{"id":280779,"date":"2019-12-27T02:29:47","date_gmt":"2019-12-27T01:29:47","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=280779"},"modified":"2019-12-27T02:29:47","modified_gmt":"2019-12-27T01:29:47","slug":"nespojivi-duet","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/12\/27\/nespojivi-duet\/","title":{"rendered":"Nespojivi duet?"},"content":{"rendered":"

Autorica: Sandra Kasuni\u0107<\/strong><\/p>\n

“Kako bi svi ljudi zaista mogli u\u017eivati u svojim ljudskim pravima, a pogotovo realizirati materijalna prava, prethodno treba do\u0107i do redistribucije dru\u0161tvenog bogatstva te uspostave politi\u010dkih sustava usmjerenih na dru\u0161tvenu i ekonomsku pravdu. Daljnje prepreke predstavljaju i nepostoje\u0107a demokracija u sferi privrede kao i korporativna (ne)odgovornost u pridr\u017eavanju kodificiranih ljudskih prava dogovorenih na globalnoj razini.”<\/p>\n

Proslava 40. godi\u0161njice dono\u0161enja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Ujedinjeni narodi, New York, 8. prosinca 1988. (izvor: United Nations Photo @ Flickr prema Creative Commons licenci)<\/p>\n

Sedamdeset i jednu godinu nakon ratifikacije UN-ove Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, prve kodifikacije ljudskih prava iz 1948. godine, kojom je propisan suvremeni globalni standard za\u0161tite ljudskih prava, ne samo da se i dalje borimo za njihovu realizaciju, nego i protiv njihova uru\u0161avanja. U tih sedam decenija odvijala su se masovna i eklatantna, kao i suptilnija kr\u0161enja ljudskih prava, koja se stoga nerijetko progla\u0161avaju smokvinim listom vladaju\u0107ih.<\/p>\n

Uz gra\u0111anska i politi\u010dka, takozvana negativna prava \u2013 kao \u0161to su pravo na \u017eivot, slobodu kretanja ili udru\u017eivanja, ljudska prava obuhva\u0107aju i takozvana pozitivna, odnosno socioekonomska i kulturna prava, poput prava na besplatno obrazovanje, rad, socijalnu sigurnost, za\u0161titu od nezaposlenosti ili u\u010de\u0161\u0107e u kulturnom \u017eivotu. Me\u0111utim, za razliku od negativnih, pozitivna ljudska prava \u2013 iz kojih bismo trebali crpiti materijalna prava \u2013 u velikoj mjeri ovise o implementaciji kroz dr\u017eavne politike usmjerene na osiguravanje sredstava za njihovu realizaciju. Dakle, kod pozitivnih prava problem je taj da, primjera radi, pravo svakoga na socijalno osiguranje, bez odgovaraju\u0107eg dr\u017eavnog sustava socijalne sigurnosti, biva mrtvo slovo na papiru.<\/p>\n

Me\u0111unarodni instrumenti za\u0161tite ljudskih prava, kao \u0161to je UN-ov Me\u0111unarodni pakt o gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima te onaj o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, oba iz 1966. godine, ili instrumenti Vije\u0107a Europe kao \u0161to su Europska konvencija o ljudskim pravima iz 1950. te revidirana Europska socijalna povelja iz 1996. godine (kojoj Hrvatska jo\u0161 nije niti pristupila), detaljnije propisuju standard ljudskih prava te kroz odre\u0111ivanje mehanizama izvr\u0161enja i pravnih lijekova \u010dine ta prava utu\u017eivim. Me\u0111utim, razdvajanje gra\u0111anskih i politi\u010dkih te socioekonomskih ljudskih prava u razli\u010dite konvencije te odre\u0111ivanje razli\u010ditih mehanizama \u010dini vidljivom i (uglavnom ideolo\u0161ku) distinkciju izme\u0111u tih razli\u010ditih kategorija prava. Socioekonomskim pravima upravo manjkaju odgovaraju\u0107i mehanizmi izvr\u0161enja kojima bi bila ostvariva i u praksi. Me\u0111unarodna zajednica poku\u0161ala je reagirati na tu distinkciju putem usvajanja Be\u010dke deklaracije i programa djelovanja[1] po\u010detkom devedesetih, potvrdiv\u0161i da su:<\/p>\n

