Jedan od naj\u010de\u0161\u0107ih izvora sukoba me\u0111u ljudima je zbog na\u010dina na koji komuniciramo. \u010cesto se sukobi ne javljaju zbog razli\u010ditosti mi\u0161ljenja i uvjerenja. Raznolikost je potrebna za razmjenu misli i ultimativni rast.<\/p>\n
Pravi izvor sukoba je na\u010din na koji izra\u017eavamo na\u0161e mi\u0161ljenje i komuniciramo neslaganje. Okrivljuju\u0107i, ponekad \u010dak i agresivni ton glasa mo\u017ee prodrijeti u na\u0161 jezik, koji poziva na su\u010deljavanje umjesto na saradnju, i prenosi zatvoreni ‘moj na\u010din ili nikakav’ pristup.<\/p>\n
Sott.net prenosi tri korisna predloga Sare Fabian, koja su njoj pomogla da usavr\u0161i komunikacione vje\u0161tine i izgradi mostove uzajamnog razumijevanja s drugima:<\/p>\n
Glavni izvor konflikta proizlazi iz \u010dinjenice da te\u017eimo ocjenjivanju vlastitih postupaka na temelju na\u0161ih namjera, a ipak osu\u0111ujemo druge na temelju njihovih postupaka, bez poznavanja njihovih namjera.<\/p>\n
Na primjer, kad se bojim da bih mogla nekoga uvrijediti svojim rije\u010dima, moja neposredna reakcija bila bi da objasnim sebe i pojasnim da je moja istinska namjera bila da nikoga ne povrijedim: “\u017dao mi je, nisam htjela tako zvu\u010dati. Moja je poenta da…” Me\u0111utim, kad mi se nije svidjelo ono \u0161to sam \u010dula u osjetljivom razgovoru, odmah sam sko\u010dila u obrambeni ili \u010dak agresivan stav, \u010dak i bez poku\u0161aja da razumijem ono \u0161to mi drugi \u017eele re\u0107i.<\/p>\n
Okrivljivanje drugih ljudi zbog toga kako se osje\u0107am, djelujem ili mislim je oduzimanje mo\u0107i nad samim sobom. Ne mogu kontrolisati \u0161to neko izgovori, ali u potpunosti sam zadu\u017eena za svoje emocije. Niko me ne mo\u017ee natjerati da ne\u0161to osje\u0107am. Niko me ne mo\u017ee uznemiriti, stvoriti mi stres ili deprimirati ako ja to ne dopustim. Kad god se osje\u0107am frustriranom ili ljutitom tokom te\u0161kih razgovora, nau\u010dila sam da duboko udahnem. To mi poma\u017ee da ostanem prizemljena i da upravljam svojim osje\u0107ajima.<\/p>\n
Drugo, nau\u010dila sam postavljati pitanja s istinskom radoznalo\u0161\u0107u djeteta. \u017delim znati vi\u0161e o pri\u010di iza rije\u010di: okolnosti, uticaj na ljude koji su uklju\u010deni, njihove namjere i tako dalje.<\/p>\n
Evo nekih od mojih omiljenih pitanja koja mi poma\u017eu u tome:<\/p>\n
Kako se to dogodilo?<\/p>\n
Mo\u017ee\u0161 li mi re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tome?<\/p>\n
\u0160ta mo\u017eemo u\u010diniti kako bi to razrije\u0161ili?<\/p>\n
Dopustite mi da vam postavim isto pitanje, na dva razli\u010dita na\u010dina. Recimo da sam uznemirena va\u0161im rije\u010dima. Mogla bih odgovoriti “Za\u0161to to govori\u0161?” ili mogu upitati: “\u0160ta te natjeralo da to ka\u017ee\u0161?”<\/p>\n
Mo\u017eete li osjetiti razliku izme\u0111u ta dva pitanja? Ne \u010dini li vam se da pitanje ‘za\u0161to’ zvu\u010di vi\u0161e optu\u017euju\u0107e nego ovo drugo?<\/p>\n
S obzirom na to da u stvarnosti osu\u0111ujemo samo ono \u0161to ne razumijemo, uvijek se pobrinem da se dr\u017eim podalje od konfuzije. Ljudi mogu biti odgovorni samo za ono \u0161to govore, a ne za ono \u0161to ja razumijem\/ili ne razumijem. I niko nije \u010ditatelj misli.<\/p>\n
Kad postavite pitanje ‘za\u0161to’, ljudi imaju tendenciju da se osje\u0107aju krivima. Kao posljedica toga, oni ili u potpunosti u\u0161ute ili podignu odbrambeni mehanizam, poku\u0161avaju\u0107i se opravdati. Me\u0111utim, pitanja ‘\u0161ta’ pozivaju na otvorenu raspravu i transparentnu komunikaciju. Poma\u017eu u postizanju ve\u0107e ravnote\u017ee, harmonije i mira tokom osjetljivih razgovora.<\/p>\n
S ovim \u0107u biti brutalno iskrena: u pro\u0161losti sam bila vrlo samozadovoljna i \u017eeljna da zauzmem prostor u razgovorima. Slu\u0161ala sam kako bih znala \u0161ta \u0107u sljede\u0107e re\u0107i, umjesto da budem potpuno prisutna drugima s umom, tijelom i du\u0161om, kako bih mogla razumjeti njihove perspektive i gledi\u0161ta. Sklona sam bila druge ometati u poku\u0161aju obja\u0161njavanja ili odbrane. Drugim rije\u010dima, razgovori su uglavnom bili o meni, ne toliko o drugima.<\/p>\n
Ponekad, jedina stvar koju moramo u\u010diniti u nekoj situaciji koja bi mogla izgledati kao sukob ili neslaganje jest \u010duti \u0161to drugi ljudi imaju re\u0107i s istinskom \u017eeljom, znati\u017eeljom, saosje\u0107anjem i pa\u017enjom.<\/p>\n
U mom slu\u010daju, morala sam nau\u010diti aktivno slu\u0161ati. Tokom razgovora, zami\u0161ljala sam da imam zatvara\u010d na ustima, zatvarala bih taj zatvara\u010d dok su ljudi govorili, i dopu\u0161tala sebi da otvorim zatvara\u010d tek kad zavr\u0161e. Ova jednostavna vje\u017eba mi je pomogla da se vratim u sada\u0161njost i usredsredim na drugu osobu, kako u mom li\u010dnom \u017eivotu tako i u karijeri.<\/p>\n
U svijetu u kojem ve\u0107ina ljudi voli govoriti o sebi, sposobnost slu\u0161anja druge osobe je oblik ljubavi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
U svijetu u kojem ve\u0107ina ljudi voli govoriti o sebi, sposobnost slu\u0161anja druge osobe je oblik ljubavi.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":281463,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-281462","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281462","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=281462"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281462\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":281465,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281462\/revisions\/281465"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/281463"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=281462"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=281462"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=281462"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}