{"id":280676,"date":"2019-12-26T09:21:20","date_gmt":"2019-12-26T08:21:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=280676"},"modified":"2019-12-26T09:21:20","modified_gmt":"2019-12-26T08:21:20","slug":"kako-su-ruski-carevi-slavili-bozic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2019\/12\/26\/kako-su-ruski-carevi-slavili-bozic\/","title":{"rendered":"Kako su ruski carevi slavili Bo\u017ei\u0107"},"content":{"rendered":"<p>Tradicija proslave Bo\u017ei\u0107a kod ku\u0107e s jelkom i poklonima, pojavila se na ruskom dvoru za vrijeme cara Nikolaja I zahvaljuju\u0107i njegovoj supruzi Aleksandri Fjodorovnoj, koja je prije udaje bila princeza \u0160arlota.<\/p>\n<p>Takvi porodi\u010dni praznici podsje\u0107ali su je na rodnu Prusku, pi\u0161e portal rbth.com o bo\u017ei\u0107nim obi\u010dajima u carskoj Rusiji. Navode kako se jelka kitila na Badnjak, 24. Decembra, odmah poslije slu\u017ebe u crkvi, i kitili su je u Rotondi Zimskog dvorca.<\/p>\n<p><strong>Dvorana osvijetljena hiljadama svije\u0107a<\/strong><\/p>\n<p>Svaki \u010dlan porodice imao je posebnu jelku pored koje je stajao sto s bijelim stolnjakom i poklonima.<\/p>\n<p>&#8220;Uvijek su nas najprije okupljali u unutra\u0161njim sobama Njenog veli\u010danstva. Tamo, ispred zatvorenih vrata borila su se i gurala sva djeca, uklju\u010duju\u0107i i carsku djecu, ko \u0107e prvi u\u0107i u salu s poklonima. Carica je odlazila prije ostalih da jo\u0161 jednom pregleda sve stolove, a nama je lupalo srce od radosti, znati\u017eelje i i\u0161\u010dekivanja. Iznenada bi se za\u010dulo zvono, vrata su se otvarala i mi smo utr\u010davali s vikom i galamom u dvoranu osvijetljenu hiljadama svije\u0107a. Carica je sama svakoga vodila do ozna\u010denog stola i davala poklone&#8221;, pisala je dvorska dama, baronesa Marija Frederiks.<\/p>\n<p>Bo\u017ei\u0107ne jelke su kitili i poslije smrti Nikolaja I, samo se mijenjalo mjesto proslave. Za vrijeme Aleksandra II to je naj\u010de\u0161\u0107e bila Zlatna gostinska odaja Zimskog dvorca, dok je njegov sin Aleksandar III slavio Bo\u017ei\u0107 u Gat\u010dinskom dvorcu, gdje su jelke ki\u0107ene u \u017dutoj odaji, a za vrijeme cara Nikolaja II Bo\u017ei\u0107 kao porodi\u010dni praznik proslavljan je u Aleksandrovskom dvorca u Carskom selu.<\/p>\n<p><strong>Djeca su morala \u010dekati dok car ne zazvoni u zvonce<\/strong><\/p>\n<p>Ipak, jedna je stvar uvijek ostajala ista. Djeca, koja su s ogromnim nestrpljenjem \u010dekala ispred zatvorenih vrata. &#8220;Ru\u010dali smo u sobi pored dvorane za bankete. Vrata dvorane bila su zatvorena, a ispred njih su stra\u017earili kozaci iz Konvoja. Svi mi \u010dekali smo samo jedno &#8211; kada \u0107e ve\u0107 jednom ukloni sa stola desert koji nikoga ne zanima i kada \u0107e roditelji ustati i uputiti se u dvoranu za bankete. Ali i djeca i svi ostali morali su \u010dekati dok imperator ne zazvoni u zvonce, i odmah su zaboravljali bonton, i jurili na vrata dvorane za bankete. Vrata bi se \u0161irom otvorila i mi bismo se na\u0161li u \u010darobnom carstvu. Ku\u0107a je zaista podsje\u0107ala na \u010darobnu \u0161umu. U njoj je bilo \u0161est jelki za \u010dlanove porodice i daleko vi\u0161e za ro\u0111ake i poslugu. Sve one su bile oki\u0107ene upaljenim svije\u0107ama, pozla\u0107enim i posrebrenim vo\u0107em i igra\u010dkama &#8211;\u00a0 opisala je u uspomenama velika kneginja Olga Aleksandrovna, k\u0107erka Aleksandra III i sestra posljednjeg ruskog cara Nikolaja II. Poklone za dvorske jelke dostavljali su peterbur\u0161ki poslasti\u010dari. Ali, nisu to bili nikakvi grandiozni darovi. Tek maleni &#8216;novogodi\u0161nji paketi\u0107i&#8217;. Tako je\u00a0 1880. godine svaki paketi\u0107\u00a0 imao dva slatki\u0161a (francusko iznena\u0111enje i bombone), dvije mandarine i dvije jabuke.&#8221;<\/p>\n<p>Veliki knezovi su uz sve to dobijali jo\u0161 i kutiju suvih \u0161ljiva, a imperator Aleksandar II sanduk marelica.