{"id":280943,"date":"2019-12-29T08:02:14","date_gmt":"2019-12-29T07:02:14","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=280943"},"modified":"2019-12-29T08:02:14","modified_gmt":"2019-12-29T07:02:14","slug":"mozak-ne-prihvata-ideju-smrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/12\/29\/mozak-ne-prihvata-ideju-smrti\/","title":{"rendered":"Mozak ne prihvata ideju smrti"},"content":{"rendered":"<p>Mozak nam govori \u0161ta da radimo, kako da djelujemo, \u0161ta da mislimo i \u0161ta da ka\u017eemo. Mi zahvaljujuc\u0301i ovom organu \u017eivimo i u\u010dimo, ali mnogo toga i dalje je nepoznato. Svake godine nova otkric\u0301a nas nau\u010de vi\u0161e o ovom \u010dudesnom organu, prenosi Sputnjik.<\/p>\n<h2>Ljutnja u snovima<\/h2>\n<p>Ljudi mogu do\u017eivjeti mnoge emocije dok spavaju, \u010dak i ljutnju. Istra\u017eiva\u010di su otkrili, analizirajuc\u0301i mo\u017edane aktivnosti, da mogu da utvrde da li se osoba ljuti u snu ili ne. Tim je ispitao regije mozga poznate kao frontalni re\u017enjevi, koji poma\u017eu u kontroli ekspresije emocija i rje\u0161avanju problema. Asimetri\u010dna aktivnost u prednjim re\u017enjevima mozga tokom spavanja mo\u017ee ukazivati na to da je osoba sanjala \u201eljute\u201c snove.<\/p>\n<h2>Arkti\u010dka ekspedicija stvorila samotnjake<\/h2>\n<p>Ljudi \u2013 \u010dak i introverti \u2013 jesu dru\u0161tvena bic\u0301a, a usamljenost mo\u017ee da uti\u010de na mozak. Studija je pokazala da se devet istra\u017eiva\u010da koji su proveli vi\u0161e od godinu dana u pustinji Antarktika vratilo sa ne\u0161to manjim mozgom. Grupa istra\u017eiva\u010da uporedila je skenirani snimak mozga ispitanika prije odlaska na pusti kontinent i nakon povratka u dru\u0161tvo. Otkrili su da su djelovi mozga kao \u0161to je hipokampus \u2013 regija zadu\u017eena za u\u010denje i pamc\u0301enje \u2013 imali manju zapreminu nakon \u0161to su se istra\u017eiva\u010di vratili.<\/p>\n<h2>Nedostajuc\u0301i dio mozak mo\u017ee da kompenzira<\/h2>\n<p>Bilo bi neobi\u010dno kada bi neko mogao da uzme jabuku bez ruku. Sli\u010dno tome, grupa istra\u017eiva\u010da otkrila je da mali broj ljudi mo\u017ee da miri\u0161e iako im nedostaje regija mozga zadu\u017eena za to. U prednjem dijelu mozga nalaze se djelovi zadu\u017eeni za miris, koji obra\u0111uju informacije o mirisima. Istra\u017eiva\u010di su to otkrili slu\u010dajno, kada su skenirali mozak 29-godi\u0161nje \u017eene koja je mogla normalno da miri\u0161e iako joj ti djelovi nedostaju. Istra\u017eiva\u010di ne znaju ta\u010dno \u0161ta je dovelo do ove magi\u010dne sposobnosti mirisa, ali smatraju da bi drugi dio mozga mogao da preuzme ulogu, \u0161to pokazuje veliku sposobnost mozga da se remodeluje.<\/p>\n<h2>Neki ljudi osjec\u0301aju magnetno polje<\/h2>\n<p>Neke \u017eivotinje koriste nevidljivo magnetno polje koje se omotava oko na\u0161e planete kao prirodni navigacioni sistem. Tako\u0111e neki ljudi mogu da osjete magnetno polje na\u0161e planete, mada nije jasno za\u0161to. U studiji objavljenoj u martu, grupa istra\u017eiva\u010da skenirala je mozak 34 osobe kojima je re\u010deno da sjede u mra\u010dnoj komori za testiranje sa vje\u0161ta\u010dkim magnetnim poljem. Analiza mozga pokazala je da su \u010detiri od 34 u\u010desnika pokazala sna\u017enu reakciju na promjenu magnetnog polja sa sjeveroistoka ka sjeverozapadu, ali ne i obrnuto. Nije jasno za\u0161to su neki ljudi imali reakciju na magnetno polje, dok drugi nisu, a tako\u0111e nije jasno kako je mozak otkrio takve signale. Ali prethodna istra\u017eivanja su otkrila da ljudski mozak sadr\u017ei puno sitnih magnetnih \u010destica koje mogu imati neke veze sa tim, tvrde istra\u017eiva\u010di.