Veoma mlad, sa svega 21 godinu sam dobio posao, sudskim putem. Nijesam bio primljen po konkursu jer je i tada bilo veza. Ali su postojali sudovi, za razliku od danas.<\/p>\n
Kao nove, mlade i lijepe uposlenike i uposlenice, nas \u0161estoro, pribli\u017enih godina, smje\u0161tenih u istoj kancelariji, obilazili su starije kolege da nam po\u017eele dobrodo\u0161licu. Obi\u0161ao nas je i B. Svojim savjetima, ljubopitljivo\u0161\u0107u, skromno\u0161\u0107u, dobrodo\u0161licom koju nam je po\u017eelio sve nas je odu\u0161evio. Bio je pravnik po struci.<\/p>\n
Onako mladi i naivni, bili smo zaprepa\u0161\u0107eni kada su nam neke od kolege rekle da budemo na oprezu sa njim, dijele\u0107i mu epiteta tipa: prevarant, nesoj, ni\u0161ta-\u010dovjek, la\u017eov\u010dina…<\/p>\n
Ubrzo smo shvatili da je takvo mi\u0161ljenje o njemu vladalo kod svih starijih kolega, i onih koji nas nijesu upozoravali.<\/p>\n
Bilo bi predugo opisivati sve nedostojnosti na koje je B. bio spreman. Nave\u0161\u0107u samo neke.<\/p>\n
Kada su mladi i lijepi pu\u010dem skinuli “staro i odnaro\u0111eno rukovodstvo”, pokucao je na vrata stana Momira Bulatovi\u0107a, iako ga nije poznavao. Sa fla\u0161om rakije mu je \u010destitao “pobjedu”. Ovaj ga pozvao da u\u0111e u stan i tako se B. sprijateljio sa predsjednikom, u svakoj prilici isti\u010du\u0107i i pozivaju\u0107i se na to prijateljstvo.<\/p>\n
U to vrijeme nije bilo mobilnih telefona, a direktni broj je imao samo direktor i pomo\u0107nici mu. Mi, ostali uposlenici, mogli smo biti pozvani jedino kada nas spoji operater sa telefonske centrale. B. se \u017eenama kojim bi se udvarao predstavljao kao pomo\u0107nik direktora u Fondu PIO kako bi ih fascinirao. Zatim bi dao broj sekretarice direktora, a ovu bi zamolio da ako ga\u00a0 bude zvala neka od tih \u017eena, ka\u017ee da je pomo\u0107nik direktora B. trenutno na va\u017enom sastanku i da \u0107e mu prenijeti informaciju o pozivu.<\/p>\n
Me\u0111utim, taj isti B., na kojeg su nas svi upozoravali, odjednom je kolegama postao slavljeni heroj.<\/p>\n
Kako?<\/p>\n
Po izbijanju ratova 90, Crnogorci su bili ve\u0107i i \u017ee\u0161\u0107i Srbi od Srba iz Srbije, zahvaljuju\u0107i tada\u0161njoj propagandi tj. tada\u0161njem i dana\u0161njem crnogorskom rukovodstvu. Mo\u017eete vjerovati meni ili ovim dvorskim istori\u010daraima – ostavljam vam na volju. U toj atmosferi op\u0161teg haosa i ludila, B. se, u veoma o\u0161troj konkurenciji, isticao svojom retori\u010dkom borbom za srpstvo. Jednog dana B. je obznanio kako je odlu\u010dio da se javi kao dobrovoljac za rat u Hrvatskoj, da bi branio “ostatke preklanog srpskog naroda” (Citiram B.).<\/p>\n
U Fondu PIO mu je napravljen ispra\u0107aj u sred radnog dana. Pilo se do iznemoglosti uz repertoar “Mar\u0161irala, mar\u0161irala, kralja Petra garda” i sli\u010dne pjesme. B. je, uz suze, grljenje, tap\u0161anje po ramenima, ispra\u0107en kao novi i nesvakida\u0161nji nacionalni heroj. U tren su mu zaboravljena sva nepo\u010dinstva i ono \u010demu su svjedo\u010dili, na \u0161to su nas kao mlade kolege upozoravali.<\/p>\n
Poslije tri dana se vratio sa rati\u0161ta. Pri iskrcavanju iz kamiona na Baniji lo\u0161e je dosko\u010dio i izvinuo nogu?!<\/p>\n
Tada su se, opet, sjetili da je B. ipak samo prevarant, manipulant, la\u017eov i ni\u0161ta \u010dovjek, a ne heroj.<\/p>\n
Poslije svega i jo\u0161 puno godina dolazi do preokreta u “dr\u017eavnoj politici” i “\u010duvena” referendumska kampanja. Gledam \u2018Dnevnik\u2019, reporter \u2018uvijek objektivnog\u2019 Javnog servisa pita \u2018slu\u010dajne\u2019 prolaznike kako \u0107e glasati na referendumu. U kadru je \u2018slu\u010dajni prolaznik\u2019 B, koji odgovara: “Za mene je to zaista glupo pitanje, normalno da \u0107u glasati za Crnu Goru.”<\/p>\n
Tako je Srbin nad Srbima, dobrovoljac i heroj nad herojima od tri dana, odjednom postao veliki Crnogorac.<\/p>\n
Na kraju je B. oti\u0161ao u penziju, bavi se privatnim poslom, isklju\u010divo sjedi u dru\u0161tvu kriminalaca, za koje, kako ja tako i cijeli grad znamo da su kriminalci, samo nadle\u017eni ne znaju.<\/p>\n
Pazite se heroja iznebuha u smutnim i neherojskim vremenima!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Omer \u0160ARKI\u0106<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-280940","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280940","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=280940"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280940\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":280942,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280940\/revisions\/280942"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=280940"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=280940"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=280940"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}