<\/p>\n<p><strong>Carica sinovima poklonila po jedan odli\u010dan engleski no\u017e<\/strong><\/p>\n<p>Ipak, najva\u017eniji darovi bili su oni koje su carske porodice poklanjali jedni drugima. Car i carica su se trudili da stimuli\u0161u talente svoje djece: veliki knez Mihail Nikolajevi\u010d bio je najmla\u0111i u porodici cara Nikolaja I, i jednom je za Bo\u017ei\u0107 dobio violon\u010delo &#8211; instrument o kome je sanjao i \u017eelio nau\u010diti na njemu svirati, a njegova sestra Olga je 1843. godine dobila na poklon &#8220;\u010dudesan klavir firme Virt&#8221;. Djeca su kupovala roditeljima poklone za vlastiti d\u017eeparac, ili su sama ne\u0161to pravila.<\/p>\n<p>&#8220;Poklon koji sam ja uvijek poklanjala tati sama bih izradila. To su bile mekane crvene papu\u010de ukra\u0161ene bijelim krsti\u0107ima. Tako sam voljela vidjeti kako ih on nosi&#8221;, pisala je u svojim uspomenama Olga Aleksandrovna o svome poklonu caru Aleksandru III. Najekstravagantniji poklon je vjerovatno revolver 38 Smith &amp; Wesson sa kuburom i 100 metaka koji je Aleksandar III dobio od carice Marije Fjodorovna. Dodu\u0161e, to je bilo u decembru 1881. godine, u vrijeme velikih nereda. Tada je pro\u0161lo nepunih devet mjeseci otkako je u samom centru Peterburga ubijen Aleksandar II. Mo\u017eda je upravo iz tog razloga carica tada svojim sinovima, Nikolaju i Georgiju poklonila po jedan odli\u010dan engleski no\u017e.<\/p>\n<p>A najoriginalniji poklon od svoje porodice dobila je velika kneginjica Aleksandra Nikolajevna na Bo\u017ei\u0107 1843. godine. Kada je u\u0161la u Koncertnu dvoranu Zimskog dvorca vidjela je tamo privezanog za jelku svog zaru\u010dnika, princa Fridriha Vilhelma von Hesen-Kasela, s kojim je ve\u0107 pola godine bila zaru\u010dena. Princ je doputovao u Peterburg dan ranije, ali je njegov dolazak \u010duvan u tajnosti. Vjen\u010dali su se mjesec dana kasnije.<\/p>\n<p><strong>Bo\u017ei\u0107na proslava za siroma\u0161nu djecu<\/strong><\/p>\n<p>Romanovi nisu zaboravljali ni svoje podanike. Tako je Nikolaj I organizovao bo\u017ei\u0107nu lutriju za dvorske dame, doma\u0107e u\u010ditelje, dadilje, sluge i ostale koji su \u017eivjeli u dvorcu. Svako od njih je izvla\u010dio iz \u0161pila jednu kartu. Car bi zatim redom naglas govorio ko je izvukao koju kartu, i taj bi iz cari\u010dinih ruku dobijao na poklon &#8211; vazu, lampu ili servis od porcelana<\/p>\n<p>Carska porodica je 1866. godine prvi put u Ani\u010dkovom dvorcu priredila bo\u017ei\u0107nu proslavu za stotinu siroma\u0161ne djece. Svako je na poklon dobio bundu, obu\u0107u, toplo odijelo, rublje ili haljinu, a poslije gozbe je carevi\u0107 Aleksandar (budu\u0107i Aleksandar III) naredio da se obori jelka kako bi djeca mogla sama da izaberu koju \u0107e igra\u010dku odnijeti ku\u0107i.<\/p>\n<p>Od tada su svake godine ki\u0107ene dvorske jelke za siroma\u0161nu djecu, a &#8220;predstavni\u010dke obveze&#8221; carske porodice za vrijeme praznika postajale su sve ve\u0107e. Tako je car Nikolaj II 1907. godine posjetio \u0161est bo\u017ei\u0107nih proslava u Carskom selu &#8211; u bolnicama, \u0161koli i kasarnama.<\/p>\n<p>(Izvor:24sata.hr)<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Djeca su morala \u010dekati dok car ne zazvoni u zvonce<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":280677,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-280676","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280676","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=280676"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280676\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":280678,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/280676\/revisions\/280678"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/280677"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=280676"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=280676"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=280676"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}