0161tva, prvo prema silovanim \u017eenama, pa i mu\u0161karcima, a onda kako promijeniti odnos prema djeci poput vas koja nemaju oca, barem u onom smislu kako to druga djeca imaju? Dakle, ne postoji nikakva zvani\u010dna dokumentacija ni papir na koji se mo\u017eete pozvati.<\/strong><\/p>\n \u0160to se ti\u010de dru\u0161tva, ovdje govorim o istom problemu. Svako je pre\u017eivio traumu na svoj na\u010din, me\u0111utim ono \u0161to je izostalo nakon rata jesu nacionalne strategije suo\u010davanja sa onim \u0161to su ljudi pre\u017eivjeli. Patrijarhalni stav, koji glasi da su silovane \u017eene same krive, postao je dru\u0161tvena norma koju je jako te\u0161ko izbiti. Kad imate jednoli\u010dan stav 25 godina, nisam sigurna koliko godina treba da se on promijeni. Me\u0111utim, to za mene nije prepreka, ja sam spremna posvetiti cijeli svoj \u017eivot borbi za ove \u017eene i djecu poput mene.<\/p>\n \u0160to se ti\u010de imena oca, trenutno ne postoji nikakva zna\u010dajna dokumentacija na koju se mogu pozvati. To ime nemam. Ne mogu mi tra\u017eiti ime oca. To \u0161to rade je direktna diskriminacija. Sad radimo na inicijativi koja se zove \u2018Ime jednog roditelja\u2019. Dolazimo do zaklju\u010dka da je ovaj problem vi\u0161e dru\u0161tveno nametnut. U procesu smo pronala\u017eenja zakonodavnog rje\u0161enja. Kad ka\u017eemo da nemamo ime oca i da su na\u0161e majke pre\u017eivjele silovanje, svaki put smo izlo\u017eeni diskriminaciji, direktnoj retraumatizaciji i direktnom naru\u0161avanju ono malo dostojanstva \u0161to je ostalo na\u0161im majkama, jer nije ba\u0161 lijepo da od \u0161altera do \u0161altera prepri\u010davamo \u0161to su pre\u017eivjele. Nije lijepo zbog dru\u0161tvene diskriminacije i stigmatizacije.<\/p>\n O vama je snimljen jedan film, igra se predstava, snimljen je i drugi film u kojem ste akterke vi i Lejla Damon, jo\u0161 jedno dijete ratnog silovanja, o kojoj ve\u0107 postoji film. Koliko umjetnost doprinosi boljem razumijevanje va\u0161e pozicije i jeste li zadovoljni reakcijama ljudi?<\/strong><\/p>\n Umjetnost smo izabrali kao na\u010din komunikacije sa dru\u0161tvom zato \u0161to imamo ogromnu \u017eelju da nas svi \u010duju. Pogotovo kad tolike godine \u0161utite. Neko je \u0161utio pet, neko godinu, a ja punih 11 godina jer sam sa svojih 15 saznala ko sam i kakvo mi je porijeklo. Tolike godine nakupljanja, \u0161utnje, diskriminacije, borbe, bola\u2026 Sve te godine prolazila sam i kroz vr\u0161nja\u010dko nasilje i nakon svega jednostavno imate potrebu da vrisnete, a kad vrisnete, imate potrebu da vas apsolutno svi \u010duju. Kad sam razmi\u0161ljala sa prijateljima iz udru\u017eenja kako to artikulisati, shvatili smo da ne mo\u017eemo da idemo od vrata do vrata, da kucamo ljudima i govorimo da postojimo. Odlu\u010dili smo se na umjetnost, na razli\u010dite oblike umjetnosti: film, predstave, video, izlo\u017ebe\u2026 Jer zahvaljuju\u0107i umjetnosti obuhvatamo \u0161iru masu i \u0161aljemo svoj glas \u2013 vrisak koji nam je bio toliko potreban dalje se \u010duje. Li\u010dno sam vrlo zadovoljna reakcijama ljudi koji su to vidjeli, zahvaljuju\u0107i umjetnosti kao obliku izra\u017eavanja iz dana u dan imamo sve bolju i ve\u0107u podr\u0161ku, kako unutar BiH i regije tako i u cijelom svijetu.<\/p>\n Kako na vas uti\u010du pri\u010de i razgovori, uklju\u010duju\u0107i i ovaj intervju, o tako bolnoj temi?