<\/p>\n<h2>Mozak ne prihvata ideju smrti<\/h2>\n<p>Mozak nas \u0161titi od ideje vlastite smrti, \u010dinec\u0301i nas nesposobnima da shvatimo da c\u0301emo se jednog dana pridru\u017eiti drugima u vje\u010dnom snu. Mozak neprestano koristi stare informacije kako bi predvidio \u0161ta c\u0301e se dogoditi u sli\u010dnim situacijama u buduc\u0301nosti \u2013 tako da mozak treba da bude u stanju da predvidi da c\u0301ete i vi jednoga dana umrijeti. Ali kako se ispostavilo, ne\u0161to u ideji o na\u0161oj sopstvenoj smrti kvari ovaj mehanizam u mozgu. Grupa istra\u017eiva\u010da je to shvatila posmatrajuc\u0301i kako mozgovi 24 osobe reaguju kada im se poka\u017eu rije\u010di povezane sa smrc\u0301u. Mjerenja mo\u017edane aktivnosti pokazala su da se mehanizam predvi\u0111anja mozga \u201epokvario\u201c kada je do\u0161lo do ideje o sopstvenoj smrti. Nejasno je za\u0161to se to doga\u0111a, ali prema teoreti\u010darima, previ\u0161e o\u0161tra svijest o sopstvenoj smrtnosti umanjila bi vjerovatnoc\u0301u da osoba \u017eeli da se razvija.<\/p>\n<h2>Ki\u010dmena te\u010dnost ulazi u mozak dok spavamo<\/h2>\n<p>Istra\u017eiva\u010di vec\u0301 du\u017ee vrijeme znaju da je mo\u017edana aktivnost veoma ritmi\u010dna dok spavamo, proizvodec\u0301i talasne aktivnosti neurona. Ali ove godine su prvi put otkrili ne\u0161to drugo \u0161to je dio tog ritmi\u010dnog ciklusa: cerebrospinalnu te\u010dnost. Ova te\u010dnost okru\u017euje i \u0161titi mozak i ki\u010dmenu mo\u017edinu u svakom trenutku, a istra\u017eivanja pokazuju da tako\u0111e \u010disti mozak od toksi\u010dnih proteina dok spavamo. Grupa istra\u017eiva\u010da pregledala je mozak 13 u\u010desnika tokom spavanja pomoc\u0301u ma\u0161ine za magnetnu rezonancu i otkrila da cerebrospinalna te\u010dnost zaista te\u010de u mozgu tokom spavanja u prili\u010dno ritmi\u010dnom toku; aktivnost mozga se sti\u0161ava, krv izlazi iz mozga, a cerebrospinalna te\u010dnost prolazi unutra.<\/p>\n<h2>Ako polovina mozga nedostaje, sve mo\u017ee da funkcioni\u0161e<\/h2>\n<p>Mozak ima izvanrednu sposobnost da se mijenja i prilago\u0111ava, \u0161to je dokazano na maloj grupi ljudi kojima je polovina mozga bila uklonjena kao djeci da bi smanjili epilepti\u010dne napade. Uprkos nedostajanju \u010ditave polovine mozga, oni su funkcionisali sasvim dobro jer je preostala polovina oja\u010dala. Skeniranje je pokazalo da su, me\u0111u pacijentima koji imaju samo jednu hemisferu mozga, regije mozga uklju\u010dene u istu mre\u017eu (poput vida) zajedno radile jednako dobro kao i kod onih kod kojih je mozak netaknut. Tako\u0111e su otkrili da je povezanost izme\u0111u djelova razli\u010ditih mo\u017edanih mre\u017ea bila ja\u010da kod pacijenata kojima je uklonjena hemisfera, \u0161to upuc\u0301uje na to da je mozak u stanju da nadoknadi gubitak velikog dijela sebe.