Uop\u0161te nije va\u017eno \u017ealite li se naglas ili samo u mislima. Ego nekih ljudi koji se nema sa \u010dime drugim identifikovati pre\u017eivljava samo kroz prigovaranje. Kad ste u vlasti takvog ega, prigovaranje vam je, osobito drugim ljudima, pre\u0161lo u naviku, ali je, dakako, nesvjesno, \u0161to zna\u010di da ne znate \u0161ta radite. Dio toga obrasca je i pripisivanje negativnih mentalnih etiketa drugim ljudima, bilo da to radite direktno ili, \u0161to je uobi\u010dajenije, kad govorite o njima s drugima ili dok jednostavno razmi\u0161ljate o njima.<\/p>\n
Nadijevanje imena najokrutniji je oblik pridavanja etiketa i potrebe ega da bude u pravu i da bude nadmo\u0107an drugima \u2013 budalo, gade, gaduro \u2013 a protiv tih se izri\u010ditih izjava ne mo\u017eete boriti. Na sljede\u0107em nivou ljestvice nesvjesnog stanja nalaze se vikanje i vri\u0161tanje, a odmah u blizini i tjelesno nasilje.<\/p>\n
Zamjeranje je emocija koja prati prigovaranje i dodjeljivanje etiketa ljudima te egu pru\u017ea dodatnu energiju. Ako zamjerate, tada ste ogor\u010deni, ljuti, povrije\u0111eni ili uvrije\u0111eni. Zamjerate drugima njihovu pohlepu, ne\u010dasnost, nedostatak po\u0161tenja, ono \u0161to rade, ono \u0161to su napravili u pro\u0161losti, ono \u0161to nisu napravili, ono \u0161to su trebali ili nisu trebali napraviti. Ego voli takve stvari.<\/p>\n
Ponekad \u201cpogre\u0161ka\u201d koju primje\u0107ujete u drugima \u010dak i ne postoji. Potpuna je zabluda, projekcija uma uslovljenog da posvuda uo\u010dava neprijatelje, da doka\u017ee kako je u pravu ili nadmo\u0107an. Ponekad pogre\u0161ke mogu uistinu postojati, ali ako vidite samo njih, katkad isklju\u010duju\u0107i sve ostalo, samo ih uve\u0107avate. Osim toga, u sebi ja\u010date ono na \u0161to reagujete kod drugih. Ako ne reagujete na ego drugih ljudi, to je jedan od najuspje\u0161nijih na\u010dina ne samo za nadrastanje vlastitoga ega, nego i za rastvaranje kolektivnog ljudskog ega. Ali, takvo stanje mo\u017eete posti\u0107i samo ako shvatite da pona\u0161anje druge osobe proizlazi iz ega, kao izraz kolektivnog ljudskog poreme\u0107aja. Kad shvatite da nije rije\u010d o ne\u010demu li\u010dnom, vi\u0161e ne\u0107ete osje\u0107ati prisilu da reagujete kao da jeste. Kad ne reagujete na ego, nerijetko \u0107ete biti u stanju izvu\u0107i najbolje iz drugih ljudi, onu neuslovljenu svijest za razliku od uslovljene. Povremeno mo\u017eda morate preduzeti ne\u0161to konkretno kako biste se za\u0161titili od izuzetno nesvjesnih ljudi. To mo\u017eete napraviti, a da ih ne pretvorite u neprijatelje. No, najve\u0107a vam je za\u0161tita vlastita svjesnost. Druga osoba postaje vam neprijatelj ako njeno nesvjesno stanje, ego, shvatite li\u010dno. Ako ne reagujete, to nije slabost, nego snaga.<\/p>\n
Druga rije\u010d za odustajanje od reakcije je opra\u0161tanje. Oprostiti zna\u010di stvarno vidjeti, odnosno vidjeti ono \u0161to je iza ega, zdravu du\u0161u koja je bit svakog ljudskog bi\u0107a Ego se voli \u017ealiti i zamjerati ne samo drugim ljudima, nego i situacijama. I prema osobama i prema situacijama mo\u017eete se odnositi na isti na\u010din: pretvoriti ih u neprijatelje. Uvijek se podrazumijeva: ovo se ne bi trebalo doga\u0111ati, ne \u017eelim biti ovdje, ne \u017eelim to raditi, prema meni se nepravedno postupa. A najve\u0107i neprijatelj egu je, dakako, sada\u0161nji trenutak, odnosno sam \u017eivot.<\/p>\n
Prigovaranje se ne treba mije\u0161ati s pru\u017eanjem obavje\u0161tenja drugoj osobi o nekoj pogre\u0161ci ili nedostatku, kako bi ih mogla ispraviti. Ako se suzdr\u017eavate od prigovaranja, to ne mora zna\u010diti da se mirite s lo\u0161om kvalitetom ili pona\u0161anjem. Kad konobaru ka\u017eete da je supa hladna i da je treba podgrijati, u tome nema ega ako se dr\u017eite \u010dinjenica, koje su uvijek neutralne. \u201cKako se usu\u0111ujete poslu\u017eiti me hladnom juhom?\u201d To je prigovaranje. Tu se javlja \u201cja\u201d koje se voli osje\u0107ati li\u010dno uvrije\u0111enim hladnom supom i iz toga \u0107e izvu\u0107i sve \u0161to mo\u017ee, \u201cja\u201d koje u\u017eiva dokazati da je neko drugi pogrije\u0161io. Prigovaranje o kojemu govorimo u slu\u017ebi je ega, a ne promjene.<\/p>\n
Ponekad je o\u010dito da ego zapravo ne \u017eeli promjenu da bi se mogao nastaviti \u017ealiti.Poku\u0161ajte uhvatiti, odnosno primijetiti, glas u glavi mo\u017eda ve\u0107 i u samom trenutku dok se \u017eali na ne\u0161to i prepoznati njegovu pravu narav, shvatiti da je to glas ega, samo uslovljeni misaoni obrazac, puka misao. Kad god primijetite taj glas, istovremeno \u0107ete spoznati da vi niste taj glas, nego onaj ko ga je svjestan. Zapravo, vi ste svijest koja je svjesna glasa. U pozadini svega uvijek se nalazi svijest. U prednjem je planu glas, mislilac. Tako se osloba\u0111ate od ega i neprimije\u0107enog uma. Onoga trenutka kad postanete svjesni ega u sebi, on vi\u0161e, u strogom smislu rije\u010di, i nije ego, nego samo stari, uslovljeni misaoni obrazac. Ego podrazumijeva nesvjesnost. Svijest i ego ne mogu postojati istovremeno. Stari umni obrazac ili mentalna navika mogu pre\u017eivjeti i neko se vrijeme ponovno javljati, jer ih podr\u017eava snaga od nekoliko hiljada godina kolektivnog ljudskog nesvjesnog, ali svaki put kad ih prepoznate, oni postaju sve slabiji. (Eckhart Tolle\/Atma)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Prigovaranje se ne treba mije\u0161ati s pru\u017eanjem obavje\u0161tenja drugoj osobi o nekoj pogre\u0161ci ili nedostatku, kako bi ih mogla ispraviti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":280878,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-280877","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280877","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=280877"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280877\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":280879,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280877\/revisions\/280879"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/280878"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=280877"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=280877"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=280877"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}