<\/strong><\/p>\n Vrlo iscrpljuju\u0107e, ali poslije svakog intervjua osje\u0107am jedan vid sre\u0107e i zadovoljstva jer postoji nada da \u0107e druga djeca, da \u0107e druge \u017eene da \u010duju da mi postojimo, da nam se mogu javiti, da mo\u017eemo zajedno djelovati. Tokom svakog razgovora koji vodim, bez obzira na to koliko mi je nekad mu\u010dan i stresan, unutar mene raste nada da takvim na\u010dinom djelovanja zajedno sa medijima mo\u017eemo \u0161iriti svijest i buditi empatiju i ljudsku solidarnost. Ljudi zaslu\u017euju da znaju ovu pri\u010du, kao \u0161to mi zaslu\u017eujemo da budemo jednaki u tom dru\u0161tvu. U svim na\u0161im aktivnostima, u svakom aspektu rada nagla\u0161avam da ovo \u0161to radimo ima velike prednosti za dru\u0161tvo. Ime oca nije problem samo za djecu koja su ro\u0111ena kao posljedica rata. I druge kategorije imaju takve probleme. Ako uspijemo promijeniti taj patrijarhalni, normativno uspostavljen \u0161ablon gdje nam svima sad prioritetno tra\u017ee ime, ako uspijemo da u na\u0161im dokumentima stoji ime jednog roditelja, to pravo \u0107e ste\u0107i svi gra\u0111ani i gra\u0111anke BiH.<\/p>\n Nisu poznate brojke djece koja su ro\u0111ena u vrijeme rata, ali i poslije, a rezultat su stra\u0161ne traume i zlo\u010dina. Na koji na\u010din dolazite do njih? Javljaju li se sama?<\/strong><\/p>\n \u0160to se ti\u010de brojki djece, one jo\u0161 nisu poznate, ne postoje ni u kakvim registrima, niti je iko vodio ra\u010duna o postojanju nas, djece rata, \u0161to je bilo potpuno nelogi\u010dno. Mi smo u BiH jako brzo dobili podatak da je bilo 25.000 do 50.000 silovanih djevoj\u010dica, \u017eena i mu\u0161karaca, i mislim da je malo nelogi\u010dno da se niko nije sjetio da i mi djeca mo\u017eemo postojati nakon takvih zlo\u010dina. A imamo vi\u0161e na\u010dina kako dolazimo do djece. Unutar udru\u017eenja smo razgovarali sa \u017eenama koje su do\u017eivjele ratna silovanja, razgovarali smo i sa raznim udru\u017eenjima i na\u0161 prvi korak su bile upravo te \u017eene. Njima smo mogli da do\u0111emo i da ka\u017eemo \u0161to nam je cilj i da se na taj na\u010din povezujemo. Primarni izvor informacija su \u017eene koje su pre\u017eivjele ratna silovanja, a koje imaju dijete. Neke od njih su samo potvrdile da imaju djecu, ali ta djeca nikad nisu postala aktivni \u010dlanovi jer nisu znala puno o svom porijeklu. Te\u0161ko je re\u0107i istinu djetetu, to znam od svoje majke jer je vje\u010dno pod pritiskom dru\u0161tvenog osu\u0111ivanja i sramote koja im je nametnuta. Strah ih je da ka\u017eu svom djetetu istinu. Ostala djeca su na\u0161i \u010dlanovi i \u010dlanice. Onda smo imali uspje\u0161nu saradnju sa doktoricom Amrom Deli\u0107 koja je prva istra\u017eiva\u010dica djece ro\u0111ene zbog rata i zajedno sa njom smo osnovali bazu podataka, a otkako smo javno aktivni, dobivali smo puno mejlova i poruka kako od druge djece koja su shvatila svoj status, tako i od pre\u017eivjelih \u017eena koje su se javljale i davale podatke da su rodile dijete nakon tog \u010dina. Sve se to nalazi u na\u0161oj bazi. Znamo koliko je te\u0161ko govoriti o ovome. Imamo sistem anonimnosti, tako da ne mo\u017eemo puno da govorimo o tome ko su ta djeca, ali svaki put kad je bilo ko od djece spreman da iza\u0111e u javnost, mi uradimo sve \u0161to je u na\u0161oj mogu\u0107nosti da te pri\u010de iza\u0111u u javnost.<\/p>\n Jeste li u komunikaciji i sa drugom djecom, prije svega sa podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije, koja imaju sli\u010dnu pri\u010du kao i vi?<\/strong><\/p>\n Jesmo, komuniciramo sa djecom na prostoru biv\u0161e Jugoslavije, zadnji domet koji poku\u0161avamo su djeca sa Kosova, a imamo i komunikaciju sa djecom koja \u017eive na teritoriji Hrvatske i Srbije. Mo\u017eemo re\u0107i da nam je komunikacija dobra.<\/p>\n Postoje li neka iskustva, druge djece i drugih zemalja, na koja volite da se pozivate ili ste prinu\u0111eni da ih sami stvarate i tako dijelite sa drugima?