\u201e[s]va ljudska prava (\u2026) op\u0107a, nedjeljiva, me\u0111usobno ovisna i povezana. Me\u0111unarodna zajednica mora ljudska prava razmatrati globalno, na pravedan i jednak na\u010din, pod jednakim uvjetima i s jednakim naglascima. Iako se va\u017enost nacionalnih i regionalnih posebnosti te povijesne, kulturne i vjerske razlike moraju uzeti u obzir, dr\u017eave imaju du\u017enost, bez obzira na njihove politi\u010dke, gospodarske i kulturne sustave, promicati i \u0161tititi sva ljudska prava i temeljne slobode.\u201c[2]<\/p><\/blockquote>\n

No, vrijeme je ubrzo pokazalo da je Be\u010dka deklaracija upravo bila samo to \u2013 deklaratorne naravi, dodatku naziva \u201eprogram djelovanja\u201c unato\u010d. Time dolazimo i do mo\u017eda najve\u0107eg sustavnog problema me\u0111unarodnog okvira za\u0161tite ljudskih prava[3], a to je neuravnote\u017eenost izme\u0111u pojedinih ljudskih prava, uzrokovana inherentnom ideolo\u0161kom kontradikcijom.<\/p>\n

Naime, kako bi svi ljudi zaista mogli u\u017eivati u svojim ljudskim pravima, a pogotovo realizirati materijalna prava, prethodno treba do\u0107i do redistribucije dru\u0161tvenog bogatstva te uspostave politi\u010dkih sustava usmjerenih na dru\u0161tvenu i ekonomsku pravdu. Daljnje prepreke predstavljaju i nepostoje\u0107a demokracija u sferi privrede kao i korporativna (ne)odgovornost u pridr\u017eavanju kodificiranih ljudskih prava dogovorenih na globalnoj razini.<\/p>\n

Ne samo da ljudska prava u velikoj mjeri reguliraju odnos nacionalnih dr\u017eava prema gra\u0111ankama i gra\u0111anima, nego je zbog logike ljudskoprava\u0161kih instrumenata, te osobito zbog izostanka supstancijalne globalne suradnje i solidarnosti, i njihova implementacija vezana uz nacionalne dr\u017eave. Potonje u praksi dovodi u pitanje univerzalnost ljudskih prava, \u0161to danas dobro vidimo na primjeru izbjeglica podvrgnutih ozbiljnim kr\u0161enju prava, push-backovima (potiskivanjima) ili paljbi iz vatrenog oru\u017eja na na\u0161im granicama, za \u0161to nitko ne odgovara.<\/p>\n

U skupinu posebno ranjivih i de facto obespravljenih spadaju i osobe bez dr\u017eavljanstva. Nadalje, posebno ranjivim skupinama svakako pripadaju i osiroma\u0161eni ljudi s globalnog Juga, koji svoj rad moraju nuditi na tr\u017ei\u0161tu po minimalnim cijenama, a napose oni koji su pritom pripadnici skupina osoba s mentalnim i\/ili fizi\u010dkim te\u0161ko\u0107ama ili etni\u010dkih, seksualnih, vjerskih, rodnih ili drugih manjina. Upravo bi tim ljudima pravna i dru\u0161tvena za\u0161tita bila najbitnija, jer naj\u010de\u0161\u0107e bivaju \u017ertve izrabljivanja i raznih oblika nasilja, uklju\u010duju\u0107i i (pogotovo) sistemsko nasilje.<\/p>\n

S druge strane, budu\u0107i da se obveze koje proizlaze iz ljudskih prava ne odnose na privredu, u \u010ditavoj ekonomskoj sferi dru\u0161tva ona se, ako uop\u0107e, spominju periferno. To se odnosi ponajprije na socioekonomska prava, iako privreda itekako kr\u0161i i gra\u0111anska te politi\u010dka prava. Primjeri za to su uru\u0161avanje tvornice Rana Plaza u Savaru, u Banglade\u0161u, u aprilu 2014. godine ili naftna katastrofa u delti Nigera koja se odvijala decenijama. Me\u0111unarodna zajednica odnedavno se bavi i pitanjem kako dr\u017eati transnacionalne korporacije poput Shella, Amazona, ZARA-e itd. odgovornima u svijetu koji je ure\u0111en kroz nacionalne dr\u017eave. Naime, iz niza primjera evidentno je da globalni kapitalizam, unato\u010d naporima da nas uvjeri u suprotno, nikako da se razvije u sustav koji bi pridonio boljitku globalne radni\u010dke klase.<\/p>\n

