Na um pade mi jedna pri\u010da koju sam \u010duo od kolege Vlada dok sam silom prilika i ja robijao u bjelopoljskom istra\u017enom zatvoru daleke 1994. Ne bih, ali veselijih tema trenutno nemam.<\/p>\n
Helem, duge zimske no\u0107i, svjetlo nam gase u 21 \u010das a pri\u010dati se mo\u017ee i u mraku.<\/p>\n
\u201eVi\u0111ite lju\u0111i, ima’ sam ujaka kome je tada bilo preko \u0161eset godina. ‘O\u0107e da se razvede od ujne,\u201c kroz smijeh \u0107e Vlado pa nastavi: \u201e\u0110eca odrasla, ima i unu\u010dad, ali \u0111avo ga spopa i nema druge pri\u010de do te. Sva familija zate\u010dena, niko ne\u0107e da povjeruje u njegove rije\u010di ali kako vrijeme prolazi vi\u0111imo da je stvar jako ozbiljna i da je vrag odnio \u0161alu. Pri\u010daju sa njim bra\u0107a, sestre i ostala rodbina, ali uzalud. Samo ponavlja – nema vi\u0161e, gotovo je, moram i nema druge. Veli meni majka, idi ti sine pa popri\u010daj sa njim dako tebi re\u010de \u0161to je po srijedi. I tako, odem ja kod njega, rakiju po rakiju i po\u010dnem ga polako ispitivati, ka’ isljednik.<\/p>\n
Ujko, \u0161to je razlog, je li ti po\u0161tena, da te ne vara?<\/p>\n
Jeste Vlado, po\u0161tena ka’ sunce \u017earko, nema joj ravne na Cetinju.<\/p>\n
Kakva je kuvarica i kako te dr\u017ei, pri\u010daj mi.<\/p>\n
Prvoklasna kuvarica, samo takva doma\u0107ica, dr\u017ei me ka’ malo vode na dlanu, dijete.<\/p>\n
Pa \u0161to je onda, pri\u010daj mi.<\/p>\n
Ma ne mogu, nije za pri\u010du. Ne\u0107u o tome.<\/p>\n
Navalio ja ka’ lud da saznam \u0161to je. Saletio ga, ne dam mu oka otvorit’. U jedan vakat kad mu dosadi i vi\u0111e da nema kud zavika – nije mi vatrena, sine Vlado, eto \u0161to je jadan ne bio,\u201c smiju\u0107i se kao manijak zavr\u0161i Vlado sje\u0107anje.<\/p>\n
E, danas je ogromna ve\u0107ina naroda i te kako vatrena. Organizirano ih pale kako politi\u010dke tako i vjerske vo\u0111e. Frigidne mora\u0161 svije\u0107om u sred dana tra\u017eiti. Kamo lijepe sre\u0107e da je u ovom uspaljenom vaktu i zemanu \u017eivio Vladov ujak i ujna. Sigurno se nikada ne bi razveli. Muka sa potencijom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Ibrahim \u010cIKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":3256,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-281290","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281290","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3256"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=281290"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281290\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":281295,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/281290\/revisions\/281295"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=281290"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=281290"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=281290"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}