<\/strong><\/p>\n Na\u0161e udru\u017eenje aktivno radi sa pre\u017eivjelim \u017eenama iz Ruande, Ugande, Konga\u2026 Tako\u0111er smo u komunikaciji sa \u017eenama iz Iraka i Sirije i tamo\u0161njim udru\u017eenjima koja su nam prijavljivala da imaju slu\u010dajeve djece poput nas. Kao jedino udru\u017eenje u cijelom svijetu koje se na ovaj na\u010din bavi ovom tematikom, poku\u0161avamo pripremiti jedinstveni model kako bismo na\u0161e iskustvo prenijeli drugim \u017eenama i djeci da ispri\u010daju svoju pri\u010du, i tu smo u svakom trenutku za njih. Uvijek se mogu osloniti na nas oko svih pitanja koja dolaze u momentu kad krenete u jedan ovakav poduhvat.<\/p>\n Jeste li do\u0161li u neku vrstu isku\u0161enja da se suo\u010dite sa svojim \u2018ocem\u2019 i pitate ga \u2013 za\u0161to?<\/strong><\/p>\n Ne. Njega ne nazivam ocem, on je za mene \u2018to\u2019. Ne mogu da shvatim kako je mogu\u0107e da je neko spreman na taj na\u010din uni\u0161titi ne\u010dije dostojanstvo. Nisam nikad dolazila u takvo isku\u0161enje jer me majka druga\u010dije odgajala. Shvatila sam da ne postoje lo\u0161i narodi, ve\u0107 pojedinci \u2013 majka me od samog djetinjstva u\u010dila da ne gajim nikakvu vrstu mr\u017enje, u\u010dila me kako da radim sve ovo \u0161to danas radim, da se borim, da budem dobar \u010dovjek. Ako majka ka\u017ee da to jesam i ako raja ka\u017ee da jesam, ja se nadam da je tako. Trudim se maksimalno. Ne mogu da vam objasnim zna\u010daj osmijeha moje majke kad je, nakon toliko godina, vidim da je sretna zato \u0161to se kona\u010dno pri\u010da o tome, \u0161to kona\u010dno ona i druge \u017eene imaju glas, \u0161to kona\u010dno mogu da dobiju priliku da ih cijeli svijet \u010duje i sretne, jer se vidi kako se mi kao djeca borimo da im vratimo to dostojanstvo, da im pru\u017eimo bolji \u017eivot i da svijet u\u010dinimo ljep\u0161im.<\/p>\n Va\u0161 o\u010duh je zapravo preuzeo ulogu oca?<\/strong><\/p>\n O\u010duh je moj \u017eivotni otac \u2013 njega zaista smatram svojim ocem u smislu rije\u010di \u2018tata\u2019. \u010covjek koji mi je dao mir, hrabrost, ljubav\u2026 To je \u010dovjek koji je apsolutno, bez dileme, prihvatio mene i majku, prihvatio je da nosi svu ovu stigmu i diskriminaciju koja je bila na na\u0161im le\u0111ima. Kad se mene pita, to je najbolji tata na svijetu.<\/p>\n Koliko danas, nakon svega, mo\u017eete sa majkom komunicirati o ovoj temi na miran na\u010din, bez prevelike retraumatizacije, ako je tako ne\u0161to mogu\u0107e?<\/strong><\/p>\n Proces retraumatizacije se uvijek de\u0161ava jer pri\u010damo o njenoj i mojoj najve\u0107oj traumi koja je do\u0161la kako transgeneracijski tako i kroz dru\u0161tvo. Te\u0161ko je, ali na\u010din na koji pri\u010damo je usmjeren prema tome kako nas dvije koje smo uspjele izgraditi ovakav odnos, koje smo uspjele izgraditi ovu snagu, mo\u017eemo tu na\u0161u snagu i motivaciju prenijeti na druge \u017eene, na djecu. Poku\u0161avamo zajedni\u010dkim djelovanjem u javnosti poslati poruku da druge \u017eene koje su to pre\u017eivjele ne treba da se boje da ka\u017eu svojoj djeci istinu i da nikad ne treba da osu\u0111uju majke jer su pre\u017eivjele tako ne\u0161to i da druga djeca znaju da ima jedno udru\u017eenje gdje se mogu javiti i da sve te druge \u017eene znaju da je jednostavno njihov glas njihova terapija, kao \u0161to je moj glas moja terapija. Kad stojim ispred ljudi i ka\u017eem \u2018Hej, ja postojim! Nemojte me zanemarivati, nemojte me u\u010diniti nevidljivom\u2019 i kad radim na li\u010dnoj i vidljivosti druge djece, to mi zaista poma\u017ee. Naravno da boli, normalno je da boli, ali znamo da doprinosimo dobru drugim \u017eenama i drugoj djeci. Na\u0161a misija je usmjerena na izgradnji mehanizama za postizanje maksimalne sre\u0107e koju majka i ja danas osje\u0107amo zato \u0161to smo zajedno, zato \u0161to smo sretne i zato \u0161to se obo\u017eavamo.<\/p>\nPotreba za vriskom<\/h2>\n
O\u010duh je moj \u017eivotni otac<\/h2>\n