Mo\u0107 i pohlepa povezane s akumulacijom kapitala utje\u010du i na vlade koje provo\u0111enjem politika i zakonodavstva u korist kapitala rade na \u0161tetu ljudi koji su ih izabrali. Izme\u0111u ostalog, to proizlazi iz trenutnog modela svjetskog trgovanja, koji je izrazito kompetitivan i usmjeren na sni\u017eavanje tro\u0161kova kroz eksploataciju radnica i radnika te, napose na globalnom Jugu, katastrofalne radne uvjete. Usto, taj se model temelji na dehumaniziraju\u0107oj opresiji, modernim oblicima robovlasni\u0161tva, trgovanju ljudima, ekstremno niskim pla\u0107ama te prekarnim i po \u017eivot nesigurnim radnim mjestima. Daljnji problem transnacionalnih korporacija manjak je ili potpuna odsutnost poveznica s nacionalnim pravnim i poreznim sustavima, \u0161to dovodi do nedovoljne za\u0161tite radnika i radnika te u nekim slu\u010dajevima, primjerice kada su u pitanju naftne korporacije, stanovni\u0161tva op\u0107enito i okoli\u0161a.<\/p>\n

Tradicionalni sustav me\u0111unarodnog prava ne predvi\u0111a ka\u017enjavanje transnacionalnih korporacija zbog kr\u0161enja ljudskih i radni\u010dkih prava jer u njemu nije predvi\u0111eno prekr\u0161itelje ljudskih prava dr\u017eati odgovornima van nacionalnih granica i okvira, \u0161to unutar globalnog kapitalisti\u010dkog poretka nerijetko stvara bespravni vakuum u kojem su radnice i radnici prakti\u010dki li\u0161eni svojih prava i dostojanstva.<\/p>\n

Stvarna realizacija ideala ljudskih prava zahtijeva sasvim druga\u010diji politi\u010dko-dru\u0161tveni poredak, a ne isklju\u010divi rad na unapre\u0111enju pravnih okvira i reformama. Uzimaju\u0107i u obzir da smo prili\u010dno daleko od progresivnijih i avangardnijih sustava, \u010dini se bitnim uklju\u010diti u raspravu i rad na kreiranju instrumenta koji bi mogao ubla\u017eiti trenutni jaz u odgovornostima te pomo\u0107i u borbi protiv korporativne neka\u017enjivosti. Potencijalni korak ka takvom instrumentu \u010dini odluka Vije\u0107a za ljudska prava UN-a iz juna 2014. godine o osnivanju me\u0111uvladine radne skupine UN-a za izradu me\u0111unarodno pravno obvezuju\u0107eg instrumenta za transnacionalne korporacije i druga poduze\u0107a s ciljem regulacije transnacionalnih korporativnih i drugih privrednih aktivnosti u pogledu ljudskih prava.<\/p>\n

Cilj tog obvezuju\u0107eg ugovora je osigurati da poduze\u0107a budu u punoj mjeri odgovorna za za\u0161titu, kao i za kr\u0161enje ljudskih prava te kriminalno djelovanje protiv okoli\u0161a, a razlikovao bi se od postoje\u0107ih vode\u0107ih na\u010dela UN-a na podru\u010dju poslovanja i ljudskih prava time \u0161to bi sadr\u017eavao odgovaraju\u0107e mehanizme i bio utu\u017eiv. Pregovori o izradi i sadr\u017eaju u zadivljuju\u0107e participativnom procesu za UN, ovom su godinom u\u0161li u peti krug tijekom kojeg \u0107e biti presudno osigurati radni\u010dke interese i prava u sklopu postoje\u0107ih globalnih lanaca vrijednosti. Nadalje, dokument bi trebao sadr\u017eavati i specifi\u010dne mehanizme krucijalne za provedbu radni\u010dkih standarda kao condicio sine qua non pri adresiranju eklatantnih nejednakosti izme\u0111u visoko privilegiranih prava ekonomskih elita te u usporedbu s time inferiornijih ljudskih i radni\u010dkih prava naroda.<\/p>\n