<\/p>\n<h2>U\u010denje jezika u bitovima<\/h2>\n<p>Va\u0161em mozgu je potrebna memorija kao ona na USB-u kako bi savladao svoj maternji jezik. Prosje\u010dna odrasla osoba koja govori engleski jezik vjerovatno c\u0301e morati da nau\u010di oko 12,5 miliona bita informacija vezanih za jezik, ili joj je potrebno 1,5 megabajta za skladi\u0161tenje. Autori su kao primer koristili ideju \u201ebitova\u201c, iako mozak ne \u010duva informacije u bitovima. Ali vec\u0301ina tih informacija o jeziku ima manje veze sa gramatikom i sintaksom nego sa zna\u010denjem rije\u010di. U najboljem scenariju, odrasli c\u0301e tokom jednog dana upamtiti 1.000 do 2.000 bita svog maternjeg jezika, a u najgorem slu\u010daju c\u0301e pamtiti oko 120 bita dnevno.<\/p>\n<h2>O\u017eivljavanje mrtvih mozgova<\/h2>\n<p>Nau\u010dnici su obnovili mo\u017edanu cirkulaciju i c\u0301elijsku aktivnost u mozgu svinja nekoliko sati nakon \u0161to su umrle. Ovaj radikalni eksperiment doveo je u pitanje ideju da mozak nakon smrti pretrpi iznenadna i nepovratna o\u0161tec\u0301enja. Ali grupa istra\u017eiva\u010da je pokazala da c\u0301elijska smrt nastaje tokom du\u017eeg vremenskog perioda, a u nekim slu\u010dajevima se \u010dak mo\u017ee odgoditi ili preokrenuti. Istra\u017eiva\u010di su razvili sistem za prou\u010davanje postmortemskih mozgova, pri kojem su pumpali sinteti\u010dku zamjenu za krv u arterije mozga. Pumpali su ovaj rastvor u 32 svinjska mozga \u010detiri sata nakon \u0161to su \u017eivotinje uginule i pustili da rastvor ostane u mozgu \u0161est sati. Otkrili su da je sistem sa\u010duvao c\u0301elijsku strukturu mozga, smanjio c\u0301elijsku smrt i obnovio neku c\u0301elijsku aktivnost. Iako su istra\u017eiva\u010di istakli da nisu primijetili nijednu vrstu aktivnosti koja bi ukazivala na to da je mozak svjestan, neki postavljaju pitanje \u0161ta zna\u010di biti \u017eiv.<\/p>\n<h2>Ljudi imaju skrivenu svijest<\/h2>\n<p>Neki pacijenti koji su u komi ili vegetativnom stanju pokazuju znakove \u201eskrivene svijesti\u201c, pokazalo je istra\u017eivanje objavljeno u junu. Istra\u017eiva\u010di su analizirali mo\u017edane talase vi\u0161e od 100 pacijenata koji nisu reagovali nakon povrede mozga. Otkrili su da je u roku od nekoliko dana nakon povrede jedan od sedam pacijenata odgovorio jasnim obrascem mo\u017edane aktivnosti ili \u201eskrivenom svije\u0161c\u0301u\u201c kada im je re\u010deno da pomjeraju ruke. To sugeri\u0161e da su pacijenti razumjeli naredbe, ali nisu se mogli pomjerati. Godinu dana kasnije, 44 odsto pacijenata koji su imali ove po\u010detne znakove skrivene svijesti mogli su samostalno funkcionisati najmanje osam sati dnevno. Drugim rije\u010dima, pacijenti koji su imali ove znakove \u201eskrivene svijesti\u201c imali su vec\u0301u vjerovatnoc\u0301u da se oporave od pacijenata bez ovih znakova, tvrde istra\u017eiva\u010di.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nova saznanja o mozgu, otkrivena 2019. godine<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":277777,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-280943","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280943","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=280943"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280943\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":280944,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280943\/revisions\/280944"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/277777"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=280943"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=280943"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=280943"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}