U kontekstu aktualne globalne ekonomije i njezina odnosa prema kodificiranim ljudskim pravima, pravno obvezuju\u0107i dokument bi zaista zna\u010dio pomak ka ve\u0107oj pravnoj za\u0161titi globalne radni\u010dke klase. Pritom je inzistiranje na vladavini prava i izgradnji iste uz istovremeno ignoriranje i\/ili negiranje potrebe za radom na uspostavi dru\u0161tvene i ekonomske pravde \u2013 farsa. Uzimaju\u0107i u obzir da su korporacije, napose one transnacionalne, akumulacijom kapitala do\u0161le do pozicija mo\u0107i s kojih rade na za\u0161titi svojih interesa i pozicija, uglavnom kroz lobiranje, korupciju i pla\u0107anje mita, koje su kao skup aktivnosti u ljudskoprava\u0161kom \u017eargonu poznati pod krovnim pojmom corporate capture[4], \u010dini se neproduktivnim ozbiljno raspravljati o nu\u017enosti izgradnje vladavine prava dok istu u postoje\u0107em sistemu zapravo nije mogu\u0107e garantirati. Naime, ve\u0107ina vlada, pa tako i javnih institucija, kroz uplitanje interesa ekonomskih elita uvelike je usmjerena na o\u010duvanje kapitalisti\u010dkog poretka, pod krinkom osiguravanja rasta privrede i otvaranja radnih mjesta.<\/p>\n

Problem je upravo to da politike ljudskih prava ne mogu ubla\u017eiti sve posljedice kapitalisti\u010dkog ure\u0111enja dru\u0161tva i ekonomije. Pritom se rijetke stru\u010dnjakinje i stru\u010dnjaci za ljudska prava bave ozbiljnim istra\u017eivanjem te problematiziranjem odnosa ljudskih prava i globalnog kapitalizma, materijalne podloge ideologije slobodnog tr\u017ei\u0161ta i kreiranja sve ve\u0107ih nejednakosti.<\/p>\n

Me\u0111utim, odavno su pro\u0161la vremena kada se radni\u010dka klasa borila za svoja prava u svrhu kreiranja \u0161tita protiv dr\u017eavne represije. U me\u0111uvremenu je do\u0161lo i do promjene oblika borbe za realizaciju prava \u2013 ljudskoprava\u0161i su odbacili uporabu dru\u0161tvenog pritiska kao sredstva u borbi za pravdu te su umjesto toga odabrali inzistiranje na mehanizmima me\u0111unarodnog prava i strategiji prozivanja kr\u0161itelja prava kao adekvatnim sredstvima. Ova transformacija politike prava odvijala se paralelno uz uru\u0161avanje socijalnih dr\u017eava i raspad socijalisti\u010dkih republika. Zanimljiva je u tom kontekstu i statistika o promjenama u uporabi pojmova socijalizam i ljudska prava do kraja 20. stolje\u0107a i po\u010detka 21. stolje\u0107a. Naime, pojam socijalizam uvjerljivo je \u010de\u0161\u0107e kori\u0161ten od pojma ljudskih prava do kraja 20. stolje\u0107a, to\u010dnije do 1992. godine, kad je kori\u0161tenje pojma socijalizam palo, a fraze ljudska prava poraslo.<\/p>\n

Statistika o promjenama u uporabi pojmova socijalizam i ljudska prava do kraja 20. stolje\u0107a i po\u010detka 21. stolje\u0107a (izvor)<\/p>\n

Ova jezi\u010dna promjena nedvojbeno korelira s raspadom socijalisti\u010dkog svijeta i po\u010detkom progla\u0161avanja ere ljudskih prava[5] \u2013 i neoliberalizma. U trenutku kada je potonji uzeo zamah bilo je ve\u0107 prekasno pozabaviti se, primjerice, time kako ljudska prava uop\u0107e mogu koegzistirati s neoliberalizmom, ako se ljudskoprava\u0161ki principi temelje na egalitarnosti i pravednosti za sva ljudska bi\u0107a bez obzira na njihov spol, rod, dob, etni\u010dku pripadnost, religiju ili seksualnu orijentaciju, dok neoliberalizam, izme\u0111u ostalog, stremi ka potpunoj privatizaciji funkcija socijalne dr\u017eave te rekonstrukciji odnosa dr\u017eave i ekonomije u korist deregulacije tr\u017ei\u0161ta kapitala. Nestankom socijalizma, po\u010deli su nestajati i humaniji oblici kapitalizma te je krenulo uru\u0161avanje socijalne dr\u017eave \u2013 upravo one koja je napose klju\u010dan temelj za implementaciju socioekonomskih, ali i gra\u0111anskih i politi\u010dkih ljudskih prava. Imaju\u0107i to u vidu, ljevica s pravom postavlja kriti\u010dka pitanja, ustraju\u0107i u promi\u0161ljanju fokusa ljudskih prava na individualizam, za\u0161titu ugovora i privatne imovine jer \u0107e bez odgovora na njih te\u0161ko biti mogu\u0107e usmjeriti politike ka uspostavi ekonomske pravde.<\/p>\n

Kako bi se osiguralo da ove teme do\u0111u na dnevni red, lijevi politi\u010dki akteri i akterke u daleko se ve\u0107em obimu trebaju posvetiti zbivanjima na me\u0111unarodnoj razini \u2013 gdje ih dosad gotovo pa nema \u2013 i aktivno sudjelovati u njima, ne samo obja\u0161njavanjem za\u0161to ljudska prava nisu dovoljna, nego konkretnim prijedlozima i znanjima o tome kojim sredstvima urediti svijet na pravedniji na\u010din. Naime, unato\u010d rastu\u0107em broju politi\u010dkih kandidatkinja i kandidata koji se zala\u017eu za demokratski socijalizam, trenutna globalna situacija sve vi\u0161e li\u010di na svijet u kojemu realni socijalizam nikada nije postojao, i nije samim svojim postojanjem tjerao kapitalisti\u010dke dr\u017eave na humanije politike, kako bi pokazale i dokazale superiornost nad socijalisti\u010dkim svijetom. Naravno, socijalisti\u010dko dru\u0161tveno ure\u0111enje ne mo\u017ee biti alibi za zapostavljanje i kr\u0161enje ljudskih prava, ali isto tako ljudska prava ne mogu niti smiju slu\u017eiti kao izgovor ili pak paravan za ukidanje materijalne i dru\u0161tvene jednakosti.<\/p>\n

Bilje\u0161ke:<\/p>\n

[1] Be\u010dka deklaracija i program djelovanja, usvojeni su na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima u Be\u010du, 14. \u2013 25. juna 1993. godine, potvr\u0111eni na 48. zasjedanju Generalne skup\u0161tine Ujedinjenih naroda, 1993. godine (rezolucija 48\/121) https:\/\/www.crnakutija.babe.hr\/attach\/_b\/becka_deklaracija_i_program_djelovanja.pdf<\/p>\n

[2] Ibid, paragraf 5.<\/p>\n

[3] Bez sumnje, manjak kolektivnosti u suvremenom konceptu ljudskih prava na globalnoj razini tako\u0111er predstavlja prepreku uspostavi dru\u0161tvene pravde. Razlog tome je \u0161to koncept koji prenagla\u0161ava prava pojedinaca negira njihovu egzistenciju u zajednicama, recipro\u010dnu odgovornost pojedinaca i zajednice, kao i me\u0111ugeneracijsku odgovornost te solidarnost.<\/p>\n

[4] Pojam corporate capture mo\u017ee se definirati kao skup sredstava kojima ekonomske elite potkopavaju realizaciju ljudskih prava i o\u010duvanje okoli\u0161a, nepravilno utje\u010du\u0107i na doma\u0107u i\/ili me\u0111unarodnu politiku te javne institucije i funkcije. https:\/\/www.escr-net.org\/corporateaccountability\/corporatecapture<\/p>\n

[5] Uz Fukuyamino progla\u0161avanje kraja historije, raspadom realsocijalizma progla\u0161ena je \u201eera ljudskih prava\u201c, \u0161to treba signalizirati navodni kraj ideolo\u0161ke podijeljenosti svijeta te ozna\u010diti ljudska prava kao najvi\u0161u vrijednost moderne i napredne civilizacije.<\/p><\/blockquote>\n

Slobodni Filozofski<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sustavni sukob globalnog kapitalizma i ljudskih prava<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":272745,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-280779","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280779","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=280779"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280779\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":280780,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280779\/revisions\/280780"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/272745"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=280779"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=280779"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=280779"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}